(navigation image)
Home American Libraries | Canadian Libraries | Universal Library | Community Texts | Project Gutenberg | Children's Library | Biodiversity Heritage Library | Additional Collections
Search: Advanced Search
Anonymous User (login or join us)
Upload
See other formats

Full text of "Monumenta historica liberae regiae civitatis Zagrabiae. Povijesni spomenici grada Zagreba"

This is a digital copy of a book that was preserved for generations on library shelves before it was carefully scanned by Google as part of a project 
to make the world's books discoverable online. 

It has survived long enough for the copyright to expire and the book to enter the public domain. A public domain book is one that was never subject 
to copyright or whose legal copyright term has expired. Whether a book is in the public domain may vary country to country. Public domain books 
are our gateways to the past, representing a wealth of history, culture and knowledge that's often difficult to discover. 

Marks, notations and other marginalia present in the original volume will appear in this file - a reminder of this book's long journey from the 
publisher to a library and finally to you. 

Usage guidelines 

Google is proud to partner with libraries to digitize public domain materials and make them widely accessible. Public domain books belong to the 
public and we are merely their custodians. Nevertheless, this work is expensive, so in order to keep providing this resource, we have taken steps to 
prevent abuse by commercial parties, including placing technical restrictions on automated querying. 

We also ask that you: 

+ Make non-commercial use of the files We designed Google Book Search for use by individuals, and we request that you use these files for 
personal, non-commercial purposes. 

+ Refrain from automated querying Do not send automated queries of any sort to Google's system: If you are conducting research on machine 
translation, optical character recognition or other areas where access to a large amount of text is helpful, please contact us. We encourage the 
use of public domain materials for these purposes and may be able to help. 

+ Maintain attribution The Google "watermark" you see on each file is essential for informing people about this project and helping them find 
additional materials through Google Book Search. Please do not remove it. 

+ Keep it legal Whatever your use, remember that you are responsible for ensuring that what you are doing is legal. Do not assume that just 
because we believe a book is in the public domain for users in the United States, that the work is also in the public domain for users in other 
countries. Whether a book is still in copyright varies from country to country, and we can't offer guidance on whether any specific use of 
any specific book is allowed. Please do not assume that a book's appearance in Google Book Search means it can be used in any manner 
anywhere in the world. Copyright infringement liability can be quite severe. 

About Google Book Search 

Google's mission is to organize the world's information and to make it universally accessible and useful. Google Book Search helps readers 
discover the world's books while helping authors and publishers reach new audiences. You can search through the full text of this book on the web 



at |http : //books . google . com/ 



u. 



Sl^MENTA IIISTORICA 

LIBERAE REGIAE CIVITATIS 

ZAGRABIAE 

METROPOLIS REGNl 

DALMATIAE, CROATIAE ET SLAVONIAE. 



COLLEGIT ET SUMPTIBUS EJUSDEM CIVITATIS 

EDIDIT 

JOANNES BAPT. TKALClC. 



VdLUMEN SECUNDUM. 
(DIPLOMAT A : 1400 — 1499.) 



ZAGRABIAE. 

VELOCIBUS TYPIS C. ALBRECHT 
1894. 



POVJESTNI SPOMENICI 

SLOB. KRALJ. GRADA 

Z AG R E B A 

PRIESTOLNICE KRALJEVINE 

DALMATINSKO-HRVATSKO-SLAVONSKE. 



SABRAO I TROSKOM TOGA GRADA 

NA SVIET IZDAO 

IVAN KRST. TKALCiC. 



SVEZAK DRUGI. 
(IZPRAVE: 1400 — 1499.) 



U ZAGREBU. 

BRZOTISKOM K. ALBRECHTA. 
1894. 



iiAntORD UBRAkl 

AUG 10 1965 

STACK 




PREDGOVOR. 



ovom drugom svezku povjestnih spomenikah grada 
Zagreba sabrane su listine, sto se odnose na pro- 
slost Zagreba u XV. vieku. Ako je ovaj svezak 
nesto za prvim zakasnio, to je s toga, sto sam sabirudi po 
nasih arhivih listine za XV. viek ujedno prikupljao i one, 
koje spadaju u prvu cetvrt XVI. vieka, t. j. od g. 1500 do 
1526., a objelodanit cu ih u trecem svezku, a tim cu svrsiti 
prvu seriju povjestnih spomenikah grada Zagreba i popuniti 
sredovjecnu njegovu povjest, u koliko je sadr2ana u sacu- 
vanih i ubranih listinah. 

U ovom su mi se svezku podkrale dvie znatne po- 
grjeske, koje ovim izpravljam, na ime : listina pod brojem 45., 
koja je upisana u godinu 1426., ne ide u tu godinu, vec 
u godinu 1526. — U izvomiku, iz koga ju prepisah, ubi- 
lje2ena je doisto godina 1426., ali krivo, jer Ivan knez 
krbavski, koji se u toj listini spominje kao ban, ako li je 
i mogao 2ivjeti godine 1426. (u listini bo, kojom g. 1406. 
kralj Sigismund daje obcini Pribickoj nekoje povlasti, spo- 
minje se kao kraljevski pehamik: Johannes, dictus grof, 
comes Corbavie); no to ne mo2e biti taj krbavski knez 
Ivan s toga, jer on nikada nije banovao niti je god. 1426. 
mogao imati Medvedgrad, koji je tada dr2ala porodica Al- 
benah, od kojih su ga istom godine 1436. kupili grofovi 



Celjski. Tu dakle mora se razumievati drugi krbavski knez 
Ivan, a to je bio doisto Ivan Torkvat, knez krbavski i ban 
hrvatski, koji je u istinu godine 1526. i banovao i dr2ao 
Medvedgrad. Ovu je pogrjesku uCinio prevodilac te listine, 
kada ju s hrvatskoga glagolskoga izvomika prenio na jezik 
latinski, a nastala je tim, jer se u godini (koje se u gla- 
golskom pismu samo pojedinimi slovi oznacSivale) pobrojio, 
te slovo, koje se uzima za brojku 500, uzeo za 400, a tim 
zaveo i mene. 

Druga je pogrjeska, sto je listina pod br. 214. ubilje- 
2ena u godinu 1459., a ta je doslovce jednaka listini pod br. 
147 od god. 1449. — Ova je pogrjeska nastala odatle, 
§to je na toj poznijoj listini gornji rub peCata upravo ostetio 
pismo, gdje je godina 1449. bila upisana; a posto je nekoja 
nepoznata ruka u davno ved vrieme na hrbtu listine napisala 
god. 1459., ja joj, u prvi hip prepisujud tu listinu, povje- 
rovah, te ju uvrstih u godinu 1459., ali kasnije kada je 
ved tiskana bila, uvidih, da u tu godinu ne spada, a ne 
mo2e spadati za to, jer se u toj listini od godine 1459. 
grof Ulrik Celjski spominje kao 2iv, dodim je on ved go- 
dine 1456. bio u Biogradu ubijen. 

U ostalom pako sto se samoga izdanja tide, upotrebio 
sam najvedu todnost, te sam vaviek izpravljao tiskani svoj 
rukopis uz izvomik. Nekoje samo vrlo neznatne pogrjeSke 
i u samih listinah, i u sadrzaju njihovu, koje su se podkrale 
(a to je vrlo lasno, kada jedna i isti osoba djelo pise i 
izpravija), spominjem na dotidnom mjestu. 

U Zagrebn na badnjak 1894. 

Ivan Tkaleic. 



ZAGREB 



U XV. VIEKU. 




_ 'roSlost bisrno grada Zagreba u XV. vieku u kratko mogli ocrtati 
^ s rieSmi „iz vana borbe, iz nutra strah*. — Uz pokret, koji je 
nastaouHrvatskoj po smrti kralja Ljudevita (1383), nije zalibole 
jednodu§no pristao sav narod, pak mu i toga radi kralj Sigismund 
zada prri smrtni udarac kod Dobora (1394), gdje dobivSi izdajom 
2iva u ruke glavnoga vddju bana Ivana Horvata, dao ga u Pecuhu 
privezati na konjske repove i povlaCiti po gradskih ulicah, a napokon 
na celvero razsjedi i komade tiela na gradska vrata pribiti ; a posljednji 
udarac dobije Hrvatska na krvavom kriievaSkom saboru (1397), gdje 
opet Sigismund po nevjeri dade uglednoga vojvodu Stjepana Lacko- 
vida i drugove u sabomici sasjedi i komade tiela kroz prozore pobacati. 
Kada li Sigismunda dosta velika i naporna truda stojalo svladati ovaj, 
ako i ne jednoduSan narodni pokret, s toga uznastoja oslabiti Hrvatsku 
tim, da uvede u nju tudje i njoj neprijatno plemstvo, a to u5ini, §to 
je posjede poginulih pokretacah takovim inostrancem §to porazdielio, 
5to opet, jer mu vaviek trebalo novacah, zalo2io. Od takovih plemidkih 
porodicah, koje dolaze u doticaj sa zagrebackom proSloSdu, spominju 
se Albeni i grofovi Celjski. 

Grad Zagreb na desnoj obali Medye§<5aka zalozi Sigismund zagre- 
backomu biskupu Eberhardu Albenu^ Po Eberhardovoj smrti (1420.) 
driao ga opet u zalogu „titulo pignoris" njegov brat i nasljednik 
biskup Ivan. Uz Zagreb zalozio je Sigismund biskupu Eberhardu i 
Medvedgrad, biskupu pak Ivanu Albenu i njegovu bratu Rudolfu uz 
zalozeni Zagreb i Medvedgrad poklonio i zagrebacka gradska sela: 
Dedide, Cmomerec, Bitek, Novake, Kraljevec, Kobiljak, Cerje, Sviblje 
i Nart,* a tim gradsku obdinu znatno oStetio i povukao ju u dugo- 
trajnu pamicu glede reSenih selah. 

Akoprem je biskup Ivan oporuCno na samrtnom casu (14. 
marta 1433.) grad Zagreb povratio kralju, odpustivSi mu posudjeni 

* Doc. 9. 
» Doc. 38. 



II Uvod, 

novae, ^ ipak grad nije ostao za dugo u kraljevskih rukah, jer ga nakon 
smrti kralja Albrehta, zeta Sigismundova, mozni tada grofovi Celjski 
Ulrik i Fridrik silom podlo2ili svojoj vlasti. U proljedu g. 1441., kada je 
njihova vojska doSla i obsjela zagrebaCki Gradac, dodjoSe joj u ime 
kaptola u susret cetiri odlicnija kanonika, uvedoSe znatni diel njezin 
u kaptol i nastaniSe po svojih dvorovih i ku<5ah. Po§to su ju naputili, 
kako li i s koje 11 <5e strane juriSati na gradsku tvrdju, nije kaptol 
prigodom navale dozvolio gradjanom, da brane svoj grad s kaptolske 
Svrste kule, prozvane „ Popov turen", (koja stojaSe na sjevernom rtu 
gradske tvrdje); dapaCe izdajstvom preda tu kulu u neprijateljske 
ruke, rad §ta bude grad osvojen, gradjani pohvatani, oplienjeni, a 
gradu nanesena §teta vi§e od 20.000 for.* 

Tu2no li bija§e, dok je zagrebaSki Gradac bio pod vlaSdu gro- 
fovah Celjskih ; Ulrik je na ime otimao gradjanska i gradska seliSta, 
ku<5e, mline, trsja, oranice, sjenoko§6, livade itd., te ih porazdjeljivao 
medju svoje Ijude, a gradsko poglavarstvo nagnuo je u toliki strah, 
da je ovu otimaSinu priznalo zakonitom i dalo novim posjednikom 
gruntovne izprave*. 

I Seboldo cetovodja, koga je uz prkos slobo§tinah gradskih Ulrik 
Celjski x)Ostavio gradskim kapetanom, po primjeru svoga gospodara, 
silomice je oteo u gradskom podgradju u §o§tarskoj ulici oko crkve 
sv. Martina Setmaest gradskih zemljiStah, te ih §to prodao §to razpo- 
klonio svojim Ijudem pa i obdnu prisilio, da je za oteta zemlji§ta 
izdala pravovaljana gnintovna pisma^. 

Di i isti gradjani, koji stojahu uz grofove Celjske, njihovim se 
okriljem okoristiSe na u§trb gradske obdine, kao n. pr. neki Nikola 
zlatar i Pavao Valpot, koji za vrieme celjskoga nasrtaja nanesoSe 
gradskoj ob<5ini do 2000 for. Stete.^ 

I Medvedgrad nad Zagrebom od porodice Albenah prodje na 
grofove Celjske (1436), te posta strah i trepet obdini zagrebaCkoga 
Gradca i njezinih selah, a narodito za medvedgrad skih kastelanah 
Niemca Vilima Stamma i njegove njemaSke cete „cum suis theuto- 
nicis latronibus** i iza njega za Srbina Bogavca Milakovida i pri- 
bjegah srbskih „pei servitores suos Rascianos**^. 

* Doc. 63. 

* Doc. 131. 238. 
» Doc. 208. 

* Doc. 193. 

^ Doc. 209. 210. 

* Doc. 109. no. 113. 116. 

* Doc. 197. 



Fo nasilnoj smni Ulrika, posljednjega grofa celjskoga (1456) 
drzala jc joSte Zagreb i Medvedgrad njegova udova Katarina sve do 
godlnc 1461., kada oba s ostalimi u Hrvatskoj preostalimi celjskimi 
gradovi proda Ivajiu Vitovcu i plemiccm Sigismundu i Balthasaru 
Weispriachom za 62,000 for* 

Istom kada bi kralj Matijas po cieloj Hrvatskoj i Ugarskoj 
priznan za kralja i u Budimu svecano okrunjeo (1464,), pofe preuzi- 
mati u kraljevske ruke gradovc, kojimi au nekoc vladali grofovi celjski, 
i toko sc grad Zagreb jedva dovinu slobode, da je bio ovisaD samo 
o kralju, 

Ali Medvedgrad ne osta dugo u kraljevskih nikah, jer ga Ma 
tijai raloli zagrebackomu biskupu Osvaldu Tuzu i njegovu bratu 
Ivanu. Pohiepni Tuzi sa svojimi kapelaDi: Ivanom Buzlom, Matijom 
Olasom i Gjurom Ztibalom gradskoj su obtlini nanesli pretezke ^tete, 
svojatajudi njezine posjede, a podanike i kniele hvatajudi i ubijajudi.* 

S plemici susjedgradskimi, najprije Toti, a zatim Jleningi, te- 
£ajem XV, vieka gradska je obcina vodila silne paruice glede otetih 
joj posjedah: HraSda, Petrovine i Siljakovine i glede obrane slobodne 
svoje trgovine, 

I sa najblizim susjedom, kaptolom zagrebackim, nastavile su se 
u torn vicku stare i krvave borbe, koje su najviSe nastale s priepora 
o mojem i tvojem. 

Uz ove nevolje pojavljivala se cesto i kuga, s koje je grad 
opustio i osiromaSio take, da nije mogao niti svoje zakloniste ili tvrdju 
drzati u valjanom stanju.^ 

Padom srbskoga carstva (1389.) pokuca Turcin i na hrvatska 
vrata, a ulasan strah nasia „od onoga vreraena, kako je on znameniti 
i dicni poglavni^ki varoS Carigrad (1453*)? kr§danske zemlje i k tomu 
Horvacka i ostala mesta i varoSi ker§canskoga sveta po nezgovorneh 
Turkch, krifa KristuSa, gospodina naSega neprijateljeh i okomeh beSliah 
zavjeti, podlozem i razsipani ; i glasovito kraljevstvo naJe ze vsemi 
okolu blilDemi zemljami kraljevskemi i orsagmi dicaemi podjednem 
reJcnih beSlijah vojskovanjern harcuvanja naprav potreno i sliSnjeno 
Jest na loliko, da vre z vekScga dela porobljenjem i opuScenjem pod- 
loleno, najzadnje skonSanje ^kati se vidi*. A kakov li isiom strah i 
i]|a$ morao potresti, kada je do5ao glas, da je i Bosna pala? 

Ni na licvoj obali potoka Medve5<^aka, t. j, u kaplolskoj juris- 
dlkciju gorko li takodjer bijaSe u XV. vieku. Od kaptola i njegovih 

* Doc. 319. 

» D»>c. 29». 



IV Uvod. 

podanikah zahtievala se ne^uvena, preogromna i sveudiljna izpipanja i 
izsisanja kraljevskih nametah, da je bio prinuzden zalagati svoja 
imanja, cak i sveto posudje.^ Za osamgodiSnje biskupske vakancije 
(1433 — 1440-)» ^ osobito kaSnje za grofovah Celjskih, kada su svje- 
tovnjaci utjecali u naimenovanja kanonikah i biskupah, nastao je spor 
u samom kanoniSkom sboru s toga, §to su u nj doSli Ijudi razne na- 
rodnosti, znacaja i 6udi ; a bilo je i te2kih progonah za vremena borbe 
raznih pretendentah za bisknpskn stolicu (1440 — 1465), a kako je 
nizko pao ugled kaptola, svjedoSi nam ^krvava zagrebaSka sinoda". 
Napokon sveudiljne borbe o posjedih §to sa plemi<5i §to sa gradskom 
obdinom silno su Stetne bile po kaptol, a u kolikom li je strahu 
Sivio, ^lostno crta sdm, kada, da odoli nasrtaju turskom, poSeo se 
utvrdjivati i novimi naseljenici ja^ti. 

Ovo je kratki nacrt proSlosti grada Zagreba u XV. vieku, koji 
2elim pojedinimi opisi i popuniti i razbistriti. 

> Doc. 48. 



Gradi»ci> 



(civitas mcmljs Grecensis iaxta Zagrabiam), 

U prvom svezkii ovih historijskih spomenikah (stn V — X) uzlvrdio 
sara na podlozi izkopinah, da je na llu dana5njega Zagreba licva obala 
potoka Cirkvenice ili MedveSdaka najprije, i to za rimsko jo5te doba, 
bila naseljena, dcsna pako nekako pocetkom XIT* vicka, a na toj da 
je bio gradic ili gradcc, sielo i stjeciSte lupanije zagrebaCkc, koji je 
na 1 6, novembra g, 1242. kralj Bela IV. uzvisio na Slobodan kr. grad. 

Zagrebacki Gradac bijaSe ve6 godine 1366. valjano obzidan i 
utvrdjen. Karaeni njegov okvir imao je spodobu trokuta, kojemu je 
bio rl prema sjeveru okrenui, a dvie dulje stranice jedna preraa 12- 
toku, a druga prema zapadu, dok treda krada bija^e s juga. Na ?al< 
nijih tockah ove tvrdje stojabu kulc, njih scdam na broju, po zidu 
pako probuSeni su bili mall prozoridi ili puSkarnice, kroz koje su u 
vrieme obrane izbacivali strjelice. I2 nutra te tvrdje, ali uza sam zid 
podignuta su bila drvena brani§ta, na kojih su stojale bojne sprave. 

Po kulah danju i nodu bila je onilana straia (custodia vigilis),* 
a za vrieme neprijateljskoga nasrtaja ponamjestili se oruzani gradjani 
t po gradskih zidovih, da paze na kretanje neprijateljah i da brane 
svoj grad. U onom krvavom sukobu, koji je bio god. i\M2. medju 
kaptolom i gradskom obcinom, obranu ove tvrdje raorao je grad pri- 
anati samo svojim ^hominibus armatis in muro cl lurribus eiusdem 
dTitatis speculantibU5 et cxplorantibus* ;* a onom sgodom, kada je u 
prosincu god. 1437* medvedgradski kastelan Vilim iznenada nasrnuo 
na gradsku tvrdju, do na smrt izranio je i^uvarc ove tvrdje ^custodes 
scilicet portarum predictarum, m eisdem portis ictibus sagittarum de 
ballistris graviter vulnerari et sagittari fccisset".* 

Uz gradski zid, ali izvana, bijahu gradjanski vrtovi i trsja, pak 
toga radi gradsko je poglavaistYO strogo bdilo, da nitko pod gradsldm 

* Doc. 34. 
■ Doc. 12 
» Doc nx 



VI 



Gr&(hch, Popov turen. 



ddom DC izkapa zemlju ili ilovacu, da tim ne podkopa tvrdje, dapace 
god. 1425. i zakonom odredilo, da takov preslupnik za prvi prekr5aj 
plati Sestdeset dinarah globe, xa drugi tri peuse ili sto dvadeset di- 
narah. a zateSen trecSom, da se ve^om globom kazni. Istim zakonom 
odredjuje se, da svinje, koje bi pod gradskim zidom rovale. gradski 
sudac ili onogodiSnje gradsko zastupstvo dade pohvalati, i da ih medju 
se podicle,* 

Uzprkos toHkc pafnje, da se sacYJva gradski zid, ipak teCajem 
XV. vieka, kada je gradska obcina, Sto radi ttsit kuge, koja je u 
njoj grozno bjesnila, 5to radi velikih pripremah za slucaj turske pro- 
vale, lako osiroma§ila» da svoju Ivrdju godimice popravljati nije mogla, 
gradski je zid ve^ do god. 1475. popucao bio u duljini na 96 la- 
katah, a na 150 lakatah tako se razklimao^ da se svaki cas mogao i 
sruSiti, Da se tomu predusretne, to na silne molbe gradjanstva, na- 
pokoii kralj MatijaS na 11. junija L475. naloli svim plemi(^em i po- 
sjednikom zagrebacke zupanije, da, cim im zapovjedi gradski kapetan 
Krisiofor ili njegov zamjenik, odaSalju svoje Ijude, da gradsku Ivrdju 
poprave, a uztreba li, da ih osobno nadziru, da su \ to uSiniti du^ni.* 

Ako je vec uzdrzavanje gradskoga zida bjlo potezko za gradsku 
obdinu, a kamo tefe je morale biti onih sedam gradskih krovom po- 
krivenih kulah driati u valjanom stanju. Da se tomu dosko^i a one 
da se od razsula spase, gradsko ih poglavarstvo prodavalo, ali uz 
obvezu, da ih kupac posve popravi i da ih u sluJfaju neprijateijske 
obsade ili navale, budu It za obranu potrebne^ ustupi gradu, da u 
njih posadu smjesii. Godine i46i> spominjc se, da je ljei5nik Gjuro 
jednu takovu kulu na zapadnom gradskom zidu, koju je nekoc kupio 
od gradskoga poglavarstva, prodao gradjaninu Mailinu literatu, sinu 
Grge Brsteckoga, za 23 for. u zlatu;* a ovaj opet da je istu g* 1473. 
preprodao reraetskomu samostanu za 28 fon dakako uz viSe re^enc 
uvjete.* 

Popov turen bila je utvrda na sjcvernom rtu gradskih ztdinah, 
te je s gradskom tvrdjom sacinjavala jednu cjelinu; a narod ga tako 
prozvao za to, jer ga sagradio kaplol zagrebacki. Godine bo 1247. 
na molbu kanonikali zagrebaCkih. da se moze kaptol za doba neprija* 
teljskih navalah u koje tele pristupno mjesio zaklonili, darovao mu 
Bela IV. u gradskoj obdini prostor od kakovih 50 bvatih, na kojem 
6e si ivrdo zakloni^te i^agradif't i'^x, T sir \r - vrr^ 7uh je vremena 



* Doc. 40. 

■ Doc. 298, 

* Doc 228. 

^ Doc 282. 342« 



Grathch, Popov turen. 



VU 



i Popov turen znatno o§tetio, a nekato drugc desetine XV. vieka pre- 
puatio je kaptol svomu suSlanu odvafnomi] kanonikxi Ladislavu Davodu, 
da ga popravi i brani; u to je ime dao njcmu kaplol na dozivotuo 
ulivanje prekosavske neke posjede: SaviSde, Otok i Prevlaku. Ali 
poSto je popravak Popova turna i obskrba njegovc posade vi§e tro- 
ftovah zahtievala, nego li se receniini posjedi moglo namiriti, to ih 
god. 1427, kanonik Davod povrati kaptolu,^ neka ga sam popravlja 
i uzdrzava. Oko god* 1433. poceo je kaptol popravljati ovu tvrdju, 
L j, on ju na novo nadkrio, izmienio u njoj troSno svodovlje novim 
i udvrstio vanjske zidovc ili platno. Tom sgodom jo5te, da taj branik 
bude ja5i i da odolieva ne same navali turskoj, ved i nasrtaju zagre- 
backih gradjanah, koji su mu se po nekom Rotaru zagrozili, da de 
im to zakloniSte oteti, to vanjski zid, koji do tada bija§e sa zidom 
gradske tvrdje ravan i uzporedan, poce§e nadozidavati i dizali na 
njemu zidana brani^ta (Erkel). Protiva tomu digla 5e gradska obcina 
i odaslala kralju Sigisraundu, koji se uda u Rimu bavio, poslanike» 
moleci ga, da nalozi kaptolu, neka to dogradjivanje obustavi, Gradskim 
izaslanikom odgovori na to kralj, da se on ne protivi tomu, ako 
kaptol valjano nadkrije Popov turen i pojaca u njemu svodovlje, ali 
dozvoliti ne moze/ da dizu vi§i zid nego li je gradski, kojiin bi se ta 
tvrdja odciepila od gradske, a ni na to takodjer da ne mole pristati, 
da na torn zidu kaptol nove braniSe zida. Gradska obdina doznavSi 
za ovu kraljevu izjavu, zabranila je kaptolu svaki i najroanji popravak 
Popova turna, U toj nevolji obraiL se kaptol na kralja, te nekako svr- 
5eikora mjeseca novembra god, 1433, odasla dva svoja suclana: Ivana 
Bachensteyna, arcidjakona komarnidkoga, i Ivana arcidjakona vrbovac- 
koga u Bazileju, gdje se tada nalazio ki*alj Sigismund. Sastu§av kralj 
Djihovu tulbu, to pismom od aa. decembra zapovjedi gradskoj obdini, 
da ni u pokrivanju Popova turna ni u zidanju njegova svodovlja (§to 
je on davno jur dozvolio) ne smije priediti kaptol, jedino da gradski 
zid ne smije nadozidavati, niti dizati na njemu kakova kamena braniSta.^ 

Popov turen bio je u rukama kaptola neprestano sve nekako 
do god. 1441., kada za samosilja grofovah celjskih Friderika i Ulrika, 
koji silom zauzevSi gradsku tvrdju osvojiSe i Popov turen, a nago- 
voreni od gradjanah zagrebadkih na ranogih ga mjestih i razoriJe. 

Istom po smrti Ulrikovoj, toga posljednjega grofa celjskoga, 
odasla podetkom raaja god. 1457. kaptol u Budim kralju Vladislavu 
Posthurau, Vida, prepozita zagrebackoga, i kanonike: Klementa s Gorah 
i Tomu Tompu, koji ga smjemo zaprosiSe. da kaptolu ovu njegovu 

* D<ic. 48, 

* Doc 6g. 



Vlir GradhCb, Popov turen. Tvrdjica grofovah Celjskih, 

zakonitu svojinu vrati. PosavjetovavSi se kralj s banini i velikaSi, 
izdade na 24. maja pismeni nalog, po kojem se Popov turen sa svim- 
kolikim prostorom, koji mu od starine pripadao, kaptolu mora po- 
vratiti.^ Da pako glede te predaje ne bude sa strane gradske ob<5ine 
nikakovih zapriekah, to na 1. juna odasla pismo gradjanom zagre- 
ba5kim, u kojem im poruSuje, da je usliSao pravednu molbu kaptola 
zagreba^oga i povratio mu njegovu tvrdju, toga radi da se ob<5iiia ne 
usudi smetati kaptolu, da ju opet posjedne, jer ucine li §to protiv 
toga naloga, da it naloziti svojemu me§tru konju§nikah Heningu su- 
sjedgradskomu, da ih, ma i silom, pokori.* 

Po§to medjutim na brzo umrie i kralj Vladislav, to su gradjani 
njegovu strogu zapovied s uma metnuli, te na svaki na£in spreSavali 
kaptolu, da mimim putem unidje u svoje,' te je i kralj Matija§, ope- 
tovano od kaptola upro§en, pismom od 20. juna 1459. gradskoj obdni 
ponovno strogo naloSio, da ne samo da ne prieSi kaptolu, da uljezne 
u Popov turen, ve6 da i prostor, koji mu nekoc pripadao, ima se 
odmjeriti mu ne obicnom (manjom), ve6 kraljevskom mjerom, a iz- 
mjeren, da se znaci ili medjom oznaSi i kaptolu preda.^ 

Ako li usljed toga kaptol zaposio i Popov turen, ali je najviSe 
radi svednevnih gradjanskih zadjevicah izgubio napokon volju, da ga 
valjano popravi, te je tako zanemaren poSeo i propadati. Ovaj nemar, 
da se uzcuva tvrdja, koja bi za nasrtaja turskoga na grad Zagreb od 
velike potrebe bila, kori kralj MatijaS u pismu od 25. juna g. 1479., 
upravljenom kaptolu, te mu spocituje, §to je zanemario tu tvrdju, koja 
se dnevice ru§i, a to je velika nesre^a za sam grad, jer bi se iz nje 
takodjer uspjeSno mogao braniti; te strogo zapovieda, da ga odmah 
popravljati mora i da je do polo vine mjeseca augusta gotov s po- 
pravkom, a tada da ga providi i valjanom posadom ; ne uSini li toga, 
to tt mu tu tvrdju oduzeti i dati onomu, koji <5e ju valjano popraviti i 
posadom oja^ti.*^ 

Po svoj prilici, kaptol, bojedi se, da ne izgubi Popova turna, 
odazvao se kraljevoj zapoviedi. 

Tvrdjica grofovah Celjskih. Sa Hermanom Celjskim, tastom 
kralja Sigismunda, dodjoSe u Hrvatskoj grofovi Celjski do silnoga 
imudlva i moc^i, a narocito za unuka Ulrika, kojeg su cetc g. 1441., 
obsjednuvSi grad Zagreb, zauzele ga, a tim grofovi Celjski njim i za- 

^ Doc 187. 

» Doc. 188. 

' Doc. 211. 

* Doc. 215. 

» Doc 318. 



GradhCb. Tvrajtca grofovah Celjskih. Gradska vrata. IX 

gospodarili. U samoj gradskoj tvrdji sagradio je Ulrik Celjski za svoju 
posadu, koja 6e gradjane u strahu driati, posebnu tvrdjicu (castellum), 
oko koje je izkopao obkop, preko koga se istom mostom na dizanje 
moglo uljezti u nju. Gradjani zagrcbaSki mrkhn su okom gledali taj 
kaStel, ali su radi Ulrika morali Sutjeti. Istom kada je taj silnik u 
Biogradu ubijen bio (1456.), odlanulo im, te odmah zamoliSe kralja 
Ladislava Posthuma, da tu tvrdjicu dade sruSiti. 

Na 1. septembra 1457. prema toj molbi nalozi kralj banu Ivanu 
Vitovcu, da, poSto je upravu slobodnih gradovah predao u nike gradskim 
obdinam, to i grad Zagreb neka i od sada, kako je to nekoS bilo, 
upravlja gradsko vic<5e, pak da je zato i zapovjedio Ulrikovoj udovi 
Katarini Celjskoj, da se odrece svakoga utjecanja u gradsku upravu, 
toga radi da poruSi i odstrani ovu tvrdjavicu. Ne pokori li se ona 
toj zapoviedi, da ban gradskoj obdini dade toliku pomo<5, da taj kaStel 
razori.* I sama Katarina, videdi, da ovoj odredbi prkositi ne moze, 
ist^joSte godine ustupi taj branik gradskoj obdini.^ 

DobivSi u ruke gradska obdina ovu tvrdjicu, malo je hajala za 
to, da ju sru§i, te je nakon nekoliko godinah kraljevski vratar Ivan 
Tuz smjestio u nju kraljevsku tridesetnicu pod upravom trideseticara 
Ivana Maratija. Kada je nasilje ovoga covjeka dozlogrdilo gradjanstvu, 
tada istom pokajalo se gradsko poglavarstvo, da ovu tvrdjicu prema 
kraljevoj zapoviedi nije sruSilo. Da se pak i to provede, zahtievao je 
mjeseca augusta g. 1465. gradski sudac i zastupstvo od Ivana Mara- 
tija, da prema kraljevoj zapoviedi izruSi tvrdjavicu gradskoj obdini, 
da ju sruSi. Na dilivom mostu toga kaSlela, okruzen svojimi Ijudmi, 
sluSao je Marati ovu zapovied, pak mjesto da joj se pokori, golimi 
macevi nasmu na sudca i gradske zastupnike, i tom sgodom, da nije 
bilo valjane obrane, mnoge bi ondje na mjestu bio poubio.' 

Ne zna se tocno, kada je i na koji nacin razorena bila ova 
celjska tvrdjavica. 

Gradska vrata. Gradska tvrdja imala je petera vrata, i to troja 
velika i dvoja mala. Velika bijahu : Mesniika vrata (porta carnificum), 
prozvana radi mesnicah, koje bijahu do njih; a druga, koja postoje 
joSte i danas, bila su Kamenita ili Kamena vrata (porta lapidea), a 
treda u blizini Popovoga tuma, nazvana ^Nova velika vrata** (porta 
magna nova), gradjena kao velika istom svrSetkom XIV. vieka. Dvoja 
manja vrata bijahu prema jugu medju kraljevskom palacom i gradskom 
kulom, prozvana ,^irove dverce*\ a druga, takodjer manja, prozvana 

* Doc. 190. 

* Doc. 194. 

* Doc. 247. 



Grathch. Gradska vraia. Ulke, 



.Jfoljska vrat(t' (porta carapestris) na jugo-zapadnom rtu gradske tvrdje 
izaad Mesnickih vratah. 

Pred Kamenima, Mesnickima i Novima vratiroa bjehu izkopane 
duboke jame (fossatum), stupovi i pleterom uSvrSiene, da se ne ruSe, 
a povrh njih da§£an most (pons), koji su u vriemc navale odmakli 
da ncprijatclju prepriece ulaz. Velika vrala bijabu ogromne ^eivero- 
kutne kule, izpod kojih se ulazilo u gradsku tvrdju, a do manjih ta- 
kodjer bijahu kule, te su jedne i dn]|;e sluzile i za stralu (cuslodia) 
i za obranu gradskih vratab ; a nedaleko od svakih velikih vraiah, no 
izvan gradskoga zida, bila je obaSka manja il zidana LI drvena kula, 
prozvana ^habernik", u kojoj su ponamjeSteni bill posebni cuvari, pa 
kada bi zaprietila gradu kakora nesreda, bijahu ju duzni oglasiti 
(baber) strai?arorn po gradskih kulah bilo trubljoni, klepetaloni ili 
zvoncem, a u kasnija vremena i pucnjavom 

Klju^c gradskih vratah 5uvali su gradjani i lo izmjenice; svaki bo 
gradjanin, imao on jednu ili vi§e ku<^ah, prema odredbi gradskoga po- 
glavarstva od g. 1429- duzan jc bio, kada je doSao red na njega, £u?ati 
mjesecdanah kljuCeonih gradskih vratah, u blizini kojih je sam stanovao,^ 

Virata gradske ivrdje zatvarali su gradjani, cuvari kljucevah, u 
Ijetno doba u deset, a u zimsko u devet satih no(5ju. Cetvrt sata prije 
zalvaranja zvonjelo je na gradskoj kuli kod „sirovih dveracah* zvono 
„loterS(5ak" (campana lalrunculorum), da opomene gradske stanovnike, 
nalazet^e se izvan gradske utvrde, da pospje5e ku6i. 

Ulice. Ne iniamo zaUbo3!e nikakova nacrta, po kojem bismo 
predociti mogli iloris zagrebackoga Gradca u XV. vieku; no ipak 
znamo toliko, da je osim onih ku<^ah, koje bijahu uz gradski zid, po- 
stojala skupina i drugih i to u devct 5to ve<5ih §to manjih hrpah. 
Tini hrpam, sa£uvanira donekle do danas» bijaSc oblik il Seiverokui, 
il pravokut il nepravilan trokut ; a poSto je svaka lakova hrpa stojala 
obaSka za sebe, kao otocicS zato i bjehu prozvane ^insulae^, Takovib 
otoci<5ah ili insulah, kako rekoh, bilo je devel i to, da ih po prilici 
prema danaSnjemu uli25nom razporedjenju oznacimo: pnra obsizala je 
prostor medju danaSnjom Kamenitora i Jezuitskom ulicom; dniga 
insula bila je kod sirovih dveracah i obsezala prostor 'medju dana^jim 
Jezuitskim trgom i sjemeniStnom ulicom. Treca bija5e kod Novih 
vratahf tc obuhvatala dio tako zvane OpatiEke i Pivarske ulice ili 
onaj prostor do Popova tuma. Cetvrtoj insuU spadaSe Mesnifka ulica ; 
a petoj, §estoj i sedraoj danasnji Kapucinski trg s isioimenom ulicom 
i jednim dielom Gospodske ulice ; a napokon medju Markovijn trgom 



' Doc, 55. 



GrndhCh. UHce, M^sUvi* Ztiena, 



XI 



te ^upanijskom i dtelom OpatiJ^ke i Kamenite ulice bijaSe osma i 
deveta insula, 

Prtma spomeTiutomu gradskomu zakljufku (1429.) cuvanju 
kljudevah giadskih vratah spadala je na Kamena Trata: insula osma, 
dev€ta t prva; na poljska vrata: insula sedma, Sesta i peta; na Me- 
sniifka rrata: insula cetvrta; na Nova vrata: insula treda; a napokon 
na sirove dverce insula druga.* 

Te pojedine hrpe ku<^ah ili insule prosjefene bjehu ulicami^ a 
kojimi su posebniroi imeni bile ozna^ene, za to nam ove listine ne 
pnii^ju osobitih viesiih. Jedino u gradskom podgradju (suburbium) 
spominju se §o5iarska ili njemac^ka ulica (vicus Thcutonicorum seu 
sulorum) na desnoj obali Mcdve5<^aka (oko dana^njega Jelacideva trga) 
do crkve sv. Margarete; odavdc dalje zvala se il lon(^arska ulica 
(vicus lucifigulorum) ili Ilica od potocida Ilice; a napokon spominje 
se i nekakova blatna ulica, (plaiea lutosa), koja je takodjer bila izvan 
gradskih vratab. 

U obsegu gradske obdine I. j. u njezinoj tvrdji i podgradju bjlo 
je druge polovine XV. vieka do pet stotina kudah, osim majurah, 
kako posvjedocuje pismo kralja Matija§a, kojim na 0. maja g. 1468* 
kori kraljevskoga porezovnika Benedikia Bacana, koji je zemaljski porez 
loj obdini propisao na pet stotinah vratah (razuTnij vrata, kroz koja 
se vozom siena proci mole), jer da jedva ima loliko gradjanskih kucah 
,et tandem dicam prope ad numerum quingentarum portanim in 
medio ipsorum civiura relinquisses, cum tamen, uii nobis relatum est^ 
nee prope toi inhabitatores domos habentes in ipsa civitate nostra 
habeantur* 

Mostovl Dvima se mostima preko potoka MedveSdaka polazilo 
u obdinu gradsku, Ovi mostovi bijahu drveni i tako udeSeni, da se i 
teretnimi koli moglo preko njlh prodi, Jed an bijaSe do vrela Man- 
duScvca (pons ad fonlero ManduSevec), a drugi, prozvan pisani most 
(danas krv^avi most, pons magnus vulgo piszani moztb, bijaSe bo 
cnreno obojadisan) do gradskoga kupaliSta. U gradskih zapisnicih XV, 
vieka taj se most vaviek spominje tim imenom, pa toga radi ne stoii 
ivrdnja onih, koji pi§u, da se je prozvao krvavim ved od svrSetka 
XIII, vieka, jer da je ondje bila tada odlucna bitka medju strankom 
Andrtje IIT. i pristaSi anzovinskimi (sv. I, sir. XIV). 

Zdenci. Jedan nam je samo javni zdenac poznat, a to je Man- 
dudevec (sv. I. sir. VIII i XIV); no osim njega bilo je u gradskoj 



» Doc 55. 
• Doc 2S9. 



xu 



Grathnt. Zdenci. Crkve. 



ob^mi X diAigiVi. javnih zdenacah^ a bilo ih je i u pojedinih ku6ih; a 
osim idenacaW TdiIo je i cistcmah, 

t^acitav t_ako tvrdju zagrebaCkoga Gradca i njegovo podgradje, 

spomenuti mi "treba i znatnije njegove zgrade, a to su ponajprijc crkvc. 

Zupna c^Attfa sv. Marka, 5to se same njcrine gradjevinc tice (sv. 

1, sir. XIV ^ — XVII) tecajem XV. vieka ostala je u giavnom ista, kakova 

bijaSe u XIV. vieku^ osim 5to joj druge polovinc XV. vicka na sjc- 

vcro-zapadnOTTi iJglu dozidali neznatnii kapelicu, koja je stojala ve^ 

god. 147«M ^ako nam svjedoci kameni spomenik, koji te godine stavi 

ondjc Martin, ^upnik sv. Marije u Stenjevcu, svomti prijatelju svece- 

niku Fianji Polaru.* U ovih spomenicih tmamo dosta viestih o kugi, 

koJA wt icCajcm XV. vicka u Zagrebu cesto javljala (assidua pestis), 

le ie gradsko poglavarstvo zavjetovalo, da ^e na cast sv, Fabijana i 

Scbfltftijana, tih za§iitnikah proti kugi, podi(ii im kapelu s ollarom. 

I doUta gradskim troSkom godine 1499., sruSiv neznatnu kapelicu na 

•jevero-zapadnom uglu lupoe crkve, podignu novu oveco kapelu na 

H%i Dvih ftvctacah, 

U lupnoj crkvi sv. Marka, u koiiko nam je poznato, bilo je 
UiU o»iim i^rtvcnikah i to: veliki ill glavni u njezinu svetiStu, a u 
ilfiinn) iih»idi oltar sv, Kriza, (na kojem se tada polagale prisege kako 
ml novoizabrnnoga gradskoga sudca i zastupstva, lako od pojedinacah, 
kOjItn |t »ud prisegu dosudio),* u lievoj pako bio je oltar blaz, dj, 
Mftfll^* OiUli ollari po crkvenih ladjah spominju se ovi: sv, Kikolc, 
•fi iiiM»»tfi)«i Tome, sv. Jelisavete, sv, Doroteje i sv, Laurencija, — 
imo t» Clll«ru itr, Nikole znamo, da je imao posebnu oltarnu zakladu 
•ii'igH ivoga svedenika aUarislu, od kojih se u ovih spomenicih 

^h -^**' (H^'i~^i4oa) neki Gjuro; on bo je god. 1493. od reroet- 

■MmoilHno kupio za 5est fon trsje s ku(5om i vrtom, bivSe nekoc 

f I <»|HHf^ i obvezom, da <5e tomu samoslanii u ime goroice 

* ' **^* tt«>dlfir 14 dinarah beckih.® — Na oltani pako sv. Lov* 

•' •<» ^viikoga £etvrtka zavjetna misa na cast presv, tiela 

t" ****JW Jt frndika obdina pladala i to na godinu 3 for. n zlatu> 

I* . tlvf«nlka u malenom u kamenu izradjenom izdubku 

<^i' I v Ufto (cycharistia). pred kojim je gorjela svjetiljka 

^l** W*^|Ui i ul|» ifi nju davala je gradska obdina na godinu pol 

MUt^k AM III f\A|it(||> 



^^ 



GradhiTb, Crkve. 



XIII 



Na prostoni oko crkve sv. Marka bio je i obicni svakdanji trg, 
a i za sajamsko Tricnie tu sc kupovalo i prodavalo, te je i radi udob- 
nosli trgovacah na okolo izvanjskoga crkvenoga zida svr§etkom XV, 
vieka gradska obdina posagradila du(5ane, koje je davala u najam.^ 

Za dobe nesretnih onib sukobah medju ob<^inom i kaptolom xa- 
grebackim, a narocito god. 1423. i 1433. i zupnom se crkvom po- 
sluJili gradjani, ili su njezinimi zvoni sazivali na zajedni^ku provalu, 
ill da nenadano napadnu na kaptol mu(5ke izTJesiii na njezinu zvoniku 
crven barjak." 

Zupom sv. Marka upravljahu tri sve(5enika, koje je gradsko po- 
glavarslvo izabralo, prozirana: «rectoresili plebani s, Marci*, do^im ih 
gradsko zastupstvo, kao patron, imenuje: „nostn capellani". Osim zupne, 
najvi^e zeinljiStne nadarbine i Stolarine kao redovita dohodka pripa* 
dala im u XV. vieku obitajna tada crkovna £etvrtina (quarta seu ca- 
Qonica porcio^ quarta testamentarie disposicionis, quarta funeralis)^ od 
oporucnih zapisah njihovih zupljanah, ako li su lakovi zapisi izvan 
njibove zupe namienjeni bili, bilo crkvam ili crkvenim sborom, u 
koliko su iste ili isti, bilo papinskom ili biskupskom povlasticora. od 
ustupljenja takove cetvrtine oproStcni bili, 

Za ovaj prihod zupnici sv* Marka odvafno se borili i to vi^e 
putah. Najprije god. 1435- zupnici Anlun, Pavao i Ivan zahtievahu, 
da im prebendarski sbor slolne crkve ustTipi celvrtinu oporucnih za- 
pisah, koje mu zapisali njihovi zupljani. Priepor ovaj imao je rie5iti 
kanonik Icktor Osvald, kao glava kaptola; no dok je pra u najjacem 
te^ju bila, umrie Osvaldo« nerieSiv ju, i tako ciela stvar zape za 
njeko bar vrieme; ali zupnici ipak medjutim ne propustiSe nagovarati 
svojih utnirucih zupljanah, da ako li su vec i voljni oporuciti sio pre- 
bendarskoma sboru, da narocito u oporuci spomenu, da od toga nji- 
hova zapisa mora sbor dati iupnikom (^etvrtinu, Ovakov postupak (jer 
jedna i druga stranka. dok se priepor nije rieSio, morala bi mirovali) 
uvriedi prebendarski sbor, te zamoli po svom dekanu F^etru kanonika 
kantora Ivana, da pru obnovi i konacnu osudu izrece. PresluSav on 
i tulitelje i obtu^cne, predlozi cieli priepor na presud biskupu Ivanu 
Albcnu. Na 4. juna 1428. sakupiv biskup oko scbe vjeStake u crk- 
vcnom pravu» te dokaznice i povlastice obtuzenih, a narocito onu po- 
vlasticu biskupa Eberharda, kojom prebendarski sbor opraSta od 
ustupljanja zupne cetvrtine ikojemu lupniku, dosudi, da isti sbor preroa 
tomu nije duian ustupati 6etvrtine ni zupnikom sv. Marka, a niti su 
om vlastni zahtievati ju od sbora ; u budu(5e pako, da se nova kakova 

» Doc. 111. 

• Dw:. 1%. 68. I2U- 



XIV 



Grathcb^ Crkzfg, 



pra opet ne zametne, odredi, da zupnik sv. Marka, ako bi s^ radi te 
JJetvriine s prebendarskim sborom ikada preti hotio, to mora prije, 
oego tuzbu preda, poloiiti peldeset marakah dinarah, od kojih polo- 
vinu da uzme sudac, a polovinu sbor, a nc pololi li, a od tuzbe ne 
odustane, da se crkvenimi kaznami prisili, da rccenu svotu plati ; 
odredi joSte i to, ako li fupljanin sv. Marka, koji bi za ovu odredbu 
znao, uzprkos njoj ipak u oporuci spomenuo, da od njegova zapisa 
prebendarskomu sboru isti je duzan dati lupnu Setvrtinu, takovomu 
da se zanieka crkveni pogreb; docim oporucni zapisi onih zupljanab, 
kojim bi ova odredba nepoziiata bila, te po ncznanjti umetnu u pre* 
bendarski zapis stavku o dulnoj celvrtini lupnikom sv. Marka, da se 
takova stavka uva^iti ne (5e.^ 

Za cetvrt vieka kasnije ill god. 1458. istoj stvari pred Stje- 
panom, arcidjakonom katedralnini i biskupskim vikarom Leonardom^ 
u^enjakom crkvenoga prava, tuzio je zupnik Nikola opata zagrebackth 
Cistercitah. Ova dvojica na podlozi crkvenih zakonab, usljed kojih 
nisu bill monasi oproSteni od izplacivanja rupne cetvrtine, dosudiSe 
pravo zupniku, Ovoj se osudi opat Matej ne pokori, toga radi lupnik 
Nikola prizva na biskupov sud, Na 29. inaja u prisudu vjcStakah pred 
biskupom Benediktom razpravljao se taj prepor, gdje se i opat Matej 
branio tim, jer je red Cistercitah apostolskom povlasticom prosi od 
izpla<5ivanja zupne cetvrtinc, te je i podastro za to nekakovu papinsku 
bullu, Biskup Benedikt, da pravovaljani sud izreSe, dade donieti crkveni 
sbornik, prozvan ^Kleraentina", u kojem potrazivSi nadjoSe, da su re- 
dovnici od zapisah, bilo za iSivota i na samrti njim namienjenth, dnini 
izplatiti doticnomu zupniku cetvrtinu, s toga potvrdiv osudu prvoga 
suda, odsudi iznovice opata Mateja, a ujedno naloli novove^komu, 
lalkouli^komu i drugim blii^njim lupnikom, da opomenu opata, neka 
za petnaest danab uplati zupniku sv, Marka svu zaosialu njegovu 
fupnu cetvrtinu , a ne izplati li ju u to vriemc, da ga po nedjeljah 
i svelkovinah u svojih crkvah pred sakupljenim narodom uz zvonenje, 
uzegavSi sviecSe i utmuv^i ih i nogami pogazivSi izobdenim proglase; 
ne pokori li se pako ni tada, da mu dojave te de on oruzanom rukom 
tad a proti njemu postupaii.* 

U isto doba, kada se s Cisterciti parbio o zupnoj c^elvrtini lupnik 
Nikola^ parbio se i sa zagrebackimi Dominikani. O cieloro postupku, 
ako i ne imamo poblizih vicstih, ali nagadjajno, da se istim nacinom 
1 proti njim postupalo kako i proti Cistercitom, i da je Dominikanom 
sudbeno nalozeno bilo, da izplate zupniku njemu prtpadnu Cetvrtinu 

* Doc. 53, 54, 

* Doc. 162. 



Gradhch, Okve, 



XV 



od oponj^ih zapisab. Ali ovoj osudi Dorninikani nisu se pokorili, pa 
ih toga radi na zapovicd arcidjakona i biskupskoga vikara kaaonika 
Martina na 13. novembra 1453. gradski zupnici: Toraa, sv. Erne- 
Tito; Toma, sv. Ivana u Novoj vesi; Valent, sv. Antuna u Laikoj 
ulici i Filip, sv. Martina n podgradju, izobcenimi proglasili u svojih 
crkvali pred sakupljenim narodom.* 

God. 1261, dobila je gradska obtina patronatsko pravo zupe 
sv. Marka, te je od tada gradsko zastupstvo imenovalo iSupnike, koje 
jc bisknp potvrdjivao, pa su toga radi i li hapnici gradskoj ob<5ini 
nekom zahvalnosti ili duznoSdn vezani bili. Na primjer godine 1423. 
lupnik Blaz, poslan od gradske obdine« u njezino je ime pred zagre- 
backom zupanijskoni skupStinom prosvjedovao prott tomu, sto je kralj 
Sigismund gradske posjcde Kraljevec, Kobiljak itd, svojevoljno darovao 
plerniiSem Albenom medvedgradskim.^ Godine 1432, znpnici Antun i 
Blaf u ime gradske obc^ine pred kaptolom zagrebaCkim sklapaju rair 
fia kanonikom Tomom, koji je na uStrb gradskih pravab izposlovao^ 
da je Ladislav Zendaj dobio neke stvari i novae u cjelokupnoj vried- 
nosti 150 for., ukradene u pokojnoga trgovca Frtdrika, koje bi inaSe 
obdini pripasti morale.* God- 1497* ifupnik Martin sa gradskim no- 
larom Emerikoro kao gradski izaslanici mole u kaptola zagrebackoga, 
da im ovjcrovi prepis, kojim se Ivan Korvin proglasuje vojvodom 
ciele Slavonije.* 

Na lupnike sv. Marka, kao sluibcne osobe, obradala se i du- 
hovna vlast, trebala li, da se koji njezin nalog provede. God. 1475. 
nalozi biskupski vikar Uija Sopni^i zupniku Mateju, da opomene ne- 
koje oporucne ovrSiielje, da izplate zapise, namienjene prcbendarskomu 
sboni.* Godine opel 1476. zamoli Eustakij» cisiercitski opat pod Belom 
i lupnika sv. Marka, da kanonika arcidjakona Pavla pozove pred njega 
na sud radi uvrede naneSene dominikanskomu redu/* Godine 1478, 
kanonik i arcidjakon casmanski Ivan Drzanic, po kardinalu Gabrielu 
ovla^deni ^dac, zaprosi medju drugimi i zupnika sv. Marka, da ka 
nonika Icktora Ivana. koj je oteo Dominikancu Tomi robu i drago* 
cjenosti, namienjene za kra1jicu« pozove pred njega na sud.'' 

Zupnici sv, Marka ako su se i rado pokoravali nalogn viSe du- 
hovne vlasti^ a to im je doista i prete^a i vrlo neugodna bOa ona 

* Doc 176. 

* Doc. 34. 
' Doc. 59, 

* Doc. 388. , 

* Doc. av4. 

* lioc. 50$. 



XVI GradhCb, Crkve. 



zapovied biskupa Ivana Albena, kojom im god. 1422. pod prietnjom 
zatvora i oduzeda 2upiic nadarbine strogo nalaze, da izobde gradsku 
obdinu, da niti u njoj, niti u kojem njezinom mjestu, gdje bi izob<5enici 
prisutni mogli biti, ne 6itaju ni mise, niti da obavljaju kakove crkvene 
sluSbe, dapaSe da opominju svakoga pod kaznom izobdenja, da se sa 
izobdenici ne dni2i, da im uzkrati i vodu i vatru.^ 

Zupnoj crkvi sv. Marka spadale su 07e kapele: 

Kapela sv. Katarine, koja je ve<5 god. 1377. stojala u gradskoj 
obdini na istom mjestu, gdje je danas crkva njezina. U XV. vieku, a 
naroSito godine 1413, pripadalo je toj kapeli i prostrano gradiliSte, 
koje bijaSe uz nju.* TeCajem XV. vieka predje ova kapela u vlast 
laSkouliSkoga dominikanskoga samostana, te se god. 1473., poSto su 
na 14. februara Dominikani dobili privolju kralja MatijaSa, da se iz 
neutvrdjene La§ke ulice u gradsku obdinu do kapele sv. Katarine 
smiju preseliti, a kada je i papa Siksto IV. pristao na to i odredio, da 
do te kapele sagrade novi samostan za sebe sa spavaonicom, trapeza- 
rijom, ogradom i drugimi potrebStinami, da mogu ondje umrle po- 
kapati i kapelu sa malim zvonikom prema potrebi svoga reda pro- 
Siriti itd., godine ve<5 1473. ovamo se doselili.' 

Kapela sv. Jurja, koju je godine 1377. sagradit dao gradjanin 
Ivan fiemer „izvan gradskih zidinah do kestena*, stojala je na istom 
mjestu, gdje je i danaSnja; u XV. bo vieku naroCito se za nju veli, 
da je „ extra Novam portam . . . prope molendina**.* 

Kapela sv. Ursule u gradskih se zapisnicih god. 1432. spominje 
u blizini Kamenih vratah. 

Zupna crkva sv. Margarete. Davno prve polovine XIV. vieka po- 
stojala je crkva sv. Margarete u gradskom podgradju (na njezinom je 
mjesiu danas pravoslavna crkva), a oko nje u XV. vieku bili su 
gradski vrtovi.* PocevSi od god. 1372. kod ove 2upne crkve drXao 
se ali samo o Margaretinju godi§nji sajam, koji je trajao cetmaest 
danah t. j. sedam danah prije svetka, a sedam danah poslie. 

Kapela sv. Duha spadala je 2upnoj crkvi sv. Margarete, a stojala 
je daleko izvan grada na istom upravo mjestu, gdje i danaSnja 
stoji. Ve<5 u svom osnutku, koji pada u XV. viek, imala je u Cmo- 
mercih cetiri kmetska napuCena seliSta, na jednom bio je kmet Domjan, 
na drugom Matko, na tredera Gjurko, a na cetvrtom Luka. Silnik grof 



^ Doc. 32. 

^ Doc. 18. 100. 

3 Doc. 283. 285. 288. 

* Doc. 213. 

* Doc. 85. 



Gradhc% Crkve, XVII 



Ulrik Celjski (1440—1456.) ta je seliSta otco i dao ih svomu dvora- 
ninu Pavlu Valpotu. Po Ulrikovoj smrti opet je ista (oko 1472.) 
silomice prisvojio si vlaslnik medvedgradski Ivan Tuz i pripojio ih 
medvedgradskomu vlastelinstvu, pod kojim su bila sve do g. 1492. 
Kada je po smrti kralja MatijaSa (1490) njegov nezakoniti sin Ivan 
Korvin, postavSi vojvodom i banom, preuzeo u vlast neke gradove 
svoga otca, medju ostalimi preuzme i Medvedgrad. Na 13. jula 1492., 
kada se jur Ivan Korvin nastanio bio u kraljevskoj pala^i u Zagrebu, 
dodje preda nj 2upnik sv. Margarete Mihalj GjurgjevCan, i predoCiv 
mu nepravedni nacin, kojim su recena kmeiska seliSta do§la pod 
upravu medvedgradskoga vlastelinstva, zamoli ga, da ih zakonitomu 
vlastniku, t. j. kapeli sv. Duha, povrati. OsvjedoSiv se Korvin o pra- 
vednom zahtjevu, odredi, da se kapeli sv. Duha odmah odslupe. Dobiv 
iupnik Mihalj o tom pismen nalog od vojvode, zamoli bana Ladi- 
slava Egervara, da ga, t. j. kapelu sv. Duha, po tadaSnjem obiSaju u 
uiivanje tih kmetskih seliStah dade uvesti. Ovaj posao na banovu za- 
povied imao je obavili kaptol zagreba£ki, kao vjerodostojno mjesto, 
te on sa banovim pristavom Sljepanom KaSnaridem sa Glavnice odasla 
sa svoje strane prebendara Mihalja sa Stjenicnjaka, koji su u utorak 
na 31. jula u Cmomercih u prisu<fu prebendara Dominika, kao su- 
sjeda i posjednika predija RudeSa, te Sebaslijana Nagya-Cakana, za- 
stupnika medvedgradskih kapetanah i Grge, Spana Kraljeveckoga, a 
selskih sudacah: Matije u Petrovcih, Stjepana u Mikulidh i Gjure u 
Dedidih, zatim Petra iz Moravcah, dvoranina Heninga susjedgradskoga 
i Ivana iz Topolovca, te Ivana i Grge Perkona. gradjanah zagrebackih, 
Luke Tropcida, zupljana sv. Margarete i napokon Luke i Gjurkona, 
seljakah iz Cmomeracah, predali zupniku Mihalju recena kmetska 
seliSta i uveli ga ili po njem, kapelu sv. Duha u zakoniti posjed, cemu 
nitko nije protuslovio. ^ 

Da se kapeli sv. Duha uzivanje ovih seliStah i kraljevskom vlasti 
osjegura, to polovinom mjeseca februara god. 1495., kada je kralj 
Vladislav boravio neko vrieme u Virovitici, do5av§i onamo i zupnik 
Mihalj, zaprosio ga, da se na podlozi Korvinova ustupa tih zemlji5lah, 
novim i po kralju odredjenim uvedjenjem zupnik, odnosno kapela sv. 
Duha iznovice u nje uvede. Odrekav se kralj sa svoje strane svakoga 
kraljevskoga prava, koje bi na tih seliSiih imati mogao, nalozi pismeno 
na 19. februara kaplolu zagrebackomu, da u njegovo ime iznovice 
uvede zupnu crkvu sv. Margarete u posjed recenih zemljiiStah. Ovaj 
novi uvod iznoviCno obave: kraljev pristav Petar sa Marenacah i kap- 



* l>oc. 364. 



XVIII Grad^c^. Crkve. Groblja. SkoU, 



tolski izaslanik prebendar Grga, koji su u prisudu medvedgradskoga 
kastelana Stjepana Nagy-Cakana, Dionizija, kaptolskoga predijalisle u 
ZavrSju, prebendara Dominika, posjednika predija RudeSa, kao susjeda 
i gradjanah zagrebackih: Mihalja zlatara, Jakoba Beketida i Gjurkona 
uveli zupnika Mihalja, odnosno zupnu crkvu sv. Margarete u ime 
kapele sv. Duha, u iznovicni posjed, a tomu opet niiko nije prigovorio,^ 

Zupna crkva sv. Martina spominje se vec druge polovine XIV. 
vieka, a stojala je na desnoj obali potoka MedveSSaka, u sredini 
medju vrelom ili zdencem Mandu^evcem i gradskim kupaliStem, (koje 
je bilo blizu pisanoga, danas krvavoga, mosta) ; u onom bo nasrtaju, 
kada je god. 1422. oruzanom rukom provalio kaptol u gradsko pod- 
gradje, najze§<5a da je borba bila „prope fontem Mandu§e?ec et eccle- 
siam s. Martini ac domum balnei civitatis",* suded preipa tomu bila 
je ona nekako u sredini sjeverne strane danaSnjega Jelacideva trga. 
Ovom zupnom crkvom upravljao je poseban zupnik, te nam od nje- 
zine proSlosti ni§la vi§e nije poznato, do imena njezinih zupnikah: 
Filipa (g. 1453.) i ^jure (g. 1475). 

Groblja. Uz crkve najsvetije je mjesto groblje, to je u stara 
vremena i ono bilo lik uz crkvu i okolo nje. U XV. vec vieku, §to 
radi svakdanjega trga, koji se drzao oko crkve sv. Marka, a §to opet 
radi velikih sajmovah, koji su trajali cetmaest danah na Markov 
svetak, a toliko opet na Margaretinje, kod 2upnih crkvah sv. Marka i 
MargareiQ, prestado§e pokapati mrtvace oko njih, ali opet ne namjestiSe 
novo groblje daleko od istih;docim uz kapelu sv. Katarine, kada su ju • 
Dominikani preuzeli, jer je imala obzidano groblje, pokapahu mrtvace. 

I^kole. U XV. vieku zagrebacke gradske §kole i u polazku mla- 
dezi i u samoj poduci znatno su napredovale, cemu je vrlo mnogo 
doprinesla trgovina, koja je iz Zagreba i pokraj Zagreba i§la ili na 
Rieku k moru, ili u Zagorje i u Stajersku, ili u Podravinu ili u neka- 
danju Banovinu i u Bosnu. Osim trgovine bilo je i drugih poticalah, 
da se posezalo za knjigom, n. pr. uzviSeno svedenicko zvanje, u XV. bo 
vieku kako u svecenickom, tako u redovniCkom stalezu nalazimo liep 
broj zagrebackih sinovah ; a napokon i udobniji zivot, koji je pismen 
5ovjek prije postici mogao od nepismena. 1 sama Skolska sgrada, koja 
se u gradskih zapisnicih toga vieka spominje imenom palace (pallacium 
schole), bjelodano nam svjedoci, da se gradska obdna o naobrazbi 
mladezi mnogo brinula. 



» Doc. 376. 378. 379. 
• Doc, 31. 



GradhCb, Sk&ii, 



XIX 



Ako i ne imamo poianjih viestih o samoj naobrazbi, to ju ipak 
donekle bar na podlozi onodobne obuke, kakova je dnigdje bila, i u 
Zagrebu mozemo nacrtaii, Poceina obuka, koja se smairala priprav- 
nicom 2a vi5e naobralenje, n, pr. za bogoslovlje, pravne znanosli i 
medicinu, obuhvacala je ^itanje, pisanje, racunstvo i gramatiku, a nuz- 
giedno uz 10 i crkveno pjevanje. Da se ucl £iianje, rabile su drvene 
plocice, Da kojih bijaSe piiliepljena pergamena sa napisanom na jednoj 
strani abeccdom, a na drugoj pojedinimi slovkami i rieCmi. Poslije 
dugoga vjezbanja u citanja pristupilo se k pisanju, PrV^ vjezbe u pi- 
sanju jioceo je ucenik na 5kriljevnoj ploci sa ^kriljevcem, a tada perom 
i crnilom na papiru, koji je u XV% ve<5 vieku 12 obicne porabe iz- 
tisnuo skupu peigamenu. Ova vjezba duze je trajala* a liz nju malo 
po malo sliedilo je racunstvo, t j. prve tako zvanc fetiri vrsti: sbra- 
janje, odbitba, mnozenje i dioba, Budi ovdjc mimogredce spomenuto, 
ako se opazila u koga uSenika vanredna vjeStina u pisanju, a nije li 
kakovo drugo zvanje hlio odabrali, da je nastojao ucitelj (naagister 
scholc), da ga dade pripravili za krasopisca. U doba prije prona5a5<fa 
tiska ovakovi se krasopisci upotrebljavahu nc same kod stolnih crkvah 
i u samosianih za prepisivanje bogosluznih knjigah i bogoslovnih djelab, 
ve<S i u obdinah za pisanje poveljah, a i privatnici, vje5ti citanju, dali 
si u njih prepisati kakovo nabozno ili znanstveno djelo. U gradskoj 
ob^ini Vflo rano u XV, vicku nalazimo takovib krasopisacah, a poi- 
mcnce sporainju nam ovi spomenici (god. 1415 — M43) nekoga Grgu 
.Gregoiius, scriptor libroxuni", Ovi krasopisci, podpuno vje^ti lalin- 
skomu jeziku, uisu biii samo sgoljni prepisati, yed, poSto su mnogo- 
godUnjim prepisivanjem znanstvenib djclah posUgli neku vi§u vrst 
naobrazbe, nju su i svojira u<5enikom saob<5ivali. Da je pomeauti pre- 
pisa6 i krasopisac Grga znanstveno naobrazio nekoga Andriju literaia, 
unuka Kojanova, nnogH bismo odakle zakljuciii, Stojon, da mu do- 
nckle nagradi trud u obuci, ^ob lespectum suorura beneficiorum*' 
piodao god. 1415^ uz neznainu cienu, Sest pensah dinarah, svoje trsje 
u gradskoj ob<5uiL^ 

Kada je djak valjano naucio izricati slovke i ricSi i napjsati ih 
dadoSc mu za prvo citanje psaliir, jer se laj u crkvi najviSe rabio^ 
a ti^itelj pazto je« da titti prema naglasku izgovara, a procitane ledke 
da na pamet nau£i. Uz takovo Citanje obucavao se ujedno i u laiin- 
ikom jeziku, koji bija^e lada u sveobdoj porabi, Kako je uciieij ili 
^kolaMik prcdavao laiinsku sklonitbu 1 sprezanje^ nije nam poznato, 
ali bez dvojUe jest, da je najprije na Skolskoj drvenoj, crno naljdeno 



Doc 22. 



XX GradbCh, ^koU. Bolnice i uboinice. 

ploSi kredom napisao pravilo, odakle ga ucenici prepisivali i tako 
na pamet ucili; da pako slovniSka pravila tako lasno ne zaborave, 
to je mladez vrlo cesto, najviSe poslije podne, morala pojedine rieci 
i sklanjati i sprezati. 

Da uSenik razumije §to Sita ill pi§e, to mu Skolastik svaku la- 
tinsku rieS morao protumaSiti hrvatskom, a tako protumaSene rieci 
upisati si morao ucenik, a tim si malo po malo sabrao rukovet rieSih 
nuMnih za govor t. j. sastavio si kratki rjeSnik latinskoga jezika, pro- 
tumac^ena narbdnimi rieSmi. 

Ovakova bijaSe u XV. vieku obuka u §kolah ove gradske ob6ine, 
a syr§iv§i ju valjano ucenik, mogao je pristupiti k viSoj nauci. 

Koliko pako uSiteljskih silah bilo je za tada na gradskoj §koli, 
ne znamo; nama je samo poznat od god. 1422 — 1435. „scholasticus 
Matheus"*, te mislimo, da je on sam poduciavao, no da si obuSavanje 
iole bar olahkoli, povjcrio bi kojemu starijemu vrslnomu uCeniku, da 
uci pocetnike poznavati slova i izricati slovke. 

Gradski u^itelji obavljahu kadkada i slulbu gradskih magistrate 
skih biljeSnikah. 

Bolnice i uboi^nice. U XIII. ved vieku (sv. I. str. XIX) na- 
djosmo u gradskoj obdini neki zametak bolnicam i ubo^nicam u onoj 
odredbi zlatne bulle Bele IV., kojom se gradskoj sirotinji doznacuje 
tredina imutka onih, koji bi bezoporu2no umrli, neostavivSi nikakova 
baStinika. Kad li je gradska obdina sagradila posebnu sgradu za njegu 
bolestnikah i dohranu ubogarah, nije nam tocno poznato, ali to stoji, 
da je ona ve6 bila u XIV. vieku. Za XV. viek toj bolnici imamo 
neSto vi§e viestih, naime, da je postojala pod naslovom bl. d. Marije, 
i da je njom i njezinim imutkom u ime gradske obdine upravljao 
poseban svedenik „rector hospilalis" i to god. 1443. Antun; g. 1451. 
Klement i g. 1489. Antun. Za njegu bolestnikah i obskrbu ubogarah, 
osim trecine neoporuciva imutka, te uz blage darove i zapise pojedi- 
nacah i gradska je obdina doprinosila podporu kadgodj je potreba 
bila, no i bolnica sama imala je tada ved i svojih nekretninah n. pr. 
god. 1453. spominje se neka oranica kao njezina vlastitost.^ 

Akoprem kr§danstvo toplo preporuca njegu bolestnih i milosrdje 
spram ubogim, a i sama nas i narav donekle nuka na to, bilo je ipak 
i takovih gradjanah i Ijudih, koji bilo zapise, bilo darove, namienjene 
bolnici, uztruCavahu uruciti joj. Imamo i tomu primjera, kada se go- 
dine 1493. prituzio papi Aleksandru IV. rektor gradske bolnice, da 

* Doc. 177. 



GradhCh. Bolnice i uboinice. KupaliUe. XXI 



Nikola Vesnetic \z Du brave i njegov sin Gjuro, Martin mesar, gradjan 
Ivan Taljan i drugi jo§le svedenici i svjetovnjaci, nede da izplate ni 
novSane svole, niti da uru2e nekretnine i druge stvari, koje bolnici 
pripadaju, to na ovu prituzbu pismom od 27. marta nalozi papa opatu 
zagrebaSkih Cistercitah, da krivce pozove preda se, opomene ih i 
shodna glede izplate odredi, a §to odredio bude, da se izvrSi, a nede 
li oni s dobra, da je vlastan upotrebiti proti njira i crkvene kazne.^ 

Kupali§te. U srednjem vieku kupahu se vrlo Sesto i to u toploj 
vodi, miSljahu bo, da se tim najuspjeSnije liece priljepcive i bludne 
bolesti. Osim kupanja puStahu u kupali§tih i zilu i stavljahu rogove, 
jer se vjerovalo, da puStanje krvi cvrsti zdravlje. 

Gradsko kupaliSte (sv. I. str. XXIX) kraj pisanoga mosta, kako 
spomenuh, izgubio je njegov vlastnik Sijepan Vrag Prodanid g. 1398. 
radi veleizdaje, pa ga kralj Sigismund darovao svomu viemomu za- 
grebaCkomu biskupu Eberhardu Albenu. Po Eberhardovoj smrti na- 
sljedi ovo kupali§te porodica Albenah, a kako li ga dugo dr^ala, nije 
nam poznato, znamo ipak, da mu prema prvoj polovini XV. vieka 
gospodarom bio neki Mihalj Sebastijanovid, a kada on umrie, pre§lo 
je u Hike njegove jedinice Barbare, udate za zlatara Benedikta, a ona 
ga god. 1451. ustupila lecenomu svomu mu2u u suvlastnidtvo. 

Kupali§te ovo bilo je na najSivahnijoj prolaznoj tocki izmedju 
jedne obdine u drugu t. j. izmedju gradske obdine i kaptola, to je 
indi i sasvim naravno, da kad li nastali kakovi sukobi medju ovima 
dvjema vlastima, da se na toj tocki obadvije najprije srazile. U onom 
krvavom sukobu, koj je bio o Margaretinju god. 1422., kada su kap- 
tolski Ijudi juriSali na gradsku obcinu, najvedi pokolj bio je kod trih 
prelazah: na mostu kod vrela ManduSevca, kod crkve sv. Martina i 
kod gradskoga kupalUta, koje je stojalo tik uz pisani most.* 

Za pol vieka kasnije a ba§ o Margaretinju (1472) prigodom veli- 
koga zagrebackoga sajma sbio se u ovom kupaliStu tuzan prizor, 
kojemu se za pravi uzrok ipak nezna; tada bo: Ivan Buzla, Matija 
Olaz i Gjuro Zubalo, kapetani biskupskih slobodnjakah (capetanei 
gencium exercitualium reverendi in Christo patris, doraini Osvaldi, 
episcopi zagrabiensis), svojimi oruzanimi Ijudi provalivSi u gradsko 
kupali§le, a naSavSi ondje Petra, plemica bisazkoga ; Stjepana Bickela, 
plemida zelinskoga i joSte jednoga giadjana zagrebackoga; plemida 
Bickela iztuko§e i izrani§e, a gradjana zagrebackoga bacivSi ga na tlo 
lako izprebi§e, da je jedva ne^to zivota u njem ostalo, docim Petra 

* I>oc. 370. 

* Doc. 31. 



XXII GradbCb Kraljevska palaHa, 

bisaJkoga svezaSe i povedSi ga kao kakovo slavje slaved! kroz kaptol, 
a za tim ga zatvoriSe u teSku tamnicu.^ 

Od vaXnijih sgradah u obdini zagrebaSkoga Gradca bila je doista : 

Kraljevska pala^a (palacium regis), koja se na naroSitu za- 
povied kralja Karla Roberta gradili po2ela godine 1335. (sv. I. str. 
XX— -XXI). Tim su ju imenom nazivali joSte i u XV. vieku, a stojala 
je u sredini ju2noga zida gradske tvrdje do manjih. vratah, prozvanih 
„sirove dverce". Kraljevska palata bijaSe osobito cienjena; gradsko je 
naime poglavarstvo odredilo zakonora od god. 1425., da nijedan £ovjek 
ne smije bacili strvine ni do kraljevske palace niti kod poljskih ili 
manjih vralah (ne bijahu bo ova daleko od nje) ; iisudi li se tko, to 6e 
platiti Sestdeset dinarah globe za laj prestupak, a povrh toga §est- 
deset dinarah jo§te, da se bacena strvina odande makne.^ 

U toj palaSi stanovao je zadnje desetine XV. vieka vojvoda i 
ban Ivan Korvin, nezakoniti sin kralja MatijaSa. U toj je palaci on 
na 29. septembra 1491. naloSio banu Ladislavu Egervaru, te pod- 
banom i svomu medvedgradskomu kastelanu Antunu PoSkiju, pa i 
zagrebaSkim giadskim kapetanom Mihalju Orozu i Grgi Benkovidu, 
da, kako mu je otac uzeo kaptol zagrebaSki pod osobito svoje okrilje, 
da ga tako i oni Stite i brane u svih njegovih pravih i na svih mu 
posjedih.^ — U toj je palaci na 13. jula 1492. na osobnu proSnju 
2upnika sv. Margarete Mihalja Gjurgjevcana povraiio ovoj lupnoj crkvi 
2etiri kmetska seliSta u Crnomercih, koja joj nekoc oteo grof Ulrik 
celjski i podcinio medvedgradskomu vlastnictvu.* Iste mu godine ovdje 
zagrebacki gradjanin i trgovac Gal Kudelid predao molbenicu i za- 
molio ga, da gradskomu magistratu nalozi, da se njegova zastarjela 
pra, koju vodi proti Valenlinu postolaru i Luki Ribari(5u radi uvrede 
poStenja, cim prije rie5i, a Ijaga, upisana mu u gradski zapisnik, iz 
njega bri§e.* Napokon na 6. septembra g. 1495. na molbu izaslanikah 
gradske obdine zapovjedio je isti vojvoda podbanom Ivanu Gjuli i 
Bemardu Turocu i svim plemicem, koji imaju malte, da od gradjanah 
zagrebackih i njihove robe ne smiju uzimati ni maltarine ni bro- 
darine ; ucine li to, da de im malte i brodove zaplieniti za krunsko 
dobro.* 

* Doc. 281. 

* Doc. 40, 

8 Doc. 359. 

* Doc, 362. 

* Doc. 366. 

* Doc. 380. 



Graehcb. PalaU. Ku(fe. Vrtovi, XXIII 



Pala£ah t. j. ovecih, ponajviSe plemic^kih sgradah, bilo je u 
gradskoj obc^ini ved u XIII. i XIV. vieku (sv. I. str. XXII— XXIII). 
U XV. vieku u ovih se spomenicih samo jedna spominje, i to pala6a 
gr^djanina Ivana Perovida/ doCim u gradskih ovovjecnih zapisnicih i 
gradska Skola zove se palacom (pallacium schole), §to je liep dokaz, 
da su tadanje §koIe imale dostojnu sgradu za obuku. 

Kude. Gradjanske ku<5e, toliko u gradskoj tvrdji, koliko u pod- 
gradju, prozvane bijahu i dvori (curia). Kuc^no zemljiSte bilo je razli£ita 
obsega, te se dielilo; u cieli dvor (una curia, curia inlegra), u polu- 
dvor (media curia), u tri Setvrli dvora (tres quarte), u cieli dvor sa 
^elvrtinom (una curia cum quarta), u cieli dvor manje osminu (una 
curia minus octava), u cetvrtinu dvora (una quarta), u cetvrtinu 
s osminom dvora (quarta cum octava), napokon u jednu osminu (una 
octava), §to bijaSe najmanji kudni prosior. Podpuni kudni prostor ili 
grunt imao je 120 lakatah u duljini, a 96 u Sirini. 

Osim ku(5ah imali su mnogi gradjani u blizini gradskoj i svoje 
majure (curia allodialis), ponajviSe izpod mesnickih vratah (ante portam 
carnificum)* t. j. blizu dana§njega TuSkanca. 

" Kude su bile ili zidane, ili drvene, ili takove, kojim je prizemlje 
zidano bilo, a sprat na njemu drven, prema tomu ku<5na gradja bija§e 
kamen ili opeka ili drvo, osobito hrastovo, koje dobavljahu najviSe iz 
kaptolskih §umah. Jelovinom trgovahu susjedni Kranjci, te ju na splavih 
Savom dopremali u Zagreb. U ku6ah obiCajan bijaSe triem i pre- 
dvorje (atrium), jedada soba, u kojoj se ujedno i radilo (stuba), spa- 
va6a soba (camera) i kuhinja. Krovovi im bijahu ili slamnati ili 
drveni, a nekojim i od criepa. Pod kudami su obicno bili izkopani 
podrumi ili pivnice. Na uglovih onih zidanih kucah, koje bijahu uza 
gradski zid, dozidani su bili mali branici, prozvani: Erkel. 

Gradsko poglavarstvo, kako cemo nize spomenuti, brinulo se o 
valjanu gradjenju i uzdrlavanju kudah; pred njim se one prodavale 
ili zamjenjivale, ono je osobito bdilo o sigurnosti proti pozaru itd. 

Vrtovi. U samoj gradskoj tvrdji mnogo ba§ vrtovah nije bilo, 
ovdje bijahu vecinom vrtici (hortulus)^; docim su bili najviSe u pod- 
gradju* i po obronku gradskoga briega cak do zidinah gradske tvrdje.* 
Vrtovi bijahu ogradjeni koljem ili proslci (preztecze).*^ 

* Doc. 329. 
' Doc. 192. 
^ Doc. 342. 

* Doc. 21. 85. 

* Doc. I. 

* Doc. 85. 



XXIV GradbCb. Trsja, MlinovL 



Trsja. Okolica gradske obdine svojim pololajem vrlo je sgodna 
za vinograde, te ve(5 davno ima spomena o njih (sv. I str. XXV— XXVII). 
U XV. vieku dosta ima viestih o gradjanskih vinogradih u blizini 
gradske tvrdje^;ali osim njih imali su gradjani svoja trsja 1 klieti 
u GraSanih*, a nekoji i u Bukovcu.* Pokraj valjano obradjenih trsjah 
bilo je i zapuStenih, kako nam svjedoCe nazivi : „vinea deserta, info- 
resta, in silvam con versa*. 

Obdina zagreba2koga Gradca imala je takodjer vlastite vinograde, 
ali ih nije sama obradjivala, vednom ih ustupala gradjanom uz go- 
diSnji cin2, pa se toga radi takova irsja zvala ,£iniena trsja" (vinea 
censualistica). God. 1428. odstupila je obdina svoje zapu§teno trsje 
mlinaru Frani, da ga valjano obradjuje i godimice pla6a od njega 
Sestdeset dinarah.* Takovih 2in2enih trsjah bilo je vi§e, jer kada je 
god. 1494. iznajmila obdna dohodak gradskoga trga ili tako zvanu 
„kne2iju", naroSito je odredila, da najamnici ili ulivatelji gradskih 
trsjah ne smiju u njih brati gro2dje, dok se nisu prije zakupniku 
kneXije oglasili.* 

I pojedine obrtniSke zadnige ili bratovStine imale su vlastita 
trsja, koja obradjivahu zajednickim troSkom, pa su toga radi i prirod 
zajedniSki dielile. 

Bilo je napokon u gradskoj obdini trsjah, koja su pripadala ili 
crkvenim redovom ili Supam, koje su bile izvan gradskoga obsega; 
od takovih trsjah davala se vlastniku gomica. God. 1445. prodao je 
trgovac Ambrozij svoje trsje gradjanom Leonardu i Emeriku, ali uz 
dulnost, da davaju od njega laSkouliSkomu lupniku §est kablovah 
moSta u ime gomice.^ 

Svako trsje imalo je i posebno ime; u ovih spomenicih samo 
se dvoje poimence spominje i to: Korito i MindavScak. 

Mlinovi. Rano vec u XIII. vieku i gradska obdina M kaptol za- 
grebaSki upotriebiSe potok MedveSdak, tu zajednidku medju, u svoju 
korist, izkopav§i prekope i sved§i njimi vodu na svoje mlinove. Kakovi 
su o tom izmedju jedne i druge oblasti nastali do XV. vieka priepori 
i kako se svrSili, spomenuo sam jurve (sv. I. str. XXVIII — XXIX). 
Od mlinah i od mlini§dah, koja su nagodbom od god. 1392. medju 

* Doc. 139. 158. 159 208. 

* Doc. io9. 116. 197. 
' Doc. 223. 367. 

* Doc. 52. 

* Doc. 373. 

* Doc. 139. 



GradhCh. Mlinovi, XXV 



kaptolom i gradskom obdinom pripala istoj, imala je i ona nekoje 
vlastite mline (molendina civitatis),^ a nekoje su imali pojedini vlastnici, 
medju kojimi se u XV. vieku naroSito spominje franjevaCki samostan.* 
U XV. vieku u prieporih medju gradskom ob6nom i kaptolom 
bio je spor i o potoku Medve§5aku, alijednomsamo s njega i to g. 1475. 
imali su gradjanski mlinovi neku dosta bar znatnu Stetu. Ove bo go- 
dine, da se kaptol osveti obdini, oborio je gradsku splavnicu pod 
Popovim turnom, a tim je presjekao potok Medve§6ak, da nije protedi 
mogao prekopom, kojim (t. j. od te splavnice do pisanoga mosta), njegov 
je tok okretao kolesa gradjanskih mlinah. Gradska je obcina izviestila 
odmah o tom kralja MatijaSa, koji na 8. juna strogo nalo2i kaptolu, 
da dim prije splavnicu uzpostavi, da potok MedveSdak opet pre- 
kopom protede i na gradjanske mline.* 

* Doc. 109. 158. 208. 

* Doc. 42 166. 

* Doc. 296. 



Gradski posjedi i borba za nje. 

O posjedih, koje obcina zagrebackoga Gradca posjedovala u XIII. 
i XIV. vieku, i kakove je za njih borbe iniala, spomenuo sam u I. 
svezku ovih spomenikah na str. XXIX — LIT; a sada mi je nacrtati 
njihovu povjest u XV. vieku. 

Dedidi, Bitek, Crnomerci i Novaci bijahu od vajkada gradski po- 
sjedi, koje su mu darovali ugarski kraiji „per divos reges Hungarie 
graciose date", no god. 1420., kada je kralj Sigismund zagrebackomu 
biskupu Ivanu Albenu za 14.000 zlatnih forinlih zalo2io grad Zagreb 
sa gradom Kalnikom, ustupio i njemu i bratu mu Rudolfu gradske po- 
sjede: Dedi<5e, Bitek, Craomerce i Novake sa kraljevskim brodom na 
Savi. Proti tomu nezakonitomu cinu gradska je obdina na zagrebackoj 
fupanijskoj skupStini, drianoj svrSetkom maja g. 1423., odaslavSi na 
nju svoga zupnika i punomocnika Blaza, svecano prosvjedovala, jer 
da kralj nije bio vlastan toga uciniti, a ni biskup Ivan Alben, kao 
ni njegov brat Rudolfo, vlastnik medved grad ski, primiti ih.^ Slican pro- 
svjed ulozio je takodjer u ime gradske obcine i pred kaptolom stolno- 
biogradskom na 3. decembra recene godine i drugi gradski izaslanik 
FarkaS, sin Egidija KlokoSana.* 

Oba prosvjeda ostadoSe bezuspjeSna, i reSeni posjedi, dok je 
obitelj Albenah drzala Medvedgrad, podpadali su u njegovo vlast- 
nictvo. Kada je god. 1436. Rudolf Alben prodao rodjakom kralja 
Sigismunda Frideriku i Ulriku, grofom Celjskim, ivrdi Medvedgrad, 
to su tim i pomenuti gradski posjedi preSli na le nove gospodare, prema 
kojim moznim velikaSem, u cijih rukuh malo po malo bijahu gotovo 
svi gradovi zagrebacke i varazdinske zupanije, po§to bi svaki prosvjed 
uzalud bio, gradska je ob<5ina morala mirovati. 

Po silovitoj smrti Ulrika, zadnjega grofa Celjskoga (1456), nje- 
gova udova Katarina prodala je god. 1461. banu Ivanu Vitovcu i 

* Doc. 34. 
' Doc. 38 



Gradski posjedi: Dedidi, Bitek, Cmotnerci i Novaci. XXV fl 

njegovim svakom Sigismundu i Baltazaru Veyspriachu za 62.000 for. 
cistoga zlata preostale u Hrvatskoj gradove grofovah Celjskih, a medju 
njimi grad Zagreb i Medvedgrad,* i tako opet Dedicii, Bitek, Crao- 
merci i Novaci s kraljevskim brodom ostadoSe pod vlastni2tvom novih 
ovih gospodarah. 

Istom kada je kralj MatijaS Korvin priznan bio kraljem po cieloj 
Hrvatskoj i Ugarskoj i godine 1464. svecano u Budimu okninjen, 
svojom kraljevskom modi dobio je u svoju vlast sve gradove, §to su ih 
neko2 grofovi Celjski u Hrvatskoj imali, a medju njimi i Zagreb i 
Medvedgrad. 

Gradska je ob(5ina kralju MatijaSu, kada je Turcima otimao 
Bosnu (1463 — 1465), i novcem i vojnici pomagala, a i znaraenitu 
svotu donosila za uzdrlavanje bosanskih tvrdjah »non parvas ex- 
pensas . . . pro conservandis castris regni nostri Bozne . . . liberaliter 
et copiose fecerunt",* za sve to da joj se blagonaklonim pokaJe, na 
20. maja god. 1472. povratio joj Dedide, Bitek, Crnomerce i Novake 
sa kraljevskim brodom, i nalozio kaptolu stolnobiogradskomu, da 
kraljevomu pristavu, bilo Iveku sa Brezovice, ili Mihalju Bencekovidu, 
ili Petru sa Kojenika, ili Valentu iz Crnkovca, ili Martinu iz Scitar- 
jeva, ili napokon Stjepanu sa Adamovaca, pridieli svoga covjeka, koji 
de gradsku obdinu uvesti u zakonito uhvanje recenih posjedah, a 
onoga, tko bi tomu protuslovio, da pozovu pred banski sud.^ 

Nekoju godinu prije toga darovanja zaloiio je bio kralj Matija§ 
biskupu zagrebaSkomu Osvaldu Tuzu i njegovomu bratu Ivanu Medved- 
grad s Lukavcem i Rakovcem za 12.000 for. u zlatu, a lim si ova 
dvojica prisvajala pravo vlastnictva na Dedide, Bitek, Crnomerce i 
Xovake i na kraljevski brod, toga radi, kada su: kraljev pristav sa 
izaslanikom kaptola stolnobiogradskoga gradsku obdinu htjeli uvesti 
u uzivanje ovih posjedah, to se tomu snazno opro medvedgradski go- 
spodar Ivan Tuz. 

Gradjani zagrebacki imajudi u rukah dva kraljeva pisma, jedno, 
kojim se kaptolu stolnobiogradskomu nalaze, da uruci recene posjede 
gradskoj obdini, a drugo, kojim radi osobitih uslugah o zauzecu Bosne 
spomenute posjede kralj im dariva, za koje pismo, po§to narodito veli : da de, 
bude li potrebno, izdati ga u slid posebna privilegija, „quas in formam 
nostri privilegii redigi faciemus, cum nobis in specie fuerint reportate", 
prituzili se kralju na drzoviti postupak Ivana Tuza. 

* Doc. 219. 
' Doc. 274. 
^ Doc. 273. 



Da se gradska obiiina umiri, naloli kralj na 15. ju2a banu 
Damjanu Horvatu, podbaoom i zupanom za^ebacke ^upanije, da Stite 
ovu obdnu u njezinih poroenutih posjedih proii svakorau napadacu, 
a naro2Sito proti Ivanu Tiizu i njegovim medvedgradskiro kastelaEom.* 

S ovoga kraljeva naloga braca Tuzi razjare se preko mjere, te 
biskup Osvaldo i brat mu Tvan, sakupivSi medvedgradske, vrbovacke 
i rakovat'ke slobodojake i kmete, nasrnuSe orulani u nedjelju 2. au- 
gusta na Dedide, Crnomerce, Bitek i Novake, pak'ove posjede opeta po- 
svojiSe, a krenuvSi odavdc na kralj evski brod na Savi, zauze^e i njega, 
a u torn pohvataSe i mnoge kmete, koji su na tih posjedih bili, le 
nekoje pobacaJe u Savu, a nekoje svezanih straga rukuh odagnaSe u 
Medvedgrad i baciSe n lamnicu i tako ih dugo zatvorene driali, dok 
se nisu novcem odkupili* Ne pocasiv casa gradska je obdina ovu oti- 
ma^inu svojih posjedah, te ubojslvo i zasuznjenje kmelovah doglasila 
kralju, koji opet pismom od 10. augusta na]o?.i banu Damjanu Hor- 
valu, podbanom i lupanom zupanije zagrebacke, da iznovice uvedu 
ob(^inu 11 posjedovanje otetib selali i broda i da ju 51ite proii Osvaldu 
i Ivanu Tuzom, uzprkos tomu, ako bi biskup Osvald pokazao i kakovo 
kraljevo pismo, koje bi sprama lim posjedom i51o njemu o prilog, 
jer neka znadu, da je ono bez njegova znanja izdano mu bilo,* 

Bra<^a Tuzi osim ovoga nasilja u isto su doba pocinila i drugih na 
Sletu gradske obdne, pak s toga je i ona zahlievala, da se proti njima 
sudbeno postupa. Iztragu u torn vodila su dva velika sodca : Martin iz 
Sditarjeva i Pa van sa NespeSe. a njom sc pronaSlo, da se je sve u 
istinu lako sbilo, kako sc u gradskoj tuzbi pobraja. Svr§iv5t iztragu 
obadva sudca otidjo5e u Cazmu, gdje se tada nalazio biskup Osvaldo, 
i tu mu u petak na 4. septembra zaprietili u kraljevo ime, da se 
okani svakoga posjedouca recenih posjedab i kraljeva broda pod iz- 
likom kakovom mu drago bilo. SadriEaj ciele iztrage priobciSe isti sudci 
glavnoj skupStini zupanijskoj, drfanoj u Zagrebu na 6. septembra,* 

Da zakonitim pulem gradska obifina zaposjedne ret^ena sela i 
brod, zamoli y kaptola stolnobiogradskoga, da ju na podlozi danoga 
jur kraljeva naloga iznovice uvede. Kaptol se stolnobiogradski loj 
molbi odazva te pocelkom marta god. 1473. odasla svoga covjeka 
prebendara Benedikta, koji je s kraljevim pristavom Mihaljom Ben- 
cekovicem na 10. marta, do§ao i na pomenute posjede i na kraljevski 
brod, da gradsku ob6nu uvede, ali tada jer je I^dislav BistriCki, plemi^ 

1 Doc 278. 
» Doc. 380. 
» Doc 281. 



i 




Omilja, u ime Ivana Tuza tomu uvadjanju protuslovio, oba su 
^^aslaIlika pozvala Ivana Tuza u rok na osminu Gjurgjeva pred 
banski sud.^ 

U osminl Gjurgjeva pred banovi Nikolom riockim i Damjanom 
Horvatoni obdrJavao se u isiinu banski sud. ali pra medju gradskom 
obdinom i Ivanom Tuzom uije se prelresivala, jer su ju oba bana 
radi stanovita uzroka odgodila na osminu svetka sv, Jakoba, a s ove 
opet na osminu Miholja;' a kako se napokon svrSila, nije nam po- 
znato; no kada je godine 1481- Ivan Tuz prisiljen bio, da povrati 
Medvedgrad kralju MatijaSu, u kojegaje tada rukub i ostao, a jerbo je 
i isti Tuz malo iza toga sramotno morao pobje<5i iz Hrvatske, ne ima 
sumnje, da je obdna zagrebackoga Gradca zaposjela Dedide, Bitek, 
Cmomerce i Novake sa kraljevim brodom. 

Kraljivtc, Cerje, Kobiijak, Svibije i Nart Ovi gradski posjedi bi- 
jahu Zagrebu na iztoku oko vlasielinsiva Boljakovine (piope Bosyakow), 
ic ih kralj Sigismund zalofiv bi^kupu Tvanu Albenu za 14000 for,, 
zagrebacki Gradac dao nnu na dar i recene posjede. prem da su od 
vajkada gradski bili. Dobivsi ih na tako lasan ali neopravdan nacin 
biskup Ivan u svoje ruke. a sluleci valjda, da tt bili i spora glede 
njih sa gradskom obdinom, to ih u ime vjccne altarije za pokojnu 
bradti svoju biskupa Hberharda i bana fvana ustupio stolnoj crkvi, 
poimence oltaru sv, kriza. 

Proti ovomu darovanju Sigismundovu usla gradska obdina, te 
na zupanijsku skup.^tinu; koja se driala u Zagrebu svr^etkom g, 1423, 
odasla dva .svoja izaslanika: Blala, zupnika sv. Marka, i Andriju, 
sina Nikole, bivSega sudca. Zupnik Diaz u ime gradske obcine uloii 
prosvjed proii kralju Sigibraundu, sto jc po nepravu posjede Kraljevec, 
Cerje, Kobiljak, Svibije i Nart darovao biskupu Ivanu Albenu i nje- 
govomu bratu Rudolfu. i proii Albenom, §10 su ih primili. A iza- 
slanik sudac Andrija prosvjedova opet proti tomu, 5to je recene posjede 
kraljevom privoljom biskup Ivan Albcn poklonio slolnoj crkvi u ime 
altarije, a i proti tomu, 5to je stolna crkva otete posjede primila u 
ime altaiije.^ Isle godine na 3. decembra pied kaplolom stolnobio* 
gradskira obnovi gradski izaslanik gradjanin Farka§, sin Hgidija, 
plemica Klokockoga, viSe receni prosvjed.* 

Po smrti biskupa Ivana Albena (14, augusfa 1433.) recene al- 
tarijske posjede preuze brai mu Rudolf, te ih istom na zs. jula 1434 

* Doc. 284. 

* Doc. 287. £91. 
» Doc. 34, 35. 

* Doc. 3b 




XXX Gradski posjedi: Kraljevec, Cerje, Kobiljak, Sviblje i Nart, 

^nolens vicio ingratitudinis notari* pred cazmanskim kaptolom povrati 
stolnoj crkvi u to ime: da se svaki dan na oltaru sv. kriza jedna misa 
Sita, a jedna pjeva za izpokoj duSah biskupah: Eberharda i Ivana te 
brade im banovah: Petra i Ivana Albenah, a za spas njegove du§e i 
sina mu Leonarda.^ Prema toj sveSanoj izjavi zamoli kaptol zagre- 
backi bana Hermana Celjskoga, da ga u uzivanje recenih posjedah 
uvesti dade. Na 7. septembra nalo2i ban kaplolu cazmanskomu, da u 
prisucu banova prislava, a kao takovoga oznaSi ili Nikolu i Gjuru, 
sinove Ladislavove, a unuke Vladimira Radomerskoga, ili Marka, sina 
Ivana sa Cave; ili Mihalja, sina Nikolina s Male gorice, ili Ivana, 
sina Emerikova sa NespeSe, odaSalje svoga covjeka, da uvedu kaptol, 
odnosno oltar sv. kriza, u zakonito posjednuce, a svakoga, koji bi tomu 
protuslovio, da pozovu pred banski sud.* Ovoj banovoj zapoviedi 
odazva se cazmanski kaptol, te odaslav u svoje ime Cazmanskoga pre- 
bendara Gjuru, koji povedSi sa sobom kao banova pristava Nikolu, 
unuka Vladimira Radomerskoga, uvedoSe na 16. septembra kaptol ili 
stolnu crkvu u reSene posjede; a ovomu uvedjenju, dok su joSte obo- 
jica 6ndje neko vrieme po obicaju kraljevine izSekivali, ne bi li tko 
tomu prosvjedovao, nitko ipak protuslovio nije.* 

Da ovu altarijsku zakladu i njezino zaposjednude odobri i kruna, 
to ju na 3. jula g 1436. na proSnju kanonika i arcidjakona varazdin- 
skoga Tome, kao altariste oltara sv. kriza, i kralj Sigismund posebnim 
privilegijom potvrdi.* 

Kada je po Sigismundovoj smrii (1437) Albert austrijski zasjeo' 
ugarsko-hrvatski priesiol, to i njega mjeseca aprila god. 1439. zamoli 
kaptol, da posjede Kraljevec sa Cerjem i ondjeSnjom maltom, te Ko- 
biljak, Sviblje i Nart, koji su nekoS dani bili za altariju sv. kriza u 
stolnoj crkvi, i koje je do sada mirno uJivala, svojom kraljevskom 
vlasti potvrdi. SasluSav molbu, potvrdi kralj recenu altarijsku zakladu 
na 23. aprila god. 1439., a na 6. maja zapovjedi kaptolu cazman- 
skomu, da odaSalje svoga izaslanika, koji de s kraljevim pristavom 
Ivanom ili Nikolom, sinovi Grge Gepevskoga, ili Mihaljem, sinom 
Nikolinim sa Male gorice, ili Dominikom, sinom Ladislavovim sa 
Brokunovca, uvesti stolnu crkvu ili oltar sv. krila u recene posjede. 
Na 23. maja prema ovomu kraljevu nalogu cazmanski prebendar 
Stjepan i kraljev pristav Dominik BrokunoveSki u prisucu susjedah i 
mejaSnikah, a narodito: Mihalja sa Male gorice, biskupskoga provid- 

* Doc. 75. 

* Doc. 'jd, 
» Doc. 78. 

* P-^g. 525. 



Gradski posjedi: Kraljevec, CerjCy Kobi/jak, Sviblj^ i Nart. ^XXI 

nika u Cerju, te Nikole, Ivana i Gjure, sinovah Ladislava Radomer- 
skoga, i Mihalja Pribida iz Moravcah, providnika vranskoga priorata 
u Bozjakovini, uvedu iznovice siolnu crkvu u uzivanje recenih posjedah, 
<5emu opet nitko od prisutnih nije protuslovio.^ 

I tako je ostalo sve do godine 1472., ove bogodine na 20. maja 
kralj MatijaS, da nagradi vjerne i mnoge usluge, koje je zagrebacka 
ob<5iiia ucinila njegovim predSastnikom i njemu, a osobito da se mogu 
bosanske Ivrdjave suzdr2avati, povrati joj bivSe njezine posjede: Kra- 
Ijevec, Kobiljak, Cerje sa maltom, Sviblje i Narl, koji su joj bill u 
proSlih burnih vremenih nepravedno oteti, pak zapovieda kaptolu 
stolnobiogradskomu, da uz njegova prisiava: bilo Iveka sa Brezovice, 
ili Martina iz Sditarjeva, ill Mihalja Bencekovica, ill Petra sa Koje- 
nika, ili Valenta iz Crnkovca, ili Sijepana iz Adamovca, odaSalje svoga 
Covjeka. koji ce obdinu uvesti u posjedovanje, a svakoga, koj bi lomu 
protuslovio, pozovu na banski sud.* 

Istom tada, kada je gradska obdina uvedena bila u ove posjede, 
odasla kaptol zagrebacki svoja dva clana : Bartola, kanonika pojca sa arci- 
djakonom Dimitrom, koji na 20. juna pred kaplolom slolnobiograd- 
skim izjavlju<5, da, poSlo su doznali, kako se netom sudac Valentin i 
prisjednici Ivan Perovid, Ivan Pazar, Antun* Klokocanin, Dominik 
Perovid, Ivan Soldinaric i svikolici gradjani nepravedno uvesti dali u 
posjede: Kraljevca, Sviblja, Narta, Kobiljaka i Cerja, koji po pravu, kao 
altarijska zaklada, spadaju oltaru sv. kriza u slolnoj crkvi, to oni u 
ime kaptola prosvjeduju protiva tomu, te mole kaptol stolnobiogradski, 
da obdini ne izdade uvodno pismo, a tim upozoruju i druga vjero- 
dostojna mjesta, da nikakove posjedovne listove izdati joj ne smiju.^ 

U isto doba obratio se kaptol zagrebacki i na kralja Matija^a, 
utuziv mu, kako je na u§irb stolne crkve, a njegovom darovnicom, 
gradska obdina protuzakoniiim putem doSla u uzivanje spomenutih 
posjedah. Na 10. jula nalozi kralj gradskoj obdini, da Kraljevec, 
Sviblje, Nart, Kobiljak i Cerje sa maltom, koji su od vajkada spadali 
na altariju sv. kriza, a ona ih netom nepravedno zaposjela, bezod- 
vlacno povrati kaptolu; scieni li pako, da ima kakovo pravo na te 
posjede, da ga sudbenim putem potrazi.* 

Ali kaptol stolnobiogradski na podlozi kraljeve zapoviedi, uzprkos 
prosvjeda kaptola zagrebackoga, odasla svoga prebendara Benedikta, 
koj sa kraljcvim prisiavom Mihaljom Bencekovicem na 10. marta 1473. 

* Doc. 123. 124. 125. 

* Doc. 272. 275. 
' Doc. 276 

* Doc. 277. 



XXX If Gradski posjedi: Kraljevec, Cerje, Kobiljak, Sviblje i Nart. 

uvede gradsku obdinu u vlastnictvo Kraljevca, Cerja, Kobiljaka, Sviblja 
i Narta; a kada je ovdje prigodom irvedenja kaptolski izaslanik kanonik 
Toma Tompa tomu uvodu protuslovio, recena dva izaslanika odpute 
i gradsku obc^inu i kaptol zagrebaSki na banski sud, odredivSi obim 
strankam ro2i§tc osminu svetka Gjurgjeva.^ 

Nisu nam poblile poznata sva rociSta, koja je proSao ovaj priepor, 
dok je mjeseca novembra god. 1477. doSao na presudu pred kraljev- 
skoga sudca Stjepana Batora. U njegovoj osudi, koju izre2e na 19. no- 
vembra, spominje se dotadanji tecaj ove parnice ovako : da su po na- 
logu bana Ladislava na cetrdeset i Setvrti dan poslije Miholjskih 
osminah do§li pred kraljevski sud : punomodnik kaptola zagrebaSkoga 
Martin s EdeleSa, a gradski, Ladislav od sv. Duha, i ovdje da je pod- 
nesena bila banova odluka, kojom na sudu, drianom u proSlih Gjur- 
gjevskih osminah, nalolfeno bilo ovogodiSnjemu gradskomu sudcu Ivanu 
Soldinaridu, da s petdesetoricom gradjanah iz raznih gradovah ili trgo- 
viSiah prisegne, da gradska obdina oko Tjelova god. 1473. nije ne- 
pravednim nacin otela kaptolske posjede Kraljevec, Kobiljak, Cerje sa 
maltom, Sviblje i Nart ; da nije silovito pobirala ondje savkoliki prirod, 
i da sada recene posjede po pravu uXiva. Ovoj banovoj presudi da 
se je protivio sudac Ivan Soldinarid, tvrdedi, da ne mora on, kao sa- 
danji gradski sudac, ved Valent, koji je g. 1472. sudcem bio, prisedi 
na to, a to ne sa petdesetoricom gradjanah iz raznih gradovah, ved 
sa toliko domadih gradjanah; a na to da je ban odredio, da se ta 
njegova izjava u osminah svetka sv. Jakoba ima pretresti na kraljevskom 
sudu ; all budud da je na molbu i stranakah i Ivana Soldinarida odredio 
ban, da se na ceterdeset i cetvrti dan poslije Miholja ta ciela stvar 
pretrese pred kraljevskim sudom, to indi, poSto je sada kraljevski sud 
odobrio banovu osudu, naime : da mora sudac Ivan Soldinarid prisedi 
s petdesetoricom gradjanah iz raznih gradovah, dosud juje, da isti Soldi- 
narid na du§u bivSega sudca Valentina mora s petdesetoricom gra- 
djanah iz raznih gradovah i trgovi§tah ili plemidah na dvadcset i prvi 
dan po Bogojavljenju prisedi pred kaptolom dazmanskim, da je gradska 
obdina o ?auzedu recenih posjedah sasvim nevina.* 

Prema ovoj osudi kraljevinskoga suda polozio je u istinu Ivan 
Soldinarid s petdesetoricom gradjanskih rotnikah na 26. januara g. 1478. 
prisegu pred kaptolom cazmanskim, da obdina zagrebackoga Gradca 
nije silovitim nadinom otela kaptolu Kraljevec, Kobiljak, Cerje sa 
maltom, Sviblje i Nart, i da je glede toga sasvim nekriva. 

* Doc. 286. 

• Doc. 308. 



Gradski posjedi: Kraljevec, Cerje, Kobiljak, Sviblje i NarL XXXI II 

Pololenom prisegom svrSila bi se parnica u prilog gradske 
ob6ine, da ju kaptol nije obnovio tim, §to ju sveo na novu presudu 
samomu kralju; ali poSto on bijaSe raznimi drzavniini poslovi zao- 
kupljen, naloii na 28. aprila banu Ladislavu Egervaru, da taj dugo- 
trajni priepor medju jednom i drugom strankom jednom ved rieSi.^ 

Raznimi rociSti odgadjala se ta parnica sve do svrSetka mjeseca 
januara god. 1481., kada opet dodje pred domadi sabor, koji sazovu u 
kraljevo imc: palatin Mihalj Orsag i kraljevski sudac Stjepan Bator. 
Na torn saboru driavni odvjetnik iznese na javu taj spor raedju kap- 
tolom i gradskom ob6nom, zapitav: budu(5 da Kraljevec, Kobiljak, 
Cerje, Sviblje i Nart, premda su oni gradski posjedi, ipak ih kaptol 
uliva, da bi rado znao i razlog za to? — Na to mu kaptolski puno- 
mo<5nik Grga Petrata odgovori : da kaptol ima za to i pismene dokaze, 
koje de i podastreti na ro2i§tu, i to na kraljevskom sudu, neka samo 
palatin odredi roCiSte. Novo roCiSte bude ustanovljeno na osminu Gjur- 
gjeva, a strand, koja ne bi na njega doSla, odmjerena bila globa od 
it'\ marke, koju je svotu kaptolski punoino(5nik s mjesta i izplatio.^ 

Kaptol zagrebac^ki na ovo roCiSte ipak nije nikoga poslao, te j^ 
driavni odvjetnik Ivan Po2egaj zahtievao, da se kaptol s ogluhe osudi; 
ho po§to palatin nije htio izredi osude u neprisudu kaptola, to naloii 
cazmanskomu kaptolu, da iza§alje svoga covjeka, koji de s palatinovim 
izaslanikom pozvati kaptol zagrebacki, da na sudu, Sto it se drfati 
u bsmini Miholja, podastre izprave na podlozi kojih uziva recene po- 
sjede i da plati globu tri marke palatinu, a tri gradskoj obdini. Prema 
tomu odaf^la kaptol cazmanski svoga prebendara Benedikta, koji sa 
palatinovim pristavora Pavlom Finiicem sv. Ivancem, u kaptolskom 
zaselku Popovcu na 29. augusta, urucivSi pozivnicu kaptolskomu kmetu 
Franji Grdevu, pozvaSe kaptol zagrebacki, da u osmini Miholja na 
kraljevskom sudu podnese izprave o recenih posjedih i da plali §est 
marakah globe. Ali na ovo rociSie kaptol zagrebacki nije doSao, s toga 
mu palatin odredi novo roSiSte, osminu Bogojavljenja god. 1482.; a 
s ovoga preneseno bude najprije na Gjurgjevsku osminu, na koju po 
nalogu palatinovom pozvali su Bolto sa Mikcevca, palatinov pristav 
i cazmanski prebendar Grga u cetvrtak na 11. aprila u Podcetriku, 
a na 14. u nedjelju u Vugrovcu, a sliedeci dan u zagrebackom Gradcu 
kaptol zagrebacki pod globom od devet marakah na sud. Ali i s ovoga 
rodiSta prenese ju palatin na osminu Miholja. Ka torn roci^tu, jer opet 
kaptol nije doSao niti je podastro pismenih dokazah o svom pravu, 

* Doc. 312. 

• Doc. 322. 



XXXIV Gradski posjcdi: Kraljevir, Ctrje, Kobiljak, Sviblji i Nart, 



zahtievaSe drzavni odvjetnik Ivan Pozgaj. da se kaptol osudi i da plati 
dvostruku globu. No palatin, budud da se po zakonu mora na tri 
javna mjesta pozrati, naloli kaptolu fazmanskomu, da pozove kapiol 
zagrebackl na osminu Gjurgjeva god. 1483. na kraljevski sud, da 
podnese irprave i da plati globu devet marakah palalinu, a devet 
gradskoj obdini. a ne dodje li, neka znade da it osudjen biti. All 
s osmjne Gjurgjeva opela odgodjeno bi ro^iSte na osminu Miholja. 
Po§to medjutim umrie palalin Orsag, to se ta parnica odgadjala raznimi 
rociSti i pod palatinon) Emerikom Zapoljom, pa kada je i taj umro» 
to ju kralj povjeri svomu glavnomu riznicaru, jegarskomu biskupu 
Vrbanu. U osminah Miholjskih god. 1487. pod predsjedanjem recenoga 
biskupa Vrbana, kao zamjenika palatinova, u prisucu biskupah : Sigis- 
munda pecujskoga, Nikole vackoga, Ivana canadskoga i Nikole knin- 
skoga, te Dominika. prepozila stolnobiogradskoga , i protonotarah: 
Andrije Batora i Nikole Hedervirskoga i mnogih plemi^ah, rje^avala 
se ova parnica, Po5to bi najprije nacrtan cieli razvoj njezin pocev5i 
od januara god. 1481, pa sve do osminah Miholjskih 1487., zahiie- 
va§e drzavni nadodvjetnik Benko s BorSove u kraljevo ime, da se 
Kraljevec, Kobiljak, Cerje i Nart dosude gradskoj obcini, kojoj da i 
zakonito pripadaju i podastre podkrcpe radi dvie izprave i to jednu 
od god. 1346., kojom tovarnik Lovro i kraljevsko sudiSte ti parnici 
medju kaptolom zagrebackim i gradskom obcinom dosudiSe ovoj Ko- 
biljak i Sviblje; a drugu od god, 1392., kada se je naime kaptol iz- 
miriv sa gradskom obdinom narocito obvezao na 10 : da od poda- 
nikah, koji su na gradskih posjedih: Dedicih, Gracanih, Kraljevcu, 
Kobiljaku^ Sviblju, Narlu, Novoj vesi kod Save, Pobrezju, Crnomercib, 
Hra^cu i Petrovini, ne ce zahtievati nikakove pijacovine; dokazujudi 
tiro, da su receni posjedi n istinu vlasinictvo gradske ob<iine. 

Protiva tomu s druge strane Valentin Palfi sa Miholjca, kao za- 
stupnik kapiola zagrebackoga, da obrani njegovo pravo, iznese pet 
listinah: jednu od g. 1434., kojom pred (^azmanskim kaptolom Rudolf 
Alben Medvedgradski svoje posjede Kraljevec, Cerje sa maUom. Ko- 
biljak, Sviblje i Nart ustupa kaptolu zagrebackomu kao aUariju za 
izpokoj dulah i svoje i svoga roda. — Drugu, takodjcr od %. 1434., 
gdje se veil, da jc na zapovied bana llermana Celjskoga po izasla- 
nicih kaptola cazmanskoga u zaposjednuce recenih posjedah javno bio 
uveden kaptol zagrebacki. pa da nitko tomu nije protuslovio. Tre^u 
od god. 1436., kojom kralj Sigismund na molbu kanonika i arcidja* 
kona Tome, kao rektora oltara sv. kriza t. j. re^ene altarije, polvrdjoje 
dvie vile spomenute izprave kaptola cazmanskoga, u kojih se veli: 
kako i od koga je recena altarijska zaklada i kako je kaptol bez ij^ijega 



Grndski pasjedi: Kraljevec, Cerje^ K&biljak, Svibiji i Nart XXXV 

prigovora u nju uvcden, — Cetvrta spominje, kako je kralj Alberto 
god, 143V- re<5enu altarijsku posjedovnu zakladu odobrio i kraljevskom 
vlasii potvrdio. Napokon peta od iste godine, kada je na kraljevu za- 
povied kaptol cazmanski uveo kaptol zagrebacki t j. stolnu crkvu il 
rcktora ollara sv. krila u vi^e recene zemljiStne zakladne posjede, a 
da niiko lomu nije prigovorio, 

VUoko sudiSte, prouSiv podastrle dokaznice, izrece konac^ni sud, 
koji ovako obrazlozi: Po osudi lovarnika Lovie(i346) u parnici, koju 
je vodila gradska obcina sa kaptolom zagrebackim o priepotnih po- 
sjedili Kobiljaka i Sviblja, bijahu ova dva posjeda priznana kao 
gradsko vlaslnictvo i tim gradskoj obdini doznacena; a i sam kaptol, 
kada je (1392) sklopio dragovoljnu nagodbu s obc^inoTD zagrebackoga 
Gtadca, pnznao je bjelodano, da od stanovnikah, koji su u gradskih 
posjedili Kraljevcu» Cerju, Kobiljaku, Sviblju i Nartu, ne de pobirati 
oikakove pijacovine. priznao je takodjer isle za gradske; ali budud da 
je kralj Sigismund Kobiljak, Sviblje i ostale recene jur posjede da- 
rovao za vjerne slu^be biskupu Kberhardu Albenu i njegovoj bradi 
bjskupu Ivanu i banom PcLru i Ivanu, od kojih ih je baStinio Rudolf 
Alben, brat njihov, a koje je on u ime vjeCne altarijske zaklade po- 
klonio stolnoj crkvi, odnosno kaptolu zagrebackomu, te je i kaptol 
sagrebacki u prisucu kraljeva prislava u recene posjede uveden bio 
(1434,), da uilko tomu nije proluslovio, dapaCe da je to odobrio i 
kralj Sigisinund^ odrekavSi se i svih kraljevakih pravab* koje bi imao 
na tlh posjedih, le ih i kralj Albreht iznovice priznao kao altarijsku 
zakladu i kao lakovu da ju kaptol zagrebacki, odkada ju Rudolf Alben 
usiupio oltaru sv. krifa u stolnoj crkvi za ciianje misah za izpokoj 
du§ab porodice Albenah, pa src do danas kaptol mirno uzivao* to se 
\tt po tciQ a i prema zastarjelosti prava Kobiljak, Sviblje i ostali 
pripadajudi im posjedi ovim dosudjuju kaptolu zagrcbackomu, a po 
niem oltaru sv. kriza u stolnoj crkvL^ 

I tako je gradska obcina liSenom ostala znamenitih svojih 
posjcdab. 

HralO, Pitrovina i SHJakotfina. Ob ovih gradskih posjedih spo- 
mcnuh» da su god. 1399. vlasielini susjedgradski Lovro i Nikola, si- 
novi Nikole Tola, s bra torn Krstom, prepozilom Glogovnidkim» silo- 
Titom rukom provalili u Petrovinu, HraSce i Siljakovinu, pobrali sav 
ondjeinjt prirod i posvojili ih. Proti ovomu nasilju i zaposjednudu da 
je na 26. juna r. god. na zagrebadkoj zupanijskoj skupStini Stjepan^ 
sin Pavlov, u ime gradske obdine prosvjedovao. 



» Doc 346. 



XXXVI Gradski posjedi: HraUe, Petrovina i ^i/jakovina. 



U XV. vieku nastade dugotrajna pafnica medju gradskom ob- 
dlnom i susjedgradskom vlastelom radi tih posjedah ; pllemi($i b'o Toti 
zamoliSe u kralja Sigismunda; da im HraSie, Petrovinu i Siljakovinu 
kraljevskoiti darovnicom potvrdi. Kada je gradska 6b($ina doznala, §to 
susjedgradski Toti namjeravaju, bdasla na 13. tnarta god. 1401. prcd 
kaptol zagrebacki, kao pred vjerodostojno mjesto, Ivana, sina Boljeva, 
i Ivana, sina BoJina, koji u njezino irae bvako izjaviSe: jer kako su 
doSuli, da je kralj Sigismund naumio gradske posjede Hra§<5e, Petro- 
vinu i Siljakovinu.darovati Krsti, prepozitu glogbvnickomu i njegovu 
bratu Nikoli, sinovom Nikole Tota susjedgradskoga, a to bi bilo na 
neizrecivu Stetu gradske obdine, s toga ovim prosvjeduju i izricu, da 
kralj iiije vlastan toga uCiniti, a ni Krsto ni Nikola Toti, a i nitko 
drugi ne smije te posjede ni primiti ni ulivati.^ 

Uzprkos toga prosvjeda ipak je kralj Sigismund reSene posjede 
poklonio susjedgradskim gospodarom, koji su se na podlozi kraljevske 
darovnice i uvesli dali. Protiva toga na 1. maja god. 1402. na zagre- 
backoj 2lipanijskoj skupStini gradski sudac Ivan, sin Pavlov, iznovice 
prosvjedova proti kralju, koji je plemiciem Totom nepravedno darovao 
gradske posjede, i proti istim plemidem, koji su ih zaposjeli.* 

Da gradskoj obdini ne utrne posjedovno pravo, prosvjedovala 
je ona Sesto, ali do danas poznato nam je samo, da je na 16. juna 
god. 1423. pred skupStinom lupanije zagrebacke gradski izaslanik i 
zupnik Bla2 ulozio prosvjed i proti kralju Sigismundu, koji je Ladi- 
slavu i Nikoli Totom protuzakonito poklonio gradske posjede HraSce, 
Petrovinu i Siljakovinu, i proti istim plemidem, koji ih uzivaju. To 
isto obriovio je na 3. decembra pred kaptolom stolnobiogradskim 
gradski izaslanik FarkaS, sin Egidija Klokockoga ; a napokon g. 1426. 
na 16. februara gradski izaslanici Price, sin Jurin, i Jakob, sin Ivana 
Boljeva, pred kaptolom zagrebaSkim iznovice ponovili.' 

Kada ne pomogoSe toliki prosvjedi, gradska obdina podignu 
pamicu proti vlasteli susjedgradskoj. Po nalogu kralja Sigismunda 
morao se ovaj priepor pretresivati u Stolnombiogradu na osminu 
Bogojavljenja god. 1435. Na odredjeni rok prispje ovamo gradski iza- 
slanik Jakob, sin Boljev, i tuj, poSto je badava ocekivao utuJene Ladi- 
slava, sina Nikole, i Ivana, sina Lovre Tota, dade si od onogradskoga 
bozjadkoga samosiana, kao vjerodostojnoga mjesta, i to radi daljnjega 
sudbenoga progona; ovo odsude pleinidah susjedgradskih sluJbeiiom 
izjavom potvrdili.* 

* Doc. 3. 
■ Doc. 6. 

» Doc. 34. 38. 43. 

* Doc. 82. 



Gradski posjedit Hraice, Petrovina i SUjakovina. XXXVII 

OWina zagrebagkoga Gradca iznova potjera parnicu i odaSalje 
sredinom mjeseca marta (1435 ) sudca Petra Madjara i Nikolu literata 
ka kralju Sigismundu u Pozun, koji, poSto mu izpripovjedili, kako su 
nekoS Nikola i Lovro Toii silovito oteli gradske posjede Hra§de, Pe- 
trovinu i Siljakovinu, a po njihovoj smrtr da ih drze baStinici i sinovi 
Ladislav i Ivan na golemu §ietu gradske ob(5ine, zamoliSe pomod u 
kralja. Na 29. marta naloli Sigismund banu Herroanu Celjskomu, da 
pozove preda se obje stranke, naloliv svakoj, da za svoju obranu 
donese potrebite spise, da ih prouci i izrece konacnu osudu tako, da 
ga u torn prieporu ni jedna ni druga stranka ne bude vi§e uzne- 
mirivala. ^ 

Na vrlo lasan i jednostavan nacin rieSio se kralj Sigismund ove 
neugodne parnice, koju je sam prouzroSio, a poSto grofovi Celjski bi- 
jahu i sami silnici i posvajaci, kojim kao plemi<5em susjedgradska 
vlastcla blila bijahi; nego li Stovani gradjani zagrebaSkoga Gradca, 
to je ban Herman Celjski malo sebi tro glavu za kraljev nalog, a 
jer je ne dugo iza toga umro i sam kralj Sigismund (1437), a iza 
smrti mu nastalo prevratno doba, koje polraja sve do izbora kralja 
MatijaSa (1457), to se o rieSenju parnice medju gradskom obdinom i 
vlastelom susjedgradskom nije ni pomiSIjalo. 

Radi jasnoi^e u daljnjem toku ovoga priepora primietiti mi je, 
da je oko god. 1438. umro Ladislav, posljedni Tot, oslavivSi opo- 
ru2no susjedgradski posjed jedinomu joSte i to ^enskomu odvjetku 
Totah t. j. Dori, k<5eri Lovre Tota, koja je udata bila za Andriju He- 
ninga, i tim dolaze Heningovci glede Hra§ca, Petrovine i Siljakovine 
u borbu sa gradskom obdinom. 

Kada se kralj MatijaS spremao, da otme Turkom Bosnu, kojoj 
su propast spremile najviSe vjerske razmirice (1463), u torn poduzec^u 
obdina zagrebackoga Gradca mnoge zrtve doprinese, osobito da se 
oteti gradovi valjanom posadom uzdrze, toga radi: da se izkaze za- 
hvalan onim, koji su premda i sa strane krune pretrpjeli mnoge ne- 
pravde „nunquam tamen a vera fidei semita visi sunt deviasse", pa 
da uzmognu svoj grad proMriti i napuciti, to im osim drugih davno 
otctih posjedah povrada HraSce, Petrovinu i Siljakovinu (20. maja 
g. 1472.), nalozivSi stolnobiogradskomu kaptolu, da ih u uJivanje istih 
uvede, a one, koji bi tomu protuslovili, pozove pred banski stoL* 

Ovaj kraljev nalog ne bija§e izveden, jer se mladi Ivan Hening, 
sin Andrijin, svom silom opirao, da gradska obcina ne dodje u vlast- 
nictvo ovih posjedah, s toga nastade nova parnica sa Ivanom Heningom. 

> Doc. 84. 

■ Doc 27a. 375. 



XXXVIII Gradski pcsjedi: Hraici, Petrmina i Siljakmina^ 



Istom syrSetkom mjeseca januara g. 1481. na zagreba^kom sa- 
boru, korau predsjedaSe u kraljevo ime palalin AHhalj Orsag i kra- 
Ijevski vrhovni sudac Stjepan Bator, razpravljao se i taj priepor, jer 
drzavni nadodvjetnik Ivan Pozgaj, iziaknuv, kako je kralj povratio 
gradskoj obdni otete joj posjede HraSi^e, Petrovinu i Siljakovinu, za- 
htievao je u kraljevo ime, da mu protivna slranka proka^e dokaze, 
na temelju kojih da ih uziva. Na to u obranu utufenoga Ivana He- 
ninga ustade njegov punomodnik Ivan Orehov^an i re5e : da vlasielin 
susjedgradski recene posjede po pravu dr^i, i za to da ima i pismenih 
dokazah, koje tt podastrieti na ro5i§tu, kada bude ureceno. Toga radi 
palalin odredi, da u dojdudoj osmini Gjurgjeva na kraljcvskora su- 
di5tu ima ih Ivan llening predati sudu. U odredjeni rok, kad Hening 
niti je osobno do5ao» nili je odaslao punomodnika, zabticvaJe drfavni 
nadodvjetnik Ivan Pozgaj, da se krivacoswdi; ali palatin da ne osudt 
neprisutnoga, naloli kaptolu zagreba^komu, da pozove Ivana Heninga 
iznovice na kraljevski sud na osminu Mibolja, Kaplol zagrebacki u to 
ime odasla sa palatinovim pristavom Pavlom Fintidem sv. Ivancem 
svoga Sovjeka prebendara Benedikta, koji su Ivana Heninga u njegovu 
dvoni u Slenjevcu u prisu<5u njegova kmeta Benka pozvali u re(5eni 
rok i na sud, i da za prkos, 5to o Gjurgjevu nije do§ao, izplali u ime 
globe tri marke sudcu, a Iri gradskoj obtSni, Ivan Ilenmg, da za- 
tcgne pamicu, izposlova u palatina, da je rociSie o Miholju prenesao 
na osminu Bogojavljenja g, 1482. Na torn roCiStu, jer Hening nije 
doSao, zahlievao je drzavni nadodvjetnik Pozgaj, da se osudi, no pa- 
latin, drieci se tadanjega obicaja u sudbenom postupku, odredi, da 
se jo§ jednom pozove na tri javna mjesta na sud i da plali za prkos 
dvostruku globu, a novo rociSie usianovi na osminu Gjurgjeva. Pala- 
tinov pristav Baltasar sa Mik^evca i izaslanik kaptola zagreba^koga 
u cetvrtak po vazmu ili na 3, aprila u Podcetrtku, a u nedjelju ili 
6. u Vugrovcu, a 7. aprila u gradu ^agrebu javno pozvaSe Heninga 
na sud i da plati sudbenu globu, Dok se zapletaji Heningovimi rie- 
Scnje ovoga priepora odgadjalo od rociSta do rociSia, medjutim umrie 
palatin Mihalj Orsag, koga nasliedi Emerik Zapolja, koji je takodjer 
raznimi roci§ti zatezao izreci osudu, dok je napokon i umro, te istom. 
kada je upravu palatinskih posalah preuzeo Vrbao, biskup jegarski^ 
podnesen bude pocetkom decerabra g. 1487. taj priepor medju grad- 
skom obdinom i Ivanom Heningom kraljevskomu sudu. 

Drzavni nadodvjetnik Benedikt sa BorSove, da obrani kraljcvu 
darovnicu glede HraSda. Peirovioc i Siljakovine, i da dokale pravo 
gradske obdine na pomenute posjede, iznese pred sud sedara listinah, 
t to dvie od kralja Sigismunda, jednu od kraljice Marije, a cettii 



Gnidski fosjedi: Braii'e, Petrovina i SiljakaPtna, XXXIX 



kaptola zagrebackoga, kao vjerodostojna mjesla. Iz ovih dozna sud, 
da }t kralj Sigismund na 7. augusta 1387, na molbu izaslanikah 
gradske obdne sudca Miklina i gradjanah Mavra i Ivana Lebera^ kra- 
Ijevske posjede HraSdc, Petrovinu i Siljakovinu, izuzev ih izpod vlast- 
ni^ltra kraljevskoga gradica Zelina, poklonio za vjecna vreraena gradskoj 
obcini, koju da je na 20. augusta kaptol zagrebacki uveo u uzivanje; 
do^ira je kraljica Marija na 6. aprila g. 1391. oslobodila obcinu, da 
ad tih posjedah ne mora davati dcsctine od kunovine i od svinjah. — 
Treda listina spominje, da je a8. oktobra god. 1393. kralj Sigismund 
nalozio banu Ivanu Frankopanu, da gradsku obcinu u tih posjedih 
niti sam urnemiruje, niti dozvoli, da ju drugi uznerainiju. — Cctvrta 
listina kaptola zagrebafkoga pripovieda, kako su na 12. maja g. 1394. 
turopoljski piemidi (nobiles campi zagrabiensis): Andrija^ sia Jelkov; 
Petar, sin Gjurgjcv ; Mate, sin Mihaljev i Ivan, brat Pelra, sina Gjur^ 
gjcva, u iroe svojc i svojib sinovah izjavili se u ono vrieme, kada se 
je usljed kraljevoga darovanja gradska obcina u posjed Pelrovinu 
uvodila, da su oni glede jednoga diela Siljakovine, §to je oko potoka 
Bunc, tomu prosvjedovali ; no videdi, kako im je obdina sklona i pod 
2^ijom zaStitom zele u buduce livjeti, da su joj ta] diel odpustili i 
odrekli se i za se i za potomcad svakoga prava na nj» — Peta i Sesta 
pripovieda, da je na kraljevu zapovied zagrebackl kanonik Lancelot! 
sa kraljevim piistavom Stjepanom Cinkom iz Kosnice na 10. juna 
g. 1395. nveo gradsku obdinu u posjed Petrovine i Siljakovine, a 
tomu da nitko protuslovio nije. Napokon sedma doka^uje, da je u 
islo doba i po istih izaslanicih gradska obdna bez icijega prigovora 
uvedena bila u posjed HraSca, 

Na to s druge strane Ivan Orebovdan, punomodnik Ivana He- 
ninga, podastre sudu dvie lisiine kralja Sigismunda od god. 1406., 
podkriepljene novim aulenticnim pedatora, u kojib su prepisane bile 
dvie siarije izprave, i to jedna recenoga kralja, kojom na 16. juna 
g, 1399. na neprestane molbe gradske obdine darovao joj Petrovinu, 
otrgnuvSi ju izpod vlasti kraljevskoga gradida Zelina; ali jer je on 
davno prije toga poklonio bio Zelin I^vri, Nikoli i Krstu Toionn^ si* 
novom Nikolinim za vjerne njihove sluzbe» a odciepljenjem Petrovine 
Ecinita bi se znatna Steta po JSelinsko vlastelioFtvo, to piedomisliv se, 
oteo je Pelrovinu gradskoj obdini, a pripoJivSi ju opet gradidu Zelinu, 
novora darovnicom urucio Lovri, Nikoli i Krstu Totom u neopozivo 
ulivanje. — Druga Issiina kazuje, kako su na 34. juna god. i399»aa 
kraljevu zapovied: kanonik zagrebacki Ivan, arcidjakon katedralni, 
B kraljevim prislavom Ivanora Ivanovidem sa Brezovice u prisucu su- 
sjedah i mejahnikah posjed Petrovinu predali u uzivanje recenim Totoni, 
a tomu da tada nitko nije prigovorio. 



XL Gradski posjedi: Hrasde itd. — GracanL 

Ovaj kraljevski sud, koji se drzao pod predsjedniCtvom palatinova 
namjestnika Vrbana, biskupa jegarskoga, na kojem bijahu i biskupi: 
Sigismund pecujski, Nikola vacki, Ivan canadski i Nikola kninski, te 
prepozit stolnobiogradski Dominik, protonotari: Andrija Bator i Nikola 
Hedervari i drugi plemic^i, prouciv to^no podastrte listine, svoju osudu 
obrazlozi ovako: akoprera je kralj Sigismund god. 1387. Petrovinu i 
HraSde, odciepivSi ih od posjeda Zelina, darovao gradskoj obc^ini, 
akoprem i g. 1 394. Andrija, sin Jelkov, i Petar, sin Gjurin, odrekoSe 
se u ime svoje i u ime svojte Ziljakove i ustupili ju gradskoj obcini, 
u koje je posjede ista zakonito uvedena bila ; no po§lo je kaSnje t. j. 
g. 1399. kralj Sigismund Petrovinu sa Siljakovinom oduzeo gradskoj 
ob<5ini i pripojivSi ova dva posjeda gradu Zelinu, darovao ih za vjerne 
sluzbe Lovri, Nikoli i Krstu Totom, a jerbo je Ivan Hening zakoniti 
nasljednik i baStinik Totovacah, to se Petrovina i Siljakovina njerau 
i njegovu potomstvu dosudjuju; docim posjed HraSde, kao posebna 
odieljena cjelina, kako ga je gradska ob<5ina do sada uHvala, istoj i 
u buduce mora pripasti. Ovakovu odluku izrece kraljevski sud na 
5. decembra g. 1487. i ujedno nalo2i zagrebackomu kaptolu, da iza- 
§alje svoga covjeka, koji bi s kraljevim pristavom Stjepanom s Ko- 
rotnje, ili Franjom iz Moravia, ili Bartolom Kaplatskim, ili Benkom 
Tulom, ili Mirkora Lancijem uveli gradsku obdinu u posjedovanje 
HraSca.* 

Prema tomu u utorak poslije Valenlinova ili 19. februara go- 
dine 1488. kanonik Stjepan Krizevcan i kraljevski pristav Stjepan od 
Koroine u prisudu susjedah i meja^nikah, a naro£ito Simuna, literata 
s Odre, Gala iz Luzanah, Petra Raskovida, obkotarivSi posjed HraSde, 
uvedoSe gradsku obdinu u uzivanje, ne uvazivSi nimalo prosvjeda 
Ivana Ileninga.* 

Gra^ani, U najstarije posjede zagrabackoga Gradca (odakle im 
i naslov rhAAqiANi) spadaju Gracani. U XV. vieku nije imala gradska 
obdina o torn selu, u kojem uz gradske podanike i sami gradjani 
imadjahu svoje posjede, raline, trsja i klieti,^ dodu§e nikakove posjedovne 
borbe, ali poSto to selo lezi pod Medvedgradom, to su njegovi ka- 
sielani osobito za grofovah Celjskih cestomice napadali ovamo. Go- 
dine 1436. oko Miholja ote medvedgradski kastelan Vilim Niemac 
jednorau seljaku u Gracanih dvie krave, te ih odagna u Medvedgrad 
i upotrebi za svoju korist.* Sliedece godine (1437) provali isti Vilim 

* Doc. 345. 
' Doc. 350. 
' Doc 158. 

♦ Doc no. 



Gradski posjedi: Graiani, Pobrtije, 



%U 



sa svojom ceiom u Gracane i ote siloTito jo volovab, 8 kravah, 40 
svinjah, 4 slanine, 5 kabanicah, 1 1 koSnicah p^elskih, 5 ienskih ople- 
<iakah. 10 rubacah, pobere sve lupate^ sjekire i lemeSe i zarobiv.^i 
mnoge Gracance odvede ih u Medvedgrad i ucieDi svakoga kmela na 
3 for. Kada su lu svotu stranom izplatili ili obrekli da <fe ju izplatiti 
tada ih je istom pustio na slobodu.^ Isle godine na 18. decembra ili 
u cetvrlak provali opet kasielan Vilim na Gracane, gdje oime Bartolu 
Tataru Cetiri vola, jednu kravu, jednu kabanicu, jedan haljinac i pel- 
naest motikab; drugomu opet covjeku uzme pet i pol pensah beckih 
dinarah, mac s remenom, luk sa strelicami, haljinu i ^krljak; a gra- 
djane, koje je ondje po njihovih klietih naSao, pohFata^ tezko izmnci 
i svezane odprali u Medvedgrad, a drzao ih je ondje u zalvoru sve 
do polovine januara g. 134S,, docini je nekoje sarao, poSto ih ucienio 
za veliku svoiu novacah, pustio na slobodu.* U to islo doba (sre- 
dinom januara 1438.) navalt kasielan Vilim sa svojom celom u nodiio 
doba opet na Gracane, gdje pospale kmeie, njihove zene i djecu digne 
sa lezaja i zarobiv.^i ih odvede u MedveJgrad.^ 

Pobreije. Velika gradska ravan uzduz savskoga briega t. j, obale 
zvala se Pobrezje, u kojem bijahu naseljeni gradski kmeti; a i mnogl 
gradjani imali su ondje svoje oranice i sjenokoSe. Za medvedgrad- 
skoga kaslelana Vilima i ovo je gradsko selo bilo poput GraJ^anah iz- 
vrleno njegovu nasrlaju. Godine bo 1437. na 30. novcmbra u ranu 
ioru provali taj oiimac sa svojom celom i kmetovi medvedgradskimi 
na Pobrezje, le ga sasvim porobi, ote sve blago, muzku i zensku ru* 
beninu, le moiike, sjekire, lopaie, rieCju sve 5to se odnieti dalo, i 
odagna i odne.^e u Medvedgrad. Steta, koju je torn otimacinom pro- 
nzrocio, procienjena bi na 150 for, i lo Sieta: Valentu Ladi5i<^u 20 for,, 
Martini! Drobani<5u 10 for.» Gjuri Benkovidu 15 for,, Antunu Sroctani 
5 for, Gjurgjic^u 18 for., Marlinu 6 for, Pelra 4 for, IClemeniu 6 fn, 
Tomt Mihaljevidu la for, Gala Martmovii:^u 4 for., labianu Banko- 
vi^u 6 for., Blaiu 3 for., NikoU a for., Galu 5 for, Petru Pavlovicu 
3 for., Ladislavu 4 fon, Mihalju S for., Pelru 7 for, Tomi Gidini 
8 for. i Stanku 4 for.* 

Kada su poslije grofovah Ccljskih zagospodarili Medvtdgradom 
Tuzi t j. biskup Osvaldo i brat mu Ivan, odasla^e pocetkom augusta 
g. 1472. silnu cetu svojih slobodnjakah i kmetovah, kojom provaliv5i 
na gradske posjede Dedi(fe, Crnomerce, Biiek, Novake i na Kraljev 



* Doc. 116. 

* Doc. 109. 1 16. 
" Doc. I J 3. 

* Doc. 109, 116. 



XLII Gradski posjedi: Sume, Rieke i potoci, 

brod, oteSe ih izpod gradske vlasti, te torn sgodom navaliSe i na Po- 
brezje i poplieniSe ga.^ 

Sume, Kralj Bela IV., povisiv god. 1242. zagrebaCki Gradac na 
slob. kr. grad, poklonio mu oraaSan diel §ume u gori Medvednici nad 
Zagrebom, nu poSto bija§e ta §uma lih obdinska, to se samo za obdu 
gradsku porabu drva u njoj sjekla, doSim pojedinci moradjahu ih za 
svoju korist od kojekuda nabavljati. Osim ove velike Sume imala je 
gradska ob<5ina omanje §ume, jednu u Sviblju, a drugu u Kobiljaku 
sve do godine 1487., kada u parnici sa kaptolom, poSto je gradska 
obcina izgubila Sviblje i Kobiljak, izgubila je i njihove §ume. Osim 
§umah u prostranom zagrebackom polju posjedovala je gradska ob- 
<5ina silne Ukare, oranice i livade, o kojih ce biti spomena u sukobih 
medju gradskom obdnora i kaptolom zagrebaSkim. 

Rieke i potoci. Na rieci Savi, u koliko je tekla uz gradski teri- 
torij, imala je gradska ob<5ina ribolov, koji je davala u najam gradskim 
ribarom, stoje^im s ovu stranu te rieke. Gradskim zakonom je za- 
branjeno bilo ovim ribarom kupovati ribu od ribarah prekosavskih i 
prodavati ju; takovu prekupcu zaplienilo bi gradsko poglavarstvo 
kupljenu ribu.* 

Na Savi bijaSe prevoz ili brod, prozvan „kraljevski brod** 
(vadum regis, Kyralrew), od kojega se brodarina pobirala za krunu, 
koja ju i kadkada u dobrotvorne svrhe ustupala pojedincem; n. pr. 
godine 1462. prepustio ju kralj Matija§ na pet godinab zagrebackim 
Dominikanom za popravak samostana.^ U posjed kraljeva broda doSla 
je gradska obdina istom god. 1472., kada ga kralj MatijaS, odtrgnuvSi 
ga izpod medvedgradskoga vlastelinstva, pod koje je doSao nepra- 
vednim naSinom, ustupio gradskoj obdini i nalozio kaptolu stolnobio- 
gradskomu, da ga u posjedovanje uvede, a banu Damjanu Horvatu, 
da obdinu u tom §tiii proti svakomu, a narocito proti vlastelinoro 
medvedgradskim biskupu zagrebaSkomu Osvaldu Tuzu i njegovu bratu 
Ivanu.* 

Pomenuti medvedgradski gospodari, osjetiv se povriedjenimi u 
svojem pravu, odluciSe silom ga posvojiti, te sakupiv5i cetu od rako- 
vaSkih, vrbovackih i medvedgradskih kmetovah navaliSe u nedjelju 
2. augusta 1472. na kraljev brod, gdje su nekoje seljake, koji se im 
oprli, pohvatali i u Savu pobacali, a druge svezane odveli u Medved- 

^ Doc. 281. 

* Doc. 40. 

^ Doc. 225. 

* Doc. 237. 274. 278. 



Gradski posjedi: Cirkvenik Hi MedveUak. XLIII 

grad i utamniSili.^ Ovo nasilje najavi gradska obdina kralju MatijaSu, 
koji na lo. augusta iznovice nalozi banu, podbanom i lupanom za- 
greba^kim, da u posjedu kraljeva broda Stite ob<5inu proti svakomu 
osvaja^u, a naroSito proti Osvaldu i Ivanu Tuzom.* 

Sliede<5e godine (1473) prema naro^itomu kraljevu nalogu odasla 
kaptol stolnobiogradski svoga ^ovjeka altaristu Benedikta, komu se 
pridruli kraljev pristav Mihalj Bencekovi<5, a ta dvojica na 10. marta 
uvedoSe gradsku obdinu u posjed kraljeva broda uzprkos tomu, §to 
je Ladislav BistriCki u ime svoga gospodara Ivana Tuza prosvjedovao 
tomu uvedenju. Radi toga prosvjeda oba izaslanika pozvaSe Ivana 
Tuza pred banski stol, odrediv roSiSte na osminu Gjurgjeva.* 

Ovo ro2i§ie, na kojem bi Ivan Tuz morao dokazati nepobitno 
svoje pravo na kraljev brod, odgodjeno je bilo s raznih uzrokah 
s osmine Gjurgjeva na osminu Jakobova, a s ove opet na osminu 
Miholja,* te se odgadjalo sve do godine 1481., kada bijaSe Ivan Tuz 
prisiljen vratiti kralju MatijaSu grad Medvedgrad, tada istom kraljev 
brod gradska ob<5ina mirno zaposjedne. 

Cirkvenik Hi Medveiiak. U XV. vieku ovaj potok, kojeg su izvori 
u zagrebackoj gori i koji je dielio kaptolsku jurisdikciju od gradske, 
poSinje gubiti prvobitni naziv, te ga zamjenjuje drugotni Medvednica. 
Kako je u XIV. vieku (sv. I. str. L — LII) s toga potoka bilo razmi- 
ricah medju gradskom obdinom i kaptolom, tako se one nastavile i 
u XV. vieku. Ved godine 1432., ako li ne upravo glede toga potoka, 
a to ipak uz sam taj potok bila je krvava borba po2ev§i sve od 
vrela ManduSevca do pisanoga (krvavoga) mosta i dalje, te su kap- 
tolski Ijudi izranili strelicami mnoge gradjane, branece prielaz preko 
potoka, a nekoje na mjestu ubili.* 

Sliede<5e godine (1423) kaptolski izaslanik kanonik Mihalj kra- 
Ijevskomu dvorskomu sudcu Mateju Palockom tu2i gradsku obdinu, 
Sto je pod dvorovi kanonikah: Mihalja, Nikole i Stjepana i pod kudom 
prebendara Matije prokopati dala ogroman jarak i svela u nj tok 
MedveSdakov, u nakani, da podruje recene dvore.^ 

Godine 1434. na 6. jula razpravjjala se u Zagrebu pred banom 
Matkom Talovcem tezka parnica medju kaptolom i gradskom obcinom 
glede toga potoka, kada je kaptolski izaslanik kanonik kantor Ivan 

* Doc. 281. 
■ Doc. 280. 
' Doc. 284. 

* Doc. 287. 291. 

* Doc. 32. 

* Doc. 36. 



XLIV .Gradski potoci: Cirkvenik Hi MedveiHak. 

utuzio gradsku ob<5mu, koju tada zastupahu: Ivan Perovi<5, sudac; 
Antonja Taljan, Petar Ugrin i Stjepan, stari sudci; te priseznici: Be- 
nedikt krojac, Fabijan literat, Toma Kunov, Gjuro krojaS i Leonardo 
Taljan, da su njezini gradjani kao bjesni provalili u vrt zupnika sv. 
Emerika (danas Zavrtnica), kroz koji lece MedveScak, a ondje posjekli 
zelje, a ostalo povrde pcgazili i uniStili, pa izkopavSi ondje zemlju 
zatrpali da su njom neke sljeske prekopah, kojimi se taj vrt natapao. 
Na ovu luzbu odgovorili su gradski izaslanici, da su to pocinili {sa- 
svim po pravu, jer je zapadni diel toga vrta preko potoka Medve- 
§caka t. j. u gradskoj obdini, a tim da je taj diel njezino pravo vlast- 
nictvo. Protiva takovoj izjavi odvrati kaptolski izaslanik, da je u na- 
godbi, sklopljenoj godine 1392. medju kaptolom i ob(5inom, narocito 
uvrSteno : da vrt zupnika sv. Emerika, koji lezi s jedne i druge strane 
potoka MedveSSaka, mora pripadati za vjecna vremena ovomu lupnomu 
beneficiju. Na ovaj dokaz, jer gradski izaslanici ne mogahu nicim po- 
biti ga, to ban sa plemidkimi sudci dosudi vrt zupniku sv. Emerika, 
a gradsku obdinu, koja se drznula nanesti toliku §tetu i pociniti na- 
silje, kazni globora od stotinu marakah dinarah, od koje de dvie tre- 
cine pripasti njemu kao sudcu, a treda o§te<^eniku.^ — Da li je platila 
ilj nije gradska obdina ovu globu, ne imamo dalnjih viestih. 

Ali se i kaptol zagrebacki spram gradske obdine takodjer ogrieSio 
potoku MedveSCaku i to godine 1475., kada je jedan diel te vode, 
koja je izpod Popova turna izkopanim prekopom tekla na gradske 
mline, (koji bijahu izpod toga turna do pisanoga mosta), oboriv splav- 
nicu sav Medvelcakov tok svratila u matiCino korito. Gradski kapetan 
Kristof Hochburger opomenuo je pismeno kaptol (8. maja), da splav- 
nicu popravi i tim da jedan diel potoka opet protece prekopom na 
gradske mline, ali ga kaptol ne posluhne. S ovoga kaptolskoga prkosa 
gradjanski su mlinari imali znatnu §tetu, pa s toga gradska obcina 
utece se molbom kralju Matija§u, koji na 8. juna prekorivSi kaptol 
za ovakov postupak strogo mu zapovjedi, da popravi splavnicu i rukav 
potoka Medve5daka svede opet na gradske mline.* 

Za godinu danah kaSnje (1476), kada se kaptol jurve opasao 
tvrdjom, da iu obezbiedi i te2e pristupnom ucini, izkopao je pod njom 
na zapadnoj strani duboki i Sirok jarak i u njem napuSdavao nekoliko 
danah potok MedveScak, da ga napuni i zajazi. Tom sgodom do§lo 
je do nekakovih prieporah medju jednom i drugom jurisdikcijom ; 
kakovi li su bili, nije nam posve poznato, no u toliko znamo, da je 

* Doc. 72. 

■ Doc. 295. 296. 



Gradski potoci: Cmomerec, liica, Moivare. XLV 

na kraljevskom sudu utulio kaptol gradsku obcinu, a naroSito: da 
sudac Bla2 Tot, te Bla2 Nemet, Ivan Soldinarid, Han2id, Ivan Pazar, 
Antun Klokocan, Valentid, Lovro Sporer, Stjepan Platnar, Dominik 
Perovi<5, Dioni2 ZupSi<5, Koren, Stefanid, Marko MesaroS, Mihalj Valen- 
tinov, Bla2 SljeniSki, Antun krojac, Ilija zvonoljevac, Pavao Sabo, 
Radaj Pavao, zlatar ; Pavao Sedlar, Kelec, Klement postolar, Dominik 
i Bla2 Varge i Hans vuzdar, da su kaptolske Ijude i tezake kopajudi 
jarak i napuStajudi u nj pjotok hvatali i utamnicivali. Proliva takovoj 
osvadi branila se gradska obdina, a da se u istinu nevinom dokaze, 
bijaSe joj nalozeno, da pred cazmanskim kaptolom njezin sudac s pet- 
desetoricom gradjanah prisegne, da sto takova pocinjeno bilo nije. 
I doista, na a 8. augusta pred recenim kaptolom polozi gradski sudac 
Blal sa petdesetoricom gradjanah suromikah prisegu, da se gradjani 

torn, Sto ih kaptol tuzi, ni malo nisu ogrie^ili.^ 

Preko potoka MedveScaka, kako jur spomenuh, bijahu radi pro- 
meta dva veliHa drvena mosta, jedan prozvan „pisani most" (pons 
magnus vulgo piszani mozth), a drugi kod vrela Mandu^evca ili ,Man- 
duSeve^ki most" (pons prope fontem Mandusewcz). 

CrnomereCf oveci potok na zapadnoj strani gradskoga okruzja, 
koji je dielio gradsku obdinu od posjedah plemicah susjedgradskih i 
kaptola zagrebaSkoga, a narocito od predija Grmlja ili danaSnje 
KustoSije. 

lUca, potocid taj tekao je u gradskom podgradjii (puteus scatu- 
riens Ilicza vocatus" ili ^fluvius Ilicza**, „rivulus Ilicza*), nazvan tako 
bez dvojbe od ilova tla, kojim je proticao. Od naziva toga potocica 
dobio je ime onaj diel u gradskom podgradju, kojim je tekao, koje mu 
tt ime i do danas sacuvalo. 

Glavno potocno korito zvalo se u obce Matiiina^ a njegovi 
pritoci ili prekopi Pretoka. 

Mo^varc kao gradsko vlastnictvo spominje vec zlatna bulla 
Bele IV., a tih bijaSe dosta, najviSe prema Savi. Od tih mocvarah 
nije gradska ob<5ina nikakove koristi imala osim rakitja, koje je obcina 

1 pojedinci trebali, a i Ijubileljem lova bijahu donekle koristne radi 
divljih patakah, koje su se u njih gniezdile. 

* Doc. 304. 



Gradjanstvo i gradska uprava. 

O gradjanstvu i upravi gradskoj u XIII. i XIV. vieku progo- 
vorid sam vec (sv. I. str. LII — LXXVII), a sada du spomenuti, kako 
je bilo u XV. vieku. Slo se tide sredovjeSnoga ziteljstva zagrebaSkoga 
Gradca, preteznije ili glavno je hrvatsko t. j. slavensko (lingua scla- 
vonicali), ali uza nj bijaSe i stanovnikah drugih narodnostih, koje je 
§to nevolja, §to domade gostoljublje, §to zelja za sigurnim 2ivotom, 
§to obrt i irgovina sniela bila medju zidine ovoga slob. kr. grada. 
Po torn dakle nalazimo ovdje uz Hrvate obiteljih njemadkih, itali- 
janskih i iz Ugarske, a pod ovimi zadnjimi ne razumjevaju se samo 
sgolni Madjari, ved i svaki drugi doSljak iz Ugarske. 

Da pru2im tocan omjer, koja narodnost prema drugoj preteznija 
je bila, bilo bi mi od nuzde navesti sva imena, koja se nalaze u ovih 
spomenicih, no taj omjer pomnjiv prou6avalac moze i sam stvoriti iz 
vjerno sastavljena „indexa", koji priobdih na sviSetku ove knjige. 

Gradjanom mogaSe postati samo pravovjerni kudevlastnik, ako 
je jednu bar godinu neporodan pro2ivio u gradskoj obdinL Toga radi 
naseljeni Zidovi, ako i bijahu kudevlastnici, kao n. pr. Zidovi : Andrija, 
koj se ovdje naselio do§av§i iz ModruSa, te Ilija i Marko, sin Abra- 
hamov (1446 — 1452), ako su i imali kude, ipak nisu bili gradjanL 
Gradjanstvo se tra2ilo ustmeno il pismeno, a gradsko je poglavarstvo 
podjeljivalo gradjansko pravo. God. 1469. na 16. augusta, poSto je 
plemid Grga firadaS sa Ladomerca kupio kudu u gradskoj obdini, 
javio je to gradskomu poglavarstvu, preporucio mu se u zaStitu obri- 
2udi, da de poStivati sva gradska prava i pokoravati se gradskim 
zakonom.* 

Tko je postao gradjaninom, platio je u to ime gradjansku pri- 
stojbu u gradsku blagajnu i pred gradskim poglavarstvom prisegnuo 
vjemost. 

* Doc. 263. 



Gradska uprava, Gradsko poglavarstvo, Mar grad. sudca, XLVII 

Samo gradjani (na lemelju buUe Bele IV.) imali su pravo birati 
gradsko poglavarstvo, t j. sudca i priseznike i skidati ih; oni bijahu 
opro5teni od vojnii^tva, nc pladahu mallarinc po cieloj kraljevini, pod- 
padahu samo pod gradski sud, a pod niciji drugi, osim pod sud to- 
vamikov; a gradjanin, nije li imao odvjelka, mogao je na samrtnom 
. casu si^ojom imovinom po volji raditL 

Gradska ufirava. Gradsko zastupstvo sa sudcem na celu uprav- 
Ijalo je gradskom obdinom, ali po nalogu same obdiae, pa i toga 
radi u vaznijih sluSajevib, bile to gledc stvaranja novih zakonah ill 
promjenc poslojecib, bilo stvarih liCudih se gradske imovine, trgovine 
il obranc itd. tralilo se mnienje 1 privolja svib gradjanah „quod tota 
communitatiji id unanimiier decrevii*'^ ili ^ex pari et uoanimi volun- 
!ate communitalis*';* a tad je islom gradsko poglavarstvo proizvadjalo 
takov zakon ili odluku. Dnige polovine XV. vieka, za nasilja grofovah 
Ccljskih, ovo se obdinsko ili gradjansko pravo pocelo okinjirati 

Prema tomu pripadahu samo gradskoj obcini t j. u njezinu 
blagajnu ili obdinsku imovtnu: sudbene globe, pobrani porez, nena- 
sljedne baStine, neposjednuta zemljiSta i zaostali porez; gradsko pako 
zastupsivo vrJilo je ^amo pravo policije i sudstva» slvaralo polrebite 
zakone i predlagalo obdioi^ brinulo se gruntovnicom, iniutkora, obranora, 
zdravljem i sjegurnosti obdioarah, razporezivalo porez, bdito nad 
obrtom, trgovinom i o poduci mlade^i i da se gradske povlastice poStivaju. 

Gradsko p&glavantvo sasiojalo je iz sudca (judex) i priselnikah 
(jurati) i savjetnikah (consiliariij, to bijaSe tako zvani nutarnji magi- 
stral. U XV, joSle vieku bijaile osam priseznikah, a jer se u to doba 
gradsko iiteljstvo dielilo u cctiri narodnosti: hrvaisku. njemacku, tali- 
jansku i ugarsku, tako se iz svake u gradsko poglavarslvo birala po 
dva priseSnika. U ovodobnih gradskih izpravah stavlja se na prvo 
mjeslo ime suddevo, a za njim imena priseinikah, a savjelnici se ne 
spominju poirocnee, ved ukupnim oazivom : savjetnici ^consiliarii*, 

izb&r gradsko^a sudca. Na podlozi zlaine buUe uSivahu samo 
gradjani neporocna zivola pravo birati sudca; veli se na ime ondje: 
.Gradjani pako raogu svake godine po volji birati sudca koga im 
drago i nam ga (i, j, kralju) predlagati na poivrdu; a mogu ga i 
ftvake godine mienjair po volji.** A i sudac i priscznici i savjelnici 
na temelju iste bulle moral! su bili neporocni* jer i,onaj, komu bi se 
o^ito dokazalo. da je klevetnik, ili da je krivo svjedodio, ne smijc se 
Tile ni za sudca, ni za priseznika, ni za savjetnika izabrati". 



' Doc. 40. 
• Doc. 55. 



XLVIII Izbor gradskoga sudca. Gradsko Hinovnictvo, 

Izbor sudca obavljao se na Blazevo (3. veljaCe) i to ili u gradskoj 
tie^nici (domus consilil civitatis) ili prcd njom na trgu sv. Marka 
Glasovalo se svakako uslmeno, nu ne znamo, je 11 poimence ili uz- 
klikom. U isti dan birahu se priseznici i savjetnici. 

Izbor gradskoga sudca prijavio se odmah kralju radi potvrde, 
a kad ona siigla, tada istom mogao je novi sudac i priseznici pred 
gradjanstvom u crkvi sv. Marka na oltaru sv. kri2a prisedi, da ce 
zakone, koje su njihovi predSastnici stvorili, bill oni sadrzaja kakova 
mu drago i kojega mu drago, toSno obdrJavati i da 6e bditi, da ih 
nitko ne vriedja. Poslije prisege predaSe novomu sudcu zezlo, znak 
sudaCke vlasti, i gradske kljuce. 

Gradski dakle sudac s priseznici i savjetnici sacinjavahu upravu 
gradsku, a narocito pako u njihovih rukah bijaSe sudstvo. 

AH osim toga suda bijaSe u gradskoj ob<5ini jo§te jedno vrhovna 
sudiste (judices seniores, judicium antiquorum judicum). PoSto su gra- 
djani obi^no svake godine birali drugu osobu za gradskoga sudca, to 
se tako teSajem vi§e godinah nabrao prilican broj izsluzenih sudacah, 
a ti sacinjavahu vrhovno sudiSte, na koje bi se prizivali svi oni, koji 
he bijahu zadovoljni osudom gradskoga suda; to bijaSe dakle drugi 
|)riziv (secunda instancia), a tko se ni sudom toga vrhovnoga sudiSta 
nije zadovoljio, mogao se prizvati na kraljeva tovamika; dapace ako 
bi tko mimoiSav ovo vrhovno sudiSte, prizvao odmah na tovarnika, 
bio bi odpu<5en na stare sudce.^ 

Gradsko ^inovnidtvo, Osim sudca, priseJnikah i savjetnikah, koji 
sluzbovahu badava, bilo je placenih gradskih cinovnikah i slu2be- 
nikah, u kojih rukuh bijaSe il obrana i sigurnost gradska, il vodjenje 
gruntovnice i sudbenih spisah, ili utjerivanje gradskih dacah, ili iz- 
vrSivanje magistratskih nalogah. Medju ovimi prvo i glavno mjesto 
ide gradskoga kapetana (capetaneus civitatis), kojega bijaSe du^nost 
nadzirati gradsku tvrdju, brinuti se za streljivo i obranbene sprave, 
nadzirati cuvare i braniti tvrdju za vrieme obsade. BijaSe mu takodjer 
duznost, da Stiti kraljevske povlastice udieljene pojedinim cehovom.* 
Gradsko kapetanstvo podjeljivalo se odliCnim osobam, ali kada su 
grofovi Celjski skucili gradsku obdinu pod svoju vlast (god. 1441), 
nametnuSe im svoje Ijude za gradske kapetane, a naroCito nekakova 
Cetnika Sebolda, &vjeka silnika, koji je gradskoj obdini oteo do 
detrnaest zemljiStah u njezinu podgradju u SoJtarskoj ulici, te ih svojim 
Ijudera il prodao il razpoklonio. Napokon jer je isti Seboldo poSinio 

» Doe. 37. 366. 

■ Doc. 250. 251. 320. 



Gradsko HinovniHtvo, XLIX 



veleizdaju pristavSi strand cara Friderika III., i kao takov u kralje- 
vini mnoge §tcte nanio, to jc kralj Ladislav Posthumus g. 1457. na 
1. septembra njegovu kudu kod mesni^kih vratah darovao svorau 
vjernomu notaru Ivanu, a onih ^etrnacst otetih zemljiStah povratio 
gradskoj obdini, da ih dade, cija su bila.^ — Za gradskim kapetanom 
sliedio je kastelan ili porkolab (castellanus), a taj je pazio i ure- 
djivao gradsko osoblje sigurnosti ili gradsku stralu i bdio, da se nodu 
u propisano doba gradska vrata zatvaraju, a jutrom otvaraju, a odatle 
mu 1 drugotni naslov „decanus janitorum**; njegova duznost bija3e i 
na to paziti, da li nodu stra^ari obilaze gradom. Njegova je bila 
skrb nadzirati, je 11 se na trgu zdrava roba tr2i. U porkolaba 5uvali 
se kljuSi od tamnicah, brinuo se o prehrani uznikah, vjeSticah, pri- 
sustvovao udaranju krivacah na muke i nabavljao je potrebite stvari 
za muSenje. — Ovomu podCinjen bijaSe nadzornik stra2e (custos 
vigiliarum), koji, ako bi bio porkolab zaprieSen, zamjenjivao ga i u 
slu2bi podpomagao. Na hrvatski zvao se ^oroznik". — Jo§te nam 
spomenuti treba i prezivaSa (preco), koji je javljao gradskim sta- 
novnikom razne odredbe i obznane poglavarstva, obicnom formulom 
,daje se na znanje*. PrezivaC bijaSe takodjer podcinjen gradskomu 
kastelanu, s njim je obilazio svakdanji trg, zapljenjivao nezdravu 
hranu, a ribam, koje bi preko podneva na trgu ostale, poodsjekao bi 
repove, znak, da nisu ved za hranu. PrezivaS sudjelovao je i kod 
draibah, te oglaSivao ciene dralbenikah. — Nodobdija (vigilator), 
prozvan izkvarenom riedju ,boktar", koji, kako se zvonom loter- 
Sdakom zazvonilo i znak dao, da se gradska vrata moraju zatvoriti, 
nosed na ramenu halabardu, obilazio je gradske ulice, prozivajuc 
svaku nodnu uru i opominjud gradjane, da pripaze na vatru. — 
Gradski iraulak, kao porez i pijacovinu, utjerivali su porezovnici 
(tributarius), podcinjeni glavnomu porezovniku, koji bijaSe ujedno i 
gradski blagajnik (conductor et comes proventuum), taj je u posebnoj 
knjizi vodio popis svih kudevlaslnikah i stanarah, pa svakomu upisao, 
koliko poreza mora platiii, koliko ga je uplatio i koliko duzan ostao. 
Porezovnik pobirao je pijacovinu po cjeniku (registrum — laj^trom), 
koji je sobom nosio. 

Vrlo odliSna bila je sluJba gradskoga biljeznika (notarius) ; 
za nju se naime zahtievalo znanje latinskoga jezika, koji bija§e lada 
slu2benim, i poznavanje domacih zakonah i naredbah. Gradski notari 
zastupahu cesio obcinu u njezinih parnicah kod raznih sudistah, da 
i na kraljevskom sudu i kod samoga kralja. N. pr. god. 1422. notar 



* Doc. 192. 193. 200. 



L Gradsko cinovntctvo, Gradski peiat. Gradska zastava. 

Fabijan tuzio je u kralja Sigismunda kaptol zagrebaSki, §to je prieSio 
gradskoj obdini obradjivali neka zemljiSta svojatajud ih za sebe.^ Zna- 
menit bijaSe notar Matej, sin Lukin, koji je od god. 1449 — 1454. za- 
stupao obcinu u raznih stvarih, a narocito u parnici sa vlastelom 
susjedgradskom.* On bijaSe najprije uSiteljera na gradskih §kolah, te 
je kao takov prisustvovao u onom krvnora gradjanskom nasrtaju na 
kaptol godine 1422.' 

Notara bijahu po dva, ili po tri, i to jedan glavni (principalis 
notarius), a ostali podredjeni. Du2nost notareva bijaSe biljeziti sudbene 
odluke i gradske naredbe, voditi gnintovnicu i sastavljati i prepisivati 
gradske izprave. 

Gradski pecat {sigillum civitatis, sigillum communis) za gradske 
listine, izprave il pozivnice bijaSe jedini biljeg vjerovnosti, jer tada 
nije sudac pisrao svojom rukom podpisivao, ve6 je dosta bilo, ako je 
na njemu bio udaren gradski pe^at ; vriedio je dakle isto, §to i vlasto- 
ruSni podpis, zato ga je sudac obicno imao uviek uza se. Obezc^Sdenje 
gradskoga pecata, kao biljcga vlasli cicle obdine, kaznilo se novCanora 
globom. 

Na starom peCatu ove gradske ob<5ine urezane su tri kule, i to 
dvie poboCne jednako visoke, dok je srednja i vi§a i Sira, a sve tri 
stoje na obzidanom briegu. Kraj poboSnih kulah, i to s lieve strane 
jest mladi mjesec, a s desne danica, a na okolo pecata tece nadpis: 
S S • COMVNI • DE • MONTE • GRACI. t. j. sigillum communitatis 
do monte Graci. — Taj pecat ili je bio utisnut na samu izpravu ili 
e na svilenoj ili konopljenoj vrpci, kojom bija§e preSivena, visio 
uiisnut ili u cisti pcelinji vosak ili u crveni vosak umetnut u pcelinji. 

Gradska zastava (vexillum communis). Gradska obdina imala je 
i vlaslitu zastavu, pod kojom je u osobitih sve2anostih stupalo gradsko 
poglavarstvo sa zastupstvom. Gradska se zastava izviesila i za vre- 
mena obrane proti neprijatelju , a J^esto i kao znak za gradjanski 
ustanak ili nasriaj, a tada bi ju izvjesili na zvoniku 2upne crkve sv. 
Marka „erecto vexillo in turri ecclesie s. Marci*. Zastava ova bija§e 
skroz crvena, (pa ju toga radi i biskup Ivan Alben, kada je g. 1422. 
prokleo gradsku obdinu radi nasrtaja na kaptol, prezimo nazivlje: 
krvavom zastavom (cruentum vexillum), a §to je na toj zastavi uSiveno 
ili izvezeno bilo, da li gradski grb, ili slika gradskoga zaStitnika, nije 
nam poznato. 

* Doc. 30. 

» Doc. 146. 147. 152. 154. 155. 157. 178. 

' Doc. 32. 



DjelokrH,^ p-adskagit msfupsttia. 



LI 



Progovoriv. kako i na koii je oa^in birano bilo gradsko pogla* 
vaistvo i zastupstYO, kakovo je bilo njegovo cinovniCtvo i koje je 
slulbe obavljalo, i koji su bill javni znaci gradske oblasti, prije oego 
11 cu pripoviedati o djelokrugu gradskoga magistrata, spomenuii treba, 
da je poglavarsiva vrlo stalo do toga, da gradska obdina bude ne- 
pokolcbiva u vjernosu spram vladara» (dakako najviSe radi vlaslile 
koristi, od njega bo najviSe ovisilo je njezino blagostanje). Ovu nje- 
zinu vjeinost liepo crta kralj MatijaS (1472) ovimi riecmi: „upravo 
nam godi, kada razmatrajud sjecamo se ODJh mnogovrsmih uslugah, 
koje je izkazala obdina zagrebadkoga Gradca, njezini bo gradjani ne 
sarao nafiim pred^astnikom kraljevom ugarskim i samomu kraljevstvu 
i sv, kroni, kako smo se vjerodostojno uvjerili, odlikovali se svojom 
odanom vjernosti, kada su ne samo uz na5e predSasinike, \ti i uz 
nas u razno telko i bumo doba take ^vrsio prionuli» akoprem ce&to 
od zlib Ijudih, koji su i kraljcvsku cast i ugled kraljevine podkapali, 
TDnogc ncpravde pieirpiU loli na iniuiku koli osobno, pa ipak nisu 
saili s puta vjernosti, dapace, ^im ih vi§e protivnici progonili, lim su 
^vrSde u vjcrnosli potrajali.^ 

Ugarski kraljevi racunajud na vjernost gradske obdine davali joj 
u vainih slvarib, licudih ?e kraljevine, razne napulke ill zapovjcdi* 
koje je dakako gradsko poglavarstvo toSno izvrSilo. — Godine 1408 
pi^ kraljica Barbara, iena Sigismundova, gradskomu poglavarstvu, 
da je razumjela \z usiijuh gradskoga izaslanika Petra Safara, da bi 
obdina o noyoj godiui morala poslati na kraljevski dvor svoje iza- 
brane izaslanike, da se s kraljem dogovore o vaznih slvarih, ti(5adih 
se i kralja i obdine; ali poSto je sada kralj odsutan» s toga mu po- 
ru5uje, da neSalje izaslanikah dotle, dok se kralj nevraii, ali ipak 
rnedjutim da pomno nastoji torn, da gradsku obdinu upravljaju 
tako, da se sacuva vjema krunl* — Po smrli kralja Vladislava Po- 
sthuina (1457), akoprem bija^e kraljem progla^en mla di Matijaj Korvin^ 
ipak ga rono gi hrvatski plegi id nebtjedo§e prixiiati ; bojedi se indi on 
d^ nel>i njegovi protivnici osvojili Zagreb, naloli na 16. marta 1458, 
gradswkomu roagiitratu: po^to je docuo, da u ovih stranah ima dosia 
loptf^ab t zloivorah, koji namjeravaju poujice uVudi se u grad, da 
roogu tako cielu okolicu u strahu driaii, neka bdije nad tim, da 
neudju ovamo, jedino samo, da banu Ivanu V'itovcu i njegovim cetam 
dozTOle unidi, drugomu pako nikomu.' — - God. 1474- nalale gradskomu 
magistratu isti kralj, budud da je doduo, da ojegovu lumbardu, pro- 



• Doc 175. 

• Doc 14. 

• DoNx 20a. 21 a. 



LIE Djelokrug gradskoga zastupstva. 

zvanu ^coka**, koju je u gradskoj ob<^ini pohranio Blal Magjar, na- 
stoje neki odvezti u svoj tabor, da ju nedadu nikomu, dok on shodna 
glede nje neodredi.* — Kada su po smrti kralja MatijaSa (1490) iza- 
brali Ugri Jagelovi<5a Vladislava Ceskoga kralja i za svoga kralja, u 
Hrvatskoj svi su znatniji velikaSi i plemiii bili uz hercoga Ivana 
Korvina, nezakonitoga MatijaSeva sina ; ali kada je taj neodlugni mladi 
vojvoda nagovorom velikaSah i plemstva odustao i priznao Vladislava 
kraljem, pod uvjetom, da on ostane vojvodom i banom u Hrvatskoj, 
(koj je uvjet i radostno prihvaden bio na budimskom saboru), to na 
11. oktobra 1490. javljajud novi kralj gradskomu magistratu svoj 
izbor, zapovjeda, da se Ivanu Korvinu kao vojvodi i banu pokoravati 
mora.* God. 1497., kada je htio Ivan Turzo poslati kroz Zagreb u 
Senj veliku zalihu bakra, no docuvSi, da je kralj Vladislav, uzprkos 
banu Ivanu Korvinu, imenovao novoga bana, to da bi Korvin uvriedjen 
s toga, taj bakar oteti mogao, nala^e kralj gradskoj obdini, da, kada 
se Turzov bakar doveze u Zagreb,' da ga svimi mogudimi sredstvi 
brane, da ga neotme ni Ivan Korvin ni njegovi Ijudi; a kad li de 
opct Turzo vi Ijudi izvezti bakar iz Zagreba, da im toga nepriece.^ 

NacrtavSi ovo, pripovjedat du o djelokrugu gradskoga pogla- 
varstva i zastupstva. Ponajprije scienim, da je vriedno iztaknuti, kako 
se u domovini zagrebadko poglavarstvo smatralo osobito valnim, da 
se u njega trazio savj et 9 valjannsti Wa^ftYg osude. Oko god. 1450. 
mjeseca mana pi§u ovogradskoj obdini ili pravije njezinu magistratu 
plemidi Nikola i Mihalj, podkastelani Kamengradski, da su u pokladni 
(camisbrevium) ponedjeljak doSav u Koprivnicu odsjeli u gradskoga 
'sudca, a onamo da je tu^be radi doSao gradjanin nekoc Solnogradski 
Ivan Pranuh, te im izjavio, da je, do§av§i po trgovini u Koprivnicu, u 
gradjanina Fabijana iznajmio kudu i u njoj trgujud dulje vremena 
stanovao. Zeleci pako postati ovdje gradjaninom, kupio je zemljiSte i 
kudu, a kada se u kupljenu kudu preseljavao, da u njegovu odsudu 
bivSi mu najamilelj Fabijan, iznenada nasrnuvSi na sluge oteo mu 
svezanj sukna; za koje ne zna, koje je boje bilo, i to ga je radi toga 
uzeo, jer da mu je tobo2e duzan ostao na najamnini, te zamoli oba 
redena podkastelana, da o tom sude. Obojica na to pozvaSe Fabijana 
preda se i zapitaSe ga, zaSto je to ucinio, a on odgovori da za to: 
jer mu je Pranuh ostao duzan, i jer je on kao njegov bivSi najamitelj 
vlasian bio to uciniti. Ova se izjava podkastelanom nije svidjala, po§to 
u nijednom kr. gradu bez suda i sudbene presude nije nitko ovlaSten 

* Doc. 293. 
' Doc. 356. 

* Doc. 387, 



Djihkru^ gradskoga zastufistva. 



LlII 



sam dati sebi zadovolj^tinu, s toga dadoSe, ako i silom, donesti preda 
se oteto sukno i zapiiaSe trgovca Pranuha: Ivane! je li tvoje sukno? 
a on odgovori: to je mojc sukno. Na to mu odvraliSer ako je sukno 
tvoje, a tl ga urmi i zadrzi, jer znamo, da toliko ima§, cim moze§ 
namiritL, ako si §lo duzan ostao. Ali je on odgovorio: ne cu, ZovnuSe 
za lim Fabijana i reko5e mu: uzmi ovo sukno i iSuvaj ga, dok sud 
taj va5 priepor rieSi, Na to Fabijan rece;_iie du> jer kada naloziste. 
da $e ovatno donesc, ja ga odavde odnieti ne <*u, ved saroo zablievam, 
da mi najamnik plali dug. Na $to sti podkastelani uzeli sukno i od- 
redili, da o torn sudi gradski sudac, aU^~Budun'^ JFTuziteTfTavadjen 
sa sudcem, to pilaju sada gradsko poglavarstvo, jesu li dobro sudili, 
neka to prelrese i javi im, 5to im je u buduie radiii u takovu poslu.* 
U cielom zastupstvu najvaznija bija§e osoba gradskoga sudca; 
OD bijale glava poglavarstva i reprezentant ciele ob<fine. pa i toga 
TSdi svaka tuzba il mu se pismeno predala il naustice kazala. Da, 
zlatna bulla, taj temcljni obdinski zakonik, odredjuje: da svatko, ko 
bi mimoiSav gradski sud, luzio pred kraljem gradjanina ili gradjane, 
to da u ime gradskoga suda ide onamo samo gradski sudac, ali na 
troSak tulileljev, za to, jer ga je trudio minioiJav^i doina6 sud. Ista 
bulla nalale iakodjer^ da tko bi bio nezadovoljan osudom sud^eirom 
ili osudom gradskoga viet^a, pa se prizvao na kralja, to samo sudac 
da ide na kraljevski sud, ali da bude pozvan samo uz kraljevo pismo, 
Kada su godine 1477. gradski obdinari ubili kaptolskoga covjeka, a 
kaptol zagrebacki mimoigav i gradski i tovamikov sud, utuzio ob6nu 
pred kraljevim personalom. Proii takovoj ocitoj povredi gradskih 
pravab prosvjedovalo je gradsko zastupstvo s razloga, Slo se svaki 
doma<5i spor ima najprije suditi na gradskom sudu, a lada istom. nije 
!l stranka osudom zadovoljna, da raoze prizvati ili na lovamikov ili 
na kraljev sud. Kralj MatijaS. da obdinu u njezinih pravih 5tJli, naloi^i 
svomu pcrsonalu, i palatinu i kraljevskomu sudcu, da ne rie5e kap- 
tolsku tulbu, ved da ju svedu na osudu pred doma<^ega sudca i 
gradsko zastupstvo,' — God. 1423, zaduzio se za 60 for. u Mljelcih 
gradjanin zagrebatki Mihalj, sin Petrov, a nemoguci izplatiti ga, za- 
rooH nckoga Gjuru Bakranina, da mu bude jamcem dolle, dok dug 
podmiri, Preuzev5i Gjuro Bakranin jamstvo, nije se gradjanin Mihalj 
briouo, da plaii, 5to je dufan. a lim da jamca oslobodi obvcze spram 
izplate rccenoga duga, Ne hotedi Gjuro lakov terei dulje nositi, utulio 
je gradjanina Mihalja banu Hermanu Celjskomu, ali ban, jer je lecSeni 



« Do*;. 148. 
■ I>OC, 306, 



LIV 



Djehkrug gradskoga zastupitVff. 




Mihalj l>io gradjanin zagrebacki, da nc povriedi gradskoga prava, nijc 
primio tulbe« vcd je luzitelja napuiio na gradski sud „lege ipsomm 
ei regni consvetndine solita". Na lom sudu bio je Mihalj osudjen, da 
izplati dug i lira jamca oslobodi duznosti, koju je mjeslo Djega pre- 
uzeo bio. Ovom osudom ne bijaSe krivac zadovoljan, te je prizvao na 
vrhovno sudiSte ili stare sudce. koji su osudu gradskoga suda potvr- 
dili. Ni to ne bija5e Mihalju pocudno, le upita bana, bi li prizvao 
na tovamika, a kada mu ban lo odobrio, prizva, a tovarnik odredi, 
da gradsko viede prcd kaptolom zagrebaEkim to^no i jasno cieli taj 
priepor izkaze, pak da se tada na rie^enje podnese samomu kralju. 
Xa taj kraljev sud niorao bi ici gradski sudac, a saznaviSi za to ban» 
izTiesti sam o torn kralja, veledi, da nije od potrebe, da se gradski 
sadac zove pred njega, jer Gjuro Bakranin niti je MljetiSanin t j, ino- 
stranac, niti je na tuibu Mljetcanah gradski sud osudio Mibalja, ved 
po§to su obojica kraljevski podanici, to se njegovim naputkom ovaj 
priepor imao rieSiti, kako se i rieSio na domacem gradskom sudu, 
S toga nnoli kralja, po5to je paVnica rieSena, da ne zove gradskoga 
sudca preda se; ali u oslalom, svidi li se pozvati ga, da it se on 
iK tomu pozivu drage voljc odazvati,^ 

I u XV. vieku nastojali su takodjer neki bani miesati se u 
gradsku upravu, a narqcUosudstvo, no gradsko se vicce lomu vaviek 
sloino opiralo. Godine 1438. na 3» marla prepovjedi kralj Albreht 
oanom AjaiKU i Petru Talovcem, da se nipoSto ne usudjuju uijecati 
u upravu gradske obcine, dapa^e da im jc duznost 5tititi ju u njezinih 
siarih pravicab,* — Isto tako nalaze se grofovom Celjskim* i banu 
Ivanu Vitovcn.* 

A i sama obcinai da zapneci svak i uij 1; Vanskej^lasu u 
Dj ezinu upravu, obi^avala je no vomu barju i im-iu >g.j.jm» kad jc 
zatiio bansku stolicu, podaslrti izprave o svojih sloboSiinah i zamoliti 
ga, da ih 5tiii. N. pr na 1, oktobra g. 1419, gradsko je zastupstvo 
pokazalo banu Dioniziju svoja ^eflicacissima lilleraha instrumenla" i 
zamolilo ga, da ih Stiti, na Sto se i on pismeno obvezao i zapovjedio 
velikim zupanom i svojim Sinovnikom, da gradska prava po^ituju.^ 

Od gradskoga suda prizivalo se tti na stare sudce, ili na tako 
zvano domade vrhovno sudt:>te« za tint na kr. lovarnika, a napokon 
na samoga kralja. To bIjaSe zakon za svakoga obcinara, koji bi bio 

* Uoc. 37. 
» Boc. IIS- 
» Boc. 130, 131. 

* Doc, \%% 198. 199. 

* Doc. 27. 



DftMrmi gwadik^^ lasivfishm. 



ly 



lovaljaa omdom gradsko^ suda. * Bila U ft pak f>ama obtina od 
rnn dngo tUsU til osobc atttlci», to s€ takora ttizba morala 
Sijpri)e o5aJti pred kr, lovsrnikotD, a poslije ajrgove ptesude, ako 
jr bilo od pocfebe, poda^lrala je kraljit fCada je godioe 14^0^ ta^ 
Wevao kapial afrefaaaei, da le pred baacmi Diottatjeni razpraf fja 
a^ pvirpor ncdja ojtm i gradabotti obciaom. to m na ^agrebaOo)) 
Ivpoaijifco] ifcafifeim (1. oidobn) ^^dtki t2as]ao}d oa temelja povfa* 
Hieak. daa^ im od kraija Sigtsaittada, pro«Y)edoTah prottr loga^ jer 
ftiditi ttmo kr. tovamtk, a aije U zadoToljoa sjcgotom 
kralj,' — U apont^ Ko je nastao godtoc 14^5. ncdjii 
i giaditoa obfinoai ndi maJtarine; od koga 
o^lotodjsii, ta&o je kaptol obfitts prvd 
Vltof eeoi i doMo panno. S fe o«ade ^sttfi te ob6fta 
m «TO|ifa pnmli, po tvojili teilaiilcsb Koarada Raviani 
piitBH K piixjia tc povTtdi svojQi porlatficali, 
ftnSia podancir; a g widityM. da tm ae ttm «idoiii nam ^^c- 




jQip je (5. aagaca) baao 1 t i odb aa o in, da om aba ("^ 

f, B%\mfmi avdbfi, Taf 8^0 ia ima nditi aaoMi torariiik^/Pnpc..'^^' 
•adorolJBt^ tada & fedttt kralj.* 



la je tMaajer atoeairrah, gdj e « p ne po tn sradau obaa^ a 1 ^ 
a fcagaoifli aati ;e bbo Igalj, aiti ajgpw iOTatml^ toefl | f 
g a 3agV :<g^. da le omijesa suaab ac arnedi Hi te pri^r^ 
ia ^flB. a io<a odlaola bt ptiitsi. Ka tiilt» kaptoia nc^- 
% t4T6. ofairljaje giadska ot^fim a ojeaiao 
Ifadi; toji m kapafi proiiop, da 




U bpmUa i¥ri|a: 

knlj jeliaiQtfodprfifl^ dagiBUDnlK 
da te giai jaat o lOB aiM ocHefiH 




a kapioiog f r^f***^*!*^ ra^ 
^aka. Ccrpi^ SaMja i 
r^r pmcca^ c > d 

•^iac a 




LVI Djelokrug gradskoga zastupstva, 

Gradski sud sraatrao se svetinjom, te se u velik grieh upisivalo, 
tko bi ga omalova2io. God. 1458. Nikola zlatar zapleo se u parnicu 
s nekojimi gradjani o kudah, posjedih i stvarih u gradskoj obdini, te 
je u kralja MatijaSa izmolio, da je pismeno naloiio obdini, da taj 
priepor Cim prije rie§i. Prema tomu nalogu pozvalo je gradsko po- 
glavarstvo obje stranke preda se, pa je spor, da se valjana osuda 
izrece, dulje vremena razpravljalo. To se Nikoli zlatani nije svidjelo ; 
zahtievaSe na ime, da se parnica napre£ac rieSi njerau u prilog, a 
poglavarstvo niti je raoglo §to takova udiniti, niti je htjelo, te ne- 
slrpljiv Nikola upravo, kad se teSaj parnice po£eo razvijati, prezimo 
izadje iz dvorane. Ovakovim postupkom bijaSe ^ast gradskoga sudiSta 
povriedjena, a da joj se zadovoljStina dade, dva gradska izaslanika: 
sudac Konrad RavSar i Toma Kroako na 6. maja pred kaptolom za- 
grebaSkim ulozili su proti Nikoli zlataru sveSani prosvjed, da ga radi 
te neciene mogu sudbeno progonitL^ 

Gradskoga sudca i zastupstva poglavita bijaSe dulnost braniti 
gradske sloboSline, udieljene tomu slobodnomu gradu od kraljevah. 
Glavni ili temeljni privilegij bijaSe zlatna bulla Bele IV., te je nju i 
u XV. vieku gradska obdina davala potvrdjivati, da sjeti krunu, na 
kakovih je sloboStinah taj grad osnovan. Na 10. januara g. 1406. na 
pro§nju gradskih izaslanikah, sudca Petra Safara i gradjanah Kona i 
Ivana BoJina potvrdi kralj Sigismund recenu zlatnu bullu i sve po- 
vlastice njom podieljene;* a god. 1435. dne 7. oktobra iznovice po- 
tvrdio ju je isti kralj, kada su ga za to zaprosili gradjani Jakob, sin 
Ivana Bolja, i Fric* 

Osim zlatne bulle imala je gradska obdina i drugih kraljevskih 
povlasticah, koje je §to nekoc dobila, §to teCajem XV. vieka naknadno 
dostala. Spomenuti mi je najprije onu, koju joj je god. 1397. udielio 
ktalj Sigismund i koju je na 1. januara g. 1435.' u opala cistercit- 
skoga, kao vjerodostojnoga mjesta, prepisati dala, kojom spomenuti 
kralj opra^ta ovoj obcini sve do tada podinjene nepravde kaptolu za- 
grebackomu, kao : nasrtaj na kaptol, ubijstva i porobljenje kaptolskih 
dvorovah, za koje su glavom i imutkom duzni bili, te nalaze kr. to- 
varniku i svim sudcem u kraljevini, da ih radi toga na sud ne smiju 
zvati.* Znamenita je takodjer povlastica istoga Sigisraunda, kojom ju 
je 8. novembra 1435. na molbu gradske obdine oslobodio kralj od 
pladanja sudbene globe, pripadajude kraljevinskim sudcem, kada bi 

* Doc. 205. 

* Doc. 10. 
' Doc 87. 



Djehkrug gradskoga sastupst&a. 



LVII 



M paniicu uvufena, osudjenom bila; pak nalale palalinu, kr, dvor- 
skomu sudcu, banu i njegovu zamjeniku, te zupanom i podzupanom 
i svim uljerivacem takoYe sudbene globe, da ju od gradske obdine 
ne smiju zahtievati.^ Godine pako 1476. na 16, juna zapovjeda kralj 
MatijaS zupanom zupanije zagrebacke, pCMizupanom i velikim sudcera, 
da kadgod obcina zahtievala bude, da joj u njezmih parnicah poSalje 
za svjedocanslvo svoga pristava, ili da joj rie5i priepor, svede li ga 
ob(5ina na zupanijski sud, lo da ne krzma ufinlti i jedno i dnigo; 
da. uzlreba li obdina od lEupanije kakovu pismenu izpravu, da joj 
neodvlacno takovu izdade^ 

Duznost gradsk ivaistva l-ila je Irinuti se o in)Ulku 

kako obcinskom^^t^akg se ne olme, a §to je 

oieto, da se vrati. Ved od svr^eika XiV. vieka vodila je gradiika 06- 
dina parnicu s Nikolom Pravdidem radi nekojih zemaljah u Pobreiju, 
prozvanih „Banja sela*, za koje je jedna i druga stranka ivrdila, da 
su njezine, Ora se painica vukla da do 1, ipaja g. 1403,, kada se na 
zagrebackoj zupanijskoj skupSlini i njezinim posredovanjem oba pro- 
tivnika nagodila ili poravnala, te je obdina izplalila sudbene troSkove, 
na koje joj zupanija i naniiru izdala.^ God. 1433, nakon smrti trgovca 
Friderika, koji je umro ne nacinivM oporuke niti ostavivsi baStinika, 
po postojedeni pravy , trecina njegove ostav5tine , koja je iznosila 
100 for. u pokrelninah, a 50 for. u golovu novcu, imala bi zapasti 
obdinu, ali zanovetanjera Tome, kanonika kantora dazmanskoga. lu je 
ostav^linu kradimice dobio Ladislav, sin Ivana Zincaja. Protiva toga 
podize obdina parnicu proiiva kanoniku Tomi, koja se dugo vodila 
pred biskupskim vikarom Ivanom, kanonikom kantorora zagrebackim, 
dok napokon na 3, juna 1432. pred kaptolom zagrebatkim, gradski 
izaslanici : sudac Petar, i starjeSine Gjuro i Brcko, le priseznici Marin, 
Blaz i Fabijan, i gradski zupnici Antun i Ivan, nagovorom dobrih i 
cestilih Ijudih ne sklopiSe s kanonikom Tomora prijateljsku nagodbu.* 
Za strahovlade Ulrika Celjskoga isti je, kako ved spomenuh, pootimao 
gradskoj obcini mnogc kude i zemlji5ta, le ih svojim Ijudem razpo- 
klonio. Medju ostalinn oteo je gradskoj obdini jednu zidanu kudu sa 
gradskom kulom yz nju, a u gradskom selu Gracanih pet kmetskih 
scliSlah, dva mlina, trsja i nekc oranice i livade, te ih darovao svomu 
vjemomu Marlino Cipsaru. PosUvli Cipsar neko vrieme iza toga pod- 
kaslelanom grada Gjurgjevca, laj svoj nepravedoo steceni posjed nauroi 

* Doc. 90. 
■ Doc. 300. 

* Doc. 7, 

* Pag* 59. 



LVIII Djelokrug gradskoga zastupstva. 

prodati, to obdina, da bivSa njezina vlastitost ne dodje u tudje rukc, 
odkupila ju od njega za devetdeset i §est marakah beckih dinarah i 
tu svotu izplatila pred kaptolom zagrebackim kao vjerodostojnim 
mjeslom.^ — Kada su na ii. augusta g. 1470. kmetovi grada Bo2ja- 
kovine, a na celu im kastelani Stjepan Ki§ i Ivan Palocki, provalili 
hajducki na gradske paSnjake i odagnali odande marvu gradjanah za- 
grebackih, to je odmah sliededi dan gradski sudac Konrad RavSar u 
ime ciele obdine uloJio pred kaptolom zagrebackim svecani prosvjed 
i prepovjcdio, da otimaci ni skupno, niti pojedini pojedince ne smiju 
ni prodati ni ubiti ijedan komad otete marve, ved da se mora sva- 
kolika pridrfati u gradu Bozjakovini, dok gradska obdina taj plien i 
tim povredu svojih slobo§tinah ne dojavi il kralju ili banu, traiedi 
zadovoljStinu.* — A koliko je vodilo gradsko zastupstvo prieporah o 
obrani il skupne imovine il pojedinacah sa plemidi Albeni i Tuzi, 
spomenuh pod naslovom : „Gradski posjedi i borba za njih", a kolike 
je imalo sa gospodari medvedgradskimi ili njihovimi kastelani, spo- 
menut du nize, gdje cu govoriti o Medvedgradu. 

Gradsko mu je poglavarstvu duznost bila i bditi, da se kraljev- 
skimi porezi ili nameti ne ob tereduje ni obdina' "lini iijezmi gradjani. 
God. 1436. dne 8. leoruara na proSnju gradske obdine, ban Matko 
Talovac, obzirud se na njezino siromaStvo, pokraj koga ipak je ob- 
skrbljivala hranom i picem njegova brata Perka i cetu mu, opraSta 
zaostatak vojnoga nameta od 54 for., koji joj namet bijaSe odmjeren 
privoljom kraljevom.^ God. 1468., kada Benko Badan, pobirac izvan- 
rednoga nameta, nije prema odredbi budimskoga sabora razporezao 
namet za obciau, ved ga razpisao na 500 „portah" ili velikih vratah, 
(ubrojajudi ovamo majure i prazna kudna zemljiSta), gradsko se pogla- 
varstvo diglo protiva toga, tvrdedi pred kraljem MalijaSem, da ciela 
obdina ima jedva 500 kudevlastnikah, to mu nalozi kralj, da joj namet 
pravedno razporeze.* 

Nas tojalo je takodjer pradsko poglavarstvo, da se obcinska imo- 
vina i ]^gp.<;tnn ;]]^7i u zemljiStne gradske posjede ubrajala se i trsja, 
nije li ih obdina sama htjela obradjivati, to ih je pod nekimi uvjeti 
davala u najam, takova trsja zvala se ,din2ena trsja" ; i takovo jedno 
sasvim zapuSteno, da ne propadne, ved da se pomladi, ustupilo je 
gradsko zastupstvo g. 1428. mlinaru Franu, tako, da svake godine o 
berbi plada od njega Sestdeset dinarah cinfa.^ 

* Doc. 158. 

* Doc. 267. 

* Doc. 93. 94. 

* Doc. 259. 

* Doc. 52. 



Djel&krug graiitBg^Mastufisiva, 



LtX 



Osim gradskih posjedah itnala je gradska ob<^ina i priStedjena 
novca za podrairivanje redoviiih i izvanrcdnih potrebah, pak ga i 
cesio posudjivala gradjanom na zemlji§lnu jamcevinu, kako svjedoce 
ovodobni gradski zapisnici. U ovih spomcnicih nalazimo samo jedan 
primjer lakova zajma, kada je 27, novembra 1495. posudila vojvodi 
i banu Ivanu Korvinu 800 for, koji se vlastorucnim podpisom ob- 
vezao, da ce joj lu svotu izplatiti; a da joj se za tu mu izkazanu 
Ijubav dobrohoinim izkale, oprostio joj driavni porez, 5to bi ga iraala 
platili o novoj godini za bududu godinu.' 

Osobiiu je paznju gradsko zastiipstvo imalo takodjer glede ne- 
k retninaET^obge^ l\\ se pne pfOdavaic, tl zarojenjivaie, u dieljle , il _ 

oponi^no ostayljale, jer svakti prodaju ili sligno^ za koju se za htievala ^X"*"^**^ 
privolja susjedah i meja:>nikah, bija^e potrebri Q~iipisaii Vgra dsku ' 
gruntovnicu i spomcnuti starije izprave, na lemelju kojih je prodavalac 
postao vlasmikom nekretnine, koju prodaje; a ako li spram gradske 
obcine sa prodanom nckretninom spojen bio kakov leret, da se i on 
ubiljezL Gradsko zastupstvo uvodilo je novoga vlaslnika u po^jed. 
Kod gradjenja novih kucah pazilo se i Da to, da ne budu prozori 
spram susjedove ku<5e i bdilo, da se ku(*e uzdrzavaju u dobrom redu, 
da su sigurne od vatre, a troJne, da se podupru ili podzidju itd. A 
sada navest t^mo nekoUko primjerah za to. 

God. 1413, na 18. augusta pred gradskim zastupstvom Mihalj 
Toiar svoju zidanu ku«^u, koju rau je kralj poklonio, ktaj kapele sv» 
Katarme prodao je za 40 for kamenaru Stjepanu Soksnamu.* — 
God. 1415. Andrija liierat za 5est pensah dinarah prodao je svoje 
pusto trsje, Koriio zvano, krasopiscu Grgi.* — God. 1429. Stojko 
\g^i\i svoje prazno zemljiSie u gradskoj obdni prodao je za 3 for. 
udcu Brcku i njegovim potomkom.* — God. 1443* na 4. aprila 
Jcleaa, udova nekofS Ivana trgovca, a sada 3?ena Gjurina, pred gradskim 
zastupsivom prodala je tri seli§ia i 5est ralih oranice zvane Zadvor- 
nice i ncke oranice u Pobrezju, u gradskoj obcini, koje je baSiinila 
nakon smrti svoga prvoga mula, mesaru Klementu, dekanu mesarske 
zadruge, za 13 for i to privoljom sadanjega njezina mu2a i susjedah.^ 
Ute godine na 21. septembra gradjanin Maiija FarkaS, sin Egidov 
s Klokoca, prodao je svoju oranicu od 12 ralih i sjenokoSu do poioka 



* Doc. 381. 
> Bcm;. 18. 

* Doc. 22. 
^ Doc. 56. 
» Doc. 136. 




LX Djelokrug gradskoga zastupstva. 

Crnomerca za 50 for. mesaru Sajku, sinu Marenovu.^ — God. 1445. 
Ambrosij trgovac, svoje trsje u gradskoj obi^ini sa §talom i sgradaini 
proda Leonardu postolani i Emeriku seljaku, sinovom kova^a Nikole, 
gradjanom, za 15 for. uz obvezu, da l^upniku la§kouli(^korou davaju 
od njega svake godine 6 kablovah §ir^ u ime gornice.* — God. 1457. 
na 26. novembra, fratar pavlinskoga reda, Mihalj, sin Stjepanov, svoju 
oranicu kod Tratinah, koja mu zapala diobom ba§tine, proda za 
Sestnaest i pol for. Matiji Pivaridu i njegovoj 2eni Dori.' Iste godine 
opet pred gradskim zastupstvom, krojaS Pavao Filec, svoje trsje i 
kliet privoljom susjedah za dvanaest for. manje Setvrt for. proda 
svomu susjedu Filipu krojacu.* — God. 1459. na 14. aprila, Jelena 
udova lonSara Zajka, a Sena Ivana literata, svoju oranicu iza kapele 
sv. Jurja, nad gradskimi mlinovi, proda za devet for. i pet pensah 
dinarah gradskomu prisclniku Antunu §ipra§nidu.^ — God. 1462. 
Gjuro Ijckar, privoljom gradske obdine, proda gradsku kulu sa pri- 
padnim zemljiStem za 23 for. gradjaninu Martinu literatu.® — G. 1465. 
na 1 1 . marta, pred gradskim zastupstvom, udova Agnes Kun§i<S svoju 
oranicu od pet ralih, koju je baStinila od svoga otca Matije Kraljev- 
cana, gradjanina, proda za tri for. lliji zvonoljevcu gradjaninu i nje- 
govim potomkom.^ — God. 1490. na 9. augusta, pred gradskim po- 
glavarstvora, Dora, udova nekoc kroja^a Matije, a drugi put udova 
trgovca i gradjanina Bla2a, svoju oranicu, zvanu Cirkve§<Se, od 13 
ralih proda za 2etrnaest for. gradjanom Martinu Radlinu, krojacu, 
i njegovu bratu lliji, sinovom Benka Kunida iz KlokoSa.® — Sliedede 
godine na 19. decembra, pred gradskim zastupstvom, Dora, udova 
Pavla krojaSa, svoje pusto trsje, prozvano MindavScak, sa gajidem i 
Sikarom nad trsjem, koje je baStinila od svoje matere Jelisave. proda 
za dvanaest for. gradjaninu (xjuri Vitkovidu.® 

Ako li je na prodanoj nekretnini bio kakov leret spram gradske 
obdine, to ga je prigodom prodaje uneslo gradsko zastupstvo u grun- 
tovni list. Kada je na 22. januara g. 1473. pred gradskim zastupstvom 
Martin literat, sin Grgurov, svoju, ali nekoC gradsku kulu sa zemlji- 
§tem, te zidanimi i drvenimi sgradami nuz gradski zid prodao za 

^ Doc. 138. 

* Doc. 139. 
^ Doc. 196. 

* Doc. 195. 
^ Doc. 213. 

* Doc. 228 
' Doc. 240. 

* Doc. 355. 

* Doc. 360. 



dvadeset i osam for. samostanu remetskomu, lo je toj prodaji gradsko 
zastupstvo uvrslilo u gronlovno pismo: da fralri Pavlini moraju tu 
kulu u dobrom slanju drzati, a za vrcniena neprijateljske ili turske 
obsade ustupiii gradskoj obcini, da se odaode brani;* a kada je go- 
dine 1487. dozvolilo fratrom gradsko zastupslvo, da recenu kulu i 
nuzgrcdne sgrade mogu popraviti, ovlaslilo ih je, da ondjeSnju pivnicu 
jcdnom samo na godinu mogu napuniti vinom, koje smiju prodavati 
domadim i stranim Ijudem, no za to pravo pladat de svakc godine 
Miholju jedan forint u gradsku blagajnu.* 

I zamjena kucah oba vljala se pred gradskim magistratom. Go- 
dine 1436. na 39. septembra Mihalj klesar, sin Sljepana klesara, svoju 
zidanu ku6\i do kapele sr. Katarine u prostoru za dva dvora i sa 
nuzgrednimi sgradami zamienio je s kucom Matije krojaca, nadopla- 
livSL mu jo5te 35 for. u zlatu.^ 

Pred gradskim zastupsivom bivalo je i pnmanje u zajednick o 
ulivanie nekxetninah. Torou imamo primjer na a 8. marta 1491., kada 
je Martin krojac, gradjanin, sin Benka Kuni(^a iz Klokoca, izjavio: da 
dobro protnislivSi, polovinu svoga imutka, 5to ga ima u gradu i u 
gradskoj obt^ini, kao: zidane kuce, vrtove, trsja, livade i 5iirae, ob- 
zirom na bratinsku Ijubav odsiupa svorau rodjenomu bratu poljo- 
djelcM lliji i njegovim potomkom, tako, da ako li koji od njih ne bi 
iraao poiomakah, da na samrtnom casu moie svojim dielom po volji 
oporuSiti; bude li koji od ojih imao djece, da podpuou polovinu 
toliko posjedah, koliko kiJ<5ah baSiini nasljednik ili nasljednici, izuzevSi 
one svote, koju bi oporucno namienio u blage svrbe,* 

Dioba ba^tine obavljala se takodjer pred gradskim raagistratom, 
Na i6« augusta god. 1400. Miklln, biv^i sudac i ^ena mu Margita 
s jedne, a Ana udova Andrije Puljana i njezin sin» kanonik zagrebacki 
Petar, s druge slrane, pred gradskim zasiypstvom izjavili su: da su 
oni posjede, koje su u ovoj obdini baStintli, medju sobom podiclili, 
le dvanaest seli5tah u Pobrezju s oranicami, i jedno seliSle pod grad- 
skim zidom, koje ima dvanaest ralih, za tim dvie ^esti vrta pod 
gradskim zidom i zidanu kucu sa sgradami predali recenoj Ani Pu- 
Ijanki i njezinu sinu kanoniku PelruJ^ 

I ba^tinike, poput 1^i ^l^Brfl^ "»irrA<t^;»aK gradsko je zastupstvo 
uvodilo u posjed. Godine 1496, po smrti Domka Perovida baStinila 

* Doc, 282. 

* Doc. 342. 
' Doc. 100, 

* Doc. 358, 

* Doc, 1. 




LXIE 



Djthkrug gr 



^stupstva. 



je njegovu kudu Kata, udova plemica Bacanja, i njezina djcca Toma, 
Franjo i Ana, Gradsko poglavarstvo — ne zua se '\z kojega tizroka — 
usirucavalo ih uvesii, toga radi obratili sc oni na Tojvodu i bana 
Ivana Korvina, koji je strogo naloiio poglavarsivu, da ih bez oklie- 
vanja uvede u posjed.^ 

Ako je umrQ^radianin^ ne nacinivSi nMi;nHr p^^» nsTavtv.^i ba- 
Itinika, lo se ostavStina dielUa na troje: jedan bi dio zapao obdnu, 
drugi zupnu crkvu, a trecL siroiinju; ako U je glede bezoporucnc ba- 
§tine nastao kakov priepor, to ga poglavarstvo, da se ukloni neu- 
godnim posljedicam, podnielo na rieSenje zemaljskoj vlasti t, j. banu. 
God. 1450. uinrla jc Jelena, udova Nikole Sudica, ne naCiBiv oporuke, 
O diobi njczina iniulka, po svom izaslaniku Konradu Ravlaru upila 
gradska obdina bana Ulrika Celjskoga, koji je gradskomu kapeianu 
Seboldu nalolio, da pokojnicine nekretninc ustupi nekomu Grgi» koji 
se gradio njezinim necakom, dotle, dok se stvar tocno razvidi; a novae 
pokojnicin da pobrani, dok on, t, j. ban, ne odrcdi loni drukcije, 
— Istom sgodom odredjuje ban i glede druge neke bezbaStinske 
osiav^tine; piSe bo pomenutomu Seboldu» da nekonnu krznaru samo 
ono dade, §to mu je oporuceno, a ostalo da se prema gradskim za- 
konom upotrebi ili u obcinsku korisl ili u poboine svrhe.^ 

Qporucne zapise pnjavlji vahu gradskomu poglavarstv u, koie je 
bdilo, da se locno ovrSe, U XIV. jo^te vieku neki je gradjanin za- 
grebafSkomu cistercitskoinu saraosianu oporucio otok na Savi, prozvan 
trm otok, tako, da ga monasi ili saroi obradjuju, a bode It ga koniu 
dati u najam, da ga ne smiju iznajmiti nikomu drugomu, ved samo 
gradjaninu zagreba^koniu, God. 1413. cistercitski je opat receni otok 
dao u najam kanoniku Stjepanu Farka5u, a lim povriedio je posljednu 
volju oponjciteljevu, pa se gradska obdina glede toga pritulila kra- 
Ijici Barbaric koja je nalolila opaiu, da prema oporuci ili sam uziva 
taj otok, ili ga dade u feud kojemu gradjaninu zagrebacJkomu.^ — 
God. 1415., po§io je gradsko xastupstvo doznalo iz oporuke pokoj- 
noga gradjanina Aniuna, da je on za zivota jo5 polovinu jednoga se- 
li^ia u podgradju namienio bio svojim za tada malodobnim kcertm 
Margareli i Jeleni. a budud da je mladja, t. j. Jelena, urarla, 10 po- 
menutu njezinu ba&tinu dopitalo je sesiri joj Margaretl, udovi Vincen- 
Stajnovoj, a njezinom privoljom sinu joj Ntkoli i njegovu potomstvu.* 
God. 1425. Ivan ban. sin Rudolfa Albena, oporutio je ncku svom 

» Doc. 384, 

* Doc 149. 
' Doc. j;. 

* Doc. 31. 



Djito^m^gfm 



Wiiva, 



LXllI 



novacab, da se samostanu zagrebackih Franjevacab kiipi kakov posjcd 
OvT^itciji oporuke. posavjelovav^i se sa gradskim poglavarstvom i do- 
bivSi od njega privolja, kupili su za pomenuti samostan jedan mlin 
u obsegu gradske obdne,^ — Neki gradjanin Malija Farka^ izjavio je 
na samrtnom casti, da se njegova sjenokoSa istom po smrti njegove 
lene proda, a dobljen novae da se dade franjevackomu samosianu; 
ali udovica mu Kaiarina prodala ju odmah nakon muxeve snirli svojim 
rodjakom za 15 for« te je pred gradskim magistratom na 11. juna 
g. 1453. u prisudu gvardijana Benka taj novae pre ma oporucnomu 
zapisu urucila u ime zaduSbine^ Iste godine ovrSitelji oporuke Nikolc 
postolara prodali su njegovu zemlju pred gradskim magistratom za 
3a for, gradjaninu Tomi.^ 

Gradski posjedi veleizdajicah pripali su kruni. God. 14,=; 7. na 
I, septembra kralj Ladislav Postbumus javlja gradskoj obcini, da 
po5to je bivSi gradski kapelan Seboldo pocinio veleizdaju prionuvSi 
slranci cara Friderika III., a 'tim nanesao mnogo Stete u kraljevini, 
s toga po starom posioje6em pravu njegov posjed kod Mesni£kih 
vratah pripao je kralju, a on ga udielio svomu vjernomu notaru 
Ivanu i njegovu bratu Andriji, te joj nalaze, da nove vlastnike uvede 
u posjed, a svakoga, koji bi tomu proluslovio, pozove na sud> 

Zasamosilja grofovah Celjskih, a narocito Ulrika , bilo je gradsko 
po glavarstvo sagviro potlaceno, te je ov isilo o njegoyoj samovolji, a 
osobiio glede izdavanja gruntnvnicab. Na zapovied Ulrikovu izdalo je 
g. 1447' gradsko poglavarstvo gruntovni list irgovcu Tomi, koji je 
samovoljno na pustom gradskom zemljiStu sagradio kudu ;^ a bilo je 
takovih slucajevah vrlo mnogo» koje je istom nakon Ulrikove nasilne 
smrti (1456) gradsko poglavarstvo opct svelo u pravo stanje, Ve(5 na 
1. septembra 1457., doznav^i kralj Vl adislav za ovakove grun tovne 
otimacine, nalozl gradskoj o bdini, da onih celmaest gradjanskib zemlji- 
^lab u SoStarskoj ulici, koje je oteo celjski kapeian Seboldo, i od 
gradskoga poglavarsiva silomice dobio gruntovne liste, povrati onim, 
JJija su bila, a gruntovne njihove izprave, jer su protuzakonite, pro- 
glasuje niStetnimi.'' Sliedede godine (145 S) gradski izaslanik Marko sa 
Cave u ime gradske obdnc. poSto je najprije prosvjedovao pred 
kraljem Maiijasem proli tomu, §to je Ulrik Celjski pooteo gradjanom 

* DiK, 41, 166, 

* Doc. 171, 
■ Doc. 177. 

* Doc. 192 200. 

* Doc, §44, 

* Doc. 193. 



Lxrv 



Djelokrug gradskoga zaslupstva, Sudstvo, 



M 4 




ranoga zemljUta, kucc itd. i poglavarstTO prisiUo, da je izdalo grun- 
lovne izprave, moli kralja, da takovo svojatanje proglasi iii5tetnim» 
tc da odredi, da se ista zakonilim vlastnikom povrale.* 

U gradskoga se p oglavarstva grunto vne izpraye galagale kao 
jarDcevina Q Lzplati duga, — Gjuro Pravdic sa Dtenove, ina^e gra- 
djahin zagreba(5ki, bio je radi le^kih uvredah, koje je nanesao gradjaninu 
postolaru NikoU Cehku, osudjen na novcanu globu, nu ne mogavSi 
ju cjelovitu izplatjti, izru£io je svoja grunlovna pisma re^enomu Nikoli, 
koji ih je dao gradskoj obdni u pohranu, Odplativ5i recenl Pravdid 
od duzne svote samo tri forinta, umrie, te istom po njegavoj smrli 
podpunoma izplatio je postolaru Nikoli laj dug njegov tast Nikola 
Beloslovac, to mu gradska obt^ina zalozene gruntovne spise povraii, 
a on joj u kaptola zagreba^koga g. 1452. vrhu toga priznantcu izda.* 

Ne_samo fi^mulku ^radjans kom^ vcd JQ^si^ui nosti gradjanskoj 
brinulo se gradsko poglavarstvo, a narocito da se obt^ini sacuva javno 
po§ienje i dobar glas o njoj. ISTa narociti zahtjev gradskoga pogla- 
varstva izdao je na 19. feptembra g. 1431, vojni zapovjednik Gjuro, 
sin DioDi^a bana, pismo, u kojem veil, da onom sgodom, kada je 
vodio kraljevsku vojsku u Italiju, do§av5i do Zagreba, slomili su se ko- 
laci kolah na kojih se prtljaga vozila, a ne mogavsi dobiii u samom 
Zagtebu potrebilih kotacah, na^o ih u kmetab palaiina Nikole Gor- 
janskoga, ali jer ih oni ne hljedoSe dati, a vojsci su neobhodno po- 
^rcbni bili, da su ih vojnici silom oteli, ali da im se je ipak plaiilo, 
\koliko su li kotaci vriedni bill, te da je gradska ob<!ina glede oti- 
manja kolah i koiacah sasvim nevina.^ 

Gradsko se josie zastupstvo brinulo obrlu, trgovini i zdravlju. 
udaralo sialne ciene robi, da ne bude preskupa; brinulo se, da se 
zdrava roba~osobito za hranu. donosi na trg, a na trgu izloicna da 
se §tetnirai stvari ne natrusi i ne okuli ; nosilo skrb o pobiranju Irzne 
prisiQ Jbe, prozvane ^knelij a**, ili ju iznajmljivalo , a bdilo je» da 
mjere i vage budu prave. torn de se obSirnije govorili kod ,obrta 
i trgovine". 

Gradsko je zastupstvo biralo svoje zupnike, brinulo se zupnoj 
crkvi, ono ju popravljalo i uzdrlavalo i pazilo na njezinu imovinu. 

Veotna valna zadaca gradskoga poglavarstva ili zastupstva bt- 
jase suiistvo, neovisno o cijem uplivu toliko u giadjanskom postupku^ 
koliko u pieUraajih i u karn»h poslovih; dapacc luj imalo je i pravo 
ma^a ,jus gladii** t. j. smjelo je sanao izreci osudu na smrt. Prema 

^ Doe. 208. 
« Doc. 165, 
» Doc. S8* 



Giavni zakomk sa sudbtni pmtn/^ak, O ^rmishyfu sudu. LXV 



odredbi zlaine bulle ^nijedna tulba da se ne rje^ava dvobojem, vei5 
da se ra^pravi ^tk srjedoci i prisegom. bilo medju ^adjani, bile medju 
stranci**^ morala se nepravda, prekr^aj tli zjocin prijaviti sudu. 

Giavni zakomk za rndbeni postupak bijaSe zlatna bulla Bele IV. 
od god. 1242., zatim saborske odluke, stvorenc god, 1273. te valjanimi 
proglaSenc i polvrdjene za svu kraljevinu llrvatsku, a napokon zakoni, 
koje je stvorila sama cjelokupna obdna i to za sudacah : Franje Marko- 
Yica god. 1377-; Lovre god. 1384. i Luke god. 1388 : a napokon 
oni od godine 1437. 

O gradskom sudu. Svakoga tjedna sudio je sud, redovito utorkom 
i petkoni, a to za to, jer je u poncdjeljak i u cetvrtak bio redovili 
sajam. Ako li je pake na taj dan pala kakova svelkovina, nije bilo 
suda. Osim toga trajahu sudbeni praznici cetrnacst danah t, j. sedam 
danah prije, a sedam poslije velikih svctkovinah : bagojavljenja, vazma, 
duhovah, tjelo?a i bozi<Sa, a isto toliko prije Margaretinja (13, jula) 
i Stjepanja (20, augusta), na ova bo dva svetka bijage veliki sajam 
u Zagrebu, koji je trajao cetmaest danah, a za to vrieme bijaSe uveden 
tako zvani ^bolji mir'* (ireuga dci). 

Tuzenik bijaSe po gradskom sirazaru pozvan na sud na osmi 
dan. Nije U doiao na prvi rok, ni zakonito se izpricao, bude ma 
oznacen za osam danah novi rok» a nije li se ni toran pozivu oda- 
zvao, bio mn opel za osam danah opredieljen tredi rok; a nije li se 
i ovomo odazvao, to bude osodjen, a povrh toga morao je platiti i 
novcanu globu za svaki prkos. 

Tko se ne hi zadovolio osudom gradskoga sudca, raogao je 
prizvati na stare sudce (judices senmres), koji su, kako spomenub, 
sacinjavali u gradskoj obdnt posebno vrhovno sudiSte (jtjdicium anti- 
quorum judicum), Ti su ili potvrdili ill preinacili ili pako sasvim 
zabacili osudu gradskoga suda, Nije li stranki po volji bio snd vr- 
hovnoga sudi^ta, ostao joj je jo5te priziv na kraljevskoga tovarnika 
ill na kraljevski sud. 

Da se tko osudi, Irebalo je zakletih svjedokab, koji bijahu na 
pose i marljivo izpitani, a te su svjedoke pripuStali samo, ako su bili 
istoga staleza i isle slobode s ostalimi gradjani, tako je bilo odredjeno 
zlatnom bullom. Tko je bio pozvan za s?jedoka, morao je svjedo^iti, 
kako je mogao i znao, a tko bi svjedocansivo uzkratio, bio bi kaznjen; 
nije li bilo svjedokah, da se uzmogne izredi valjani sud, bila je tule- 
niku ponudjena i prisega i to sve^ana, naime u crkvi sv. Marka na 
oltaru sv. kri^a. Kada bi se za utuzenu samu gradsku obcinu zahtie- 
vala prisega, to je u ime njezino prisizao gradski sudac. Krivcem 
j;loglasnim, kao ubojtcam, vjeSticam^ latom itd., za koje se sumnjalo, 

5 




LXVI 



O gradskmi sudu, Kazm. Psmtke / pograe. 



da bi krivo prisetSi mogli, nije se dalo prise^i, ve^ bi ih postavili na 
muke, a narocito na ^greben'*, i tada ih iznovice izpilivali. 

Tuzitelj je mogao biti ili gradjanin ili druga neporo£na osoba, 
koja nije stojala niti pod iztragom, niti sc je odrekla gradjanslva, niti 
je bila iz crkve izob<5ena. 

Svetinja suda u vclike se Slovala. Ve<^ sama zlalna bulla nalaze 
ovako: „ako bi se tko Tisudio poCiniti kakovu smiiinjii, kada sudac 
na sudbenoj stolid sjedi ili na gdjegod kojem mjestu pred sudceno, 
neka se dvoslrukom globom kazni; izgrdi li tko sudca ili njegova 
prisjednika, da plati deset marakab globe; ne bude li mogao platili, 
neka izgubi niku.^ 

Kazne za prestupnike i zlocince bijahu prema tadanjoj dobi vrlo 
oStre, dapace okrutne, kao 5lo u cielom tada evropejskom svietu. Naj- 
manja kazna bijaSe uvriedjenoga javno pred svjedoci zamoliti za opro 
stenje, zatim novcana globa, zatvor, kao i to: da krivac mora sjedjeii 
na sramotnoj klupi ili prangeni, koja je bila kraj velikih vratab 
zupne crkve sv. Marka, ili da mora nositi po gradu sramotni kamen, 
koja je kazna bila odredjena samo za piljarice, kada se na trgu po- 
svadile; osudjeniku zaplienila se imovina, ili izgubio gradjansko pravo, 
sudilo se na progonstvo iz grada, na sibanje i batinanje» urezlo ili 
odrezalo mu jedno uho ili oba, iigosalo usijanim gvo^djem na celu 
ili na lieu, odsjeklo ruku ili nogu, ili mu se zivot ucienio. A na 
smrt sudilo se ovako: odsjekli bi krivcu glavu, ili bi ga objesili na 
vjeSala, spalili na loraaci ili privezali na konjske repove, te ga vukli 
po gradu dok ne izdahne, ili utopili ga u Savi n. pr, : cedomorke 

Psovke i pogrde, Za psovke i pogrde odredjuje zlalna bulla 
ovako: „jogte, tko od gradjanah drugoga gradjanina obruzi» opsuje il 
izgrdi, da plati uvriedjenomu §est pensah (dvie marke), a u gradsku 
blagajnu slo dinarah Ako li se takov, poSto je bio tri pula ved za 
to kaznjen, ne popravi. neka se sva njegova iinovina na korist obc^ine 
zaplieni, a on kao nepoSlenjak da se sramotno iz grada protjera.*' 

Ima primjerah u gradskih zapisnicih, da krivac za psovku nije 
uiorao platili dvie marke, vec je mogao, ako je naime tulitelj priMao 
na to, umoliti ga za oprostenje javno i pokloniti mu se pred vlSe 
svjedokah. Ali bija§e i vec^ih kaznah, gdje bi na ime krivcu zaprieiio 
sud, ako li se drzne jo§te jedan put koga grdiii ili nigali mu se. da 
de mu svezati ruke, Sibati ga na prangeru, a napokon sramolno pro- 
tjerali iz grada za vjecna vremena. 

Glede psovkah i pogrdah gradsko je zaiitupslvo godme J 437. 
ovako odredilo: tko bi opsovao svoga kuma ili kumu il povadin 
orulje na njega ili na oju, da na prvi put plati jednu marku globt 



Psovke i pagrde, Kieveinici, Lahke ozkde, Izgndi i smutnje LXVII 



za dmgi put dvie marke, a za treci, pel iDarakali ; a za cetvrti pako 
oglobit it ga sasvim i uzeti mu slobodti ; ucini li to koji gradski 
kmet, za prvi put globit de ga sa 5estdeset dinarah, za drugi put sa 
tri pcnse dinarah, za tred sa §est pensah ; a zatecen cetvrtom oplienit 
tt ga sasvim ; ne b^de li imao, §to bi mu se moglo zaplieniti, to da 
za svakih deset dinarah od globe, koju hi morao platiti, odsjedi jedan 
dan u gradskih tamnicah i da ga mu^e, Odsjediti tad a u lamnici, bi- 
ja§e ved neSto grozna, utamni^eni bo trpljeli su zimu, glad i zedju. 

Kkveinici \, ]. Ijudi, koji bi javno koga okrivili govorec da je 
nepo5lcno djelo ili zlocin pocinio, kada im se pred sudom svjedoci 
dokazalo^ bijahu kainjenl prema vaznosti osobe i tezini klevete; za 
manje: novcanom globom, a takova najmanja globa iznosila je dva- 
deset i pet pensah ; za vece pako ili ce§<5e klevete odredjuje zlatna 
bulla gubilak gradjanskih pravah i izgon iz grada. 

Neki Petar Gundic, seljak iz Vragovca, bio je tri puta zatecen, 
da je oklevelao gradjane Pelra Sve£it:a, bivsSega sudca, te Valenlina 
Saronida i cielu obdino. Kada mu se kleveta dokazala, predao ga 
vlastelin njegov gradskoj obdini, a ona ga bacila u tamnicu, dok mu 
sud izrece zaslu^enu kaznii. DoznavSi za to sin mu Gal i rodjaci, iz- 
poslovaSe u gradske obdine, koja ja krivca pustila iz tamnice, doi^jm 
se jamci prije obvezali pred kaptolom zagrebaCkim (55. jula g. 1455*), 
ako receni Petar Gundic istu klevetu opeluje ili drugom slicnom 
obdinu uvriedi, da tt ga isli osobno urucitt obcini, da ga kazni; ne (5e 
li mpci iH hljeli osobno predati, bit tt du^ni s mjesta platiti svomu 
vlastelinu petdeset marakah dinarah, a drugih petdesct gradskoj obdini, 
te Stetu, ako li bi s njegove klevete morao trpljeli ili koji gradjanin 
ili cicla obdina, da de podpunoma nadomjestiti.^ 

Lahki ozUde. Glede lib odredjuje zlatna bulla ovako: .duSne li 
iko koga il za vlasi povuce, placa uvriudjenomu deset pensah, a u 
gradsku blagajnu sto dinarah; ne popravi li se do trecega^ da se 
progna iz grada/' 

O hgredu i smufnji Pod izgredom ili smulnjom razumievala se 
nodna klatez, tudenje po krcmah, necedno javno vladanje ild, Takovim 
izgrednikom obi^no ,,ucieeio bi se zivol** t. j. tko bi takovoga izgred- 
nika ill smutljivca ubio, da sebc obrani, platio bi globe samo ucjenu 
izgrednikova zivota. Kadkada bi takove izgrednike i usijanim gvoldjem 
zigosali na lieu i protjerali iz grada, Bilo je takodjer slucajevah, oso- 
biio, ako li se za takove krivce zauzeli bezporocni ili ugledni Ijudi 
kao jamci, da ih nije poglavarstvo tako strogo kazoilo, 

* Doc 182. 



J 



LXVIII Tfiki &%l€de i mt^t. Kradje irazitajsh*a, Kuf^mmn/e ukradenih shmrih 



Glide tiikih ozltdak ili ranah odredjuje zlatna bulla ovako: „raTii 
H tko kcga no?em, macem. sulicom ili dnigim slicnim oruijem, a 
ranjenik sc izlieCi ne izgubiv^i uda» neka krivac liecnika plali, a ranje- 
nikii neka dade dyadeset i pet pensah, a jo^e pet pensab neka dade 
u gradsku blag^ajnu. Izgubi li ranjenik Itoje udo, neka kiivac plaii* 
liecnika, a ranjenomu da odSteti udo s deset raarakab, a povrb toga 
neka uplati u gradslni blagajnu dvie markc," Pod receni zakon pod- 
padali su i oni gospodari, koji nisu pazilt na svoju ^ivotlnju kao na 
psc, prasce ltd.: ako li jc na ime takova zivotinja koga ngrizla, to 
bi gospodar njezin plaliti morao dotiSnomu ne samo giobu, ve<5 bi 
mu i zivotinju prodali ili nbili. 

Za kradju i rasbojstvo ne oznacuje zlatna bulla, kakove da budti 
kazne; ondje se na*prosto samo ovako veli: ^bude li gradjanin ili 
inostranac zateEen na gradskom zemljiStu u kradji ili razbojslvu, neka 
mu gradski sudac po obicaju sudi*. Kazne za tatbinu i razbojstvo 
bijahu razli^ne prema ugledu osobe il vriednosti strari. Ako je tko 
bio pako potvoren, da je kakovu stvar ukrao, a nijc mu se moglo 
dokazati, pa ako je k tomu bio sudbeno ncporocan, to se takovu 
okrivljeniku ponudila prisega, uz koju su morali lakodjcr priseci i 
okrivljenikovi svjedoci. Ovakovih svjedokah, koje je sam okrivljenik 
nadi morao, bijaSe sada viSe sad a manje, prema osobi ili ^sti krivca^ 
ili prema vriednosti ukradjene stvari. Cesto bi krivac trazedi svjedoke 
svojoj nevinosli morao iza<^i izvan gradskoga zemlji^ta, to ga gradski 
8ud, bojeci se, da ne ute6e, nije dotle htio pustiti iz grada, dok.nije 
stavio jamacah mjesto sebe, koji de jamciti, da de se okrivljenik doista 
vratitL 

Kazne za tate bljabu razlicite, i to ili bi lata izagnali iz grada, 
ill bi sjedio neko vrieme na prangeru, a tada ga protjerali iz grada; 
ili bi urezali krivcu uho, pak mu zabranili pod smrtnu kaznu, da se 
stanovito vrieme ne smije pokazati u gradu ; odrezali bi mu po jcdno 
ubo ili obadva, pa ga protjerali. Osim toga kazniSe tata Sibanjem ili 
batinanjem, te izgonom. Tko je vec jednom kalnjen bio i zigosan radl 
kradje, toga, ako bi po drogi put zatekli u kradji, odsudi^e na smrt; 
a kadkada su tate odmah za prvu kradju, kad je bila znatna, objef^tli. 
Za razbojstvo pako obicna bijaSe kazna smrt na vjeSalih. 

Ktiptwanje ttkradmih stvarih. Glede toga biO je zakon u ovnj 
gradskoj obdini, da, ako koji gradjanin sa svjedoci nc mole izkazalL 
od koga je kupio ukradenu stvar, to ili da vlastniku njezinu plati 
njezinu vriednost, ili stvar povrati. Poznat nam jc jedan slucaj, gdjc 
se gradski sud toga slova zakona nije to£no dr;«ao. God. 144<>. ukr^- 
do^e neki tati kmetu Ladislava Bickeleja. vlastelina Zellngradsko) 



Ohrewtvanje kr, srebmoga novca. Ubojstva, 



LXK 



jednoga vola, Kmet, po§av§i voloFskim tragom, doSao je u gradsku 
ob<5inu i na.'^ao svoga vola ujarmljena u kola gradjanina Simuna; a 
kada ga laji nije hlio kmetu vratiti, zatulio ga ovaj gradskomu sudu 
i prisegnuv^i, da je vol njcgov, zahlievao je, da mu ga kupac ill po- 
vrati ill da odkrije tala^ od koga je vola kupio* Gradski sud uzkiaito 
mu jcdno i drugo, Doznav$i za lo kmetov vlastelin pomentiti I^dislav 
Bickcle, uluzio je gradski sud banu Ulriku Celjskomu, Na 12, maja, 
kada je ban drzao sudi^te u Krizevclh, dodjoSe na oj u ime obcine 
sudac RavSar, Matija nolar i literal i gradjanin Blaz, da odgovore za 
5to nisu dozvolili , da se ukradeni vol povrali gospodaru. Na to 
gradski izaslanici odgovoriSe, da je u ovoj obdini prastari obi^aj, da 
ako kupac ukradene stvari ne moi^e prokazati ime onoga, od koga je 
ukradenu sivar kupio, da plati vlastniku samo onoliko, koliko je dao 
za nju, a tuzilelj da povrh loga ne smije vi5e ni^la zahlievati. Ali 
sud ne smatraju^i tu njihovu izjavu podpunom — prema obicaju 
zemlje — dosudi, da se vlastniku povrati ukradjeni vol, ill da mu se 
toliko plati, koliko vol vriedi,* 

Obreztvanjt kr. srebcfyioga novea ubrajalo se u zloi^in kradje, 
God. 1433, neki Sljepan Kerscr utu5io je pred gradskim poglavar- 
slvom zlalara Klementa, sina Ambrozova» da obrezuje kr srebrene 
dinare; gradsko je poglavarslvo na to odredilo, da utuzeni sa dvojicom 
joSte cestitih gradjanah prisegne na oltaru sv, krila u lupnoj crkvi, 
da je u toj osvadi nevin, Zlatar Klement u istinu prisegnuo je, i tim 
ga poglavarstvo nekrivim proglasilo. 

Za ubojsii^a u zlalnoj buUi odredjuje se ovakova kazna: ^ubije 
li tko koga nehotice u igri, da plati sto pensah rodbiBi ubijenoga, a 
dvadeset pensah obifmi; ne bude li imao odkuda, neka mu gradjani 
sude. — Rani H tko gradjanina, te ^n umrie, a ubojica pobjegne, 
dvie strane ubicina imuika da pripadnu rodiieljem ill rodjakom ubije- 
noga, a treda obcini. — Obije li tko gradjanina, te bude uhvaden, 
da ga ob^ina po zakonu kazni. — Ako li tudjinac ubije gradjanina 
u kudi ill na ulici, ili na trgu, neka ga obdlna kazni/ 

Kada je tko obtuzen bio, da je ubio covjeka, a nije mu se to 
ni^im dokazati moglo, morao je okrivljenik posvjedoi^iti svoju nevinost 
svjedoci i prisegom. Obi^no bi irebao okrivljenik na6i dvadeset i pet 
osobah, koje bi s njim javno u crkvi prisegle, da se nije ni savjetom 
ni cinom ogrieSio smrti ubijenoga, Po zlatnoj belli imala bi se po- 
dieliti imovina utekle ubojice medju rodbinom ubijenoga i obcinom; 
no ako je imao ubojica djecu, koja ne bijahu samostalna, scienio je 



* Doc. 146. 



LXX Osohna obrana, PatvQrenje 



"iata. Preljub. Nasiije, VjeUtce, 



sud, da ne bi pravedno bilo, da po diobi ocevc imovine irpe ne- 
duzna djeca, to se lada ubojicina imovina dielila ovako: dvie irecine 
zapalc bi djeci, a Irecu podielio bi rod ubijenoga s obcinom. Ako U 
je ubojica i utekao, to ga ipak sud proglasio krivcem smrti, lo ovla- 
stio ne samo rodjakc ubijenoga, ve<* i svakoga, tko ubojicu nadje na 
gradskom zemljtStu, da ga slobodno ubijc. — 2a ubojstvo roogao se 
u XV- vieku ubojica nagoditi s rodjaci ubijenoga lake, da hodocasli 
za du§u pokojnikovu u Rim, da se ondje izpovjedi i kupi podpuna 
misno odjelo, koje tt se dati u ime zaduSbine za pokojnika onoj crkvi 
u kojoj je pokopan. 

Kazna za ubojstvo ne bijaSe sarao usjekovanje glave i vjeSala, 
ved bi i krivcu svczali ruke i noge i tako svezana privezali konju za 
rep, te ga vukao po gradskih ulicah, dok ga ne dovukao do vjeSalah, 
i tu bi ga il odmah objesili ili na cetvero razsjekli, Ic ^etvrtine nje- 
gova liela objesili na vjesala. Iraao li je takov ubojica sukrivca, i 
njega bi objesili uz cetvrline ubojicina tiela, 

Oiobput obrana vlastitoga zivola, gdje se mogla pogibelj pod* 
punoma dokazati, bijade i dozvoljena i zakonom opravdana, ali samo 
tada, kada bi dotic^nik pouzdano doznavsi, da mu se zasjeda il po- 
gibelj sprema njegovu zivolu, prijavio to gradskomu sudu i od njega 
dobio dozvolu, da zasjednika ili napadaca slobodno ubije, 

Spomenuti mi je neke joSte karne slucaje, koji sc vecinom kaznili 
smrcu, i to: pnlikuct, kada im se zlocin jasno dokazao il ga u samom 
£inu uhvatili, sazegoSe na lomaci. 

PaHwrioce gradskoga ptiaia takodjer su na lomat'i salizali. 

Preljubmke ili spaliSe na lomaci, ili, kako je u XV, vieku postao 
obiCaj, udarahu najpiije na rauke , a narociio na drvenoga konja 
(equuleum), za tim ih vrelim feljezom o2igosane udarajuci po njimi 
Stapovi protjerali iz grada za vjeSna vreraena ; a isto tako postupahu 
5 onimi, koji su im pruzili sgodu za preljub. 

Za nasHje Hi oskvrnu djevojaiku odredjena bijaSe takodjer il 
smrtna kazna, ili mu se odsjekla noga ili ruke. 

Vjdtke ili copernicc u XV. vieku spaljivahu na lomafi na po- 
sebnom za to mjeslu prozvano ^Zredike"^ i to izvan gradskih zidinah. 
God. 1430* mjeseca januara spaljene bijahu u Zagrebu: Margareta, 
udova porezovnika Mateja, i njezina k<^i Jelisava, a njihovu kudu po- 
svojila je giadska ob(5ina- 

Takov bijaSe sudbeni poslupak le^ajem XV. vieka u obciei slob. 
kr. grada zagreb. Gradca na desnoj obali potoka MedveSdaka. 

Savkoliki sudbeni postupak, t j. pozivanje na sud, i koliko- 
kratno, te osude bilo na novcanu globu, il ijelesnu kaznu, ili oa smrt 



F&r€% i nvanrtdm namett. 



LXXI 



ubiljelavalc se u gradski sudbetii zapisnik (Protocolum), koji je postao 
i tim vjerodostojna matica o porocnosii iU neporocnosti pojedinacah ; 
toga radi svalko, komu se cinilo, da mu je nepravedno sud sudio, a 
Ijaga mu se u zapisnik unesla, nastojao je, da se iz njega briSe; a 
da se takoyo brisanje Ijage vrlo tezko i sporo obavljalo, budi nam 
evo ovo za primjer. Godine 1488. gradjanln Gal Kudelic tuzio je 
neke sugradjane radi uvrede po:§tenja t j. da ga ozloglasuju. PoSto 
ntje na sudu uvrede dokazati mogao, bio je osudjen, a ta se osuda 
ubiljezila u gradski zapisnik, a s nje je joSte vedma do§ao na zao 
glas, le ga javno ozivali krvnikom. Kudelid ule£e se raolbom pod 
okrilje kralja MaiijaSa, i obrazlozivSi mu cielu stvar zamolt ga, da 
naloli gradskomu poglavarstvu^ da tu Ijagu u zapismku bri§e ; all 
kada ju poglavarsto nije brisati hljclo, to $u Kudelica i nadalje javno 
ozivali krvnikora, a narocito urn mu se rugali neki Valentin postolar 
i Luka Riband, — Kudelid obratio se opetovano na kralja, koji po 
drugi put fs. juna) nalozi obcini, da mu Ijagu bri^e iz zapisnika, a 
Valentina postolara i Luku Ribarica radi nanesene uvriede kazui, pa 
i svakoga, koji bi se usudio tim imenom Kudelica vriedjati, da pe- 
dep§e; ne ucini li toga, nalozit de banu Matiji Gerebu, da on svakoga, 
koji Kudelica lim uviiedi, uruci kralju na milost i nemilost Istora 
sada povco je iztragu gradski sud proti poslolaru Valentinu, no Ku- 
dclid nezadovoljan s torn iztragom, prizove na vrhovno sudiJte, t. j. 
na stare sudce, koji nalo^i.^e postolaru Valenlinu, da javno pred svje- 
docl zamoli Kudelica za opro^tenje. Med ju tim umrie kralj Maiija^ 
(1490), pak i postolar Valentin ne izvr§i 5to mu je vrhovno sudtite 
nalozilo. Kudelic uvriedjen s toga, obrati se na kralja Vladislava, 
koji zapovjedi gradskomu poglavarstvu, da Kudelidu poStenjc vrati, 
ali kada je ono oklievalo to ui^inili^ podnese Kudelid molbu vojvodi 
i t>anu Ivanu Korvinu, koji strogo nalozi obcini, da odlucno postupa 
proti postolaru Valentinu i Luki Ribaridu, da Kudelicu poSlenje vrali 
I Urn da ga umiri,* 

Napokon brinulo se gradsko poglavarstvo i torn, da se gradski 
l^peli spram driave podmire, a to bija^e: 

Portz i mfanretini namett. Od red bom kralja Bele IV. od 23. stu- 
denoga g. ij66. svakogodi^nji gradski porez, koji je i^o u drlavnu 
blagajnu, ustanovljuje se u celrdesct marakab tekucega novca ovako: 
pjer gradjani radi velikoga truda i ogromnoga tro5ka, koji su ulozili, 
dok so svoj grad utvrdili, ne de morati poSiljati u kraljevsku vojsku 
dc9ct valjano orulanih vojnikah, niti davati podvoza; no za tu iz- 



' Doc J49. 366. 



LXXII Porez i izvanream nameti. 

kazanu im pogodnost duzni de biti pla(5ati o svakoj novoj godini voj- 
vodi ili njegovu zamjeniku banu cetrdeset marakah u tekucem novcu.* 

Ovako ustanovljen porez pladala je gradska obdna i u XV. joSte 
vieku; na ime: god. 1405. na 14. junija potvrdjuje biskup Eberhardo 
Alben, (kojemu je kralj Sigismund zalozio gradsku ob<5inu), da mu 
ona izplatila cetrdeset marakah drzavnoga poreza, koji bi o novoj go- 
dini morala bila izplatiti kralju.^ — God. 1406. na 13. januara pri- 
znaje kralj Sigismund, da su mu: sudac Petar Safar i gradjani Kon 
i Ivan, sin Bozev, u ime ciele obdine izplatili du^ni porez, koji se 
kruni pla<3a o novoj godini.* — God. 1407. na 8. augusta gradjani 
zagrebacki: Ivan, sin Pavlov; Ivan, sin Boljin i Lovrenac platili su 
kraljevskim podvratarom Pitoni, Stjepanu i Emeriku §est postotnih 
for. u ime poreza;^ a sliSnu svotu da su uplatili gradjani Ivan Bozev 
i Fabijan, potvrdjuje im god. 1418. Petar Forgac, kraljiCin dvorski 
meStar.* — God. 1453. na 1. januara, u ono doba, kada su grofovi 
Celjski drzali Zagreb pod svojom vlasti, priznaje Katarina, zena Ulrika 
Celjskoga, da joj je gradski sudac Jakob Eberspelch platio za gradsku 
obdinu du2ni porez od Cetrdeset grivnah ili marakah.^ — God. 1457. 
nalazimo na 8. januara u Celju kod recene Katarine, tada ve<5 udove, 
gradske izaslanike, po kojih ustmeno §alje gradskoj ob<5ini neke naloge, 
to ne ima sumnje, da su joj torn sgodom platili i porez, koji je 
ob<3ina novoj godini morala platiti.^ — Kada je god. 1495. vojvoda 
i ban Ivan Korvin uzajmio u ove gradske ob<5ine 800 for., to joj u 
ime duznih kamatah oprostio driavni porez, §to bi ga novoj go- 
dini 1496. morala njemu platitL'' 

Osim poreza, nametali se za nenadane driavne potrebe, osobito 
za sluc^aj rata, izvanredni novcani nameti (taxa extraordinaria), sada 
ve<5i, sada manji, prem potrebi, koje je i gradska ob<5ina morala pla- 
<5ati. Oko god. 1435. nalozio je Sigismundov cetovodja Perko Talovac, 
dakako u ime kraljevo, neki izvanredni namet ; za nj je gradska ob6ina 
neSto izplatila, a izplatiti duzna joSte ostala petdeset i cetiri for.; no 
budud da je ona Perka i njegovu 2etu neko vrieme podpuno hranom 
obskrbljivala, to joj na 8. februara god. 1436. ban Matko Talovac, 
brat Perkov, oprostio pla6anje recenoga zaostatka.® 

* Doc. 9. 

■ Doc. 12, 

• Doc. 13. 

* Doc. 36. 

* Doc. 167. 

• Doc. 168. 
' Doc 381. 

• Doc. 93. 94. 



Porez i izvanrednt nameti. LXXIIl 



God. 1 468. na 9. marta, promolrivSi siromaStvo gradske obcine, 
u koje je spala s nastale kuge, oslobadja kralj Matija§ i nju i njezine 
podanike od izvanrednoga nameta pol for.,* a 9. maja isle godine 
kori svoga porezovnika, .^to nije izvanredni namet u ovoj obdni to2no 
razporezao prema zakljucku budimskoga sabora, jer: dok bi morao 
popisati samo ku<5c s velikimi vrati i na njih razporezati namet, on 
je popisao i prazne grunle, i ku<5ice i majure, te bi po njegovu bro- 
jenju bilo u ovoj gradskoj ob<5ini do 500 kudah sa velikimi vrati 
(t j. kroz koja moze proci voz siena), a jedva je toliko svihkolikih 
kudevlastnikah.* — Isti kralj obzirom na vjernost gradske obcine i 
radi njezine nevolje opra§ta i nju i njezine podanike od placanja 
kunovine i drugih izvanrednih nametah.^ 

* Doc. 258. 
■ Doc. 259. 

• Doc. 271. 292. 



Javne sluzbe. 



Pelnaestoga vieka bilo je u Zagrebu Ijudih, koji su ovlaSteni 
viSimi povlasticami a dozvolom i gradske i kaptolske jurisdikcije, u 
jednoj i u drugoj obavljati svoju slulbu, a to bijahu Ijecnici i javni 
biljelnici. 

LjeHnici. U XV. vieku bila su ve<5 na lalinski prevedena razna 
djela zidovskih, gr($kih i arapskih Ije^nikah, koja su tadanji Ijecnici 
mnogo proucavali, a lim se je i Ijccenje donekle usavrSivati pocelo. 
U torn joSte vieku bavili se Ijecenjem i svedenici, koji su kao i svje- 
tovnjaci morali Ijecni^tvo i uCiti i izpit iz njega pololiti, tada istom 
bijahu ovlaSteni, da javno izvrSuju svoje zvanje. U kaptolu se zagre- 
backom u to doba spominju dva njegova Clana kao Ijec^nika, i to 
god. 1423 — 1438. kanonik Mihalj „Dr. artis medicine",^ a g. 1452. 
kanonik Makvardo , medicine doctor",* koji su iz krScanske vec duz- 
nosti Ijecili i bolestne gradjane zagrebaCkoga Gradca. Qsim njih bilo 
je u samoj gradskoj obdini takodjer Ijecnikah svjetovnjakah, n. pr. 
god. 1425. neki Vlkan „phisicus* spominje se kao ovrSitelj oporuke 
bana Ivana Albena.^ a god. 1437. Aleksander ^doctor in phisica seu 
in arte medicinali liberali", pred kojim kraljevski tridesetar Petar 
moli za oproStenje gradsku ob6nu, koju je uvriedio.* Gdd. 1438. tu2i 
pred kaptolom zagreba^kim lje£nik Nikola medvedgradskoga kastelana 
Bogavca Milakovi<5a, da mu je silomice oteo konje.^ God. 1442. spo- 
minje se u gradskih zapisnicih „Petrus medicus", a god. 1463. pro- 
daje Gjuro „medicus, civis**, svoju kucu literatu Grgi Brstecu.® Ovaj 
Gjuro bio je bez dvojbe Taljan, bijaSe bo sin „Bartholomei de Regio".'' 

* Doc. 36. 82. 120. 
^ Doc. 162. 

^ Doc. 42. 

* Doc. ^jo6) 
^ Doc 189. 

* Doc. 228. 

* Doc. 282. 



Ljecnki, Javni biljeinici. LXXV 



U ob<5e u nas se Ijecenjem bavili ponajviSe Talijani i Njeraci, 04 kojih 
poslednjih narocito sporainje se god. 1493. „egregius medicine doctor 
Henricus Almanus"*, kojemu je kaptol zagrebacki doznaSio godiSnju 
nagradu petdeset dukatah od dana, kada se nastani bilo na kaptolu 
ill u gradskoj ob<5ini.^ 

Ljecnici u to doba pravili su i sami nekoje Ijekove, no bilo je 
i Ijckarah t. j. posebnih ducanah, u kojih se nekoji Ijekovi ili stvari 
za nje potrebite prodavale, a takove prodavaocc zvali su „apothekari". 

Javni biljeznici, U XV. vieku nalazimo u Zagrebu vrlo Cesto i 
javne bilje2nike (notarii publici), koji su strankam izdavali javne iz- 
prave, podpisivali ih i svojim biljezniSkim znakom (signum notarii) 
podkriepljivali. Javni biljeJnici morali su izuciti pravne nauke, a na- 
rocito tako zvanu ,ars notarialis", a te su u2ili vedinom u inozemstvu, 
najvi§e u Italiji; da pako uzmognu svoju slu^bu javno obavljati, iz- 
kazati se morali diplomom, da su svoje nauke valjano svrSili, pa tada 
im je istom kralj dozvolio, da javno posluju (publicus s. imperiali 
auctoritate notarius). — Ovi javni biljelnici u Zagrebu bijahu ili svec^e- 
nici ili svjetovnjaci, a ponajviSe Hrvati, §to nam je opet liep dokaz, 
koliko se tada telilo u nas za vi§om naobrazbom. 

Iz sve<5eni2koga stalela spominju se u Zagrebu ovi javni biljel- 
nici: g. 1433. Mihalj, sin Blafev, rodom iz LaSke ulice u Zagrebu; 
g. 1434. Grga, sin Nikolin, rodom iz MoravSah; g. 1434 Petar, sin 
Tomin, iz Ra($e i Klement Solaris iz Koprivnice; g. 1451. Ivan, sin 
Dominika Vedeslava iz Sredice, g. 1453. Stjepan, sin Emerikov, sa 
Visokoga; g. 1475 — 1490. Malej, sin Grgin, iz Gjurgjevca, te Pavao, 
sin Valentinov, iz Cazme. — Od svjetovnjakah : g. 1423. doma<3i sin 
Nikola Pravdid, sin Pavlov, koj bijaSe ujedno i biljeznikom zagre- 
baSke zupariije. — Za premoci grofovah Celjskih dodjoSe iz susjedne 
Slovenije u Zagreb kao javni biljeznici: Mihalj Salaker iz Krainburga 
(1454) i Stjepan de Marchus. 

Da se razabere djelokrug lih javnih biljeznikah, ocrtati t\x ga 
ovimi primjeri. Kada je godine 1422. biskup zagrebacki Ivan Alben 
izobcio gradjane zagrebackoga Gradca radi nasrtaja na kaptol, dao je 
spis o tom izobcenju podpisali i proglasiti po javnom bilje^niku popu 
Mihalju, sinu Blazevom.* — God. 1434., kada je Ivan, opat zagre- 
backih Cistercitah, po viSjem nalogu oporaenuo Rudolfa Albena Med- 
vedgradskoga, da preda stolnoj crkvi zaduSbinu, koju joj namienio 
biskup Ivan Alben, dao si po javnom biljezniku popu Grgi, sinu 

* Doc. 361. 
■ Doc. 32. 



LXXVI Javni biljeinict. 



Nikolinom, potvrditi, da je Rudolfa Albena doista opomenuo.^ — 
God. 1443., kada je kaptolski vikar, kanonik Ivan, na tuzbu Gjure 
Meglida, altariste oltara sv. Magdalene, poveo iztragu proti nasilju 
nekojih gradjanah zagrebackih, javni su biljeznici, popi : Petar, sin 
Tomin i Klement Solaris sastavili o lorn izpravu i svojim ju pod- 
pisom potvrdili.* — God. 1451. kuharica Jelena pred javnim notarom 
popom Ivanora, sinom Dominikovim, svoju pelgodiSnju zasluzbu, koju 
bi dobili imala oi nekih kanonikah, poklanja prebendarskomu sboru 
u ime zaduSbine.^ — God. 1452. biskup zagrebacki Bencdikt, kada 
je dosudio, da su Cistercite duzni davali zupnikom sv. Marka ^etvr- 
tinu od oporuCnih zapisah od zupljanah ove zupe, dao je tu odluku 
po javnom biljezniku popu Stjepanu, sinu Eraerikovom, napisati i 
podpisati.* — Kada je god. 1454. kaptol zagrebacki kaznio arcidja- 
kona Petra Zlotrcka, koj je zlorabio kaptolski pecat, a biskup Benedikt, 
potvrdiv§i recenu kaznu, dao je svoju potvrdu po javnom biljezniku 
svjetovnjaku Mihalju Salakeru pisati i podkriepili.* — God. 1467., 
kada je svecenstvo zagrebacke biskupije, sakupljeno na sinodi u stolnoj 
crkvi, od nekih svjetovnjakah zlostavljeno bilo, dalo je svoju tuzbu 
glede toga, poslanu papi Pavlu II., po javnom biljezniku, svjetovnjaku 
Stjepanu de Marchus, pisati i podpisati.^ — God. 1475., kada je ka- 
nonik Ilija pismeno zapovjedio lupnikom sv. Marka, da opomenu neke 
gradjane, da izplate prebendarskomu sboru namienjene mu oporucne 
zapise, taj je nalog uSinio pred javnim biljeznikom popom Matejom, 
sinom Grginim.'' — Pred istim javnim biljeznikom izplatila je Kata 
Lazarinka samostanu remetskomu duinu ducansku najmovinu.^ — 
God. 1489. popisao i ovjerovio je javni notar pop Pavao, sin Valen- 
tinov, prepise izvadjene iz gradskoga arhiva i poslao papinskomu 
legatu Angelu, u kojih se spominju krvavi sukobi i pomirba medju 
gradskom ob<5inom i kaptolom zagrebackim.® — Napokon iste godine, 
kada je kanonik i arcidjakon Gjuro opomenuo Baltasara i zenu mu 
Katarinu, da vrate §to su oteli nekim sugradjanom, ovu je opomenu 
pisao javni biljeznik pop Matej, sin Gjurin.^® 



* Doc. 73. 

■ Doc. 135. 
" Doc. 160. 

* Doc. 162. 

* Doc. 180. 

* Doc. 256. 
' Doc. 294. 

* Doc. 329. 

* Doc. 353. 
" Doc. 354. 



Javm hiljezmci. LXXVII 



Na izpravah, koje su pisali javni biljeznici, obicno spominju: 
godinu, indikciju, mjesec, dan i dobu dana, mjesto, gdje su pisali, te 
tadanjega papu i godinu mu papovanja, a bijahu li prisutni svjedoci, 
to ih poimence navode. 

Javni biljeznici pisali su izpravc nc samo kod kude, ve(3 i na 
drugih mjestih, kamo su slu^be radi pozvani bili, dapace kad.^to i 
javno na ulici (in via publica). 

Znak notarski (signum notarii) bijaSe obiCno ili izsaran kriz ili 
kakovo drugo ovedc obiljeJje sa podpisom notarova imena. 



Obrt i trjfovina. 



U XV, vieku obr tu i trgovini puce prosfrano polje ne samo 
tim, §to je i jedno i drugo stojalo pod zaFiifom zaTton§7vec uzivalo 
i te ^EQgadno^tvjia^^^iL abrljiid. 1 Irgovci po lazet:! na sajmove bili 
oproSteni pfl cpaignpr-i piai^anja mniiarinp i bfodanne za robli, kojom 
su trgovali. Tim su se najvi5c i slvarale obrtnicke zadruge ill bra- 
tovitine (kalendinum, confralernitas), koje su zadrugarom olakotivale 
radnju i promet. U onodobnih gradskih zapisnicih nalazimo mnoztvo 
obrlnikah, kojim se zanimanje brvatskim jezikom oznacuje, kao: ceslar, 
ciglar, hiebopek, iglar, kipar, klobucarj lokotar, mosnjar, nozar, ostrugar, 
pivar, platnar, popUtar, riznar (riza — haljina t, j, kroja£), rogalar, 
sitar, §porar, strelar. tackar. tular, voScar, vuzdar; alt kraj ovih na- 
lazimo u istih zapisnicih oznaku obrta i na latinskom jeziku i to: 
urara, uSara, zlalara, brijaca, mesara, tesara, gumbara, kovaca^ kamc- 
nara, loncara, bacvara, mlinara, krznara, sapunara, suknara, ribara, 
sedlara, stolara, lucara (knji je lukove pravio), oklopnara, Stitnara, 
puskara, trubljara, cizmara, kljucara, naocara (ocalara), posiolara, svje- 
dara, zvonoljevca, sviraca. brusara i ^istioca macevah, i tkalca ne 
samo platna, vec i grimiza i proikana fina sukna (lextor purpure et 
veluti), a na magjarskom se spominju samo varge t, j, vrsta proslih 
Silmarah, 

Prve jo§ polo vine XV, vieka postojale su obrtnicke zadruge sa- 
stavljene ill od zadrugarah jednoga obrta n. pr. mesarska, tesarska, 
klobucarska, §o§iarska itd., ili od viSe raznih ali slii^nili obrtah n» pr. 
krznarah, sedlarah, vuzdarab i reraenarah, koji saCinjavabu jednu 
takovu obrtnicku zadrugu. 

Timi zadrugami ili bratovSiinami, koje su stojale pod glavnim 
nadzorom gradskoga magistrala» upravljao je dekan, koga su zadru- 
gari birali svakc godine obiCno na god zadruznoga patrona ; svaka bo 
zadruga odabrala si za zaStilnika posebnoga sveca, kojemu je obiCno 
u fupnoj crkvi podigla oltar, na kojem se svakoga mjcseca Citala po 
jedoa sv. misa, kojoj su $vi bratovStinari morali prisudtvovati. Iroala 



Mjtr€ / tmj^a. Ckna / fruL 



LXXIX 



jc I posebnu zastavu, pod kojom su braiov5iinari i§U u sveCanih pro- 
vodih, a imali su i vlastile vo^tanice, pohranjene u dekana, koje su 
palili na sprovodu kojega svoga suclana. Dekan je razpravljao pojc- 
dine obrtni^kc razprave medju clanovi, predlagao novc clanove voljne 
stupiti u bratovStinu, da o njihovu primilku bratov^lina razpravlja; 
upravljao novi^anom i posjednom zadruznom imovinom i polagao joj 
racunc o prihodu i IroSku i brinuo se za uboge i boleslne bratov§tinare. 

Gradsko poglavarstvo osim prava nadzora nad obrtom i trgo* 
vinom bdilo je i nad tim, da mjeie i vage budu prave, da ciena robi 
ne bude previsoka, a roba da bude zdrava, a osobito takova, koja je 
svakomu nuldna, kao hrana i odiclo, le je prema potrcbi propisivalo 
i ciene. U ovih spomenicih dolaze god. 1425. nekoji gradhki zakoni, 
koji se odnose na obrt i trgovinu i to: 

O mjtmh i vagi, Svaki §tacunar ili Irgovac da ima prave i isti- 
nite injere i vagc i refove posebice za sukno, a posebne za platnoi 
ako li ib izkrivi, to <^e mu se roba. kojoni trgujc, po gradskom po- 
glavarstvu zaplientti. Sukno da ne mjeri mjerom, kojom se mjeri 
platno, nili platno mjerom, koja je za sukno; prekrSi li to, izgubiti 
tt svu zaiihu i sukna i platna. 

U svakoga trgovca da su mjere obiljezene i gradskim pecatom 
i pei^atora onogodisnjega sudca, i to mjere za zito i za vino, na ime: 
pel kabla, <?ctvrt kabla, izmjerene prije gradskom kamenom mjerom -, 
te mjere za vino, kao police ili pinte, i cetvrte polica; budu li mjere 
krive, gradsko da ih poglavarstvo zaplieni. 

Svaki trgovac ili Stacunar, a i dnigi ko mu drago, tko ulje, 
papar i drugu trgovinu trzi na vagu, da ne upotrebljava druge teze 
za funtu, nego njemacku pod gubltak robe, koju proda, a uza 10 jo5 
platU <^e globu Sest marakah dinarab. 

O dem i pridu, Trgovac na jednu funtu ulja ne smije uzeti vile 
prida od dva dinara, uzme li vi§e, gubi ulje. 

Hljebarica na jednom kablu braSna, uracunajut^ i mekinje ili 
posije, tie sraije imati vi5c prida od 40 dinarah. — Hljebarica» koja 
ima vlastitu pe^, osim hljeba mora i perece peci, i dvanaest peiecab 
prodavati po dinaru ; nc bude li uz hljeb i perece pekla, globkl ^e 
ju sa 60 dinarab. 

Svaki postolar da jedan par Sizamah vec-ih radnickih prodaje za 
18 dinarab. a par manjib po 14 dinarab; prodaje li skuplje, platit 
^ globu. 

Za podSav starih cipelah i 5izamab nc hmije zabtievaii vi5e od 
% dinara, a dade li sam kozu za podglav ili poplate, mo)Ee uzeti 14 
dinarah, uzme li vi5e, zaplienil de mu postole. 



LXXX 



Prcproda/a. Zdravlj€^ Cikovi, 



Rakan da dvanaest velikih ili 24 mala raka prodavaju po dinar ; 
Iko bi trazio vi5e, gubi rake. 

Loncari da na javnom trgu trze lonce i pehajce potrebUe za 
krSmare, i da cetiri peharca trie sa dinar. Ne donesu li pebarcah na 
trg, to ce im g^radski priseznici zaplieniti lonce za prvi put, a za 
drugi put kaznit de ih ve<5om kaznom. 

O preprodaji, Gradski ribari, koji sii s ove strane Save» da od 
prekosavskih ribarah ne kupuju ribah pod globa da <^c im kupljene 
ribe zaplieniti; ribe da prodavaju oni ribari, koji su ih uhvalili. 

Nijedna piljarica ne s mije do podneva nijednu robu prekupili, 
vtt treba da ju gradjani k upuju za sebe. a koja bi se usudtla takova 
Mo pociniti, gradski priseznici zapiienit de joj kupljenu robu. 

^"Nijedan Stacffl^ar ili kramar, kao ni krojac da do podneva ne 
kupuje platna. da ga preproda, ved treba da ga samo gradjani ku- 
puju tada za sebc, Ni domadi ni inostranac da do podneva ne kupuje 
ni zobi, ni zita, ni siena da ga preproda, jer samo gradj anom pri- 
pada pravo timi poljskimi proizvodi obskrbiti kudu; uradi li tko proti 
^Jomu, gradski ce priseznici zaplieniti mu kupljenu roku. 

O zdravlfu, Ribari» koji donesu ribu na prodaju^ da ju u ko- 
rizmi prodavaju* dok veliko zvono ne zazvoni (na propovied); a u 
ostalo doba godine da ju samo do podne prodavaju, a ribam, koje 
bi do lada neprodane ostale, gradski de dckan po prezivaSu dati re- 
pove poodsjecati. 

Nijedna hljebarica, ni solarica, ni piljarica stojed il sjeded na 
trgu kod svoje trgovine, kao: kniha, soli ill jestiva, da ne prede niti 
ne tke, jer se stupami ili pozderjem moJe natepsti hrana, a Ijudi 
okuzili ; koja tu zapovied prekr^i, platit de za prvi put 60 dinarah, 
za drugi tri pense dinarah» a zaiecena tredom, gubi robu, kojom 
trguje.* 

Ci/tovi, Pocetkom druge polovinc XV. vieka iz obrtnlckih za» 
drugah poceli se razvijati ^plemeniti celiovi", spram kojih bijaSc ma- 
gistratska vlast viSe stegnuta, a njim kraljevskimi poviasticami udie- 
Ijena samouprava u stvarih obrta, domadi je obrt opel pokroCio. Ovaj 
preokret izvadjao je u Zagrebu kraljcvski lovamik, 5to zakljucujemo 
iz pisma tovamika Ulrika, sina Ivana Kaniikoga, kojim na 6. marta 
g. 1453* kori obdinu gradsku, ^5lo odredbe i ustanove. koje smo 
netom biv^i kod vas u va^oj sredini udintli gledom na obrtnlke i za- 
natnike, koji u vas obitavaju. te ih i mi i vi odobrismo, a vi sada 
ne dopuState i ntmalo hajete, da ih i»tt obrinici obdriJavaju*, te strogo 



' Doc 40, 



Cehovi. LXXXI 

zapovieda gradskomu poglavarstvu, da toliko postolare, (koji su mu 
se pritulili) koliko i sve druge obrtnike i zanatnike ne smeta u slo- 
boStinah danih za njihov obrt.^ 

SloboStine, kakove su cehovi uzivali, valjalo je da im budu obez- 
bjcdjene, a to samo tim da ih kruna potvrdi, toga radi g. 1466., kada 
je druge polovine mjeseca augusta kralj MatijaS boravio u Zagrebu, 
dodjoSe pred njega: krznari, uzdari i remenari, i zamoliSe ga, da 
njihovu cchu potvrdi zakone i pravila, kakova uzivaju i dnigi cehovi 
slob, kralj. gradovah. Kralj im usli§a molbu i odredi, da <5e oni od 
sada unapried saSinjavati posebno druStvo ill ceh, i da svake godine 
po volji mogu izabrati dekana, koji <5e ih ravnati i rje§avati sve prie- 
pore, koji bi se medju majstori zametnuli. Nijednoga majstora nije 
nitko vlastan u stvarih, tiSudih se lih obrta, ni tuziti, ni gradski ga 
roagistrat zvati preda se, dok se prije razpra nc pretrese i ne raz- 
pravi u samom cehu. Majstorom nitko ne mo2e postati, tko nije pod- 
puno vje§t svomu zanatu i koga ceh takovim prizna, a cehovski dekan 
u ceh primi. Takov novi majstor platit de za ceharinu dva forinta u 
cehovsku ladicu i &tiri funte voska za cehovski oltar, a povrh toga 
dekana i majstore pocastiti objedom. Nijedan krznar, uzdar ni re- 
menar, koji nije u cehu, ne smije u gradu tjerati zanata ni trgovati, 
usudi li se pako koji, neka mu cehovski dekan zaplieni robu i me- 
Striju. Nijedan inostranac ili izvanjski trgovac, izuzev u vrieme sajma, 
ne smije u Zagrebu prodavati ni krznene ni koznate robe, kakovu 
rade meStri ovoga ceha; ucini li to, neka mu cehovski me§tar za- 
plieni robu ; a nala^e gradskim kapetanom, podkapetanom, sudcu, pri- 
selnikom i svemu gradjanstvu, da cehovske sloboStine poStivaju i 
brane, i da majstore u obrtnih poslovih ne zovu pred gradski sud.^ 

Istc godine i dana i pod istimi povlasticami potvrdio je kralj 
MatijaS i §o§tarski ceh, jedino s tom razlikom, da onaj, koga de ceh, 
kao vjeSta tomu zanatu, primiti za majstora, mora plaiili u ime ce- 
harine tri forinta, a poSto se ne spominje, da mora dati kakov vosak 
za sviede na cehovski oltar, rekli bismo, da te jo§te godine §o§tarski 
ceh nije imao u zupnoj crkvi svoga oltara.^ 

Godine 1480. u krznarski, uzdarski i remenarski ceh pristupiSe 
i sedlari, s toga bi prisiljen ceh umolit kralja MatijaSa, da mu iz- 
novice potvrdi pravila, te da ih protegne i na sedlare, koji (5e od 
tada s krznari, uzdari i remenari sacinjavati jedan ceh.* 

*.Doc. 169. 
■ Doc 250. 

• Doc. 251. 

* Doc. 320. 



LXXXII 



Sajm&vi. 



U 10 doba za promet bijahu od, najvece vaznosti : 

Sajmam\ Tri bijahu glavna ill velika sajma u Zagrebu (svez. I. 
str. LXXIX — LXXX) i to: Stjepanjski, koji je postojao ved u XII. 
vieku, za tim Markovski od god. 1256. i Margaretski od god. 1373. 
Ovi sajmovi trajali su 6etniaest danah t. j. tjedan danah prije svetka, 
a tjedan poslije. Na ove sajmove dovozili su robu i strani trgovci, 
te i oni i njihova roba za vrierae sajma stojala jc pod osobilom za- 
§titom krune, 

U XV, vieku, dok su ti veliki sajmovi trajali, postojao jc medju 
kaplolom i gradskom ob6nom take zvani „boJji mir* (treuga dei), 
all kako demo nile vidjeti, ogrieSili se o njem ^esto ili jedni ill drugi. 

Osim sajmovah dr^ao se svakdanji ili mali trg u gradskoj obdini, 
kako joj to dozvoljuje zlalna bulla Bele IV. uz ove rieci: „odredju- 
jcmo, da se u istom gradu povedi trg drzi dva pula u tjednu i to u 
ponedjeljak i u cetvrtak, a obicni svaki dan/' 

Roba, I. j. domadi i inostrani proizvodi stocarstva, poljodeljstva, 
obrla ltd. (vidi sv. L str LXXXI), raorala se iztovariti i smjestiti pod 
Satori ili u dudanih za vrieme velikib sajmovah ili na Markovu irgu, 
ili oko crkve sv. Margarete, ili za Stjepanjskoga sajma pred stolnom 
crkvom, ili na ledini pred vrelom ManduSevcem. U XIV. ved vieku 
strogo bijaSe prepovjedjeno, da se uvezena il donesena roba ne izto- 
varuje niti u privatnih kudah niti po krcmah, a gradski Statul od 
god. 1425. ima sli^cne odredbe, naime: da ribari, koji svjelu ribu do- 
vezu na prodaju, nc smiju ju iztovarivali po krC-mah ili u kudah, ved 
javno na trgu. Zatim, da trgovci, bili kojegagodj staleza, koji dovezu 
robu u grad na prodaju ili ju donesu, takovu robu ne smiju proda- 
vati ni po kudah ni po krdmah, vec javno na Irgu; a prodavaju li 
po krcmah s neznanja te odredbe, to krcmar, kojemu taj zakon mora 
biti poznat, plada ucjenu od prodane tako robe, koja ide kao globa 
onogodisnjemu sudcu i priseznikom.* — A drugira zakonom od go- 
dine 1494. odredjuje se, da nijedan domaci ni strani Irgovac, staleza 
koga mu drago, koji donese il doveze robu na trg, da ju ne iztova- 
ruje. nili ne irlL niti ju zamjeojuje u podgradju I. j. u So^tarskoj ulici 
ili kod crkve sv. Margarete» ved po starom i hvale vriednom obicaju 
treba da ju doveze ili donese na gradski trg do crkve sv. Marka i 
ondje da ju prodaje ili zamjenjuje; iko bi znajud za tu odredbu prkosio 
joj, platit ce globu aoo bedkih dinarah i kupac i prodavalac bio do- 
madi bio stranac; a sudac i priselnici duzoi su paiiti na to; ne bdiju 



* Doc 40. 



Pijacovina i mitntca. LXXXIII 



li il doznavSi za takov prestupak a ne utjeraju globu radi Cijega 
prijateljstva, kad se dozna, to de oni'tu globu dvostruko platili.^ 

Pijacovina i mitnica (tributum fori, telonium). U ovih spome- 
nicih ova dva izraza ako i razno znace istovjetuju se. Sto se Zagreba 
tife, pijacovina pobirala se od domadih Ijudih, kada su svoju robu 
donieli na trg, a od stranih, koji su il donesli il dovezli robu na trg, 
pobirala se mitnica, a plativSi nju ne pladahu od nje pijacovine, te su 
ju mogli il prodavati na gradskom trgu, ili odvezti iz Zagreba. Pijaco- 
vinu i s njom spojenu maltarinu dozvolom krune pobirao je kaptol 
zagrebaSki, pa je toga radi medju gradskom obdinom i kaptolom kroz 
cieli XIV. viek bila velika „borba o pijacovini** (vidi sv. I. str. 
LXXII — XCII), koja se istom godine 1393. svrSila nagodbom medju 
jednom i drugom jurisdikcijom, gdje se obvezao kaptol, da ne de od 
gradjanah zagrebadkih ni od njihovih podanikah u gradskih selih po- 
birati ni pijacovine ni maltaiine, a obdina opet da od podanikah 
kaptolskih ne de zahtievati ni filjarStine ni kakove mu drago druge 
trine pristojbe.* 

AH uz prkos te nagodbe teSajem XV. vieka slucilo se kadkada, 
da je radi pobiranja raaltarine doSla obdina s kaptolom u sukob. Jedan 
primjer tomu nalazimo godine 1467., kada je gradska obdina na pri- 
tuzbu Mihovila trgovca iz ModruSa, radi nekih izgredah uhvatila kap- 
tolskoga maltara Tomu i dugo ga vreraena u tamnici zatvorena drzala, 
a napokon pustila ga na slobodu pod uvjeti: da se kaptol radi toga 
utamnidenja ne de nikada sa obdinom parbiti, a kaptol opet mora iz- 
poslovaii u toga svoga maltara, da izda vlaslorucno pismeno ocilo- 
vanje, da ni on radi svoga zatvora ne de nikada obdinu tuziti, i da 
on niti osobno niti po kojem svojem rodjaku ne de progoniti ikojega 
gradjanina, a niti obdini nanesti kakovu §tetu. Za svaki slucaj, kaptol 
de odabrati tri sudca, a isto toliko i obdina, kojih priesudi mora se 
jedna i druga stranka podvrdi; ne podvrgne li se, gubi parnicu.^ 

Jo§ tocnije oznacen je spram kaptola i gradske obdine nacin po- 
biranja maliarine g. 1469. onom sgodora, kada se ove dvie protiv- 
nicke vlasti iznovice pomirile. U tocki te pomirbe osobito se nagla- 
suje: ,da kaptol ili njegovi maltari ovla5teni su trznu pristojbu po- 
birati i za trajanja cetrnaest dnevnoga Markovskoga sajma, ali filjar- 
Stinu, da pobira gradska obdina. Da kaptol il njegovi trzni pobiraci 
od robe bilo na kolih ili na konjih, koju gradjani il gradski stanov- 
nici, kupiv§i ju izvan gradskoga obsega, dovezu na gradski trg, ne 



* Doc. 373. 
' Doc. 346. 

• Doc Add. 3. 



LXXXIV Pijacovina i mitnica. 



smiju uzimati nikakove trzne pristojbe; a ako li bi se il kaptolu il 
njegovim tr2nim pobiracem sumnjivo Cinilo, da takova roba nije 
kupljena izvan gradskoga podrucja, ved da gradjani, zeljni izbjedi 
pladanju tr2ne pristojbe, prodavaju tudju robu na svoje ime bilo u 
svom ducanu bilo na trgu, to mogu od takovoga domadega trgovca 
ili prodavalca zahtievati da prisegne, da je roba, koju prodaje, nje- 
gova, a ne tudja.^ 

O pijacovinskoj pristojbi ili o malti prema cjeniku, stvorenom 
na 13. siecnja g. 1343., imademo za XV. viek novi cjenik, stvoren 
pod banom Ladislavom Egervarskim na hrvatskom saboru, drzanom 
u Zagrebu god. 1481. a glasi : Od pojedinih kolah sapetih, (suknom ?) 
natovarenih, jedan forint. Od kolah, natovarenih suknom, ne sapetih, 
pol for. Od tkane svile i skupocjena sukna talijanskoga, od mirodijah, 
ulja, smokavah i juznih italskih stvarih, od svake funte 4 dinara. Od 
limunah i narandjah od funte 2 dinara. Od kolah natovarenih svi- 
nutom kozom, pol forinte. Od kolah kamene soli, bude li sto ka- 
menah il vi§e, Cetiri dinara, i karaen soli ; a ne bude li sto kamenah, 
4 dinara. Od morske soli od svakih kolah polovina vaganice gradske 
mjere, prozvane cetvrt, od iste soli i jo§ 4 dinara. Od kolah, nato- 
varenih krznom (runom), 4 dinara. Od kolah natovarenih zeljezom, 
4 dinara. Od kolah svje2ih ribah 4 dinara. Od kolicah natovarenih 
ribami, dva dinara. Od kolah nasoljenih ribah 7 dinarah. Od kolah 
osuSenih ribah 7 dinarah. Od kolah natovarenih pSenicom i zitom 4 
dinara. Od kolicah recenoga 2ita 2 dinara. Od kolah natovarenih vinom 
ili pivom, 4 dinara. Od kolah natovarenih suhom slaninom il osu- 
Senim mesom, 4 dinara. Od kolah voska 4 dinara. Od kolah krznom 
za krznare natovarenih, 4 dinara. Od kolah natovarenih Subami il 
krznatom robom, 4 dinara. Od kolah natovarenih lanom, 4 dinara. 
Od kolah platnom natovarenih, 4 dinara. Od kolah bieloga darovca 
sukna, 4 dinara. Od kolah natovarenih medom, 4 dinara. Od kolah nato- 
varenih uleti, 4 dinara. Od kolah natovarenih lonci i ostalom loncar- 
skom radnjom, 4 dinara. Od kolah postolarskoga pepela 4 dinara. Od 
kolah malvazije 1 2 dinarah. Od konja trhonoSe robe svakojake 2 dinara. 
Od dvokolice svakovrstne robe, dva dinara. Od vola, dinar. Od svinjah 
i kravah pol dinara. Od manjih konjah nepodkovanih i 2drebidah, dinar. 
Od .velikih osedlanih konjah 4 dinara. Od pet ovacah, dinar. Od sira, 
jajah i sliSnih, Sto obiSavaju zenske donositi na glavi, pol dinara; 
bude manje od deset siracah i petdeset jajah, ne plada se niSta. Od 
pilidah i pticah, ne vriede li deset dinarah, ne plada se niSta, a vriede 



^ Doc 264. 265. 



Pijacovtna i mitnica. LXXXV 



li desct dinarah, pol dinara. Od govjeka trhonoSe, dinar. Od pjeSaka 
pol dinara. Od dvadeset kozah, dinar. Od dvadeset odojakah, dinar. 
Od dva prazna lagva za prodaju, pol dinara. Od tri bednja, dinar. 
Od rogoznih koSarah, koje Sovjek nosi, dinar. Od §komjah i ostale 
obude do pet parah Skomjah, a do deset cipelah, pol dinara; bude 
li manje, ne plada se niSta. Od dvie ugotovljene koze, dinar. Od 2e- 
tiri neugotovljene, dinar. Od novih kolah, dinar. Od dva nova kota^a, 
pol dinara. Od brentah i Skafah, koliko godj na krkaSu ponieti se 
roo2e, pol dinara. Od lemeSah, sjekirah, motikah, lopatah, svjedarah, 
kosah, po funti pol dinara. Od vo<5a kakove drago vrsti, da se uzme 
shodna pristojba. Mesari, ako prodadu meso i kozu, da plate dinar; 
ne prodadu li, pol dinara. Od kozlida i janjida jednoga Hi dva, od 
pet pili<5ah, odojka jednoga ili dva, jednoga kamena soli i jednoga 
zeca, ne placa se ni§ta, ako li se ne mogu prodati za dvanaest di- 
narab; mogu li se za toliko prodati, pol dinara. Kupci soli, koje je 
vriednost izpod dvanaest dinarah, ne pladaju niSta. Trgovci od jedne 
bacve ulja, jedan dinar. Od lukovah, pol dinara. Od raacevah, pol 
dinara. Od strelicah, pol dinara. Od §titovah, pol dinara. Od kolah, 
pod koja su zaprezene cetiri ili §est 2ivotinja, cetiri dinara. Od manjih 
kolah, vucenih od dvie zivotinje, dva dinara. Od kolicah, koja covjek 
VU&, dinar. Obrtnici pla<5aju kao i pjeSaci. Od svatbenih kolah i 
svatovah ne plada se niSta. Od 2ita plemidah il neplemidah, koje 
se vozi u mlin, ne pla<5a se ni§ta. Od sprovodilacah kmetovskih 
ne pla<5a se ni na kopnu ni na brodu. Od svinjah, koje se gone u 
§umu na zirovinu, od sto glavah, §est dinarah; od petdeset, Iri di- 
nara, a §to je izpod dvadeset, dinar. Od stvarih il pokudtva plemidah, 
ako li se prevoze il prenose iz jednoga posjeda na drugi, ili kada ga 
nabave za potrebu kucnu, ne placa se niSta. — Osim utanacene tako 
trJne pristojbe ili maltarine, da se prepriece svakojaki priepori, koji 
bi s vremenom mogli nastati medju maltari i brodari s jedne, a 
medju trgovci s druge strane, odredi sabor, da se kod placanja re- 
2ene pristojbe takovi dinari uzimlju, kojih stotina vriedi jedan forint; 
za tim, da kada se na glavnih maltah pristojba plati, da se u njihovih 
podruJnicah ne smije zahlievati.^ 

Po ovakovu novo ustanovljenom cjeniku pobirati je morao kaptol 
na gradskom trgu ili na mitnici pristojbu za robu, koja se na gradski 
trg donosila il dovozila. Ali je i gradska ob(5ina pobirala trznu pri- 
stojbu, koju je g. 1318. sama silomice nametnula, a ta se zvala filjar- 



* Doc 326. 



LXXXVl 



Kmeiija, 



5<^ma, lo bija§e trnia prislojba od soli i iiveJa, a njezin je pnhod 
ukupnim imenom bto prozvan: 

knezija, PocevSi od XfV. vieka pak sve do godine 1494. po- 
birao je kneziju (kojom je obdina popravljala ceste i mostove) ili 
gradski sudac ili koji magistratski priseznik, tc je gradskoj blagajni 
uruCivao pobran novae. Po svoj prilici da se knezija baS savjesino 
nije urucivala, lo je gradsko zastupstvo za shodno prona^lo, da ju 
od godine do godine uz neke tivjete i za gotov novae iznajraljuje poje- 
ditiim osobam, 

Prvi takov pokus nalazimo god. 1494., kada je na 14. februara 
gradsko zastupslvo iznajmilo kneliju irgovcu Marku Kranjcu za go- 
di5njih 78 for. pod ovimi uvjeti: gradska obdina daje u najam kne- 
ziju ujedno s filjarScinom i pristojbom od uznih kolah (kojom po- 
lonjom popravljaju se gradski raostovi, a njihov popravak sebi pri- 
drlaje i na dalje gradska obdina) i s najamninom gradskih dudanah 
a osobito onih novih, koje je obdina posagradila na okolo zida lapne 
crkve, podevSi od svetka sv. Valentina tecajem jedne godine za 78 for., 
koju je svotu receni najamnik podpuno ved izplaiio, a od koje upla- 
dene svote da gradski sudac kupi pol centa ili 50 funiih ulja, da gori 
pred svetoiajstvom pred velikim zrtvenikom u Eupnoj crkvi sv. Marka; 
jo5ie da od recene svote dade gradskomu zupniku 3 for.» da tecajem 
godine &ita svakoga Setvrtka misu na cast presv, tiela Isusova, a ostali 
preostatak da se onako tro§i, kako odredi gradsko zastupstvo. 

Zakupnik knezije ili njegovi Ijudi u pobiranju pijacovine da ne 
stvaraju nikakovih novolarijab, ved da ju beru po tistanovljenom cje- 
niku; a prodavalac robe, koju mjeri ili vale» ne smije svojom mjerom 
odmjeriti vi§e od jedne palice (rifa), ni vagnuti viSe od deset funtih; 
prodaje li viSe od jedne palice ili od deset funiih, to mora i mjerlti 
i vagati gradskom mjerom i vagom; ne de li, neka mu se roba za- 
plieni. Zakupnik je vlastan onim, koji pijacovinu il ne bi hljeli ili se 
ustrucavali platili, zapecatiti kude ili robu, a iko bi se drznuo taj 
pecat prolomili, to ga ce obdina bez milosrdja kazniti s deset ma- 
rakah dinarah, od kojih polovina pripada zakupniku. a polovina obdini. 
Zakupnik, i nitko drugi vlasian je inostranim trgovcem radi prodaje 
ustupati mjere, kao: kable zr vino, slfire za sol i- delvrUnke za zito: 
a od cetvrtine svake ove mjere mo^e zahlievati odStetni dinar. 

Zakupnik je vlastan iznajmiU u gradskom podrucju gradske 
mesnice po svojoi uvidjavnosti no prema koristi najamnikab ; iznajmi 
li domaci gradski mesar mesnicu izvan gradskoga podrucja ili slupi 
s vanjskimi mesari a drufitvo, t j. sklopi ketu5evinu^ lo je ipak tluian 



Kneiija. LXXXVII 



platiti zakupniku najam od jedne mesnice. Izvanjskim mesarom smije 
zakupnik iznajmili gradske mesnice, da u njimi blago tuku i meso 
sjeku, a takovi tada smiju svoju marhu pasti na gradskih livadah i 
ne moraju pla<5ati paSevinu. Gradski mesar, ne <5e li mesa sjed ni 
gradske mesnice iznajmiti, a ipak drzi Credo volovah, duzan je za- 
kupniku knelije ipak platiii najam od jedne mesnice; a iznajmi li 
takov mesnicu, to tada od Creda volovah ne placa ni§ta. 

Ni domadi ni strani trgovac, staleza koga mu drago, koji donese 
ili doveze robu na trg, da ju ne iztovaruje, ne trzi niti zamjenjuje u 
gradskom podgradju t. j. u §o§tarskoj ulici ili kod crkve sv. Marga- 
rete, ve<5 po starom i hvale vriednom obicaju, da ju donese ili doveze 
na gradski trg do crkve sv. Marka, a ondje da ju prodaje ili zamje- 
njuje; tko bi ovoj odredbi prkosio, platit tt globu 200 dinarah beSkih, 
i kupac i prodavalac bio doma<5in, bio stranac; a na to da strogo 
bdije gradski sudac i priseznici. Propuste li to, ili doznadu li za takov 
prestupak, a radi prijateljstva iCijega ne utjeraju globe, to ce ju oni 
morati dvostniko platiti. 

Nijedan inostranac ni pod ikakovu cienu ne smije na gradskih 
paSnjacih svoje blago pasti, pa bilo ono i namienjeno za prodaju (u 
mesnice); gradjanin pak ili gradski mesar, koji bi htio na gradskih 
paSnjacih svoje blago pasti ili ga njihovom krmom krraiti, da od 
svakoga vola ili drugoga blaga plati tri dinara kneiije; ali od blaga, 
koje se pase da se u gradskih mesnicah tuce, ne plada se ni§ta. Iz- 
vanjski mesari, ako li iznajrae gradske mesnice, slobodno i bez plade 
pasu po gradskih paSnjacih onu marhu, koju <5e u gradskih mesnicah 
ubijati i meso sjedi. 

Nijedan gradjanin, ni gradski stanovnik, ni stranac, da na trgu 
svoju robu ne vaze drugom vagom ve(5 gradskom, a takovu vagu 
vlastan je uzajmiti samo zakupnik i nitko drugi; tko bi se usudio 
svoju robu vagati drugom vagom, otet de mu se roba. 

Hljebarice, tako gradske kako i izvanjske, koje po gradu hljeb 
prodavaju, da zakupniku u ime trzne prislojbe pladaju na godinu 200 
beCkih dinarah, pa tada i domace i strane hljebarice smiju prodavati 
hljeb i u gradu i izvan gradskoga podrucja. 

Nijedan gradjanin, koji obradjuje Cinzeno trsje, ne smije bez 
znanja zakupnikova ni grozdje brati ni §iru dovezti kudi; tko uzradi 
protivno, zaplienit de mu i grozdje i §iru. Ni obdinskih oranicah da 
ne ore nitko, dok se sa zakupnikom ne pogodi za najamninu, ni ob- 
dnskc sjenokoSe bez pogodbe sa zakupnikom da nitko ne kosi; u 
protivnom pak slucaju izgubit <5e i oratvu i sjeme i pokoSeno sieno. 



LXXXVIII Kneiija. THdesetnica. 



Tko ne bi htio dati zakupniku il njegovim Ijudem jamstvo ili 
zalog, da <5e platiti pristojbu, koja u kneziju spada, kaznit <5e se na 
svaki nacin. Napokon obvezuje se gradska obdina, da (5e svimi silami 
nastojati, da se pristojba, koja spada u kneziju, ma kako zaniekana, 
podpunoma izplati.^ 

Tridesetnica. Od robe i stoke i dragocjenostih, koja se iz izvanj- 
skih pokrajinah, kao iz Njemacke^ i Italije dogonila i uvalala u Hr- 
vatsku, prema njezinoj procjeni pla<5ala se tridesetnica (harmica) t. j. 
trideset postotakah. TridesetniSni prihod pripadao je kraljici „trice- 
sima dominae reginae", a pladao se golovim tekudim novccm bilo 
zlatnim bilo srebrenim. 

O zagrebackoj tridesetini u XIII. i XIV. vieku progorih jurve 
(sv. I. str. XCII— XCIV), a sada mi je re(5i koju za XV. viek. Pladanje 
tridesetine bijaSe po trgovce vrlo nesnosno, radi cesa su se sluzili 
gesto kriomcarenjem, le su kojekakvimi zakutci izvanjsku robu unaSali 
u grad. Ali im nije kriomcarenje vaviek poSlo za rukom, jer tridese- 
tari doznavSi po svojih uhodah za to, zaplienili im robu, pa odatle 
nastale silne razmirice medju tridesetari i trgovcL Bilo je to nekako 
o velikom Stjepanjskom sajrau god. 1436., kada su tridesetari uhvatili 
u kriom<?arenju silnu robu zagrebackih trgovacah. zaplienili ju i po- 
hranili u tridesetinskoj ku<^i (domus tricesimalis), koja je bila u gradskoj 
obcSini. Glavni sukrivac kriomc^renja bio je Pavao de Zylagh, biskupov 
providnik, zalo je i on prvi podigao silnu graju na tridesetara, prizvao 
gradsku obdinu u pomo<5, koja mu dala oniSanu silu, s kojom je 
provalio u tridesetinsku sgradu, te silom oborivSi vrata, ote§e zaplie- 
njeno sukno i drugu robu, a tridesetinski novae, koji je ondje bio sa- 
hranjen, pobra§e a uz njega i druge iridesetinske stvari, a dva po- 
slu2nika uhvatiSe, koje je reSeni Pavao dao odmah baciti u tamnicu, 
dok su se drugi njihovi sudruzi biegom spasili. NanesoSe torn zgodom 
§tete kraljevskoj tridesetari vi§e od 400 for. u zlatu. DoznavSi za taj 
izgred vrhovni tridesetar Leonardo Nofvy de Baymoc, prituzi se na 
to kralju Sigismundu, moledi ga za pomod i da se §teta naknadi. Na 
13. septembra odasla kralj iz Budima ukorno pismo gradskoj ob<5ini, 
u kojem, nacrtav reSeni postupak, prebacuje joj, da ona, koja bi po 
pravdi i zakonu morala Stititi zemaljske cinovnike, jo§ ih i sama pro- 
goni, te joj zapovieda, da svu otetu trgovinu i novae do najmanje 
sitnice povrati tridesetari, a u buduce pako da se na niciji zahtjev ne 
usudi u takovom poslu pruzati oruzanu ruku.* 

' Doc. 373. 
■ Doc 99. 



Tridisetnica, 



LXXXIX 



Tridesetari, neSto vec i po zvanju, bijahu ]judi nasilni, pa su 
cesto prekoracili i djdokrug svoje vlasti Godine 1437. u utorak na 
2. julija tridesetar Peiar naprasnim nacinom u samoj tridesetarskoj 
sgradi uhvati i zatvoriti dade gradjanina zagreba^koga Gjuru zlaiara, 
a to bijaSe velika povreda gradskih pravah. Ovaj smjcli postupak 
ogorci gradsko zastupstvo, koje smjesta zatraH u bana Matka Talovca 
dozvolu, da Iridesetara Petra uhvali i da mu po zakonu sudi. Na to 
ban odredi, da se samo povedc iztraga, Drugi dan ili u sriedu pred 
Pavlorn de Azthahiok, biskupovim providnikom, i Aleksandrora, grad- 
skim liecnikom i u prisucu dvojice banovib povjerenikah u samoj 
tridesetarskoj sgradi bila je povedena iziraga, iz koje se doznalo, da 
je tridesetar Pelar u istinu kriv. Svoju krivnjy tridesetar javno priztia, 
le zaprosi oba banova povjerenika, da ga izmire s gradskom obcinom. 
Ovo posredovanje podje za rukom le tridesetar Petar kako pred bano- 
vimi povjerenici tako pred gradskom obdinom prizna se opelovano 
krivcem, zaprosi javno opio^tenje, a zadobiv ga obrekao svecano, da 
it sve priepore, §lo ih je ikada imao s gradskom ob<iinom, sasvime 
s uma metnuti, da de s gradskim sudcem, priseznici i svakim poje- 
dinim gradjaninora slozuo i braiski zivjeti.' 

Petrov nasljednik tridesetar Ivan Marati bija^e u istinu sirah i 
trepet gradjanah zagrebackih. Onom sgodom» kada je grad Zagreb iz 
Tukuh grofovah celjskili proSao u kraljevske, to kralj MatijaS na pre- 
poruku Ivana Tuza imenuje zagrebackim trideselarom recenoga Ivana 
Maralija. Proii nasilju ovoga Covjeka ulazu na 21. augusta 1465. pred 
kaptolom zagrebackim dva gradska sudca: Antun sadanji, a Valentin 
biv5i, prosvjed u ime ciele obcine, jer je on na Sljepan dan L j. na 
najved zagrebacki sajam, koji se tada drzi ne samo na kaptolskom, 
ved' i na gradskom irgu, silomice zahiievao od obliznjih plemi(ikih 
podanikah i vlastele medvedgradske Irideseiarsku pristojbu, koju po 
zakonu nisu platiti bili duzni ; a kad su rau ju uzkiatili, da im je 
zaplienio odielo, oteo koze, volove i drugo blago i razne stvari, a 
lim je tako zastraSio cielu obdinu, da se ni sudac, ni ikoji priseznik 
ili gradjanin nije usudio izvan gradskih zidinah il gradskoga podrucja 
slobodno izaci. Da, isli dan, kada je gradski sudac pred kaptolom 
ulolio proti njemu prosvjed, da je on osobno do5ao pred sudca, za- 
priclio mu, da de ga, cim prvu sgodu shodno uhvati, na mjestu ubiti.' 

Priepori sa tridesetari nasiajali su vrlo (?esio i odatle, 5to su 
svojevoljno prekoracivali propisani cjcnik za tridesetinu ; godine na ime 



' Doc. 106, 
■ Doc* 247. 



XC Oprost od pla^anja maltarine i tridesetitu. 

1498. prituzila se gradska ob<Hna kralju Vladislavu, da od ucienjene 
robe vi§e plada iridesetine, nego li mora, jer da od robe, procienjene 
na sedam for., uzimaju se za tridesetinu dvanaest. Na ovu prituSbu 
nalozi na 31. maja kralj tridesetarom Benku Vemeni i Nikoli Ze<5u, 
da od robe, kada se ucieni, uzimaju samo tridesetinu t. j. da od 
30 for. uzmu samo 1 for., pak da se te odredbe strogo i savjestno 
unapred dr2e.^ 

Oprost od pla^anja maltarine i tridesetine, Zlatnom su buUom 
Bele IV. zagreba2ki trgovci oproSteni bili od pladanja maltarine i bro- 



darinc, kada svojom robom po kraljevini trguju: ,Item tributa infra 
regales terminos in nullo loco solvere teneantur** ; a drugom poveljom 
njegovom od 23. veljaSe 1267. oproSteni bijahu i od pladanja tride- 
setine „quod ipsi cives nostri infra terminos regni nostri aliquod tri- 
buium, tam in aquis, quam in terris, nee aliquam tricesimam in nullo 
loco solvere teneantur". Nad ovom povlasticom bdili su zagreba^ki 
trgovci kao na zjenicu svoga oka, te se svakom sgodom, ma im i 
najmanja povreda bila naneSena, prituzili ili knmi ili domadoj ze- 
maljskoj vlasti i potrazili u nje zaStitu. 

U XV. vieku vrlo mnogo imademo dokazah za to. Ve<5 g. 1404. 
na 24. aprila nalaSe kralj Sigismund svimkolikim svojim kastelanom, 
Cinovnikora i maltarom, pak i svim plemidem, koji drze malte i bro- 
dove, da se od robe zagrebackih trgovacah ne usudjuju traziti nika- 
kove pristojbe, jer u protivnom slucaju neka sami svojoj okorjelosti 
pripi§u, ako se bude proti njim bez milosrdja postupalo.* 

God. 1419. na 1. oktobra ban Dionizij de Marchali, na proSnju 
gradske obdine, zapovieda svim maltarom, te zupanom i podlupanom, 
a naroSto zagrebaSke i krilevaSke zupanije, da se ni pojedince ni 
ukupno ne usudjuje uzimati maltarine od robe zagrebackih trgovacah.' 

God. 1435. na 8. novembra kralj Sigismund opetovano strogo 
zabranjuje maltarom i podmaltarom, da pod gubitak kraljevske mi- 
losti od robe zagrebackih trgovacah ne pobiraju maltarine.* 

Ban Matko Talovac na 16. decembra g. 1435. strogo zabrani 
svim plemidem, koji drie malte, da, ne de li da budu kao krivci 
proti kruni, nikakove maltarine ne smiju traliti od robe, koju voze 
trgovci zagreba2kL^ 

* Doc. 390. 
» Doc. 8. 

^ Doc. 27. 

* Doc 89. 

* Doc. 92. 



Oprost od pladanja maltarine i tridesetine, XCI 



God. 1449. na 8. maja ban Ulrik Celjski na podlozi povlasticah 
kralja Sigismunda opominje crkvene dostojanstvenike, barune, plemi<^e 
i sve druge, koji imaju vlast drzati malte, da robu zagrebackih trgo- 
vacah bezplatno puste provazati.* 

Kralj MatijaS pismom od 17. januara 1464. grofici Dori udovi 
Hcningovoj, koja uzprkos povlasticah, koje uzivaju zagrebacki trgovci, 
pobira na svojem posjedu u Stubici inaltarinu od njih, zapovieda, da 
od toga odustane.* U isto doba strogo kori grofa Martina Frankopana, 
§to u Jastrebarskom i po drugih svojih posjedih pobira od zagre- 
backih trgovacah maltarinu, te mu nalaze, da odustane od toga, a §to 
jc do sada nepravedno pobrao, da ih u torn odSteti.* 

Isti kralj na 24. marta god. 1464. na molbu gradskoga sudca 
Nikole i priseznika Antuna i Blaza, izaslanikah gradske obdine, na 
podlozi zlatne bulle Bele IV. potvrdjuje iznovice posebnim privile- 
gijem, da su zagrebacki trgovci na svih maltah i prievozih oproSteni 
od maltarine i brodarineW 

Sliedec^e godine 1465., kada su se gradski izaslanici: sudac 
Konrad Rav§ar i priseznik Blaz prituzili kralju Matija§u, da kaptol 
zagrebaSki unatoc kraljevskih povlasticah pobira roaltarinu, to mu 
kralj strogo zaprieti, da odustane od toga, jer u protivnom sluCaju 
nalo2it tt banu Ivanu Vitovcu, da ZagrebCane banskom vlasti Stiti.^ 

Hrvatski sabor, sabran na 22. febniara g. 1481. u Zagrebu, na 
prituibu odvjetnika gradske obdine Ivana Pozegaja, uzima u svoju 
osobilu zaStitu Zagrebcane i njihovu robu proti plemidem Stjepanu, 
Bernardu, Dujmu, Ivanu i Nikoli Frankopanom; Petru Zrinjskomu, 
Gjuri Mikulicidu, Gjuri Herendicu, Ivanu Krupaju, Grgi Bradacu, 
PanluSickomu, Mibalju i Tomi Tompam; Ivanu vojvodi Humskomu, 
Bernardu Stocidu, Ivanu Frajlihovidu, Gjuri opatu topuskomu, koji su 
na svojih maltah nezakonito pobirali od Zagrebcanah maltarinu.® 

Godine pako 1482. na 30. marta grozi se kralj MatijaS svim 
plemidem, koji imaju malte, da, ne odustanu li od zahtievanja mal- 
tarine, da de naloziti banu i podbanom, da Zagrebcane i robu im 
svom strogosti zakona Stite.'' 

* I>oc. 145. 
■ Doc. 229. 
' Doc. 230. 
i)Doc. 232. 

^ Doc. 244. 323. 

• Doc. 324. 
^ Doc. 330. 



XCII Oprost od placanja maltarine i tridescHtu, 

Iste godine na ii. julija kori isti kraija bana Blaza Magjara, 
§to na banskoj malti u Kris^evcih, te Blaza Badana, kapetana medved- 
gradskoga, i Petra Bockaja, §to se proti narocitim kraljevskim povla- 
sticam usudjuju zahtievati maltarinu od robe, kojora Zagrebcani trguju, 
te im nalal^e, da na svaki nacin od toga odustanu.^ 

Opet se isti kralj na 9. maja 1483. grozi svim plemidem, koji 
imaju malte, da ako budu zabtievali kakovu maltarinu od zagrebacke 
robe, da de naloziti banom il podbanom, da takove malte za kninsko 
dobro posvoje.* 

Iste godine na 17. septembra na tuXbu gradske obdine nalozi 
ban Matija Gereb podbanom Petru Bockaju i Ladislavu Rohfiju, da 
ni na banskih maltah a ni na drugih ne smije se pod nikakov nacin 
pobirati maltarina od robe, kojom zagrebacki trgovci trguju.' 

Sliedede godine 1484. na 3. maja zabranjuje kralj MatijaS svim, 
koji maltarinu beru, da ju od ZagrebSanah ne smiju zahtievati; u 
protivnom bo slucaju zaplienit <5e im malte za kninsko dobro.* 

Iste godine na 4. decembra javlja ban Matija Gereb, da je. 
gradska obdina dobila odluku palatina Mihalja Orsaga i kr. sudca 
Stjepana Bathora, kojom su na podlozi mnogih kraljevskih povlasticah 
gradjani zagrebacki prosti od maltarine, pa toga radi svim, koji imaju 
malte, obznanjuje, da ako li protiv tomu uzrade, da de im zaplieniti 
malte za krunu.^ 

Kralj Vladislav dvojim pismom od 6. i 27. januara 1493. po- 
tvrdjujudi na molbu izaslanikah gradske obdine: GaSpara KuSevida 
sudca, te prise^nika Domka Perovida i notara Emerika, povlastice 
svojih predSastnikah, koje govore o oprostu maltarine za robu gra- 
djanah zagrebadkih, zabranjuje svim, koji pobiraju maltarinu, da se 
ne usude traziti je od Zagrebdanah; jer inace zaplienit de im malte. ^ 

God. 1495. na 19. februara opetovano se grozi svim crkvenim 
dostojanstvenikom , barunom i plemidem, ako li budu na svojih 
maltah od Zagrebdanah zahtievali ikakovu maltarinu.^ 

Iste godine na 6. septembra prepovieda vojvoda i ban Ivan 
Korvin podbanom Ivanu Gjuli i Bemardu Turocu i svimkolikim ple- 
midem, da prema povlasticam, koje su dobili gradjani zagrebacki, ne 

' Doc. 331. 
' Doc. 333. 
8 Doc. 335. 

* Doc. 336. 
» Doc. 339. 

* Doc. 368. 36g. 

* Doc. 377. 



Oprost od pladanja maltarine i tridesetine, Mjere i vaga. XCIII 

smiju od njih zahtievati nikakove maltarine, a ako ju budu zahlievali, 
zaplienit <5e im make u krunsko dobro;^ a to isto opetovno nalal^e 
ne samo svojim podbanom Ivanu Gjuli i Stjepanu Bradacu, ved i 
svojim kastelanom u Medvedgradu Ladislavu Petehu i Ivanu Horvatu, 
te Ludoviku Kemendskomu, kastelanu u Jastrebarskoj i svim plemidem 
posjednikom, koji imaju malte.* 

Napokon na 28. maja g. 1498. kralj Vladislav zapovieda svim 
plemi<5cm, a narocito Petni Bo2kaju Rasinjskomu, da na svojih maltah 
od Zagreb^nah ne usudi se pobirati nikakove maltarine;* a na 24. 
augusta i. g. zabranjuje knezu Bernardinu Frankapanu, da odustane 
od zahtievanja maltarine od zagrebacke robe, koja se doveze u Mo- 
druSe; a istoga dana javlja svim crkvenim dostojanstvenikom, veli- 
ka§em, grofom, kastelanom, plemi(5em i njihovim cinovnikom, te gra- 
dovom, trgoviStam, selom i njihovim upraviteljem, sudcem, vesnikom, 
maltarom i svim, da su Zagrebcani od svoje robe oproSteni od svake 
maltarine, a tko se toj njegovoj zapoviedi ne pokori, nalozit tt banom 
i podbanom, da ga svom silom na posluh prisile.* 

O mjerah i vagi. (Vidi I. sv. str. XCIV— XCV.) Obicne mjere 
za duljinu bijahu ove: palac (digitus) kao najmanja mjera; §aka 
(palma), cetiri prsta uzpored polozena ; p e d a 1 j (spitama), duljina od 
rta palca do rta maloga prsta, kada se proSire prsti; lakat (cu- 
bitus, ulna, brachium) ; duljina rd rucnoga pregiba do sgloba maloga 
prsta; palica (baculus) i rif (reifo), duljina ravno pruzene ruke od 
njezina palca do protivnoga ramena ; stopa (pes), Sestnaest prsta ili 
cetiri Sake; korak (passus) t. j. dvie stope i pol. 

Mjere za th: najveca mjera bija§e ral (dieta terrae, juger), a 
kao manje bijahu : lakat, pol lakla i cetvrtina lakta ; prostor sjenokoSah 
oznacivao se kosci (falcastra) t. j. koliko kosac na dan pokositi moze. 

Mjere za sukno il platno: skupina smotana sukna il platna zvala 
se: ball a; inace mjerilo se sukno i platno na pal ice ili rife i 
na lakte. 

Za iito bijahu: vagani, poluvaganice i cetvrtinke (raetreta, me- 
treta media, quartale). 

Za vino najveda mjera bijaSe tin a, po prilici danaSnjih pet 
hektolitarah, zatim kabal, pol kabla i cetvrt kabla (cubulus, medius 
cubulus, quartale cubili) i pint (pinta). 

* Doc. 380. 

* Doc. "382. 

* Doc. 389. 

* Pag. 391. 392. 



XCIV Mjere i vaga. Novae, 



Za sol bijaSe posebna mjera prozvana star. 

Za ulje i vosak bijahu funte (funta, talentum, libra), a sto 
funtah zvalo se cent, a to bijaSe za tezu najve<^a mjera. 

Od najmanjih mjerah spominju se: uncije ili dva lota, te polu- 
uncije, Setvrtina, osmina itd. uncije. 

Da budu mjere i vage prave, bdilo je gradsko zastupstvo, te 
svaka mjera i vaga, prije nego li ju je vlastnik u prodaji mogao 
upotrebiti, morala se na gradskom magistratu, u koga se Suvao iz- 
vornik mjerah i vagah, izmjeriti, a na pronadjenu pravovaljanom 
udaren bija§e i pecat gradski i gradskoga sudca. 

Zagrebacki trgovci bijahu razliciti t. j. ili su trgovali jednom 
samo vrstTrobe fl. pr. SUknom, piatnOffl, solju, zitom, pa ih i toga 
radi narod nazivao po robi, kojom su trgovali: suknari, platnari, €0- 
lari ; ili su prodavali vi§e vrstih t. j. m jeSovitu robu, takove je narod 
zvao Stacunari ili kramari. Cesto se i po dva trgovca udruzila, te 
zajedni^ki trgovala, takova trgovafika udruzba bijaSe prozvana „ke- 
tuSevina". 

Zagrebacki ^Stacuni* niti su bili veliki niti ukusni, bijahu bo 
to u zidanih ku<5ah naSvedeni^ izuc f'l >' a dv cjUiilwi w i^ vrati na luk, od 
kojih je jedno krilo sizalo do tla, a drugoga polovina t. j. dolnji dio 
bija§e zidan, a na tom se zidu izlagale u neznatnoj mjeri sve vrsti 
one robe, kojom se u tom ducfanu trzilo; a po drvenih kudah jedno - 
stavne razizemne sobe sluzile su za dudane; a bija§e svrSetkom XV. 
vieka malih du<^anah uza zid zupne crkve sv. Marka. 

U gradskih se zapisnicih XV. vieka Cesto spominje, da su §ta- 
cuni okradjeni bili, a najviSe za vrieme sajma; u ovih pako spome- 
nicih osim kradje, koju je pocinio neki Ladislav, sin Ivana de Zinche, 
kada je po smrti trgovca Friderika (g. 1433.) tajno odnieti dao robe 
u vriednosti do 100 for. a 50 for. uzeo u gotovom novcu,^ pripo- 
vjeda se, da je kaptolski sudac Grga stojedi god. 1429. u posadi u 
Popovom turnu, podkopao nodju sa svojom druzinom dudan trgovca 
Kristana, te mu ukrao i odnesao svu robu onamo.* 

Novae, SpomenuvSi obrt i trgovinu u gradu Zagrebu, redi mi 
je koju i o novcu. U XIII. i XIV. vieku kovan je bio u Hrvatskoj 
(najvi§e u Zagrebu) poseban novae za Hrvatsku (sv. I. sir. XCVI — C). 
U XV. vieku nalazimo dodu§e kovnicare (monetarius) u Zagrebu, na 
primjer godine 1436. uluzio je kralju Sigismundu ^Leonardus Noffvy 

* Doe. 59. 
■ Doc. 46. 



Nmfoc, 



xcv 



deBaymocz, tncesiinanim el urburarum et cusionis monetanim comes**, 
da su Tiekoji gradjani zagreba^ki silomice provalili u drzavnu tride- 
setani i pocinili ondje stete do 400 for.;* u gradskih pako zapisnicih 
ubiljezeno je, da je godine 1446. Friderik Celjski poklonio ^l^urencio 
Sybenburgar aurifabro et monetario", kucu u gradskoj obcini, koja je 
opustjela, poSto su njezini gospodari, Pavao i Dioni^, zlatari, uskocili 
iz grada ; tim bisrao nagadjati mogli, da je jo§te prve polo vine XV. 
vieka bila kovnica novacah u Zagrebu, no da se ipak u njoj nije 
kovao poseban novae ili „moneta regis pro Sclavonia**, vec u obit 
zajednicki novae za kraljevine Ugarsku i Hrvatsku* 

U ovih spomenidh biva prvi spomen o novcu godine 1407. u 
namiri, kojom sc potvrdjuje gradskoj obcini, da je izplatila drzavni 
porez: sex florcnos pro centum, novos.* God. 1428., kada je gradska 
obdina ustupila Frani mlinaru jedno svoje trsje, dala ga pod uvjet, 
da plada od njega berbi: ^sexaginta denarios dovos, usualis monete 
regalis".^ 

Pozunski sabor god. 1430. ustanovio je vriednost novco ovako: 
da sio vecih novo kovanih dinarah vriedi jedan zlatni tloren, a od 
raanjih dinarah, prozvanih cetvrtaci ill kvartini, da se cetiri sto uzima 
za tloren ; dotle pako. dok se dovoljno nakuje ve(^ih i manjih dinarah, 
da smije kolaii novae prozvan dukat (gjukez), a deset dukatah da 
vriedi jedan veci dinar ili cetiri manja* 

Uz novae, kovan u Ugarskoj. kolao je joSte u nas i novae kovan 
u Becu ^denarii wienncnses**, te ih toga radi i narod prozvao ^be^Si". 
Tomu novcu biva prvi spomen godine 1438,^ 

Kao norainalni novae u XV. se jo5te vieku spominje: marka 
srebra, u koju se brojilo dvie sto dinarah ili becab,^ vrledila je cetiri 
florena u zlalu.^ F^nsam, Mo bija^^e lakodjer nominalni novae od Setr- 
dcsel dinarah, neima u ovih spomenicih poslie god. 1438. nikakova 
spomena. 

Celvrt llorena prozvan bija§e starrnjematkoin rieci „orih", „nr 
thonez".^ Ugarski denari prozvani bili su i „ solid i*,^ 

* Doc. 9Q 
" Doc. 13, 
^ Doc 52, 

* Doc. 57. 

* Dnc, 116. t2l 

• Doc. 158, 
' Doc, 547. 

• Doc 195. 385. 

• IMd. 




XCVI Novae, 

Toliko nam je u ovih spomenicih ubiljezeno o novcu, koj je u 
XV. vieku kolao po Hrvatskoj. 

Da je XV. vieka bilo Ijudih u Zagrebu, koji su srebreni novae 
obrezivanjem oStedivali, svjedoce nam gradski zapisnici, jer kako jur 
spomcnuh, bijaSe god. 1423. tulen gradskomu magistratu zlatar Kle- 
ment, da obrezuje kraljevske denare, no po§to je samotret prisegnuo, 
da je glede takove potvore nevin, rjeSen bje od obtuXbe. 




Gradski zivot i obicajL 



Akoprem u ovih spomenicih vrlo roalo ima traga o gradskom 
iivotu i obicajih u XV. vieku, to ipak ir ono ne5to oporucnih ra- 
pi&ah» cienika 1 nekojih gradskih odredbah mozemo donekle nacrtatl 
kako se iivjclo u zagrebackom Gradcu tecajem XV. vieka, Da se naSi 
predji rado zabavljali, premda su zivjcli usred borbab, o torn nc 
znole btti sumnje; a zabavam bilo je viSe povodah kao: krStenje i 
sv. potvrda, kod kojih se kumovi smatrati kao rodbinska sveza i kao 
drag! roditelji, a takov sveii odnoSaj vriedio je i pred sudoni, jcr jc 
bio i xakon stvoren (1437)1 da tko bi opsovao svoga kuma ili kumu 
ill povadio orulje na njega ili na nju, da sa prvi put platt jednu 
marku globe, za drugi put dvie marke, a za tredi, pel marakah; za 
cctvrli pako oglobii de ga sasvim i uzeti mu sloboda; a kuraove radi 
xabranjenih Ijubavnih odnoSajah smrdu su kazniti. — Osim loga bilo 
je zabavah prigodom crkvenih proStenjah, godovnih danah, a tiaro^ito 
u obrtnih bratov^iinah na godove sveiacah cehovskih zaStilnikah, vjcn- 
canja, kod sagradjenja kucah ili prodaje posjedah, kod kojih se ,al- 
dotnaS* pio, te napokon poklade sa svojimi xnaSkarami, kojc btjaliu 
viScptita povodom krvavih izgredah. Kod svih poraenutih sgodah 
obiino se jelo a i pilo nc samo doinade vIdo i pivo, ve^ i inostrano 
?iiio, osobito juino sladko t j. malirazija. — Ove zabave bijahu skop- 
Cane i ^a plesom I to uz svirku sviracah (fisiulatores) ; uz tanac bilo 
jc kadkada i lakrdija5kih predsiavah (joculatores)» a da lakrdija bude 
podpunija, imadjahu za to i posebno odielo. 

Dvic su pako osobite zabave bile i to: na Ivanje ili 24. juna 
palio se na gradski iroSak na trgu sv. Marka ogroman ^kries**, koj 
so il Gracanci ili zvonari sv. Xfarka naciniti i palili morali. U XV, 
vieku pofelo se oko toga kriesa upravo pomamno plesatl i to tako, 
da *u mnogi kao bez duha popadali na zemlju ; (a taj je pies uz do- 
madi kries uneicn bio iz Njemacke, gdje su ga zvali: Johanneslanz) i 
a uz to na taj dan gostilo je gradsko zastupstvo u yiei^nid odli^nu go- 
spodu i gospodje, na kojoj gostbi uz doma<^ jela i pila i poslasttcah 

7 



XCVIII Gradski zivot i obiiaji. 

bilo je i juznoga vo<^a, kao: grozdjida, narandjah, smokavah itd. — 
Druga zabava bijaSe igra obojadisanimi jaji ill ,,pisanicami'*, kojom 
se ne samo djeca, ved i stariji zabavljali, a izvodila se ovako: igra£ 
uzeo bi pisanicu u ruku i stisnuo ju tako, da joj se samo bok vidio, 
docim bi dnigi igrac bokom svoje pisanice u bok njegove pisanice 
tuckao, 2ija se natukla, izgubio ju i morao ju dati onomu, Hja je 
ciela ostala. Ova se igra zvala ^tucanje s jaji" (concussio ovorum), 
a bila je u XIV. joSte vieku tako osobitom, da su se po njoj brojili i 
dani ; u XV. pako vieku, ako je ova igra i ostala, ali nisu dane vi§e 
po njoj brojili; igrala se pako na vazmeni ponedjeljak. 

Za igre u toliko znamo, da neke bijahu dozvoljene, kao stre- 
lanje u niSan (ad signa sagitare) ili macevanje, koje cesto odabrahu 
radi zabave i vjezbe, pa se ipak takova zabava mogla koj put i tuzno 
svrMti. Nekoje igre bijahu zabranjene kao igra kartami na dasku (ludus 
ad tabulam) ; ova bo hazardna igra doneSena \z Francezke preko Nje- 
maSke u Hrvatsku igrala se na znatne novcane svote kartami na 
dasku, a zvala se: „na§i-va§i". 

BogataSi u svojih pala5ah i zidanih kucah dakako da su raz- 
koSno livjeli, docim gradjani u svojih najviSe drvenih kudah u koliko 
su premogli, a napokon siromasi, a narocito kmetovi, zivjeli su siro- 
tinjski u svojih kolibah (casalia); docim su prvi imali srebreno, a 
cesto i pozladeno stolno posudje, rabili su imudniji gradjani po- 
sudje od kositra i od stakla, a siroma§niji od loncarske radnje ili 
drveno. Isto tako i odjelo na bogataSih bilo je ili od damaska ili od 
grimiza ili finoga kolinskoga sukna i krznom podstavljeno, nosili su 
gradjani od prostijega sukna le od crnoga i bieloga darovca. 

To isto vriedi i za poku<^tvo, koje bijaSe u bogataSih fine rez- 
barske radnje, kao klupi i stolice a i te bijahu kozom obSivene ili sa- 
govi pokrivene (copeturae, bancalia, lectisternia), doSim u gradjanah 
stolarske radnje ili bojadisano ili jednostavno ; to isto val ja i za nakite 
kao: prstenje i zenske ovratnike (legibula). 

Od oruzja, koje se u XV. vieku rabilo, spominju se: sablje, ma- 
cevi, bodezi (bicceli), Stitovi, strelice u tulovih, lukovi, buzdovani 
(carabuca, clavi ferrei), stitovi i kacige. Barutom, koji je u XV. ve<5 
vieku i u Zagrebu u porabi bio, ne znamo je li se sluzili pojedinci, 
vec ga samo ili gradska ili kaplolska vlast rabila za vremena napa- 
daja ili obrane nabijajud njim lumbarde i velike puSke na utvrdah. 

Napokon spomenuti mi je, da ni gradjani na zagrebackom Gradcu 
ne bijahu u to doba prosii od sujevjerstva. 



Biskupska i kaptolska oblast 

Na lievoj obali potoka MedveScaka i uzdu2 nje prcma sjeveru 
prostirala se oblast zagrebai^koga kaptola. Ovo mu zemljiSte poklonio 
utemeljitelj biskupije kralj Ladislav, a u nj spadala je kaptolska ulica 
(danaSnji Kaptol) sa velikim ribnjakom prema iztoku, te obdina novo- 
veSka do posjeda plemidah mirogojskih ; biskupska pako oblast opet 
na lievoj obali Medve§5aka obsizala je prema jugo-iztoku prastari 
Zagreb ili dana§nju LaSku uUcu sa podrucjem. 

U prvom svezku ovih spomenikah (str. CVI — CLII) opisao sam 
proSlost ova jedne i druge oblasti pocam od utemeljenja biskupije do 
svrSetka XIV. vicka, a sada mi ju nacrtati kakova je bila u XV. vieku. 

Utvrdjivanje kaptola. U zagrebackoj gradskoj obdini bio je do- 
zvolio vec Bela IV. godine 1247. kaptolu zagrebaSkomu, da na sje- 
vernom rtu gradske ulvrde sagradi cvrstu kulu, kamo tt se za vre- 
mena neprijateljskih nasrtajah modi zakloniti kanonici i ondje po- 
hraniti i svoju i crkvenu imovinu. Ova kula sa pripadajucom zidanom 
ogradom, kako jur spomenuh, zvala se „ Popov turen". Ali kaptol, 
t. j. onaj dio grada Zagreba, koji lezi na lievoj obali potoka Medve- 
Scaka, nije bio do polovine XIV. vieka nicim ogradjen. Istom tada 
poceli su i to mjesto kanonici utvrdjivati, ali ne zidom, vec drvenom 
ogradom, koja je vec g. 1387. podpuno svrSena bila. U Sigismundovu 
na ime nalogu, kojim na 1. marta g. 1387. nalaze banu Ladislavu 
Luznickomu, da posto je vjerojatno doznao, da ban Ivanisa s vranskim 
priorom Ivanom Paliznom i veliki vojvoda bosanski Hrvoja sakupiv 
silnu vojsku kiecu proti Zagrebu, a budud da je kaptol ucvrSden i 
opasan jamom i cvrstom drvenom ogradom, a pust je, jer su mnogi 
buntovnici kanonici odsutni, toga radi lasno je buntovnoj vojsci za- 
posjesti ga, a sbudne li se to, prieii cieloj kraljevini velika nesreda, 
a gradskoj utvrdi ocevidna propasi; za to zapovieda gradjanom pod 
kaznu veleizdaje, da smjesta poteku na kaptol i da njegovu drvcnu 
ogradu sasvim razvale uzevSi svukoliku gradjevinu za sebe. Ne ima 
sumnje, da je ovaj kraljev nalog i bio izvrJen, a tako i opet kaptol 
ostao neutvrdjen. 



Utvrdjivanje kaptola. 



O novom utvrdjivanju kaptola nije se ozbiljno roislilo sve do 
godine 1469. Ove godine i to u subotu poslije Miholja probudila je 
u kasno nodno doba stanovniStvo zagreba^ko uzasna vika i vapaj u 
pomod, koju dizahu seljaci i plemidi, §to su s onkraj Save pobjegli 
u Zagreb i placudi pripoviedali, da su Turci provalili i spalili im 
sela i kude, §to se je vidjelo i po straSnoj vatri, koja se je iz Za- 
greba razabirala, a bjegunci rekoSe joSte, da su Turci nakani pre- 
broditi Savu i naroSto orobiti kaptol i stolnu crkvu. U tolikoj smutnji 
i strahu od groznog neprijateija prestade ona mr2nja medju obdinom 
gradskom zagreba^kom i kaptolom, te gradjani otvori§e vrata svoje 
tvrdje i primiSe kanonike i stanovnike kaptolske strane i spremiSe se 
na uzajamni odpor. Ovoga straha oslobodila ih je rieka Sava, koja 
je od silne ki§e, §to je bila pala u Kranjskoj, kroz nod tako nabujala, 
da je po&la poplavljati zagrebaCko polje i cielo Posavje i tako je 
prisilila Turke, da su morali odustati od navale na Zagreb.^ 

To bija§e povod, da je kaptol zagrebacki tvrdo odluCio utvrditi 
cvrstim zidom i kulami i kaptolsku ulicu i stolnu crkvu. Izmoliv^i 
radi toga i privolu kralja MatijaSa (17. novembra 1469.),* jer bez 
privole kraljevske nisu se smjele dizati u kraljevini nove Ivrdjave, 
dao se kaptol na utvrdjivanje. Taj je posao u poSetku Sesto zapinjao, 
pa da se pospje§i, s toga na 6. srpnja god. 1473. zakljuSi kaptolsko 
viede: da se utvrdjivanje kaptola revnije nastavi, da se izaberu po- 
sebni kapetani, kojim de biti duJnost nadzirali gradnju; za tim, da 
je du^an svaki kanonik, bio on prisutan ili odsutan, na zapovied kape- 
tanovu poSiljati na radnju utvrdjivanja svoje kmetove, a kada oni 
budu radili ili gradili, da ih il osobno ili po svojem zamjeniku nad- 
ziru i gone ih na br2i rad. Napokon, da svaki kmet, koliko ima vo- 
lovah, toliko de morati dovezti vozovah §ibja ili faSinah, oni pako 
kmeti, koji ne imaju teglede marhe, morat de §ibje sjedi, nakladati na 
kola i nasipe graditi, kako im kapetani naloze ; koji pak od kanonikah 
propusti to uciniti il osobno il po zamjeniku, platit de globu od 
a for. u zlatu.* 

Ovim zaklju^kom podelo je utvrdjivanje znatno napredovati, a 
uza to poskrbio se i kaptol za potrebito oruzje za obranu, te ga i 
dobavio, jer na 17. augusta i. g. razdieljene su bile medju kanonike 
34 velike puSke ili rucne lumbarde.* 



* Doc. 264. 265. 

* Doc. 266. 
' Doc. 289. 

* Doc. 290. 



Utvrdjivanjt Autptola, Uiica Opatovmfi. 



cr 



Kako se cini, bija§e vec godine 1476. kaptol bar sa zapadne 
strane ti?Jvr§cen zldom, ali su loj mladoj utvrdi veoma pogibeljne bile 
kolibe cistercilskih kmetovah busenjem pokiivene, koje se prostirahu 
pod zidom kaptolske ivrdje na Hcvoj obali potoka Medve^aka, s toga, 
jer bi Turd, ako provale u Zagreb i nasmu na kaptol, mogli te kolibe 
zapaliti, pa bi tim lasno postradati mogla i kaplolska tvrdja. Ovu 
temeljitu molbu usli5a kralj, te na 14. jula 1476. strogo nalo^i cister- 
ciiskomu opatu^ da ove drvene kolibe svojih kmetovah dade sniSitl, 
a kmete preseli u kaplolsku ivrdju; ne ucini li toga, da de naloziti 
banu ill podbanom, da ih oni dadu sru§iti^ 

Prigodom utvrdjivanja kaplola bilo je sa strane gradske ob^ine 
mnogo zaprekah i uznemirivanje radnikah u lorn napornom poslu. Ve<5 
mjeseca aprila 1476, obiedio je kaptol zagreba^ki gradsku ob6inu» a 
narocito sudca Blaza Tota i gradjane Blaza Nemeta, Ivana Soldinarica, 
Hanliifa, Ivana Pazara, Antuna Klokockoga, Valentida, Lovru Sporara, 
Stjepana Platnara, Dominika Perovida, Dioniza Sipcida, Korena, Stefa- 
nida, Marka Mesaro5a, iVIihalja, sina Valentinova, Blaza Sieni5koga, 
Antuna kroja^a, Iliju zvonoljevca, Pavla Zabu, Radaja, Pavla zlatara, 
Pctra siolara, Kelca, Klementa postolara, Dominika i Blaza varge, i 
Hanza remenara i neke jo5 gradjane, da kada je pod zidom kaptolskc 
utvrde dao kopati kaptol ogroman jarak i u nj napu§<^avao vodu iz 
potoka MedveScaka radi vede obrane iste tvrdje, da su receni ob- 
tuzenici ne samo smetali kaptolske radnike u torn poslu, vei5 da su 
mnoge od njih pohvaiali i utamnicili. Po nalogu kraljevu, izdanom 
po^etkom svibnja i. g. nalozeno bjeSc kaptolu c^azraanskomu, da re- 
ceni krivci 1, j. BlaS sudac s petdesetoricom gradjanah prisegne, da 
toga nisu pocinili, I dolsta na 27. augusta pred cazmanskim kaptolom 
prisegne sudac Blal s petdesetoricom gradjanah, da su nevini u tom, 
ito ib kaptol tuzio.* 

God. 1478. na 15. semptembra zakljuci kaptol glede onih ne- 
marnih i odsutnih kanonikah u strafenju kaptolske ivrdje, da kada 
im odredjeni za to od kaptola cinovnik odredi dnevnu il no6iu straiu, 
da rou se bezodvlaCno pokore; iko bi se ustrucavao, za prvi prkos 
plati for. globe, za drugi gubi diobu onogodi5nju, a za tre6 liSava 
se predija; a tako da je kalnjen i onaj, koji bi ga zagovarao.* 

UJka Opatovina. Badava utvrdio bi se kaptol. ako u toj tvrdji 
ne bude Ijudih, koji bi ju za vrieme obsade mogli braniti. pa s toga 
zamoli kaptol biskupa Osvalda, da mu dozvoli u toj tvrdji naseliti i 

* Doc* 301, 

* Doc 304. 

* Doc. 317 



CII Ulica Opatovina. 



svjetovnjake. Na 20. kolovoza 1476. odazvao se biskup Osvaldo ovoj 
kaptolskoj molbi. U uvodu ove biskupove dozvole crta se tadanje 
tuino stanje kraljevine Hrvalske u ovih rie£ih : ,kada promiSljavamo, 
i kada se u pojedinih casovih i Irenutcih sjedamo blazenih i sretnih 
onih vremenah, u kojih su zivjeli prevriedni predSastnici na§i, biskupi 
zagreba(^ki, pa kada sravnimo ista s naSom dobom i sadanjimi dani, 
u kojih prekukavno i sa strahom u toliko samo ^ivotarimo, da jedya 
odisali mozemo, neizrecivo se moramo cuditi; pa ako bismo i voljni 
bill o ovom ili o onom iole samo spomenuli, rieg bi nam zapela u 
grlu, jer kolika je opreka medju istokom i zapadom, medju svjellom 
i tminom, lolika je medju ovom i onom dobom. S toga neka ne bude 
nikomu zazorno, ako ne mozemo sliediti stopah predSastnikah naSih 
ni gledom na nas same, a ni u upravi nam podcinjenih, obazremo li 
se na domade i nutamje ili izvanjske nepogode i protivSline, usljed 
kojih je slavno ovo kraljevslvo sasvim potlaceno i uniSleno, tad tko 
iole zdrave pameti mogao bi nas ukoriti, da kada je ponestalo starih 
obicajah, da se, hodeS ne (5e§, moramo sluziti novijimi, koji su prema 
danaSnjemu vieku. Premda su nam domace nepogode tako tegotne, 
da njihovu pritisku jedva mozemo odoljeli, ipak nas jace ubada pre- 
gorki onaj zalac, bjesnoca na ime turska, kojom je ovo kraljevstvo 
s vede ved strane poplienjeno i opusloSeno, d^, kojemu prieti i posve- 
maSnja propast. Ovih indi neprijateljah kriza Ilristova i nezasitnih 
zvierih tolika je bjesnoca, da ^mi, koji smo izpred njihove celjusli i 
to u neznatnom broju, bozjom milosti joSte poStedjeni, naslucujudi 
s trepelom skoru svoju propast, od koje nas jedino milost boJja, a 
uz nju cvrste utvrde i kule osloboditi i sacuvati mogu." — Toga radi, 
kako je jur prijc dozvolio bio kaptolu, da smije graditi tvrdju, to 
mu i sada dozvoljuje, da ju moze naseliti Ijudmi svjetovnjaci i svede- 
nici, koji bi ju za vremena obsade mogli braniti, „jer sam si zamku 
stavlja, tko sagradivsi tvrdju ne obskrbi ju valjano obranom", te od- 
redjuje, da novi ovi stanovnici budu pokorni kaptolu, kako su mu 
na podlozi kraljevskih darovnicah podlozni i drugi njegovi podanici, 
a ni sam biskup, ni njegovi nasljednici ni njihovi cinovnici, da u tom 
ni najmanje ne smetaju kaptola.^ 

Na podlozi ove biskupove dozvole poceo je kaptol odmjerivati 
i oznacevati prostor, na kojem de novi naseljenici kude sagraditi, ali 
u tom naiSao je u samih svojih clanovih na znatan odpor, jer se 
mnogi uztrucavahu il od svoga dvora il od svoga vrta i§to u tu svrhu 
odstupiti; toga radi na 18. augusta g. 1477. stvori kaptol ovajzakon: 

^ Doc, 302. 



Ulka Opatovina. CIII 



da svaki onaj kanonik, koji se uzprolivi, da mu se od dvora ili od 
vrta oduzme potrebito zemljiSte za novu naseobinu, da je bezodvlacno 
liSen kanonickih dohodakah i udruSbe, te de se smatrati kao bun- 
tovnik, krivorotnik i izdajica domovine.^ 

Naseljenikom novc ove ulice, koja je i posebnu obcinu sastav- 
Ijala, valjalo je propisati i zakone, a to je ucinio kaptol, kao iijezin 
za§titnik i gospodar, na 2. januara g. 1478. U utemeljiteljnoj izpravi, 
poSto je ocriao lulno onodobno stanje na§e domovine, izvrzene turskim 
provalam, koje ih prisililo da nastoje o svojoj obrani, pa da su i toga 
radi i u kralja MatijaSa i u biskupa Osvalda dobili dozvolu, da mogu 
kaptol ucvrstiti i u jednom dielu te utvrde naseliti svjetovnjake obrane 
radi, prema onoj izreci: ^jaoh samcu, jer kada padne, ne ima nikoga 
da ga digne*, to su i oni odielili jedan dio svoga zemljiSta na kap- 
tolu, po^evSi od dvora, koji je nekoS sagradio arcidjakon katedralni 
Dimitar, a sada je vlastnictvo Lucije, udove mesara Blaza, a odavde 
idud prema sjeveru do vrta franjevaSkoga samostana, Sirokim putem^ 
§to dieli kanonicke dvore od kudah novih gradjanah, odredivSi da 
svaka gradjanska kuda ima u §irini petnaest lakatah, a duljina da joj 
seie do samoga zida recene utvrde, ali tako, da su kanonici duzni 
plotom obgraditi svoje vrtove, koji su uz taj javni put ili ulicu. 
Ozna^iv§i tako obseg te nove obcine, propisali su joj i zakone, kojimi 
se mora upravljati. Ponajprije svake godine na Gjurgjevo i to prije 
podne,. da izaberu obdinari cetiri cestita priseznika izmedju sebe, a 
ovi da isti dan prije objeda izaberu sudca. koji de sudac i njim i 
njihovim stanarom suditi s recena dva il tri priseznika u gradjanskih 
i karnih prekrSajih. U zlocinih pako, kao : ubojstvu, razbojstvu, kiadji^ 
paleJu, izdajstvu i nevjeri, sudit ce isti sa kaptolskim sudcem ali u 
prisucu ciele obcine, i to svake sriede u tjednu, na koliko nije ze- 
maljskim zakonom zabranjeno u taj dan suditi. Jo§te da u gradjanskih 
i karnih prekrSajih, bude li vazan uzrok, moze svatko, nezadovoljan 
obdinskim sudom, prizvati na kaptolski sud ; no, ako koji obdinar lu- 
kavStinom htjedne mimoidi obdinski sud, lii ako li po izrecenoj ved 
osudi obdinskoga sudca prizove na kaptol, a taj pronadje, da je ob- 
dinski sudac pravo sudio ili da je lukavStinom prizvano bilo na kap- 
tolsko sudiSte, to de kaptol takovoga prizivaca odaslati na obdinski 
sud i da plati dvadeset i cetiri dinara globe obdinskomu sudcu. Od 
sudbenih globah, da obdinski sudac ima dva diela, a tredi priseznici. 
U globah za zloCine, da kaptolski sudac ima polovinu, a drugu po- 
lovinu obdinski sudac s priseznici. Dozvoljava se joSte, da obdinari 
za Ifivota i na samrtnom casu mogu razpolagati svojom pokretnom 

* Doc. 307. 



CIV 



Ulka Opatavma^ 



imovinom po volji; a nekrctnine kao kuce i gmnte, da oi za liTota 
ni na samrli ne smiju o&taviii onim, koji su izvan ove obdine, a nili 
su voljnl naseliti se u nju« a navla§ ne sroiju ih ostaviti protivnikom 
ill Dcprijaleljem kaptolskim; a crkvaro, samoslanom i a dnigc bogo- 
Ijubne svrhe oporuciti mogu saino nov^anu vriednost kii^h» ali same 
knee podnipoMo. Umre li ob<5inar ne naciniTSi oporuke, da ga nasliede 
rodjaci obojega spola sve do irecega koljena; ne bude li ih imao, da 
se imovina umrloga podieli u Iroje, jedan dio da je la du§u pokojni- 
kovu, drugi kaplolu, da njim po volji razpolaze, a tredi da se dade 
u obcinsku korist. U onom slucaju, kazni li se koji obdinar smrdu 
radi zlo^ina, ill uteCe prije osude, da mu imovinu zapliene kaptohki 
i obdinski sudac, te uzevSi obzir na potoro^ad i duznu pristojbu 
jednomu i drugomu sudcu i dnigim okolnostim, kaptol ce njom raz- 
polagati kako pronadje za najshodnije. Rani li koji obdinar u prisudu 
sudca znatjio koga, da platt 12 for. ranjenomu, a isto toliko sudcu, 
a sudac da ga pritvori dotle, dok izplati globu ili dok dade dovoljno 
jamstvo^ da de za 15 danah podrairili, Udini li to, ako nije sudac 
prisutan, a vjerodostojnimi se svjedoci dokaze, da plati islu globu- 
Pljusne li tko koga, ii iztuce i neznatno rani, bilo to pred sudcem 
U ne bilo, a svjedoci se dokaJJe^ da plati za modricu onomu, ako je 
destita glasa, 5 for. u zlatu a pet sudcu. ina^e samo forint, a toliko 
sudcu. Priepori glede pogrdah i psovkah, bill oni ucinjeni pred sudcem 
il ne bili, da se razpravljaju na obdinskom sudu, i u presudi, da se 
obzir uzme osoba uvriedjenoga, je li deslita glasa ili ne. Ostale manje 
prestupke sudit tt sudac po svojoj uvidjavnosti, Pozvan obdinar na 
sud, ne dodje li na prvi poziv, da plati sudcu za osam danah osam 
dinarah; ne dodje li na drugi poziv, da plati 12 dinarah, a ne dodje 
li i na tredi, da plati 20 dinarah, osim ako svoje nedo§a§de valjano 
izprida. Bude li tko pozvan jcdnim odrjeSitim pozivom^ smatra se kao 
da bi Iri puta zvan bio, pa ne dodje li na taj odrje5iti poziv, platit 
dc globu, kao da bi tri puta zvan bio. U ostalih sudbenih postupcih 
da se drie zemaljskoga zakona i obidaja. Bude li obdinar osudjen da 
plati dug il globu, a obrece rok u koji de izplatiti, a ne sumnja se 
o njemu da bi utekao, ne smije se zatvoriti, ved da poloii jamslvo, 
da de do uredena roka podmiriti. Ako prodje rok, a on ne zadovolji 
dulnosti, ne ima li toliko gibive il negibive imovine, kojom bi se 
dulfnosti moglo zadovoljili, da ga slobodno pritvore; ucini li sudac 
proti loj odredbi. ima pravo zatvorenik podidi tuFbu na njega. Da 
pako rcceni obdinari za tolike njim izkazane blagodati zahvalni budu, 
zahtieva kaptol, da ga priznavaju gospodarom, da u duvanju i obrani 
tvrdjc i osobno i sa svojimi stanari budu na sluibu. Kaptol se 



liea Opatmnna, 



CV 



odriSe svakoga gospodstva nad obf^inari, a tako isto zabranjuje i $vo- 
jemu sudcu, ali zahtieva, da ih obdinari vaviek poSiuju; sluB li se, 
da uvriedi il opsuje obdinara koji kanonik il kaptolski sudac, a ob- 
<5inar se prituzi kaptolu, pa se pronadje da je tuzba istinita^ tuzitetju 
ie se daii zadovoljstina. Da reSeni obcinaii spokojno mogu zivjeti, to 
prepovicda kapiol, da ih kanonicka slulincad nili ne vriedja nili psuje; 
slu£i li $e» da koji kanonicki sluga pocini u obdni umorstvo il opsuje 
obdinara, a obc^ioa ktlvca uhvati, da mu prema izgrcdu i slobodno 
sudi i kazTkl Nc mo^e li takovoga slugu uhvaiiti u obdini, jer po- 
^nivli zlocln, utekao je, da ga slobodno hvala na kaptolu (ulici), a 
ntpoSto ne u crkvi, dvorovih kanonickih ili prebendarskih, a gospodar 
takovoga sluge, da pridrzi njegovu imovioti il zaslulenu pladu, dok 
ne odredi kaptol, kako de njom razpravirL U manjib stvarib, a na- 
rocito glede duga, duzan je svaki kanonik za svoga slugu obcinaru, 
ako mu se prituzi, po pravict udovoljiti; ne uj^int li toga, to kaptol 
pridrzaje za sebe pravo tako o kanoniku gospodaru. kako i o njegovu 
slug! shodna odrediti. Napokon da tt u irae priznanja kaptolskoga 
vlastnictva u toj obcini poslije 16 godinah, kako \m je to zajamceno, 
placat o novoj godin^ svaki obcinar od cieloga kudi§ia jednu petinu 
forinta u tekudem novcu, a riie se nikada ne ce zahlievali. Na po- 
sljedku poSlo je kaplol naumio u torn obsegu odieliti i vi^e zemljiSta, 
da se na njemu otvore nove ulice 1 nasele u njih aovi stanovntci, 
kada to ucini, to i za le nove obdnare da vriedi laj zakon i da 
s ovom jur postojecom obdinom sa^injavaju jednu cjelinu pod jednim 
obdinskim sudcem.* 

^od. 1478. na 17. februara zakljuci kaptol u svojoj sjednici, 
da svaki kanonik il osobno il po svojih kmetih sagradi u Opaiovini 
dvie kuce a svi ukupno i viednicu i da je 10 do Martmja gotovo. 
Tko bi prkosio, gubi predij i diobu o novoj god in i. Gradivo za kuce 
da se sjece u kaptolskih 5umah.* 

U isto doba, kada se zagrebacki kaplol po?5eo u^vr§divati proii 
oasrtaju turskom, i biskup Osvaldo da od neprijateljske provale sa- 
cuva biskupski grad, dao je oko njega, a narocito na juinoj strani 
(jer ga s iztoka Stitio ribnjak) podidi visoki nasip izkopav§i pred njim 
duboki jarak. Ovo doznajemo iz priluzbe zagrebadkih Dominikanah, 
kada su god. 1473. zaraolili papu Siksta IV., da se iz laSkoulickoga 
samostana sv. Nikole preseliti sraiju na zagrcbac^ki Gradac do kapele 
sv. Katartne, naved5i uz druge razloge i taj; „5to je biskup mvrdjujuc 



* Doc, 309. 
« Doc; 311. 



CVI Zivot i obi^aji u kapiolu za^rebailkom. Naimenovanje kanonikah. 

svoj grad radi turske provale, onaj put, kojim se ravno i lasno do- 
lazilo u njihovu crkvu, sasvim razyalio i uniStio.^ 

2ivot i obiiaji u kaptolu zagrebaikom. O utemeljenju kaptola 
zagrebaSkoga, njegovom razvitku i uredjenju, o 2ivotu i obiSajih pocevSi 
od osnutka biskupije (1093.) do svrSetka XIV. vieka progovorio sam 
u I. svez. ovih spomenikah (str. CIX — CXXXIV), a sada 6u nacrtati 
njegovu proSlost u XV. vieku. 

Naimenovanje kanonikah. Do svrSetka XIV. vieka zagreba(3ke ka- 
nonike imenovali su ill domadi biskupi, ili ugarski kraljevi, a cesto 
i rimska slolica, u XV. pako vieku ne nalazimo primjera, da bi papa 
koga postavio kanonikom zagrebackim. U torn se vieku tim pravom 
slulili samo domad biskupi a i kraljevi ugarski ,,auctoritate juris 
patronatus regii". U onom razdobju XV. vieka (1433—^1465), kada 
je, kako demo brzo doznali, nastao priepor medju raznimi kandidati 
za stolicu biskupije zagrebacke, grofovi Celjski dovinuvSi se u Hr- 
vatskoj silne vlasli i premodi, a narodito Friderik i Ulrik (1436—1456), 
koji su prisvojili za se i naslov pokroviteljah zagrebaCkoga episko- 
pata (tutor et advocatus ecclesie zagrabiensis), namjeStahu za kanonike 
svoje Ijude, a i tudjince Slovence i Niemce, koja je naimenovanja i 
sam kralj Vladislav Posthumus g. 1453. zakonitimi priznao i odobrio.* 
Takovim se naSinom napunio kaptol Ijudmi raznih narodnostih, razli- 
(3ite <^udi, a cesto i nesposobnimi, §to je bilo na uStrb ugledu i zvanju 
ovoga (^astnoga sbora. Da se sacuva Sast ovoga uglednoga tiela u 
biskupiji, to je kralj MatijaS (jer je jo§ trajala borba raznih prelen- 
dentah za zagrebacku biskupsku stolicu) na 24. maja god. 1462., slu- 
zedi se svojim patronatskim pravom, ovlastio biskupa varadinskoga 
Ivana Viteza iz Sredne, da on izpraznjena mjesta zagrebackih kano- 
nikah podjeljuje osobam sposobnim i zasluznim, tc ujedno naJoXio 
kaptolu zagrebackomu, da samo onoga ustoli, koga reSeni biskup 

* Doc. 285. 

* Nos Ladislaus del gracia Hungarie, Bohemie, Dalmacie, Croacie etc rex, 
Austrieque et Stirie dux, necnon marchio Moravie etc. Memorie commeDdamus per 
presentes, quod nos universas collaciones quorumlibet beneficiorum in ecclesiis: 
cathedrali za^rabiendi aut coUegiata chasmensi per fideles nostras, illustres principes, 
dominos Fridericum et Vlricum Cilie, Ortemburge, Segorieque comites ac regni 
Slavonie banos, hactenus quibuscumque personis factas, ratas et gratas habendo, 
presentibusque approbando et ratificando eisdem auctoritate nostri jurispatronatus, 
regium consensum nostrum prcbuimus jrmmo prebemus pariter et as?ensum prescn- 
cium litteranim nostrarum vigore et testimonio mediantc. Datum Wyenne feria sexta 
proxima post festum beati Georgii martiris. Anno dommi millesimo quadringente- 
simo quinquagesimo tercio. Regni nostri anno tredecimo. 

Act. Cap. Ant. fasc. 91. nr. 24. 



Natmenovanje kanonikah, Kaptol pod za^titom krune. CVII 

imfnuje, jer da de svakoga, tko bi mimo njegova naimenovanja 
usloljen bio, smatrati nezakonitim.^ — Da su svrSetkom joSte XV. 
vieka i biskupi zagrebacki uzivali prava imenovati kanonike, neka 
nam sluzi za dokaz to, §to je na 9. aprila 1499. biskup Osvaldo Tuz 
zagreba^ku prepozituru s kanonikatom podlelio svomu bratu Alfonzu, 
i nalozio kaptolu, da ga ustoli.* — Jedan samo poznat nam je slucaj, 
da je kaptol (oko 1466.) uz prkos tomu, §to je kralj MatijaS arcidja- 
konat goricki podielio kanoniku Martinu, tu (^ast podao kanoniku Di- 
mitru ; ali je toga radi pao kaptol i u nemilost kraljevu, koji mu taj 
postupak istom na silne molbe velikaSah jedva oprostio.* 

Tim jer je kralj Ladislav utemeljiv§i biskupiju zagreba^ku (sv. I. 
sir. I— IV. CVII— CIX), a uz nju i stolni kaptol, koga je takodjer 
posjedi obilato nadario, postadoSe kraljevi ugarski patroni zagrebac- 
koga kaptola, koji je i toga radi, kada mu se kakova nepravda cinila, 
tralio u krune, kao u svoga patrona, zaStitu. — Vrlo je znamenita 
glede toga predstavka kaptola zagrebackoga, podnesena kralju Mati- 
ja§u (oko 1470.), u kojoj nacrtavSi tro§no stanje stolne crkve i biede, 
koje Irpi §to mu se posjedi oiimlju, desetina uzkraduje a kanonici 
progone, prcporno ga moli, da mu svojom kraljevskom patronatskom 
vlasti u pomoc prite^e.* — Na prituzbu kaptola zapovjedi 20. aprila 
g. 1464. kralj MatijaS banom Kmeriku Zapolji i Nikoli Ilockomu, da 
kaptol i njegove podanike u prastarih njihovih pravih, povlasticah i 
posjedih §tite proti svakomu napadacu i progonitelju.* — Isti kralj, 
kada mu se god. 1471. prituzio kaptol zagrebacki, da se po njihovih 
i prebendarskih dvorovih i zaselcih cesto smjeStava vojska, koja pro- 
lazi mimo Zagreba, a da im tim i mnogo Stele nanosi, prepovieda 
banom i kraljevinskim kapetanom, da se ne u^ude, ako kaptol ne 
dozvoli, nastanjivati vojske po njihovih dvorovih i posjedih; a na 
1. oklobra i. g. po§lo bi opetovano prepoviedio banovom Blazu Ma- 
gjaru i Damjanu Ilorvatu, da neukonacivaju vojske po kaptolskih 
dvorovih, to ih kori jo^te, §to su na kaptolski posjed Toplice kod 
Varazdina nametnuli uz prkos kaptolskih sloboStinah neki izvanredni 
namet, a prigodom njegova uljerivanja, §to su njihovi vojnici ubili 
ondje do dvadeset kmetah.^ — MalijaSev nezakoniti sin, vojvoda i ban 
Ivan Korvin, nala2e g. 1491. banu Ladislavu Egervaru. te podbanom, 

* Doc. 224 

* Doc. 393. 
' Doc. 249. 

* Doc. 319. 

* Doc. 233. 

* Doc. 268. 270. 



CVIII 



Borha stolid bnkupije tagrebaike. 



i Antunu Poku medvedgradskomu kastelanu i kapelanom zagrebackoga 
Gradca, da Slujud svetu usporaenu njegova otca» koji je kaptolu za- 
grebackomu osobito naklon bio, da ga i oni :^tite u svih njegovih 
slobo^iioah i pravih.^ — Spram ove visokc kraljevske zaSlite bija§e 
kaptol zahvalno^cu vezan, sloje(5i vazda pripravan kruni na slulbu. 
Kada je god. i486, nalozio kralj MatiJaS stubickomu plemicu Grgi, 
da u kraljevini Hrvatskoj iztiafuje solne rude, zapovjedio je kaplolu, 
da mu u pripomoi^ §alje svoje Ijude i propitkujc svojc kmete za 
takove rude, a §to dozna, da recenoga iztrazivaoca Grgu obaviesti,' 

AH je i btlo slucajevah, da jc kaptol sa svojim patronom doSao 
u sukob, a to je bilo najviSe u onom razdobju XV. vieka, kada se 
razni pretendenti otimali za stolicu biskupije zagrcbacke. O torn 
scienim, da je potrcbno ne5to obSirnije progovoriti. 

Po smrli Mskupa Ivana Albena bijaSe stolica biskupije zagre- 
ba^ke prazna podpunih sedam godinah X. \ od godine 1433 — 144a 
Povod» za:5to je lako dugo neposjednulom bila, nije nam poznat, ho 
nagadjamo, bilo, poMo je u to doba razsipno§cu dvora drzavtia bla- 
gajna osiromaSila, pak joj dobro do§ao prihod tako izdaSne biskupije; 
bilo pak, Slo jc vjerojatnije, §to se i razni pretendenti borili za nju» 
le je telko bilo prooa^fi, koji bi medju premci najbolje dolikovao. 

Da se ovomu prieporu na put stane, papa Eugenij IV. na molbu 
i predlog kaptola svr5clkom srpnja g, 1440. imenova biskupom za- 
grebackim Benedikta de Zolio, kanonika i kathedralnoga arcidjakona 
u kaptolu zagreba^kom. Ovinn imenovanjem nije priepor prestao, da- 
pace on je jo5te postao zeSci, a uzvitlaSe ga mofni tada raoslavinski 
plemidi Cupori, nastoje6i da lu stolicu zasjedne jedan 81an te obitelji 
na ime Dimitrija Cupor, biskup kninski. Uz Cupore pristado^e i gro- 
fovi Celjski, a njihovim poticanjem i sam kralj Vladislav Poljski. 

U koliko se u kaptolu radilo o toin, da se biskup Benedikt 
odrii na stolici zagrebackoj, tinn se ja£e receni pleniidi dizali, da ga 
obore. Samoga kralja u klimavlh onih odnoSajib. u kojih se tada na- 
lazila Ugarska i Hrvatska, bija§e vrlo lasno na svoju luku dobiti, 
s toga on pocetkom godine 1443. nalozi kaptolu pod kaznu ^gubitka 
glave, izgona i zapliene svih dobarah*, da se ne ima pokoravati bi- 
skupu Benediktu. Ovoj strogoj zapoviedi pokorio se napokon kaptol, 
te je uzkratio svomu biskupu duinu po^sluSnost, na Sto Benedikto udari 
cieli kaptol crkvenim interdiktom i zatvori xvci stolnu crkvu. — Po5to 
se medju tim priblizavale vazroenc svelkovine, da se one dostojno pro- 



» Doc. 359. 
• Doc. 341. 



Borha o stoHci bhkupij€ Magrtimike. 



CIX 



slave, obratio se kaptol na papina legata kardinala sv, Sabine, na- 
crlav§i mu u molbi, da njihov ncposluh spram bii>kupa nije svoje- 
voljan, \tt da ih na to prisilio kralj slrogim svojim naJogom, ali 
oni da su voljni pokoriti se biskupu. Prema tomu nalozi legal opatu 
zagrebackth Cistercitah, da skine s kaptola biskupov interdikt, no pod 
taj uvjct, da se tefajenn cetrdeset danah kanonici s biskupom izmirc; 
ne ucine li toga, da ih opat udari novim interdiktom.* 

Ovim se, kako nam se ^ini, prva bura na biskupa Benedikta 
ponjeSto smirila (jer je i skoro tza toga i sam kralj Vladislav Poljski 
3caglavio u bitci kod Vame g. 1444), ali nc za dugo* Silni Cupori 
(od kojih je pocetkom druge desetine XV, vieka jedan Clan i banovao) 
svakako nastojahu, da stolicu biskupije zagrebacke zaposjedne njihov 
rodjak kninski biskup Dimitrija. Da se ovo posligne, upotrebiSe sva 
sredstva, kojimi napokon izposlovaSe, da je papa Eugen IV. (ne$to 
prije svoje smrti f 23, februara 147 7 J Benedikta sa zagrebacke sto- 
lice premjestio na kninska, a Dimitra Cupora sa kninskc stolice na 
zagrebacku. 

Dimitar se Cupor zaputio na to u Rim, da se pokloni novoiza- 
branomu papi Nikoli V.» a da poluci od njega polvrdu svoga naime- 
novanja, spomenuo mu, da je na to premje^^tenje drage volje prislao 
kaptol zagrebacki, 5to da je i pismeno ocitovao pokojnomu papi Eu- 
genu IV. Kada je o torn siignuo glas u Zagreb, kaptol se vrlo uz- 
bunio, te na 20. maja sastavi i oda^alje u Rim pismo, kojim javlja 
papi, da on za Dimitra Cupora nikakove privole nije izdao, a nadje 
H se kakova njegova privola medju spisi pokojnoga pape, da je lazna, 
jer da kaptol pozna svoga biskupa Benedikta kao covjeka ucena i za- 
slulaa i vrlo sposobna za upravu biskupije, pak molt papu, da za 
Ijubav boiju pridrzi Benedikta na zagrcbackoj biskupskoj stolid,* 

Ovu smjernu i istinitu molbu uvazi Nikola V. te na 6. oktobra 
naloli Ivanu kardinalu djakonu sv. Angjela, inace svomu legalu za 
Ugarsku, da u njegovo ime prepoviedi biskupu Dimitru Cuporu, da 
se ne usudi zasjesti biskupske stolice. Ne posluhne U ga, da upotrebi 
proti njemu crkvene kazne. 

5 ovoga papina naloga uzvlilala se pod puna hajka za Dimiira 
Cypora proti biskupu Benediktu, kojoj se na celo stavio Ivan Itunjad, 
guberoator kraljevinah Ugarske i Hrvatskc. s ugarskim episkopatom, 
grofovi Celjskimi i Cupori, te su olimanjem crkvenih dobarah, pro- 
gonom prista^ah Benediktovih, napokon prisilili ga, da je na to pre* 
mje^lenjc i sam pristao i podpisao ga prcd javnim nolarom. 

^ Doc. 117. 
« 0OC. 143. 



ex Borba o stolid biskupije zagrebaUke, 

Kakove i kolike li bijahu spletke proti biskupu Bencdiktu i 
kakov se pritisak ($inio na rimski dvor, da namjesti Dimitra ^upora 
na zagrebaCku stolicu, to se najjasnije razabire iz papina pisma, koje 
na 30. aprila 1451* posla reSenomu svomu legatu kardinalu djakonu 
Ivanu. U toj poslanici spominje papa, kako mu je davno prije na- 
loHo bio, da biskupa fienedikta ostavi u Zagrebu, a kninskomu bi- 
skupu Dimitru da pod prietnjom crkvenih kaznah prepovjedi zasjesti 
slolicu biskupije zagrebaSke, a taj njegov nalog da je legal i izvrSio 
bio ; nu poSto je tecajem vremena stiglo na rirasku slolicu iz Hrvatske 
i Ugarske mnogo pisaniah, tuzbah i predstavakah kako od biskupah, 
tako od plemii^ah, a narocito od gubernatora kraljevinah Ivana Hu- 
njada, u kojih se medju ostalimi spominje i to, da su grofovi Celjski 
silom oteli neke posjede i gradove crkve zagrebacke, a tim da je 
biskupija mnogo Stetovala, no da su isti grofovi skloni sve oteto 
vratiti, pristane li papa na to, da se Dimitar Cupor s kninske stolice 
premjesli na zagrebacku, a biskup Benedikt sa zagrebacke na kninsku. 
Papa, da je dugo vremena oklievao, da, Sto vi§e i pismeno opominjao 
grofove Celjske, da oteto vrate, ali niti oni niti drugi plemi<^i do sada 
upravo ba§ niSta nisu vratili. Kako su ga izviestili jo§te i nadbiskup 
ostrogonski i biskup vacki, koji se osobno o tom biskupskom pitanju 
i prieporu bavio u Zagrebu, da su posjedi i gradovi crkve zagrebacke 
istoj ba§ radi biskupa Benedikta oteti, da biskupija s njega danomice 
propada, a poSto je joSte doznao i to, da je napokon i sam Benedikt 
pristao na to premjeStenje, koje bi crkvi zagrebackoj tim u prilog 
bilo, to posavjetovavSi se sa kardinali, nalaze legatu, nadbiskupu ko- 
lockomu te biskupu pecujskomu i vackomu, da Dimitra Cupora ustole 
na zagrebaSkoj stolici, a Benedikta sa zagrebacke premjeste na kninsku. 
Uzprotivi li se on tomu, da upotrebe sve moguce crkvene kazne. 

I papin legat i receni ugarski biskupi odvazno se stavili na to 
da biskupa Benedikta maknu, a da ustole Dimitra Cupora. No protiva 
toga snazno se opro i sam Benedikt i oba kaptola : zagrebacki i caz- 
manski sa sve<5enstvom i mnogimi svjetovnjaci, a napokon i sami 
grofovi Celjski, koji zavadiv^i se s nasilnimi Cupori, prislupiSe stranci 
Benediktovoj. CuvSi za to papa Nikola V., cesto je neposluSne opo- 
minjao, da se njegovoj odredbi pokore, no poSto njegove opomene 
niSta nisu koristile, nalozio je svomu legatu i nekojim ugarskim bi- 
skupom, da neposluSne udare inierdiktom i ekskomunikacijom, koji 
su i taj papin nalog izvrSili. Ali po§to se s te crkvene kazne narod 
uzrujao i uzbunio, pa se je i bojati bilo, da ovo premjeStenje ne bi 
proSlo bez krvoprolida, to je papa, da tomu predusretne, ustanovio, da 
Benedikt oslane dotle u Zagrebu, a Dimitar u Kninu, dok on shodno 



Borba o stolid biskupije zagrebaike, CXI 

ne odredi, a uz to na ii. decembra 1451. nalolio je krSkomu biskupu 
i cistercitskomu opatu u Landstrassu, da s biskupa Benedikta, zagre- 
baSkoga kaptola i svedenstva skinu crkveni interdikt, a svjetoynjake 
da rieSe ekskomunikacije. 

Ne dugo iza toga ili svrSetkom g. 1453. ili pocetkom g. 1454. 
umrie zagrebaSki biskup fienedikt. 

Benediktovom smr<5u izprafnjenu stolicu biskupije zagreba(5ke 
namieni papa njitranskomu biskupu Tomi de Dabrence; all Dimitar 
Cupor poduprt ugarskom vladom i svojim rodom, nije ju htio tako 
lasno napustiti, a grof Ulrik Celjski, koji bija§e na vrhuncu mo<^i u 
Hrvatskoj, 2ivudi s Cupori u zavadi, da Dimitrove teznje osujeti, 
predloii papi Nikoli V. nekoga Slovenca Baltasara Motschiedla, zup- 
nika sv. Petra u Radojevicah (Radraansdorf) uz preporuku, da <5e za 
njegova biskupovanja zagrebaSka biskupija silno procvasti. 

U kaptolu je zagrebackom poznato bilo, da je papa Nikola V. 
zagreba^ku biskupsku stolicu namienio njitranskomu biskupu Tomi, 
ali silnorau uplivu grofovah Celjskih ne samo da nije podlegao, vec 
se i lako nizko snizio, da je pod prietnjom izkljucenja i li^enja pre- 
dijah sklopio u unularnjoj sakristiji stolne crkve i svecanu zavjeru 
za re^enoga Baltasara,* koji tim jo§ie vedraa poduprt preuze u svoje 
ruke biskupska imanja. Ovim postupkom naniela se biskupu Tomi 
vclika §leta, a poSto je medjutim umro papa Nikola V. (24. marta 
god. 1455.), to on njegovu nasljedniku Klementu III. prijavi, §lo je 
Baltasar pocinio i zamoli ga za pomod Prema lomu zapovjedi papa 
biskupu pecujskomu Andriji, da iztrazi ^lo je na stvari i Tomu da 
uvede u dobra i ujedno da mu izruci i duhovnu pastvu. Ali kada 
je Andrija htio to izvrSili, silno mu se opro i Baltasar i kaptol, s toga 
i Baltasara i kaptol udari crkvenim interdiktom; a ovi se obiatili na 
kardinala Ivana, papina legata u Ugarskoj, koji skine s njih receni 
interdikt, te je opet Baltasar i nadalje mirno uzivao biskupske do- 
hodke na ^letu Tominu. Ovo sve bija^e javljeno papi, koji na 23. 
marta g. 1456. nalozi recenomu svomu legalu, da proii Ballasaru i 
kaptolu §to stroze postupa, da, i crkvenimi kaznami, a ne budu li 
one koiisiile, da upolrebi i svjelovnu silu. 

U ovu se borbu upleie opet poznali nam kninski biskup Di- 
mitar Cupor, tvrdedi na podlozi pecatnicah Eugena IV. i Nikole V., 
da je on jedini zakoniti biskup zagrebacki. SaznavSi papa Kalisto IH. 
o tom nedostojnom prieporu, odpisa na 21. maja 1457. svojim le- 
gatom u Ugarskoj recenomu kardmalu djakonu Ivanu i Dionizu kardi- 

» Doc. 181. 



CXII 



Borba o stolid bukupije mgrebaike. 



nalu sv. Ciriaka, da akoprem zupnik Baltasar i svojlm spletkarenjem 
i upUvom Ulrika Ccljskop^a nasioja zasjesti slolicu btskupije zagie- 
backe; a Dimitar Cupor opel na temelju bullali Eugetia IV. i Nikole V,. 
koje jc on dobio na lukavi nacin. svimi mogudimi sredstvi tezi ta- 
kodjer za tim, te obojica priece zakonitomu biskupu Tomi, da ne 
moze zasjesti zagrebacke biskupske stolice, to papa svojom apostolskom 
vlasti potvrdjuje i javno priznaje jedinoga Tomu zakonitim biskupora, 
a Dimitru i Baltasaru pod crkvenim izob<!enjem zapovieda, da se toga 
okane, le nalaze recenim legatom, da Tomu ustole u Zagrebu i da 
mu uru6e du^evnu i svjetovnu upravu ove biskupije. 

Sada islom, kada su papini legaii btjeli provesli taj njegov nalog, 
digle se straoke, i da to preprie^e, poslale su u Rim svoje izaslanike, 
koji su u pape i sbora kardinalskoga svaka svoga kandidaia §to lo- 
plije preporucivale kao najsposobnijega i naj^eljenijega. Prema tomu 
naloli (prema svrSelku g. 1457.) papa recenomu svomu legatu kardi- 
nalu Ivanu, da tocno prouci opet priepor medju Tomom, Diniitrom 
i Baltasarom, pak da se za jednoga od ove trojice odluci, 1 da ga u 
irae limske stolicc proglasi zakonilim biskupom i kao takovoga ustoli, 
upotrebiv za to sva zakonila sredstva, 

Za dugoirajne ove borbe o stolid biskupije zagrebacke naravna 
je stvar, da su se stranke zamrzivSi se medju-iobno i progonilc, s toga 
se i recenomu legalu kardinalu fvanu nije hljelo rieSiti ovaj priepor, 
le je ostao nerieSen jo5te iza srarli pape Kalisla HL, kojega nasljednik 
Pio IL na 30. dccembra \ 460, nalozi opeta recenomu legatu kardinalu 
Ivanu i kardinalu Dionizu i biskupu canadskomu, da rie§e vec jednom 
medju Tomora, Diroilrom i Baliasarom laj mnogogodi^nji priepor, te 
jednoga izmedju njih proglase biskupom zagrebackim i tomu da u 
ime rimske stolice izruce duhovnu i svjetovnu upravu biskupije. 

Kada je i ovaj nalog ostao bezuspjeSan, to ga sara papa rie^i 
na 13. januara g. 1463. evo ovako; poSto je po srarli zagrebackoga 
biskopa Benedikta njegov predSastnik Nikola V. Tomu de Dabrence, 
tadanjega biskupa njitranskoga, imenovao biskupom zagrebaJkiro, a 
poSlo usljed splelkah biskupa Dimitra Cupora i nekoga Baltasara 
stolicu iste biskupije nije mogao zasjesti, le crkva zagrebacka liSena 
zakonitoga pastira mnogo da je trpila, a i sada trpi, to on Tomu 
prenosi na neiom izpraznjenu biskupiju njitransku, ali pod laj uvjet, 
ako 1i se te^ajem jedne godine ne povrati njitranskomu episkopatu 
mimo uzivanje Njitre i ostalih zalozenih gradovali i zaselakah itd., 
da lada slobodno prodje na zagrebatiku slolicu, i da ovdje u ime 
vrhovnoga poglavara crkve upravlja njom kao jcdini pravi i zakonili 
biskup 



Pavlastice zagrebaHkoga kaptola, CXIII 

OtiSav Tomo na njitransku stolicu, po§to se nakon danoga mu 
roka na zagrebacku stolicu nije nili povralio niti je bio nakan vratiti 
se, to papa Pavao II. (nasljednik Pija II.) na 14. juna 1465. imenuje 
Dimitra Cupora biskupom zagrebackiro . * Tako se napokon svrSio taj 
mnogogodiSnji spor o biskupiji zagrebackoj, s kojega je kaptol zagre- 
backi mnogo i mnogo trpio. 

Osim u kralja, kao patrona, tra^io je kaptol za§titu i u vi§e 
crkovne vlasti n. pr. god. 1435. obralio se na koncil basilejski pri($a- 
ju6 mu, kako se kaptolska dobra otimlju, a kanonici napastuju. A 
po§to im je vrlo tegotno utjecati se za svaku stvar u Rim, mole 
koncil, da shodno u toj stvari odredi; to je koncil ovlastio biskupa 
pecujskoga, te opata zagrebackih Cistercitah i opata beckoga, da u 
ime najviSe crkvene vlasti rje§avaju svaku kaptolsku tuzbu i shodno 
odrede.* 

Pokraj vi§e za§tite da se uzSuvaju kaptolska prava i sam se 
kaptol kao tielo sloino brinuo, dapa^e i zavjerio se, da de jednoduSno 
braniti svoje sloboStine. Kada je oko godine 1460. komamicki arci- 
djakon u kolockoga nadbiskupa Izposlovao, da je poslao u Zagreb 
nekoga Roberta, da u njegovo ime izabere kaptolskoga vikara; da se 
ovo kaptolsko pravo obrani, to se kanonici priscgom zavjerili i tu 
zavjeru podpisali, da <^e se jednoduSno boriti protiva toga.* G. 1464. 
na 21. oktobra sabrani se u unutarnjoj sakrisliji kanonici jednoglasno 
odluce za odmazdu (poena talionis) t. j. uglaviSe, kada li kaptol koga 
svoga suSlana radi povrede kaptolskih pravah kazni, da se istom 
kaznom pedepSe i svaki onaj, koji bi se za krivca zauzeo.* Kada je 
iste godine na 17. augusta kaptol izabrao kanonika Dimitra za kap- 
tolskoga vikara, to se morao pismeno obvezali, da 6e u svih, a oso- 
bito u te2ih slvarih pitati savjeta u kanonikab, pa kako oni odrede, 
onako de on izvrSiti. Zatraze li, da se te casti odrekne, da de ju s 
mjesta polozili; da se svojom vlasti ne it spram njim sluziti i bez 
njihove privolje nikoga kazniti.* 

Od ostalih pravah, koja su uzivali kanonici, bilo je i pravo 
oporucivanja t. j. da svojom kretnom il nekretnom imovinom, ste- 
cenom ili priStednjom dohodka crkvene nadarbine ili drugim zako- 
nitim putem, mo2e svaki na samrtnom casu razpolagati po volji. Ovu 
prastaru povlasticu, koju im udielio biskup Stjepan II. godine 1237., 

' Theiner. Mon. Hung. vol. II. 

* Doc. 88. 

* Doc. 216. 

* Doc. 236. 
» Doc. 235. 



ex IV PavlasHce zagrebaikoga kaptola, 

dao je kaptol potvrdjivati i od njegovih nasljednikah Antuna, Ivana 
i Pavla, a god. 1402. potvrdio ju i biskup Eberhard Alben, prido- 
davSi joj, da poSto su nedavno (u decembru 1396.) gradjani zagre- 
baSki nasmuv^i na kaptol mnoge kanonicke dvorove popalili, to da 
svakomu onomu kanoniku, koji sagradi novi dvor, da se isti procieni, 
a polovinu od te procjene da plati dotiSnomu onaj kanonik, koji taj 
dvor nasliedi bilo za zivota ill po smrti onoga, koji ga je sagradio; 
dozvoljava jo§te, da rodjaci i slulin&d svakoga umrloga kanonika 
mjesec joSte danah po njegovoj smrti mogu stanovati u dvoru, i za 
to vrieme da im se davaju i dohodci, koji bi pripadali pokojniku za 
taj mjesec.^ — Ovu istu povlaslicu potvrdio je kaptolu na 1. januara 
g. 1446. i biskup Benedikt.* 

Kada je na 20. augusta g. 1476. biskup Osvaldo dozvolio kap- 
tolu, da se obzida i novimi naseljenici ojaca, o oporucnih kanonijl^kih 
odredbah ustanovio je ovako: po§to se zalostno uvjcrio do sada, da 
kanonici i kaptolski dostojanstvenici od svoje ostavStine ili nikada ili 
riedko kada stolnoj crkvi, kojom blagodati zivu, ni toliko nisu ostavili, 
da bi se njeSto bar upotrebiti moglo, da se nabavi il popravi crk- 
veno ruho, d^ i mnogih, kada su umrli ne nacinivSi oporuke, ostav- 
§tina se bezdu§no razgrabila i to tako, da nije niSta ostalo, §to bi se 
moglo namieniti za du§u pokojnikovu; dapaSe da su i sluge i vje- 
rovnici radi neizpla<$ene place ili duga ostali praznih rukuh; da se 
indi tomu predusretne, to prosudivSi zrelo stvar, odredjuje za kano- 
nicke dvorove, koji u ostalom spadaju pod biskupsku kolaturu, a do 
sada su bili zlo upravljani, dapace zapu§teni, da oni kanonici, koji bi 
ih ili popravili ili od temelja i mjestimice sagradili ili dogradili, da 
se odaberu u kaptolu cetiri clana, koje ce oznaciti ili sam biskup, ili 
u njegovu odsudu kaptol, a te de i zaprisedi, da de oni savjestno pro- 
cjenjivati vriednost popravakah, a torn procjenom da mo2e onaj, koji 
je dvor sagradio ili popravio, razpolagati ili za zivota ili na samrtnom 
c^asu , ili ako se u drugi dvor preseli ili se odrekne kanonikata, to 
ostaviti za du^u i za popravak crkve. Umre li takov kanonik, koji je 
na ime popravio il sagradio dvor, a ne ostavi nikakova imutka da 
se vjerovnici ili sluge mogu naplatiti, tada neka se od svote, za koju 
je takov popravljeni ili sagradjeni dvor procienjen, od te procjene 
najprije namire vjerovnici i sluge, a preostatak da se uloH za du§u 
mu i za popravak crkve. Mogu li se pako iz pokojnikove ostavStine 
podpuno izplaiiti vjerovnici i sluge, to se pripadaju<5a mu procjena 

* Doc. 5. 
" Doc. 141. 



Pavlastice zagrebadkoga kaptola. CXV 

dvora cjelokupno neka ulo2i u crkvene potrebe. Umre li koji kanonik 
ne naCinivSi oporuke, da svakako vi§e spomenuta cetvorica prociene 
troSak, koji je imao, §to je dvor ill popravio ili sagradio, a tada da 
se dicli, kako je receno. — Ho<5e i zapovieda pod prokletstvom, da 
svaki novi kanonik, dobio on dvor pd biskupa ili, kad je biskupska 
stolica izpraSnjena, od kaptola, prije nego udje u dvor, mora platiti 
na ruke obskrbnikah stolne crkve procjenu onoga dvora. Ako je tako 
siroma§an, da je odmah izplatiti ne bi mogao, da nrn kaptol odredi 
rok za izplatu bilo za jednu, a najviSe za dvie godine. TTko bi se pak 
uselio u dvor ne mole<^i ga ni u biskupa ni u kaptola i ne polo2iv§i 
procjene dvora, da je s mjesta izobden, mora se izseliti iz dvora, li- 
5ava se kanoniCke Casti i gubi dohodke dotle, dok ne zadovolji re- 
Senoj duSnosti; a kada zadovoli, mora i biskupa i kaptol moliti za 
oproStenje i da mu se dvor udieli. Napokon onaj, koji podpuno iz- 
plati procjenu dvora i useli se u nj, pa ostavi li ga u onako dobrom 
stanju, kako ga je primio, moze cielom upla<$enom pristojbom dvora 
razpolagati na samrti; ostavi li dvor troSniji, nego li ga primio, to 
^e mo<Si onolikom samo svotom razpolagati, za koliku bude procie- 
njena tadanja vriednost dvora. Toga radi strogo nala^e kaptolu, da 
bdije, da se ova njegova odredba u budu<$e strogo obdriava i da ju 
kaptol u svoj zakonik uvrsti.^ — Najveda procjena kanoniCkih dvorah 
iznosila je 45 for., a najmanja 4 for. 

Uz prava i slobo§tine, koja je kaptol zagrebaSki dobio od svoga 
patrona ugarskih kraljevah i doma<^ih biskupah, kojih je izvomike 
2uvao u svom arhivu, imao je on jo§te i poseban zakonik, t. j. sbirku 
ustanovah i odredabah, koje je sam stvorio, §to gledom na svoj 
udni2ni 2ivot, §to opet kao vlastelin spram svojih podanikah. U ko- 
liko nam je poznato, prvobitni takov sbornik zakonah i odredabah 
sastavljen bi godine 1334., nu taj se nije sacuvao do danas, jer ga 
je zamienio izpravljeni i popunjeni drugotni sbornik prozvan , album 
capitulare", koji je godine 1350 — 1352. sastavio kanonik Ivan, arci- 
djakon gori^ki. Tecajem vremena, a uplivom raznih okolnostih, povrh 
toga zakonika stvarao je kaptol ili nove ustanove ili postojede jur 
mienjao i prilagodjivao ih duhu vremena, koja je upisavao u posebnu 
knjigu prozVanu „rubrum capitulare ili liber rubeus". Takovih se 
novih ustanovah s vremenom vi§e sabralo, te je nastala nu2da, da se 
opet uredi i sastavi novi sbornik zakonah i obicajah, po kojih bi se 
kaptol u budu(5e upravljao. Da se takovoj novoj sbirci dade i potvrda 
vrhovne crkvene vlasii, to se godine 1487. obratio na papu Inno- 

* Doc. 302. 



CXVI Kaptol kao vjerodostojno mjesto. 

centa VIII. moled ga, da mu dozvoli nekoje stare zakone promieniti, 
a nove pridati, §to je i papa posebnim pismom na 7. aprila dozvolio 
mu.^ Tom se medju tim dozvolom, u koliko nam je poznato, kaptol 
nijp posluzio, u toliko na ime, da nije krom postojecega staroga sbor- 
nika sastavio diugi novi sbornik. 

Veoma va^na slu2ba, koju je vrSio kaptol zagreba(5ki spram 
narodu, bijaSe 

mjesto vjerodostojnosti (locus credibilis). Akoprem je teSajem XV. 
vieka bio u Zagrebu Hep broj javnih biljeznikah (notarii publici), 
pred kojimi bi se kao opunovlaStenici papinskimi ill kraljevskimi 
sklapali ugovori, cinili vjerodostojni prepisi vaznih izpravah, razvodi 
medjah, zapisi, oporuke itd., to je ipak kaptol, koji pocev§i od svoga 
osnutka bija§e vjerodostojni ra mjestom, tel^ajem XV. vieka kao takovo 
silno djelovao. Ved ovi nam spomenici pruzaju za to sijaset primjerah, 
a da se vidi raznolikost takova djelovanja, to ih evo spominjem: 

God. 1401. pred kaptolom izaslanici gradske ob<5ine prosvjeduju 
proti tomu, §to je kralj Sigismund njezine posjede Hra§<5e i Petrovinu 
darovao susjedgradskomu vlastelinstvu.* — God. 1417. kaptol kao 
vjerodostojno mjesto izdaje gradskoj obdini u ovjerovljenu prepisu 
privilegij kralja Sigismunda o gradskih sloboStinah.^ — God. 1424. 
opet gradskoj obdini izdaje kaptol prepis pisma bana Hermana Celj- 
skoga o njezinoj parnici s Mihaljem, sinom Pctra krznara.* — G. 1426. 
izaslanici gradske obcine opetovano prosvjeduju, §to je kralj S'gis- 
mund poklonio susjedgradskomu vlastelinstvu njezine posjede HraSde 
i Petrovinu.^ — God. 1432. pred kaptolom izaslanici gradske obdine 
sklapaju nagodu sa cazmanskim kanonikom kantorom Tomom radi 
otete robe i novca nakon smrli gradjanina i trgovca Friderika.® — 
God. 1436. izaslanikom gradske obcine, poSto se kaptol vjerodostojno 
uputio, da je gradska obdina neSto od drJavnoga nameta platila, i 
da joj je zaostatak oproSten, izdaje javnu svjedodbu.' — God. 1441. 
Gjuro, pop, urucuje pred kaptolom jedno gradjansko zemljiSte u Novoj 
vesi, koje je oltaru sv. Magdalene u stolnoj crkvi oporudio Konstantin, 
biskup roznanski.® — God. 1450. nalaze ban Friderik Celjski kaptolu, 
da vlastelina susjedgradskoga Heninga pozove pred banski sud radi 

1 Doc. 343. 
" Doc. 3. 

* Doc. 25. 

* Doc 39. 
"^ Doc. 43. 

* Doc. 59. 
' Doc. 94. 

® Doc. 132. 



Kaptol kao vjerodostojno mjesto. CXVII 

pravde, koju je vodio sa gradskom obcinom.^ — Isle godine pred 
kaptolom prosvjeduje gradski izaslanik proti Heningu susjcdgradskomu, 
§to zahtieva maltarinu od zagrebackih trgovacah.* — Godine 1451. 
gjurgjcvaSki kastelan Martin Cipsar priznaje pred kaptolom, da mu 
je gradska ob6ina podpuno izplatila svotu za prodanu joj kudu i 
zemljiSta.' — God. 1452. Nikola sa Beloslovca priznaje pred kap- 
tolom, da mu je gradska obdina povratila zalozena joj gruntovna 
pisma.^ — God. 1455. kada je gradska obcina krivca Petra Gundida 
uz jamCevinu pustila iz zatvora, njegovi jamci pred kaptolom izjavljuju, 
na koje su se uvjete gradskoj obdini obvezali.* — God. 1458. iza- 
slanici gradske obdine izjavljuju, kakova im je nasilja pocinio medvcd- 
gradski kastelan Bogavec Milakovid® — God. 1458. u kaptola dade 
gradska obdina za sebe prepisati nalog kralja MatijaSa banu Ivanu 
Vitovcu, gdje mu zapovieda, da §titi obdinu u njezinih sloboStinah.'' 

— Iste godine izdaje kaptol gradskoj obdini u vjerodostojnom prepisu 
nalog kralja Vladislava, kojim je uvela u posjedovanje kraljeva no- 
tara Ivana sa Gradca.® — Iste godine gradska obdina pred kaptolom 
prosvjeduje proti Nikoli zlataru, koji je prezreo gradsko sudiSte.® — 
God. 1461. dade gradska obdina u kaptola za sebe prepisati toSku 
sloboStinah, koje joj je udielio kralj Sigismund.^® — God. 1465. iza- 
slanici gradske obdine prosvjeduju pred kaptolom proti kr. tridesetaru 
Ivanu Maratiju, koji je uvricdio ob<5inu.^* — God. 1470. gradski sudac 
zabranjuje pred kaptolom, da Bozjakovinski podanici ne smiju prodati 
ni utuci ni jednoga komada marhe, §to su ju oteli gradjanom zagre- 

ba£kim.^* God. 1473. gradska obdna dade u kaptola prepisati 

povlasticu kralja MatijaSa, kojom ju opra§ta od pladanja kunovine i 
izvanrednoga namela.^^ — God. 1487. kraljevski sud nalozi kaptolu, 
da obdinu zagrebackoga Gradca uvede u dosudjeni joj posjed HraSde.^* 

— God. 1488. krizeva^ka zupanija moli kaptol, da samostan zagre- 

* Doc. 153. 156. 
" Doc. 155 

' Doc. 158. 

* Doc. 163, 

* Doc. 182. 

* Doc. 197. 
' Doc. 199. 
® Doc. 200. 

* Doc. 205. 
»<» Doc. 218. 
" Doc. 247 
*• Doc. 267. 
" Doc. 292. 
" Doc. 345. 



ex VIII Kaptol kao vjerodostojno mjesto, Kaptolski peHat, 



baSkih Dominikanah uvede u posjed Stupnika, koji mu je oteo okidki 
plemi6 Ivan Horvat; taj nalog god. 1491. izdade kaptol u ovjerov- 
Ijenom prepisu reCenomu samostanu.^ — God. 1492. ban Ladislav 
Kgervarski moli kaptol, da kapeli sv. Duha uruCi oteta joj cetiri kmetska 
seliSta, i da ju uvede u njihov posjed, §to je kaptol i izvrSio.* — 
Napokon godine 1497. na molbu gradske ob<$ine kaptol zagreba<$ki u 
ovjerovljenom prepisu daje istoj pismo kralja Vladislava, kojim se 
Ivan Korvin proglasuje banom i vojvodom slavonskim.^ 

Izprave, koje je izdavao kaptol zagrebacki kao vjerodostojno 
mjesto, podkrepljivao je svojim: 

peiaiom. Prastari kaptolski pecat zamienio je po nalogu biskupa 
Kazota god. 1323. novi pecat, kojim se sluXio sve do godine 1371., 
kada mu opet kralj Ljudevit I. oznaCio novi peCat, kojim se slu2io u 
XV. vieku i dalje. PeSat je ovaj duguljast, a u njemu urezan je lik 
sjedede i okrunjene majke bozje drzec^e sincica na ruci, pred kojom 
kleci okrunjeni kralj Stjepan te joj zrtvuje crkvu sa dva zvonika. Oko 
njega pako te£e napis: S(igillum) CAPITVLI • ECCLESIE • ZAGRA- 
BIENSIS t. j. pecat kaplola crkve zagrebaSke. 

Kaptolski pecat Suvao je od starine kanonik lektor, kasnije jedan 
svjestniji kanonik, koga je sam kaptol izabrao; a biskup Kazoti od- 
redi; da taj pecat cuva sedam kanonikah, koji se staro§<5u i caSdu 
odlikuju. PeSat se Suvao u nutarnjoj sakristiji u Skrinjici zape(5a6enoj 
sa sedam peCatah kanonikah Suvarah, pak kada je trebalo pecatiti koju 
izpravu, doSli bi £uvari peCata, te polomili pecate na Skrinjici, iz- 
vadili kaptolski peSat, podpeSatili njim pisma i izprave, a lada ga 
opet sahranili u §krinjicu, koju su svojimi pe^ati zapeSatili. 

Ovaj se obi<$aj o Suvanju pcSata teCajem XV. vieka promienio, 
§to se Skrinjica, u kojoj se cuvao pe^at, nije vi§e zapecadivala, ve<5 
ju zatvarali dvjema ili trima klju^ima, a svaki su kljuS zasebice cuvali 
pojedini kanonici, prozvani cuvari kljucevah (claves sigilli habent). 
O takovih cuvarih kljucevah odredi kaptol godine 1483., da svaki 
2uvar, koji prigodom peCatanja ne bi donio kljuCa sa sobom, mora 
platiti na ruke kanonika kustosa jedan for. globe, a propusti li kustos 
utjerati tu globu, da taj forint sam mora podmiriti. Kanonik Cuvar 
klju£a mora pod istom globom, prije nego li kamo odputuje, kljuc 
od peSata uruCiti kojernu suclanu, i ujedno javiti kanoniku lektoru il 
njegovu zamjeniku, u koga je klju£ ostavio.* 

» Doc. 347. 357. 
» Doc. 363. 364 379.. 
» Doc. 388. 
* Doc 332. 



Kaptolski peiat. Kaptolski notari. CXIX 

Za prepisivanje i pecadenje izpravah, koje je izdavao kaptol kao 
vjerodoslojno mjesto, pladala se novc^ana prislojba i to bezobzirce od 
svake Jetrdeset dinarah, koji se novae dielio jednako medju sve ka- 
Donike, koji bi takovu peCatanju prisustvovali, a povrh toga za tro§ak 
pdEata (n pr. vosak) davalo se kanoniku lektoru i kustosu za svaki 
vised pedal dvanaest dinarah ; a kad se pecat udarao samo na hrbat 
izprave ili na njoj pod nju, tada Sest dinarah; od obidnih pisamah 
pladalo se samo tri dinara. — Godine 1458. na 12. aprila zakljudi 
kaptol, da i oni kanonici, koji teikom boleSdu preprieceni ne mogu 
biti kod pedatanja, da imadu isto toliki dio u diobi pecatne pristojbe, 
koliki i prisutni.^ 

Zaprisefeni kaptolski notar podastirao bi listine za pedadenje, 
ali pokle je prije primio pecatnu pristojbu. Strogo se je takodjer 
pazilo na to, da se ne podpecate pisma, kojimi bi se osramotio kaptol, 
ili koja bi ikomu, a osobito glede posjedah, §tetna bila; u takovom 
bo sludaju morao se prije obaviti medja^ni razvid, a tada istom izdala 
se vjerodostojna izprava. Ako li bi 2elio kaptol koji svoj privilegij 
imati u vjerodostojnom prepisu, niti toga nije mogao sam uciniti, ve<5 
ga dao ovjeroviti u dazmanskoga kaptola, komu je takodjer bila 
du^nost uvesti kaptol zagrebadki u darovane mu 11 dosudjene posjede 
i izdati mu uvodni list;' kao i voditi iztragu o nepravdah nanesenih 
kaptolu zagrebackomu, pa i u tuSbah, podnesenih od obcine zagre- 
badkoga Gradca proti kaptolu.^ 

Pokraj sve te pomnje o pisanju izpravah i o njihovu pedadenju 
li kaptolu zagrebadkom ipak se dogodilo, da se i krivotvorene listine 
podpedalile, §to se sbilo godine 1454., kada je Pfetar Zlotrcek, arci- 
djakon dubidki, izdao patvorenu listinu kaptolskim pedatom podpeca- 
denu. Toga radi osudio ga kaptol, da je za cieli svoj viek odlucen iz 
kanonidkoga sbora, da ne sraije nikada vi§e prisustvovati kod peca- 
tanja izpravah, i da ne ima diobe u pecatnoj pristojbi, riecju, da ne 
ima nikakova diela u kanonidkih dohodcih. Ovu kaznu potvrdio je i 
biskup Benedikt.* 

Svaki novo imenovani kanonik morao se u stolnoj crkvi ustoliti 
(installari), a pravo ustoliti ga pripadalo je kanoniku kantoru. Tom 
sgodom je morao darovati succentora (nadslojnika sakristije) kakovom 
haljinom ili kakovim darom, te priseci, da de slozno raditi u korist 
kaptola, a nipoSto ne na u§trb mu. Od polovine XIV. vieka prisizali 

* Doc. 204. 

" Doc. 75. 76. 78. 124. 125. 346. 

* Doc. 64. 68. 74. 79. 120. 122. 127. 129. 303. 304. 308. 310. 

* Doc. 179. 180. 



CXX O iivotu i obiHajih u kaptolu. 



su novi kanonici osim na evangjelije joSte i na sbornik kaptolskih 
zakonah, koji se Cuvao u nutraSnjoj sakristiji dvimi land prikovan, i 
obecati, da <^e sve u njemu propisane uslanove tocno drzali. Pomaknuo 
li se koji kanonik do arcidjakonata, to se tako i za svaki arcidjakonat, 
kao i za svaki drugi vi§i stepen, koji bi promaknu<Sem zadobio, morao 
dati ustoliti. 

I u XV. vieku kaptol je zagrebacki sastojao od trideset i dva 
clana, a prvo i najodliCnije mjesto u torn sboru imao je kaptolski 
predstavnik ili prepozit, koji bijaSe ujedno i arcidjakon gorski i za- 
gorski; za njim sliedio je kanonik Stilac (lektor), a za ovim kanonik 
pojac (kantor). Ovo bijahu kaptolski dostojanstvenici (dignitarii). Za 
pojcem sliedio je odmah prepozit Cazmanski, koji bijaSe arcidjakonom 
kotara si6koga i gye§<5anskoga, a poslije njega sliedili su arcidjakoni 
ovim redom : zagrebacki ili stolni, za tim : dubicki, komarnicki, go- 
ri2ki, kalniCki, vaSkanski, cazmanski, bekSinski, varazdinski i vrbo- 
va2ki. — Poslije arcidjakonah sliedio je kanonik cuvar (kustos), za 
cuvarom pako sliedili su jednostavni kanonici (magistri) i to ne po 
starosti, vc<5 po dobi naimenovanja, pa su tim redom i u sjednicah 
glasovali i birali smr6u kojega suclana izpraznjeni predij (optio). 

Koje su bile pogodnosti i duSnosti pojedinih dostojanstvenikah 
i arcidjakonah, oznacio sam potanko u prvom svezku ovih spomenikah 
str. CXVU— CXVIII. 

Kaptolskom imovinom upravljao je kaptolski dekan, t. j. jedan 
kanonik, koga je kaptol izabrao za to, a taj izbor bijaSe svake godine 
na dan pred svetkom sv. Lovrinca. U isti dan birao je takodjer iz- 
medju sebe kmetskoga zupana (spanus). — U ostale kaptolske cinov- 
nike brojimo : kaptolskoga sudca, no taj bijaSe svjetovnjak ; zatim 
dvojica racunarah, kaptolski pivnicar, napokon seoski sudac prozvan 
u starije doba hrvatskom rieSi „vesnik", a kasnije njemackom ^valpoih", 
koga je u svakom ve<^em kaptolskom selu postavljao kanonik dekan. 

Kakove su duznosti bile dekanove i ostalih pomenutih kaptolskih 
2inovnikah, spomenuo sam u I. svezku str. CXIX— CXX. 

Svaki je kanonik dobio u kaptolskoj ulici za stanovanje jedan 
dvor (curia). Ovi dvorovi bijahu il zidani, ili im prizemlje bilo zi- 
dano, a gornji sprat drven, il bijahu sasvim drveni. Prepozit, lektor, 
kantor i kustos imali su stalne dvore, u kojih su ovi same dostojan- 
stvenici stanovali, dok se ostali kanonici selili iz Iomega dvora u bolji, 
kada je na ime srar6u kojega suclana bio izpraznjen. Dvorove su po- 
djeljivali biskupi, a kada je biskupska stolica bila izpraznjena, tada 
kaptol. Kakove su pogodnosti glede dvorovah oni kanonici imali, koji 
bi bi ih od temelja sagradili i dogradili, a kakove su opet duznosti 



O iwoiu f obUajih u kaptolu. 



CXXI 



imali oni, koji su se u tako sagradjene ili popravljetie dvorove uselili^ 
sporacnuo sam, kada sam govorio o kanonickih oporu^nih zapisih. 

Kaplol zagrebacki ve<5 je u svojem utemeljenju bio posjedi ob- 
darcn, a leSajcra vremena opei stekao nove, i to ili od ugarskib kra* 
Ije^ah ili doroacih biskupah i diugih dobrotvorah (sv. 1. sir. CIX— CXII. 
CXXIV— CXXVII). Ovi posjedi (praedia) ili bijahu skupni ili pojedini 
2a pojedince. Skupna predija, s kojib se dohodci zajednicki dielili, 
bila su* Sisak s kotarom i Toplice kod Varazdina. Ova dva velika 
poijeda prozvana bijahu i zupanije (supanalus), a upravljahu ih po- 
jedini kanonici, koje je kaplol birao na Iri godine, koji se loga radi 
zvali i zupani (spanus). Kakove su pako duznosti imali ^itelji ovih 
dvih kotarah, napomenuo sam u L svezku sir. CXXVII. 

Bilo jc i manjih predijah. koje je kaptol zagrebacki ustupao il 
svedenikom il svjetovnjakom u feudalno uzivanje. Takovi uzivatelji 
zvahu se feudaliste ilt vazali, a uzivahu ih dolivotno, ako ih nije 
kaplol radi vjcrolomstva ili nemara odande morao proijerati, Vazali 
na samrlnom casu nisu mogU oporuciii nikomu takova predija, do 
privolom kaptola mogla su ga ui^ivati vazalova djcca, unuc^ad i rodjaci. 

Na predijih Vrabcu. Oporovcu, Retkovcu, KaSini i Sesvetah bi- 
jahu naseljeni kunovnjaci (mardurinarii) piozvani tim imenom s loga, 
5to su osim drugih teretah, koje su nosili spram kaptola^ davali na 
godinu jednu kuninu kozu (u stara bo vremena mnogo upotrebljavahu 
takovu kozu za podstavu kabanicah ili u obc^e za ures odiela), takova 
koza vriedila je osamnaest dinarah, pa koji ju kunovnjak ne bi mogao 
dati u naravi, morao je za nju toliku svotu platiti. 

Koje i kakove su bile duznosti i obveze vazalah i koje opet 
kunovnjakah, nacrtao sam ih polanko u prvom svezku ovih spome- 
nikah na str. CXXIV— CXXV, 

Toll na skupnih predijab, koH na pojedinih imao je ili kaptol 
zajednicki i pojedini kanonici posebice ondje naseljene kmele, koji su 
ne samo obradjivali predijalna zemljiSta, vec i druge terete nosili 
spram svomu gospodaru, koje sam obveze obSirno jurve spomenuo 
u 1. svezku na str. CXXV- CXXVII. 

Kaptol je osobito bdio ne samo na to, da kmcti toliko prema 
njema koliko prema pojedinim izpunjuju svoju duznosl i sluzbu, vc^ 
da se i cesiito vladaju. Kada su u zimi godine 1463. prolazile Hr- 
vatskom ceie. da oslobode Bosnu od Tur^ina, kaptolski su ih kmett, 
gdjc sti samo mogli plicnili; pa je s loga kaplol, doznav5i za to, za- 
kljucio u sjednici na 35. maja god. 1464,, da svaki kanonik svom 
^inagom nastoji torn, da njegovi kraetovi, za koje dozna, da su 
rivci toga pliena, sve otete stvari povraie i snesu na ono miesto. 



CXXn O iivoiu i obiHajih u kaptolu. Desetina, 

koje im kaptol opredieli. Ne ucini li toga, to <5e se smatrati vara- 
licom i skriva^m drzavnoga dobra i liSiti drugovanja sa kanonici, 
oteti mu se predij i uzkratiti dohodci.^ 

Osobita strast kmetska bijaSe popasti kanoniSke sjenokoSe i li- 
vade prozvane ^Tlake" (u Koledovcini do Zagreba), pa je toga radi 
god. 1487. stvorio kaptol ovaj zakljucak: da se konji i drugo rogato 
blago, zatece li se, da pase kaptolske livade ill sjenokoSe, slobodno 
ubije na mjestu ; zateCe li se blago jednoga samo kraeta, da on plati 
dvostruku globu; a ne zatece li se ni jednoga, tada 6e svi bliznji 
kmeti morali prisedi, da nije njihovo blago paslo, a koji bi se prised 
uztruSavao, taj da je kriv te pla<5a dvostruku globu.* 

Osim predijah bilo je kaptol u joSte jedno vrlo izdaSno vrclo 
i to; desetina. Kako se u XIII. i XIV. vieku pobirala desetina i koje je 
borbe imao kaptol za nju, spomenuo sam u sv. I. str. CXXVII — CXXX. 
U XV. vieku bilo je takodjer dosta spora o kaptolskoj desetini, no 
ovdje spomenuti mi je samo Zagrebu i njegovoj najbliloj okolici. 
God. 1453. na molbu kaptolskih izaslanikah: Vida prepozita, te Ma- 
rina arcidjakona dubiSkoga, Sigismunda arcidjakona varaSdinskoga i 
kustosa Ilije, zapovjedili su grofovi Celjski iupaniji zagrebackoj, kape- 
tanom medvedgradskim i zagrebaJ^kim ikastelanom uStupniku, da prisile 
plemenite Ijude „de campo zagrabiensi", inace podanike medved- 
gradske, da izplate kaptolu duXnu desetinu.* — God. 1461. gradski 
sudac Antun s ob<$inom ne samo da su od svojih trsjah uzkratili 
kaptolsku desetinu, dapaSe oni su, provalivSi oruianom rukom u klieti, 
gdje su kaptolski desetari pohranili ubranu desetinu, silom ju oteli ; 
a bili bi ih i poubijali, da se nisu biegom spasili. Radi toga ih je 
tu2io kaptol u opata zagrebackih Cistercitah, on bo bijaSe od rimske 
stolice imenovan cuvarom kaptolskih pravah, pa kada tvrdokorno 
odbacivSi njegove opomene i ne do§av§i na sud, ne povratiSe kaptolu 
otetu desetinu, udario ih opat crkvenim izobdenjem; istom poSto bi 
posredovao za obdinu u kaptola ban Ivan Vitovec, oprostio im je 
kaptol nanesenu uvredu, ali pod uvjet, da se vi§e ne ogrieSe o tom 
kaptolskom pravu.* — U onoj pomirbi, koju je god. 1469. sklopio 
kaptol zagrebacki s gradskom obdinom, uzajamnim dogovorom pristala 
je obdina na to, da kaptol ili njegovi desetari, koji de za vremena 
berbe desetiniti gradske vinograde, ovlaSteni su, ali samo radi duzne 

* Doc. 234. 
" Doc. 344. 

• Doc. 170. 173. 
^ Doc. 226. 239. 



Kaptohka desetina, maltarina i bradarina. CXXFII 

yinske dcsctine i gradjane i gradske podanike zatvoriti i na svojem 
sudu suditi im.^ 

O^im Zagreba i njegova kotara pripadala je kaptolu desetina po 
cieloj biskupiji (izuzevSi biskupska i crkvena imanja), a jerbo je utje- 
rivanje desetine tegotno postalo po kaptol, Sto se davanju desetine 
2esto opirali plemici, to je te£ajem XV. vieka pojedine desetinske ko- 
tare po2eo davati u zakup i to svake godine iznovice. Prvu viest o 
torn imanio u godini 1444. Ovi desetinski kotari i popriecni njihov 
zakup bijahu: desetina u gori(^kom arcidjakonatu 200—400 for.; u 
Podgorju 60 — 110 for.; zagrebaCkoga polja 90—250 for.; Glavnice 
80 — 120 for.; Zagorja 100 — 120 for.; Toplicki kotar 370 — 400 for.; 
sisacki 100 — 150 for.; bekSinski 100 — 120 for.; te je takov zakup 
iznosio godimice 1500 — 1600 for., koju su svotu obiftio dielili u tri 
obroka: o vazmu, o Lovrinju i o bozidu, a imali su diela i oni ka- 
nonici, koji su bill izvan domovine Hi na naucih (studentes) ili u 
driavnoj slu2bi; jer kada se g. 1464. prituzili kralju MatijaSu: Ivan, 
arcidjakon goricki, Stjepan JalSevcan i Ivan Vitezid, koji su bili izvan 
domovine u drJavnom poslu, da im kaptol suztegnuo novcanu diobu, 
zapovjedio je 18. januara 1465. kralj MatijaS kaptolu, da poSto po 
starom postojedem pravu kanonikom, koji su u drzavnom poslu pri- 
pada, osim svakdanje, svaka druga dioba, da ju reSenim kanonikom 
izplate ; ne tt li, to <^e naloziti banom i podbanom, da zapliene kap- 
tolska dobra.* 

Osim desetine imao je kaptol nov^ani prihod i od raaltab, ako 
su bile na njegovu posjedu, i brodarinu na Savi kod Jelenovca. Od 
pla^inja maliaiine i brodarine bijahu gradjani zagrebacki oproSteni 
ne samo zlatnom buUom Bele IV., ve<^ i drugimi piivilegiji ugarskih 
kraljcvah. Uz prkos toga, osobilo radi domacih razmiricah, kaptol je 
silio zagrebacke trgovce, da mu pla<$aju maltarinu i brodarinu. Ovu 
povredu gradskih sloboSiinah dojaviSe godine 1465. kralju MatijaSu 
gradski sudac Konrad RavSar i priseznik Blaz, te on na 4. augusta 
prepovjedi kaptolu, da ne smije od zagrebaSkih trgovacah zabtievati 
ni maltarine ni brodarine; ne posluhne li ga, da de naloziti banu 
Ivanu Vilovcu, da on banskom vlasti §titi gradske sloboStine.* — Da 
se na ovaj kraljev nalog slabo osvrtalo, moglo bi nam za prirajer 
slu^iti, §to je god. 1467. gradska obdina na prituzbu trgovca Mihovila 
iz ModruSa uhvatila kaptolskoga maltara literata Tomu i utamnicila, 
te ga istom pustila na slobodu tad a, kada se posredovanjem kaptola 

^ Doc. 264. 265. 
• Doc 237. 
» Doc. 244. 



CXXIV Kaptolska fijacovina, mlinovi, trsja, 

vlastorucnim pismom obvezao, da se ne ^e nikada radi toga s obdinom 
parbiti, niti progoniti ikojega gradjanina.^ 

Osim maltarine i brodarine pobirao je kaptol (kako spomenuh 
netom u „obrtu i trgovini'*) i pijacovinu u gradskoj obcini, ali samo 
od negradjanah i stranih trgovacah ; pobirao je on i pijacovinu na 
svojem t. j. kaptolskom trgu, koju je pobirao kao i nadzor na trgu 
imao kaptolski sudac (judex). O torn nam pripovieda kaptolska na- 
redba, stvorena na ii. juna 1483., gdje se tomu sudcu nalaze, da 
mora Stititi trgovce i kupce, pa ako li koj kaptolski ili kanonicki 
sluga pocini kakov izgred na trgu ili nasilje kojemu trgovcu ili kupcu, 
kaptolski je sudac ovlaSten uhvatiti ga i onako pedepsati kako kaptol 
odredi; zauzme li se koji kanonik za takovoga krivca tiro, §to bi za- 
priecio da ga kaptolski sudac ne uhvati, li§ava se kaptolskoga druzenja 
i dohodakah dotle, dok ga kaptol ne pomiluje; istim naSinom kaznit 
de i kaptolskoga sudca, ako nemarno il bezbrizno bude obavljao 
svoju sluzbu.* 

Kaptolski mlinovi na broju pet stojahu na iztocnoj strani Nove 
vesi na prekopu, kojim je proticao potok MedveScak. Kaptol je ove 
mline davao u najam, te mu s toga bilo takodjer vrelo dohodakah. 
Iz prva imadjahu kanonici i dio mlinarskoga ujma, no polovinom 
XIV. vieka taj je ujam propustio kaptol zvonarom stolne crkve. — 
Kaptolska trsja bijahu nekoja zajednicka, i to ili u zagrebackoj okolici 
ili u Bukovcu, a ta je nadzirao kaptolski dekan, a ubranu §iru dielio 
medju kanonike, ali je i svaki kanonik iroao svoje altarijsko trsje. 
Jedna i druga obradjivali su kaptolski kmetovi. Osobito se pazilo na 
to, da se altarijska trsja valjano obradjuju. 

Kaptol je driao redovito svakoga tjedna po jednu sjednicu, a 
kada bijaSe potrebno i vi§e. Na ove sjednice sazivali bi se kanonici 
zvonenjem odredjenoga za to zvona, a sjednicam morao je prisustvo- 
vati svaki kanonik, osim koji su zakonito zaprieceni bili ili boleSdu 
ili kojom kaptolskom sluzbom, jer tko ne bi do§ao, smatralo se da 
prezire kaptol. Zakljucke kaptolske pod kazan izobdenja iz sbora i 
gubitka beneficija nitko odati nije smio. Sjednice se drzale obicno u 
nutarnjoj sakristani stolne crkve, ako se viedalo o stvarih, koje ne 
smiju prodrieti na javnost. Javne sjednice, ticude se gospodarstvene 
uprave ili odnoSaja spram kmetah, bile su javne i to vedinom (u Ijetno 
doba) pod lipom na kaptolskom trgu. Kaptolskomu je viedu pripadalo, 
kako demo spomenuti, pravo suditi suclanom i odredjivati im kazne, 

* Add. 3. 
« Doc. 334. 



Kaptolske sjednice. CXXV 



koje sastojahu u torn, da su krivca Cesto puta il do^ivotno il za koje 
vrieme izkljuCili iz svoje sredine i uzkratili mu ili privremeno ili 
dozivotno ulitak kanonickih beneficijah. U ovo potonje ubrajalo se je 
patvorenje kaptolskih listinah ili zioporaba pecata, pripomod svjetov- 
njakom u gonjenju kaptola, ili iko bi provodio sablaznjiv zivot, pa 
se na ceste opomene ne bi popravio, ili tko bi prkosio kojoj kaptol- 
skoj odluci ili zakljucku kaptolskoga vie<5a ili pocinio kakovo nasilje 
kojemu suclanu ili svedeniku, krivolvorio oporuku ili ostav§tinu pokrao. 
U kaptolskih sjednicah sklapala se za zajedni(^ku obranu prava zavjera 
ili sv. savez. Da ne spominjem opet one zavjere proti biskiipu Di- 
mitru Cuporu, reci mi je samo, da na 6. novembra 1467. sabrani u 
sakristiji kanonici opazivSi, da dnevice crkva i njezin ugled propada, 
njezina se dobra razteplju, desetina uzkraduje, oporuke kr§e, sveden- 
stvo proganja i mnoge suprotivSline nanose, da se u budude tomu 
doskoci, to medjusobno zaprisegoSe i vlaslorudno tu zavjeru podpisaSe, 
da de se medjusobno slozno podpomagati i kaptolske pobornike za- 
jcdnidki Stititi; da de ovako ucinjenu zavjeru tocno obdriavali i drzati 
ju tajnom, a tko bi odao i najmanju kaptolsku tajnu, da je dozivotno 
izkljuden iz sbora i liSen beneficija.^ — U kaptolskih sjednicah da vale 
se sloboStine il pojedincem ili cielim obdinam, stvarali se zakoni o 
upravi kaptolskih dobarah, glede osobne obrane i sigurnosti kupacah 
i trgovacah na kaptolskom trgu; a osobito liep je onaj zakljucak, 
stvoren na 9. marta god. 1492., kojim se doktoru medicine Henriku 
ustanovljuje godiSnja plada od 50 dukatah, cim se nastani ili u kap- 
tolu ili u gradskoj obdini.* — U kaptolskih sjednicah razpravljalo se 
i to, na koj da se nacin drzavni namet razporeze i podmiri. Ved 
godine 1427. tuii se kaptol na necuvene, tezke i preceste drzavne 
namete, koje je podmiriti morao, jer inace zaplienili bi mu imanja i 
dohodke, pak je te godine, da izplati namet, svoi veliki predij To- 
plice morao dati u najam na vi§e godinah; a kada ni to nije do- 
voljno bilo, razporezao se namet na kmete i vazale, da i sami kanonici 
iz vlastita su imutka doprinosili, a kad ni tim nenamiri^e nameta, za- 
loziSe crkvene kaleze, pa uz to jo^te uzajmiSe od novoveJke zupne 
crkve 283 for. zlalna, te joj zalozi§e neka predija: Savi^de, Otok i 
Prevlaku.' — Narocito pako kada je kralj MatijaS Turkom otimao 
Bosnu (1463 — 1465) bijaSe on odredio, da svaki plemid i vlastelin 
osobno ide u vojsku, a da se od 20 kmetskih seliStah dade jedan 
valjano naoruzani vojnik. Kaptol obratio se molbom glede toga na 



• Doc. 257. 

• Doc. 361. 

• Doc 48. 



CXXVI Pedepst za kanonike izgrednike. 

kralja, koji obzirom na kaptolsko siromaStvo rjeSio ga viSe reSene 
duznosti te zahtjevao samo, da kaptol od svojih posjedah dade saino 
potrebite konje, koji 6e nositi hranu, prtljagu i vu6i ratne spreme.^ 
Takove driavne namete (taxa regia), koji se zakljuSkom kaptolskoga 
vieda il iz oka il iz boka izplatiti morali, spominju i zapisnici kap- 
tolski a naroSito za god. 1474. . 

U kaptolu, sastavljenom od Ijudih razne narodnosti i raznolike 
dudi u ono uzburkano doba, kakov je bio XV. viek, nije manjkalo 
ni zadjevicah, ni medjusobne mrinje, a niti pogrdah i sablafnjiva 
livota. Ne <5u ovdje, ve<5 du na drugom mjestu spominjati, §to su za 
vremena sukobah roedju gradskom obdinom i kaptolom kanonici za- 
jednicki pocinili, ve<3 bi ovdje spomenuti samo o i^em se pojedinci 
ogrieSili. God. 1458. na 8. aprila, za prepozita Vida i kanonika Kle- 
menta, po§to ih utuzio sudlan Tomo Tompa, da su kao bivSi kaptolski 
izaslanici u Budimu, oklevetali ondje zaivorcna varadinskoga biskupa 
Ivana Viteza od Sredne, pa je toga radi i taj biskup kasnije prc- 
prieSio, da nisu u prilog kaptolu izdane bile odluke glede njegova 
prava na desetinu medju Dravom i Murom, odredi kaptol, da se iz- 
kljucuju iz ovoga sbora i liSavaju predijah i kanonickih dohodakah dotle, 
dok im reSeni biskup ne oprosti klevete ; a njegovo oproStenje, bi- 
skupovom rukom podpisano, da moraju pokazati kaptolu.^ — Kada su 
godine 1476. zagrebacki Dominikani preselivSi se iz vlaSke ulice u 
gradsku obdinu do kapele sv. Katarine poceli graditi novi samostan, 
dao je Eustakij, cistercitski opat pod Belom, sve povlastice udieljene 
od rimske stolice onim, koji bi za tu gradnju milodari u pomod pri- 
tekli, sabrati u jednom spisu i pribiti ih na vrala stolne crkve, da 
stoje ondje tri dana za vremena velikoga sajma o Stjepanju, da ih 
na ime narod dozna. Do§avSi poslije toga sveika ovamo Dominikan 
Ivan, da ih skine, ali mu ih vara§dinski arcidjakon Pavao silom oteo 
i fratra Ivana i cieli samostan ruzno izgrdio. Ovu uvredu doglasi 
dominikanski prior Mihalj opatu pod Helom, a taj nalozi zupnikom 
zagrebacikim, da proti arcidjakonu Pavlu povedu iztragu, i da ga s iz- 
traznimi spisi odprave k njemu na sud, da ga po zasluzi kazni.* — 
God. 1478. tuzio je Dominjkan Ivan, inace kraljicin izpovjednik, je- 
garskomu biskupu kardinalu Gabrielu zagrebackoga kanonika lektora 
Ivana, daje nekoga fratra Dominikanca, koji se noseci kupljene drago- 
cjenosti za kraljicu vradao se iz Iialije mimo Zagreba kudi, taj kanonik 
lektor sasvim oglobio i spomenutu kraljidinu robu oteo; na to redeni 

* Doc. 246. 

* Doc. 203. 

* Doc. 305. 



Pedepse za kanonike tzgrednike, CXXVII 

kardinal zapovjedi Ivanu arcidjakonu ^azmanskomu, da povede izlragu, 
na kojoj da se isti lektor, po§to bude presluSan, pozove pred sud i 
ovdje kazni.^ — God. 1484. odredi kaptol u svojoj sjednici, poSto je 
prepozit Robert radi nasrtaja i grabeXa na imutak i kudu pokojnoga 
kanonika kantora Bartola liSen jurve crkvene sluzbe i dohodakah, a 
poSto je i izobden, jer je utamniCio nekoje svedenike, a vlastoruCno 
izbio jednoga Franjevca, a osim toga i krivo prisegao, to da nitko ne 
smije s njim obditi, a obdi li tko uz prkos tomu, liSava se s mjesta 
drulenja s kanonici i kaptolskih dohodakah teCajem jedne godine.* — 
God. 1494. poSto kanonik Fabijan de Zenjccjtrcmda Cesto opomenut, 
nije se htio odreifi safelazna dr ugovanja sa Dorotejom. udovom Matije 
Sckirida, s kojom je i za givog a muza a i po smrti mnogo obdio, 
dapa^e uz prkos tomu i na javnu sablast s njoni' se povTaSo po 
kaptolskih posjedih i sprovadjao ju, kada ona putovala, to ga napokon 
pozvao kaptol u sjednicu, gdje ga slf6g0"6p5menuo, da se popravi, 
no jerbo je on tu opomenu prezreo, kaptol ga li§io svoje zajednice 
i dohodakah dotle, dok se ne popravi i Ifaptol'mu "iie"oprosli.' 

Usvojih dvorov ih imali su kanonici krcme, u koje su mnogo 
zalazili ^ ^^jfitV^ njaci^ jer j e vino bilo nizke ciene i obilne m jere, pa 
naravno je, da je bilo i raznih i zgredah, toga radi zakljuci kaptol u 
sjednici na 8. juna g. 1484., da nijedan kanonik, koji todi vino, ne 
smije dopustiti, da u njegovu dvoru pije vino zenskad zla glasa ill 
skitalice, a nipoSto ne da ondje prenoce. Tko bi toj odredbi prkosio, 
li§ava se kanonic kih dohodakah tecaiem je dne godine; tko bi pako 
javno u krcrai igrao na dasku, zatvorit de ga u kulu, i tuj de posliti 
tri dana o kruhu i vodLl • 

Umrle kanonike pokapahu ili u stolnoj crkvi ili oko nje. Za 
pokojnikom zvonjelo je u stolnoj crkvi, dok je na odru lezao i za 
vremena zaduSnicah, a za zvonenje dobivahu zvonari iz pokojnikove 
ostav5line osim vina joSte i cetrdeset il vi§e dinarah. — Kada poka- 
pahu biskupa, stavili su mu na lies §ubu i roketu, a vozilo ga obicno 
§est konjah. Po prastarom obicaju i §uba i roketa i konji pripadoSe 
kaptolu. — ZaduSnice za pokojne biskupe bijahu svedane i torn sgodom 
prigodom offertorija pobirao se po crkvi od prisutnih zrtveni dar 
t. j. novcani prinos, koji su poslije zaduSnicah prisutni samo zadu§- 
nicam kanonici medju se dielili. 

* Doc. 315. 316. 

« Doc. 338. 

•^c. 372. 

_ * Doc. 337. 



CXXVril Sbor prebendarah. 



Uz zagrebaSki kaptol postojao je kod stolne crkve joSte jedan 
svedenicki sbor i to: 

Sbor prebendarah stolne crkve. O postanku i razvitku ovoga 
svedeniSkoga sbora do XV. vieka progovorio sam u I. svezku ovih 
spomenikah (str. CXXXIV — CXXXVIII), a sada du ocrtati njegovu 
proSlosl u XV. vieku. Ovaj je sbor ve<5 po^etkom XV. vieka imao 
posjedah u najbliloj blizini grada Zagreba, preko 400 ralUi oranicah, 
a i sjenokoSah, na kojih je priraslo do 200 vozovah siena, osim vino- 
gradah, kojih je imao dovoljno oko Zagreba i u Bukovcu. Ovaj iz- 
da§ni posjed lezao je u obsegu ili biskupske ili kaptolske jurisdikcije. 
Za one prebendarske posjede, koji su bili u podruSju kaptolske juris- 
dikcije, nije kaptol zagrebacki od njih zahtievao nikakove prirodne 
desetine, a i biskupi su poradi osobitih zaslugah ovoga sbora od- 
pustili mu svako davanje desetine od prirasta na posjedih, koje je 
ovaj sbor imao u podrucju njihove jurisdikcije. 

Tomu za dokaz neka nam je pismo biskupa Eberharda od 7. 
sieCnja g. 1401., gdje veli, da su mu cestiti i razboriti muzevi pre- 
bendari stolne crkve zagrebacke dojavili, kako svi njegovi biskupi 
predSastnici nisu zahtiev^ali od prebendarskih posjedah i trsjah u bi- 
skupskoj zemljiStnoj jurisdikciji nikakove prirastne desetine, a zahtievali 
je nisu za to, §to prebendari svake sriede citaju misu na slavu sv. 
Nikole, a za sredu i spas umrlih svojih dobrotvorah biskupah zagre- 
baCkih, koji su ih veleduSno oprostili od davanja svake desetine. Po- 
taknut ovom molbom, a narocito njihovom polrtvovnosti i bogoljubljem, 
odpustio im biskup Eberhard za sva bududa vremena svako davanje 
desetine.^ 

I Eberhardov nasljednik biskup Andrija, kada ga u ime ovoga 
sbora zamolio sborov dekan Grga Ivancan, da ih i on oprosti poput 
njegovih predSastnikah od davanja vinske i zilne desetine, ne samo 
da mu je usliSao proSnju, vec je pismom od 6. julija 1409. zabranio 
svim svojim priskrbnikom i upravljateljem imanjah biskupskih, da 
se nikada ne usude od posjedah il trsjah prebendarskih zahtievali ika- 
kovu desetinu.* Ovu povlasticu doslovce polvrdi g. 1437. na 24. au- 
gusta biskup zagrebacki Ivan Alben.^ 

Vi§e reSeni biskup Eberhard, kada je svrJetkom god. 1409. po 
drugi put zasio stolicu biskupije zagrebacke, u darovnici pisanoj na 
13. julija g. 1414. veli, da promiSljajud kako je Ijudski viek kratak 

• Doc. 2. 

• Doc. 16. 

• Doc. 49. 



Sbor prebendarah. C XX I X 



^ i krhak, a ipak Ijudi, koji u svemu obiluju, obedavaju dug Sivot, al 
ih Sesto iznenada zasko^i smrt, le silaze u grob prije no su i po- 
mislili. Promotriv dakle sve ovo i opaziv, da se u stolnoj crkvi nje- 
zini slu2benici svaki dan mole Bogu za sve pravovjerne dobrotvore, 
dok o umrlih biskupih zagrebackih ne ima nikakova posebna spo- 
mena, toga radi, da i tomu kojom bogoljubnom zakladom doskoc^i i 
osigura spas i svoje du§e i svojih pred§astnikah i nasljednikah, to i 
dogovorom i privolom kaptola zagrebackoga odstupa u tu svrhu pre- 
bendarskomu sboru od cjelokupne dcsetine kotara moraveSkoga, s ovu 
stranu potoka Zeline, njezinu, do tada biskupom zagrebackim pripadnu 
polovinu desetine vinske i novca, koji se za nju pla<5ao ; a druga po- 
lovina dcsetine vinske i zitne, prozvane „sirov pjenez", ostat <5e i na 
dalje kaptolu zagrebaSkomu i njegovu kanoniku Suvaru, ali, da u 
onoj polovini desetine prebendarom darovane, ima 2upnik novoveSki 
tiedinu s toga, jer u stolnoj crkvi pjeva hebdomadalne biskupske 
mise. Za ovaj dar da je duzan prebendarski sbor svake godine u 
nedjelju poslije svetka ii.ooo djevicah (t. j. 21. oktobra), kada se svr§i 
u stolnoj crkvi veScmja i complctorij, odpjevati vecernju za umrle 
biskupe uz zvonjenje svih zvonah, kako se obicajno za mrtvace zvoni, 
a sliedeifi dan ili u ponedjcljak, da poslije odpjevane jutarnje bogo- 
rodi($ine mise mora odpjevati matuiinum s devet ctenjah, responsoriji 
i hvalami, a za tim odmah odpjevati svecanu misu za pokojne bi- 
skupe, a poslije nje da svaki jo§te prebendar u tu namjenu odcita 
jednu tihu sv. misu.^ 

Pol vieka nakon toga dobio je prebendarski sbor i preostalu 
t. j. kaptolsku polovinu moravecke desetine. U izpravi, izdanoj na 
19. septembra g. 1468., spominje kaptol, da poSto se pod nipoSto 
zanemariti ne smije, 5to se odnosi na velicanje sluzbe bozje i na spas 
Ijudski, toga radi, poSto prebendari u stolnoj crkvi raarljivo i revno 
ovr^uju i moljenje casoslova i pjevanje misah u slavu bogorodicinu, 
pak, da im se u siromaStvu pomogne i da oni, koji su u bogosluzju 
vazda revni bili, kada budu izdaSnije nagradjeni, postanu jo§te rev- 
nijimi, to im u skupnom dogovoru i privolom kanonika cuvara (jer 
je on u toj kaptolsko-moraveckoj desetini imao svoj dio) poklanja za 
vjeSna vremena pripadnu desetinu u kotaru moraveckom.* 

U XV. vieku u rovaSu moravecke desetine spominju se ova 
mjesta: zaselak (villa) Herindol, posjed Ivana Sepeja na Zelini; za- 
selak Drenova, posjed Ladislava BiSkupskoga; zaselak NespeSa; za- 



* Doc 19. 

• Doc. 262. 



CXXX Sbor prebendarah. 



selak Omilje, posjed Ladislava BistriSkoga; posjed Ivana RaSnara na 
Glavnici ; zaselak Glavnica kod presv. Trojstva ; IrgoviSte Cetertekhel ; 
zaselak Bozinin dol; zaselak dolnje Psarjevo. U islom XV. vieku iz- 
nosila je morave(5ka desetina vi§e manje oko 430 kablovah vina; 100 
kablovah ^ita, a p^elarina 22 novci<5a. 

Pocev§i od godine 1414., kada je biskup Eberhard darovao 
ovomu sboru pripadnu svoju polovinu moravecke dcsetine, mimo je 
uzivao taj dar sve do godine 1453. Tada usta proti sboru Gjuro, 
lupnik presv. Trojstva na Glavnici, te poce pobirali desetinu od dva- 
naest trsjah, dokazujuci, da je desetina ovih trsjah zupna. Proti ovomu 
nasilju ulozio je sbor prosvjed pred zagrebackim kaptolom, koji pozva 
lupnika Gjuru na sud. Ovomu sudu predsjedao je kanonik zagrebaSki 
Jakov de Tiwer, a sbor je zastupao i branio kanonik Stjepan Viso- 
canin. Razlozi, koje je punomo<5nik sborov naveo, bijahu tako ncpo- 
bitni, da se zupnik Gjuro dragovoljno odrekao prava na desetinu re- 
Senih dvanaest vinogradah. 

Nasljednik Gjurin, zupnik Ivan KorduS, podtican valjda ondje- 
Snjimi plemici, ponovio je opet desetinjske zahtjeve svoga predSastnika, 
te je poceo i on pobirati desetinu u nekih vinogradih kotara raora- 
veckoga, koji su spadali u rovaS prebendarski ; osobito kada je, kako 
spomenusmo, god. 1468. poklonio kaptol ovomu sboru i svoju dese- 
tinsku pristojbu. 

Kad budu bezuspjeSni svi pozivi, koji mi su 2upnika Ivana na 
sud pozivali, bio je napokon prinudjen prebendarski sbor utedi se pod 
okrilje rimske stolice. Tadanji papa Pavao II. pismom svojim (sre- 
dinom listopada 1469) odredi u tom prieporu novo sudiSte, te ime- 
nova za sudce: Vinimanda, opata zagrebackih Cistercitah, i Gjuru 
Vidovica iz Krbave, inace kanonika zagrebackoga. Na poziv ovih od 
rimske stolice postavljenih sudacah drzan je u Zagrebu na 27. marta 
g. 1470. odrjeSiti sud. Na taj sud dodjo^e kao tuzitelji: Bartolomej, 
kanonik kantor stolne crkve, te zupnik novove^ki a kanonik zagreba£ki 
Andrija i sbor prebendarah, a kao obtulenik iupnik Ivan Kordu§ 
s Glavnice. 

Prieporno pitanje na ovom sudu nije bilo cjelokupna moravecka 
desetina, vec samo nekoja trsja u Popovu dolu, od kojih je zupnik 
Ivan za sebe desetinu svojatao. Poslie podulje prepirke nagodile se na- 
pokon stranke, da sbor pobira podpunoma moraveCku desetinu osim 
§est zupnih vinogradah u Popovu dolu i osim kmetskih zupnih se- 
liStah, koju de desetinu pobirali Glavnicki zupnik. Pa da u budude 
prestane svaki sukob, to su sud^i opat Vinimand i kanonik Gjuro 
Vidovid obaSli priepoma trsja i obkotarili ih, a stranke se medju- 



Sbor prebendarah. CXXXI 



sobno obvezale pod globom od loo for. u zlalu, od kojih <5e polovina 
pripasii palronom t. j. biskupu i kaptolu, a polovina cnomu, koji 
novu parnicu ne potakne ; te de crkveno izobcenje pasti na onoga, koji 
prvi pravdu zapodjene.^ 

Spomenusmo, da je prebendarski sbor u najbliioj blizini grada 
Zagreba imao izdaSne posjede u podruCju kaptolske 1 biskupske juris- 
dikcije, od kojih veleduSjem biskupah zagrebaSkih bijahu oproSteni od 
davanja desetine ; no biskup Osvaldo (postao biskupom 1 466.) ne samo 
da se nije htio obazreti na ovo prebendarsko pravo, ved je i one 
sborove posjede, koji su bili u njegovoj zemljiStnoj jurisdikciji u ko- 
taru laSkoulickom, upravo i posvojio. 

Proti ovomu nasilju priluzili su se prebendari najprije kralju 
MatijaSu. Ovaj ne hote<5i vriedjati biskupa, odredi, da se taj cieli 
priepor rie§i na zagrebackoj zupanijskoj skupStini. 

Godine 1481. u utorak prije Sviednice ili na 30. januara dr2ana 
bi u gradskoj obdini u Zagrebu velika skupStina zupanije zagrebacke, 
kojoj su predsjedali u kraljevo ime: Mihalj Orszag de Gulh, palatin, 
i Stjepan Bathor, kraljevski sudac. Medju drugimi parnicami rje^avala 
se i ova, u kojoj prituzio se prebendarski sbor po svojih punonio<3- 
nicih: dekanom prebendarskim Mihaljom Gjurgjevcanom i Gjurom, 
zupnikom crkve sv. Emerika, na biskupa Osvalda, da je on prije tri 
godine bez svake pravde i zakona silovito osvojio neke oranice i 
sjenokoSe, koje leze u kotaru laskouliCkom, t. j. u biskupskoj zem- 
IjiSlnoj jurisdikciji, koje su inace zakonilo od starine vlastnictvo pre- 
bendarah i altarisiah stolne crkve zagrebacke, i to: 12 ralih oranice 
i jednu sjenokoSu na dva kosca, prebendara Barnabe; za lim 32 rali 
oranice i jednu sjenokoSu na sedam kosacah, prebendara Emerika 
Kalni£ana; za tim 10 ralih oranice prebendara Blaza Kalnicana; za 
lim 5 ralih oranice prebendara Fabijana Kristalovcana; za tim 5 ralih 
oranice prebendara Martina Nartcana; jo?te 5 ralih oranice i jednu 
sjenokoSu prebendara Benedikta ; deset ralih oranice prebendara Stje- 
pana IvanSana; dvadeset jednu i pol rali oranice Gjure zupnika sv. 
Emerika; jo§te 24 rali oranice i jednu sjenokoSu na dva kosca pre- 
bendara Klementa Visocana; jo§te 5 ralih oranice prebendara Grge 
ZabniSana; jo§te deset ralih oranice prebendara Tome s Ciglane; jo§te 
pet ralih oranice prebendara Benedikta Adaka i jednu sjenokoSu nje- 
govu i prebendarah Mihalja i Grge; joSte tri rali oranice prebendara 
Andrije Ivancana; jo§te sedam ralih oranice prebendara Petra Hedri- 
hovcana; joSte tri rali oranice prebendarah Mihalja Gjurgjevcana, Bene- 



^ Spisi 11 prebend, arhivii. 



CXXXII Sbor prebendarah. 



dikta Adaka i Gjure sa Magjarova i jednu njihovu sjenokoSu na dva- 
deset pet kosasah ; joSte sedam ralih oranice prebendara Stjepana Ro- 
viSdana, i jednu sjenokoSu na deset kosacah; joSte Setiri rail oranice 
prebendara Matije Ivandana; jo§te jedanaest ralih oranice i jednu 
sjenokoSu prebendarah Grge sa Magjarova i Mihalja ; joSte sedam 
ralih oranice prebendara Benedikta Kalnidana; joSte devet ralih ora- 
nice prebendara Ivana Ivancana ; joSte sedam i pol rali oranice i jednu 
sjenokoSu na dva kosca prebendara Matije mladjega Ivancana; joSte 
trideset ralih oranice i jednu sjenokoSu altarije sv. jedanaest hiljada 
mucenikah; joSte trideset i osam ralih oranice i tri sjenokoSe na 
detrnaest kosacah altarije sv. Jakoba; jo§te dvanaest ralih oranice i 
jedfiu sjenokoSu altarije sv. Ivana i Mateja apostolah i djev. Ursule; 
jo§te jednu sjenoko§u na dvanaest kosacah altarije sv. Magdalene; 
joSte dvadeset i pet ralih oranice i jednu sjenokoSu na dva kosca al- 
tarije sv. Fabijana i Sebastijana ; joSte sedam ralih oranice i tri male 
sjenokoSe altarije sv. Juraja ; jo§te petnaest ralih oranice i jednu sjeno- 
ko§u na osam kosacah altarije sv. Katarine ; joSte dvadeset ralih ora- 
nice i dvie sjenokoSe na petnaest kosacah altarije sv. Jeronima ; jo§te 
jednu sjenokoSu na dva kosca altarije sv. Pavla; joSte sedam ralih 
oranice i jednu sjenokoSu na tri kosca lupne crkve sv. Ivana; joSte 
dvadeset i pol rali oranice i dvie sjenokoSe na dvadeset kosacah ho- 
spitala sv. Jelisave; koje su isti prebendari i altariste od prastarih 
vremenah mirno i spokojno uzivali, ali u ovo zadnje vrieme silomice 
ih je oteo spomenuti biskup Osvaldo na njihovu ogromnu §tetu, te 
mole re^eni prebendarski povjerenici Mihajlo dekan i Gjuro 2upnik 
sv. Emerika, da .im se isti posjedi povrate. 

Na lo. februara bijaSe ureceno rociSte za ovu prituzbu, gdje 
opet zahtievahu prebendarski punomodnici dekan Mihajlo i Gjuro 
zupnik sv. Emerika, da odredi skupStina, da se otete im zemlje po- 
vrate. Na ovu izjavu predsjednici Mihalj Orsag palatin i Stjepan 
Bathor kraljev sudac zaprosiSe zagrebaSkoga zupana, njegove velike 
sudce i priseznike, da o tom prieporu po savjesti i vjernosti prema 
kralju i kruni posvjedoce; na §to ovi poloziv ruke na propelo po- 
svjedociSe jednoglasno, da su pomenuti prebendari i altariste recene 
oranice i sjenokoSe u kotaru laSkoulickom od prastarih vremenah 
drzali i u2ivali, ali da ne mogu znati, kada li i kojim su pravom 
piieporna zemlji§ta doSla u prebendarsko vlastnictvo. Ovu izjavu ciele 
zupanije izrucili su pismeno predsjednici skupStine prebendarskim 
punomodnikom radi daljnje razprave. 

Konacna razprava o tom bila je pred istom skupStinom istom 
np "- ^ebruara. Da se taj priepor rie^i, podastrli su vi§e receni pre- 



Sbor prebtndarah. CXXXIII 



bendarski punomodnici cetiri izprave, koje se na tu pamicu protezale, 
i to: jednu, biskupa Eberharda od g. 1401.; drugu biskupa Andrije 
od g. 1409.; tredu biskupa Ivana Albena od g. 1427., a napokon 
Setvrtu i to izjavu Supana zagrebaSkoga, velikih sudacah i prisel^nikah, 
uSinjenu netom na 10. februara, zahtievajudi na toj podlozi, da im se 
otcte oranice i sjcnokoSe povrate. 

Protiv toga usta Ivan de Mere, punomo<3nik biskupa Osvalda, 
te re($e, da spomenuti biskupi Eberhard, Andrija i Ivan crkvenu de- 
setinu bilo od zemaljah bilo od vinogradah, uz prkos prava stolne 
crkve nisu bili vlastni dozvoliti ni prebendarom ni altaristam, a i 
sami prebendari da ne bi smjeli ni usudili se od reSenih biskupah 
takova §to zahtievati. 

SasluSavSi skup§tina jednu i drugu stranku i proucivSi dokaze 
izreSe ovakov sud: po§to na temelju torn, §to je nekoS ili g. 1401. 
biskup Eberhardo svu desetinu bilo od prebendarskih trsjah bilo od 
oranicah radi osobitih zaslugah, koje je stekao prebendarski sbor, 
istomu za uviek poklonio; a taj njegov dar da je potvrdio i biskup 
Andrija, a za njim jo§te i biskup Ivan Alben, a budu<5 da su t Supan 
te veliki sudci i prisjednici zupanijski u glavnoj skupStini izjavili i 
prisegom potvrdili, da oranice i sjenoko§e u kotaru laSkouli^kom 
pripadaju doista i punim pravom vlastnictva pojedinim prebendam i 
altarijam, i da su ih prebendari od vajkada mimo uzivali, a to isti 
prebendarski sbor potvrdio, da je od pamtivieka mimo i spokojno 
uhvao recena zemljiSta i da od njih nije pladao nikakove desetine, a 
tim da je zastarjelost odavna ve(5 svrSila se; dok se na protiv bi- 
skupov punomodnik nije mogao izkazati nikakovimi biskupskimi protu- 
dokazi, koji bi tomu prosvjedovali i zastarjelost dokinuti mogli, to u 
suglasju s gospodom prelati, baruni, plemi(5i, protonotari i zaprisele- 
nimi prisjednici dosudiSe recene oranice i sjenoko§e prebendarskomu 
sboru, da ih onako u2iva, kako ih uzivao i do sada t. j. da ne plada 
od njih nikakove desetine niti druge kakove dace ; ali od posjedah, 
koje bi ovaj sbor od sada u budude dobio, a oni se nalazili u bi- 
skupskoj jurisdikciji, da ih inace dobiti ne moze, nego privolom bi- 
skupskom i pod taj uvjet, da de od ste^enih ovih novih posjedah 
pladati u biskupsku blagajnu duzne pristojbe i obveze.^ 

I s obdinom gradskom zagrebadkom tecajem XV. vieka vodio je 
prebendarski sbor tezku pamicu, koja mu god. 1427. silomice otela 
prekosavski posjed prozvan Otok, koji je g. 1270. kanonik-pojac Buza 
namienio sboru, da cita svaki dan u zoru misu na dast bl. dj. Marije. 



* Doc. 325. 



CXXXIV Sbor prebendarah. 



Iztragu je o torn vodio cazmanski kaptol, a na njezinoj podlozi za- 
htievao prebendarski punomodnik u osminah Miholja god. 143a. pred 
kraljevskim sudcem Matejom Palo£kim, da izrece sud, a budud da 
na to ro£i§te nije poslala gradska obdina svoje punomo6iike, da ju 
glede te otima(5ine obrane ; to ju kraljevski sud osudio, da oteti Otok 
vrati, i naloHo ^azmanskomu kaptolu, da tu osudu obdini doglasi i 
da ju opomene, da istoj udovoli.^ 

Ali gradska se obdina nije pokorila, toga radi g: 1434. opeto- 
vano nalo2eno bude kaptolu Sazmanskomu, da pozove obdinu pred 
kraljevski sud, a premda ona u to ime tri puta zvana, nije se niti 
jedan put odazvala, to je opet na 28. septembra g. 1438. Pctar ka- 
nonik zagreba^ki pred kraljevskim sudcem Stjepanom Bathorom na 
temelju osude Mihalja Palodkoga zahtievao, da se oteti taj posjed 
vrati. Po§to ni tada obdina nije na sud do§la, to opet nalozi kraljevski 
sudac kaptolu cazmanskomu, da ju na sud iznovice pozove.* — Kad 
je napokon Otok povraden bio prebendarskomu sboru, nije nam po- 
blile poznato. 

Osim borbah za obranu zemljiStnih posjedah imao je preben- 
darski sbor i drugih joSte borbah. U ono vrieme bio je u nas crkveni 
zakon, da u zupah od novdana prihoda, koji bi zakonito pripadao 
kojemu zupniku ili od oporudnih* zapisah, koje bi lupljanin u zivotu 
dao ili na samrti namienio bilo pojedinim svedenikom ili crkvam ili 
samostanom, da se zupnikom od takovoga dara ili zapisa davala de- 
tvrtina (quarta parochialis). Stari je bio obidaj u kaptolu zagrebadkom, 
da su u odi Bogojavljenja dolazili kanonici „s krizecom** cestitati svomu 
biskupu i dvor mu blagoslovljenom tada vodom posveliti. Sto je dinio 
kaptol prema svomu patronu, to je i sbor prebendarski radio prema 
svomu t. j. prema kaptolu zagrebadkomu, te taj dan obilazio kano- 
nicke dvorove, kroped ih blagoslovljenom vodom, primajuci uz to 
kakov novcani dar. Ovaj obidaj potrajao je nepovriedjen sve do go- 
dine 1417., ali ove godine dignuo se proti njemu Martin zupnik crkve 
sv. Emerika, te si to pravo ili bar detvrtinu prihoda posvojiti htio. 

Proti ovoj novotariji usta sbor i prituzi se biskupu Eberhardu, 
koji, da se prebend ari u starih njihovih pravih nepovriedjeno zaStite, 
nalo2i pismom od 14. februara 1417. kaptolskomu prepozitu Matiji, 
Gerardu lektoru, Ivanu kantoru, Ladislavu arcidjakonu katedralnomu 
i Gjuri arcidjakonu bekSinskomu, te Grgi kustosu i cielomu kaptolu 
pod svetu pokornost, da prebendarski sbor brane u svih njegovih 
obicajih, pravih, dohodcih, a narocito u prilozih, koji im se davaju 

* Doc. 50. 62. 

* Doc. 119. 



Sbor prehendarah, CXXXV 



kada na bdjenje Bogojavljenja s krilecom blagoslivlju im kude, i da 
od toga dohodka, kao i drugih ma i oporu^nih zapisah niti (^etvrti 
niti ikakov dio ne ima niti jedan Supnik ove biskupije, dakle ni Supnik 
sv. Emerika, kojim i kojemu ujedno strogo nalaze, da glede toga u 
budiide ne diSu pamice, a kaptolu zapovieda, da ovu njegovu naredbu 
u svoj zakonik uvrsti.^ 

Ali proti ovoj naroSitoj biskupovoj zabrani digoSe se g. 1425. 
i^upnici sv. Marka i to : Antun, Pavao i Ivan, zahtievaju<5i od preben- 
darskoga sbora Setvrtinu oporuSne ostav§tine, koju su im namienili 
2upljani gradske obcHne. Ovaj priepor, u kojem je prebendarski sbor 
zastupao njcgov dekan Petar, razpravljao je kanonik lektor Osvaldo, 
nu poSto je on na skoro umro, to je ta stvar ostala ne rie§ena; ali 
ipak medjutim su receni ^pnici svoje Supljane na samrtnom casu na- 
govarali, da ako §to oponiCe prebendarskomu sboru, da moraju sva- 
kako uvrstiti stavku, koja tt glasiti, da su od oporuSnoga zapisa pre- 
bendari duSni dati Setvrtinu ^upnikom sv. Marka. Ovakov postupak 
bijaSe sboru na uStrb, te je on podignuo iz nova pamicu pred kano- 
nikom kantorom Ivanom. PoSto bi se pred ovim sudcem cieli priepor 
pretresivao i stranke sasluSavale, predlozen bude biskupu Ivanu Al- 
benu na presudu, a on na 4. junija god. 1428. na sveSanom sudiStu 
izreSe, da prebendarski sbor nije dulan davati od oporuSnih zapisah 
iupljanah sv. Marka njegovim zupnikom nikakove zupne Cetvrtine, te 
im strogo zabrani takovu od sbora u budude zahtievati. Ali za slu^j, 
ako se tecajem vremena ikoji lupnik sv. Marka usudi podidi radi toga 
parnicu, da prije suda polozi petdeset marakah dinarah, od kojih da 
polovinu dobije sudac, a polovinu prebendarski sbor ; a ne bi li htio 
koji zupnik prije pamice pololiti recene svote, da se prisili na to 
crkvenim izobcenjem; isto tako i svakorau zupljaninu, koji znaju<5 za 
ovu odredbu ipak bi u oporuci naroCito spomenuo, da se od njegova 
zapisa, uSinjena prebendarskomu sboru, mora zupnikom platiti Setvr- 
tina, uzkratit it se crkveni pogreb, a za one zupljane, koji bi po ne- 
znanju uvrstili ovu stavku, da se ista smatra nevaljalom i niStetnom.* 

Kada vec govorim o zapisih il darovih u^injenih prebendar- 
skomu sboru il za Sivota il na samrtnom casu, spomenuti mi je, da 
je g. 1433. biskup zagrebacki Ivan Alben sjetio se u svojoj oporuci 
ovoga sbora, te mu ostavio svekoliko svoje odjelo, troja kola i jedan 
hintov s konji, da podiele s cazmanskimi prebendari.* — Kanonik i 



* Doc. 24. 

« Doc. 53. 54. 

• Doc. 63. 



CXXXVl Sbor prebendarah. 



arcidjakon bekSinski Stjepan FarkaSev (f 1440) podignuvSi u stolnoj 
crkvi oltar sv. Katarine, tim stvori novu prcbendu, davSi za oltar 
jedan kalez, misal, crkvcno mho i brevijar, a za prebendu dvoje trsje 
i oranice.^ — God. 1451. na 25. oktobra pred javnim biljeSnikom 
neka Jelena, kuharica kanonika nekoc Gjure, a po smrti mu kuharica 
njegova brata kanonika Stjepana, svoju petogodiSnju pla<5u, koju ima 
u to ime dobiti od reCenih svojih gospodarab, ostavlja prebendar- 
skomu sboru za izpokoj du§e svojih roditeljah i za svoj spas.* Ali je 
bilo i takovih oponiCnih zapisah, koje je sbor od ovrSiteljah oporuke 
morao utjerivati. Godine 1475. pred kanonikom i kaptolskim vikarom 
tuXio je Brcko, dekan prebendarski, da ovrSitelj oporuke Grga, brat 
umrloga zupnika bukoviSkoga Martina, ne <5e izplatiti njegov opom^ni 
zapis namienjen sboru u 25 for.; a ovrSitelji oporuke: Kelec i Antun 
Segin, da nisu plalili oporu^ne zapise Mihalja postolara u 1 for. i 
Antuna u 2 for.; za tim Benka gradjanina novoveSkoga, koji nije iz- 
platio oporuSni zapis 'Ambroza kuhac^a t. j. jednu kabanicu; za tim 
bivSu udovu Pavla postolara, udatu za JagiCi<5a, koja duguje i for. 
oporucnoga zapisa svoga pokojnoga mula; napokon i ovrSitelje opo- 
ruke i to : Dioniza Vodopiju sa Savske obale, udovu Emerika gradja- 
nina novoveSkoga, Grgu plemida s Vumovca i Lacka plemi<3a Sam- 
Sinovackoga, koji svi oporuSne zapise nisu izplatili. Na ovu tu2bu 
nalozi na 11. marta pomenuti kaptolski vikar Mateju, lupniku sv 
Marka, Gjuri zupniku bl. Margarete, i i^upniku novoveSkomu, da reCenc 
ovrSitelje oporuke opomene i pozove na odgovornost pred njega, od- 
redivSi im rok za §est danah, i to : dva dana za prvi poziv, dva za 
drugi, a dva za tredi ili odrje§iti ; ako ne dodju tada, neka znadu, da 
de ih pred vrati stolne crkve javno pozvati na sud preda sc, a ne 
dodju li tada, odrjeSito protiva njim postupati.* 

Bilo je joSte i drugih darovah i zapisah danih il namienjenih 
ovomu sboru kao za njegovu bratovStinu ili za kupaliSte, koje <5emo 
spomenuti na doticnih mjestih. 

Prebendari su stolne crkve stanovali oba§ka u svojih kudah, koje 
su prema tadanjoj dobi bile ili drvene ili im je donji sprat bio zidan, 
a gornji drven. One pak kude, koje su ili oporudno dobivali ili im 
ih ili pojedini kanonici ili drugi dobrotvori podigli, bile su nekoc i u 
Opatovini, ali najviSe u Novoj vesi. 

Za onih vremenah, kada su ugarski kraljevi dolazili u Zagreb 
ili mimo njega vodili vojsku u Dalmaciju ili u Austriju, to su se i 



* Doc. 63. 

* Doc. 531. 
' Doc. 160. 



Zhwt i obUaji u prebendarskom sboru. CXXXVII 



u kaptolske i u prebendarske dvorove namjeStali odli^niji vojnici na 
▼eliku Stetu kaptola i prebendarskoga sbora. Protiva toga pritulio se 
kaptol kralju MatijaSu, a on pismom od 2. sieSnja g. 1471. naloii i 
zapovjedi banom i kapelanom ovih kraljevinah, da se ne usude smje- 
filati vojnikah ni u kude kanonicke ni u prebendarske, niti po njihovih 
posjedih, ako sami vlastnici nc bi privoljeli na to.^ 

Svimi posjedi, koje je sbor prebendarski imao, upravljao je on 
po svojoj volji kao svaki tadanji vlastelin, da i ppjedini clanovi nje- 
govi na svojih predijih bill su prava ^zemaljska gospoda' iroaju<^ 
tako zvani „jus regale", nu dakako da se kaptolu kao patronu svaka 
znatna promjena, koja bi se na prediju uSinila, imala doglasiti, a istom 
uz njegovu privolu da se izvadjala. Tako je god. 1401. Emerik pre- 
bendar zamienio svoje prebendarsko trsje, koje je njegovoj prebendi 
darovao neki biskup senjski s trsjem zagrebac^kih gradjanah Mihalja 
i Dimitrija.* God. 1445. na 17. decembra privolio je kaptol zagre- 
baSki, da prebendar Ambrozij, koji je naumio predij svoj Sopnicu 
naseliti, i svim onim, koji bi se na njemu nastanili, dozvolio, da su 
tecajem dvanaest godinab oproSteni od svake kmetske sluzbe i izvan- 
rednih dadah osim l^itne desetine i obi^nih darovah. Kada izmine dva- 
naest godinah, tada de svako kmetsko seliSte placati o Gjurgjevdanu 
dvie pense dinarah, a dvie o Martinju ; desetinu pako Sitnu davat <5e 
svomu gospodaru samo od tlacnih ili kmetskih seliStah kao i obicajne 
darove, dok desetina od zeroaljah, koje nisu tlacne, pripada kaptolu. 
Razporele li kraljevina ili kaptol kakav izvanredan nov^ni namet, 
duSni su ga dati.^ 

Kako treba za svaki sbor, hode li u slozi obastati, valjanih za- 
konah, tako ih je trebao i sbor prebendarski, a tim vi§e §to je imao 
i raznih obvezah i duznostih prema patronu t. j. kaptolu, prema svede- 
niCkoj sluibi u stolnoj crkvi, radi koje su i utemeljeni bill, prema 
medjusobnom zivotu i prema poddinjenim kmetom. Prve Statute za 
sbor propisao mu polovinom XIV. vieka sam kaptol i uvrstio ih u 
svoj sbomik; nu teSajem vremena ova Statuta trebalo je popuniti, a 
to s privolom kaptola g. 1468. stvorio nova Statuta, pridrzav i ona 
stara iz XIV. vieka. U prvom odsjeku ovih Statutah, koja se odnose 
samo na sbor, odredjuje se u 1. glavi: da svake godine od sada una- 
pricd na dan pred svetkom sv. Lovrenca, na nalog onogodiSnjega 
dekana, kada u stolnoj crkvi zazvoni za to odredjeno zvono, da se 
svikolici saberu u kapelu sv. Stjepana prvomucenika, koja je do stolne 

' Doc. 268. 

• Doc. 4. 

* Doc. 140. 



cxxxvin 



/.ivot i ohiiiiji u prebendarskam sb&ru. 



crkve, jer se ondje drze a ob<?e prebend arske skup§tine» i da nitko Tie 
izoslane, osim Iko bi zakonito zaprtc^en bio. Sakupljeni tako, da po- 
sjcdaju po starosti, i tu it najprije onogodUnji dekan zapovjediti ko- 
jemu (^lanu, da procita Statuta, da ih svatko dozna, da se moze po 
Djih vladati, da ne bi tko mogao redi, da ih nije poznavao. Kad se 
^tatuta 2itaju, mora vladati inir i lilina. 

CI. 2. govori ostavci dekanovoj, te veli, da po pro^ilanib Sla- 
tutjh mora bivSi dekan ustati, pokloniti se subrai^i i zahvaliti tTD, da 
su mu za proSlu godinu povjerili dekanatsku cast, a kako su se su- 
braca prije sporazumjela, glasuje se po starosti za novoga dekana, a 
taj je, koji dobije vedinu glasovah. 

CL 3. zabranjuje presiecati govorniku riec i veli, da nijedan 
stariji, dok besjedi mladji, niti mladji, dok govori stariji, ne smije mu 
presjecati govora, ved cekali, dok izgovori ; prekrSitelji loga kaznit ce se. 

CI 4. veli, da nitko ne smije odbiti dckanatske casli i odre- 
djiije, da ako bi se tko od subrace protivio preuzeti dekanatsku sluzbu 
ill JTi odbio, da se izkljuci takov iz sbora, i da mu se ne daju do- 
hodd dotle, dok sbor inai^e ne odluci. 

Cl 5. govori prisezi izabranoga dekana, te veli, da novi dekan 
odmah u istoj sjcdnici poloziv^i ruku na sv. evangjelje i sborna Sta- 
tuta prisegne, a prisegu propisuje 

cl. 6. u ove ricci: Ja N. dekan gospode prebendarah ove slavne 
crkve zagrebacke, kunem se i obedajem, da du vjerno upiavljati, §to 
mi se povjeri, a neulrudivo bi nastojati, da se privriedi korist i pro- 
bitak samoga sbora, a cuvat du savjestno, ^to se istomu IH dariije il 
oporuci, kao i samu njegovu ste(5evinu. Tako mi Bog pomogao i ovo 
sv, evangjelje. 

U cl 7. nalazi se prisega, koju polaru novoimenovani preben- 
dari, a ta glasi: Ja N. prebendar kora ove slavne crkve zagrebacke, 
kunem se i obecajem gospodi i subradi mojoj prebendarora recene 
crkve zagrebacke, da <^u im biti vjeran, njihovu cast promicati, a 
blagostanje priskrbiti, da cu tajnu 6uvali, a zakone, odrcdbe i hvale 
vriedne njihove obicaje podpuno obdrzavati, te duinu pocast i §lo- 
vanje Isloj gospodi subra^i mojoj izkazati u svem, Sto je slobodno i 
poSteno. Tako rai Bog pomogao i ovo sv. evangjelje. 

Cl, 8. nalaze, da bivSi dekan mora svomu zamjeniku predati 
to^an rai5un svojem dekanatstvu, te zahtieva, da novi dekan pridieliv 
cetiri starija 1 odli^ija sudruga, preuzrac tocan racun od svoga pred- 
Sastnika, i to od svega, Sto je sboru poklonjeno, oporuceno ili daro- 
vano bilo, kao i od onoga, Sto je sbor sam privriedio t od onib 
stvarih, koje se ticaju samoga sbora; a o torn preuzimaziju da se sa- 



^^u prtbendarskom staru. 



CXXXIX 



stavi zapisTitk, u kojem da se sve to^no pobilje^i, jer tt na podlozi toga 
i sam novi dekan morati jednom predavati racun svojemu nasljednikii. 

CI. 9. zabtieva. da novo izabrani prebendari svoju priseg^ i pred 
sborom polazu i glasi: da kada koji novo izabrani prebendar, ako i 
pred kaptolom polozi prisegu, koji ga imcnovao prebendarom, to vcd 
po starom i hvale vriednom obif^aju mora i pred prebendarskim de- 
kanom i cielim sboronn iznovice recenu prisegu polozili, poloziv ruke 
na sv. evangjelje. 

U 10. clanku nalale se, kako se mora Suvati tajna, za to, da se 
preprie5e sablazni, odredjuje sbor, da svaki subrat Suva lajnu, t. j. 
sve, §to se Ui tajno ili javno u sboru pretresivalo i zaklju^ilo, i da 
ju ne oda nikomu; drzne li se koji to uciniti, to de mu se uzkratiti 
dohodci za jednu godinu ili doile, dok sbor odredi 

CI II. govori o vlasti dekanovoj, jer po starom obi5aju, dekan 
je glava i prvak sboru i rukovodi sbome poslove, to svaki, komu 
naloli dekan, da izvrSi kakov posao, koji zasjeca u korist sbora, da 
ga odmah prihvati i to£no izvede; a ne pokori li se dekanovoj za- 
poviedi, neka se izklju^i iz zadruge bratske i neka mu se uziegnu 
dohodci dotle, dok dekan i cieli sbor inaCe odluci. 

CI. 12. govori o medjusobnoj Ijubavi i veli: da se pomnozi po- 
ilivanje i bratska Ijubav u sboru i da potraje od dana na dan, i tim 
da ostalim prednjace, odredjuje se, da, ako bi koji subrat ucinio 
krivdu ili nepoStenje kojenju suclanu sbora, i to javno» ili ga opsovao, 
potvorto ili ozloglasio, da se lakov krivac li§ava tecajem jedne godine 
&borske zajednice i dohodakah ili podpada, pretna povredi, dnigoj kazni. 

Cl 13. govori prieporu medju bracom, te odredjuje: po§to se 
raole slucili, da sc raedju bra(iom priepori i nesuglasja porode (kako 
se je to i prije dogadjalo, te se takovi priepori, mimoiSavSi sbor, 
prenieli na kaplolski sud i odluku kanonickoga vicca, pa se radi toga 
ozlovoljili kanonici ili na sbor ili na pojedinca, i tim su sami tu^i- 
Iclji ucinili smutnju u sboru), s toga se odredjuje, da svaki, koji ce 
u budude mimoi^avSi sbor (koji ima vrhu povriedah medju subracora 
razpravljaii i odiediti), prituiiti sc kaptolu, kaznit <5e se onako, kako 
sbor odredi; osim ako ne bi bio zadovoljan sborovom odlukom. islom 
tada slobodno mu je priluziti sc kaptolu. 

U 5L 14. govori se o vlasti dekanovoj. Sborov dekan, ravnaielj 
fjjegov, da opravlja vjerno i savjestno sborne poslove, da ne bjesni 
nad subracom, da ih Ijubi i brani, le prepirke medju njiroi, koje bi 
se porodile, da podvrgne sudu sborovu, a njegovora privolom i od» 
lukom, da se krivci kazne; bude li dekan neto^n u slulbi, prosto je 
sboru kaznilt ga ili svr6. 



CXL /Avot i obiHaji u prebendarskom sboru, 

U 21. 15. DalaSe se, da prebendari Ce dno zivu, s toga provodi 
li tko razkaiaSen ^ivot, ili dri^i li u sebe javnu razpuStenu osobu , a 
tim Ijagu nane se sboru, da se po zasluzi kazni. 

CI. 16. bavi se Dolesmom subrafom te nalaze, da dekan posje- 
6ije bolestna sudruga, ili ako je on preprieSen, da nalozi komu od 
subra<5e, da ga posjeti i utjeSi ; ako je siroma§an, da mu se iz skupnih 
dohodakah pomogne. 

Cl. 17. veli, da ako tko od subrac^e tako oboli, da ne mole ni 
svojih poslovah obavljati ni na brevijar i na drugu sluzbu u crkvu 
dolaziti, ili ako li tko po dekanovu nalogu u poslovih samoga sbora 
bude zakonito odsutan, da takove moraju zamjenjivati u crkvenoj 
slul^bi zdrava subra<5a. 

£1. 18. gOYori o zajedni^kom poSitanju, te zapovieda, da mladji 
prebendari u prohodu i svagdje i na svakom mjestu bilo u crkvi ili 
izvan nje, daju i izkazuju starijim poCitanje i prednost. 

Napokon 21. 19. prepovieda, da se nijedan prebendar ne smije 
silomice urivavati da preotme komu supportanciju : budu6 da mnogi 
niti ne cekaju, dok izmine podpuna godina supportancije kojega su- 
brata, d& dok mu jo§te i kanonik ne izplati dulne supportancije, to 
se oni ved urivavaju, da rou ju preotmu ; takovi uriva^i neka se kazne 
obicnimi kaznami t. j. da se li§e tecajem godine udrulbe i dohodakah. 

Drugi odsjek ovih Statutah, akoprem sadrfaje neke odredbe glede 
bogoslu2ja, ali ima tuj i takovih, koja se odnose na sbor kao sbor. 
Tako n. pr. clanak 10. govori o desetarih, te veli: budud da su se 
glede pobiranja moraveSke desetine sbivale svadje i prepirke, to se 
odredjuje, da od sada dva prebendara, jedan stariji i jedan mladji, 
koje de izabrati sbor, preuzmu odmah desetinanje. Tko bi se ustru- 
6avao to primili, da mu se sustegne dio u desetinskom prihodu. 

Ci. 11. govori, kako desetari imadu popisivati desetinu. Cesto 
se dogadja, da su racuni desetarah netoSni il pogrjeSni, s toga se od- 
redjuje, da oba desetara il jedan od njih priobdi sboru i to odmah 
do petoga dana (kako desetinanje svr§e), tocan i podpun desetinski 
registar pod globom od jednoga forinta. 

CI. 12. odredjuje, da desetari moraju pobirati desetinu na svoj 
troSak, jer oni, a ne prebend arski dekan, dobivaju od desetine dvo- 
struki dio, ali ipak sbor im dati mora, §to je za pisanje potrebno. 
JoSte, ako desetari ne poberu desetine do Lovrinja, to se li§avaju svih 
prebendarskih dohodakah dotle, dok podpunu desetinu ne uru2e sboru. 

£1. 13. govori o oporuCnih zapisih, te odredjuje, da kako su 
navadni kanonici i ostali vjemi sboru §to oporuCiti ili darovati, to da 
se isti ne pokaSe nezahvalnim, mora dekan, kada se kakov oporuSni 



Zivot i obi^aji, — BratavHine, CXLI 

zapis ucfini, dojaviti ga subradi i tada 6e pjevati jedan zavjetnu misu 
Da 5ast sv. Bogorodice na njezinu oltaru, a drug! „o angjelih", a tredi 
misu za umrle. 

CI. 14. gOYOri o ukopu kanonikah. Kako kanonicl obi^vaju tielo 
umrloga biskupa nositi i u groD polagati, to se odredjuje, da fetve- 
rica ili Sesterica mladjih prebendarah moraju nositi umrlo tielo ka- 
noDika. Tko bi to propustio, liSen je oporuSnoga zapisa toga kanonika. 

^l. 15. odredjuje, da na sprovodu umrloga kanonika moraju 
mladji prebendari nositi barjake, kadilo i blagoslovljenu vodu. 

CI. 16. govori o kazni, tko ne bi doSao na sprovod i odredjuje, 
da moraju svi osobno prisustvovati sprovodu. Tko hotice izostane, 
taj se liSava oporu(^noga zapisa: izostane li koji dekanovom privolom, 
to, po§to su prije svi clanovi prisutni sprovodu dobili forint u ime 
truda, to istom tada taj u preostatku sprovodnoga prinosa ima svoj 
dio. Tko ne dodje na sprovod ili ne bude kod vecernje za umrloga, 
da plati deset beckih novcidah ; tko izostane od jutarnje za pokojnoga, 
deset soldah ugarskih neka plati. 

Cl. 1 7. govori o dekanovoj pladi. PoSto dekan obavlja sve po- 
slove ovoga sbora, valja da ima i nagradu ; da pako veselije obavlja 
svoju sluzbu, to mu sbor doznaCuje od oporucnih zapisah, prinosah i 
milostinje (izuzevM desetinu) dvostruki dio. 

Cl. 18. spominje o zalihi i potroSarini sbornoj. Budu6 da se 
Sesto sluci, da se sbor mora vi§eputa i parbiti za svoj dohodak, to 
da se takove parbe brze rieSavaju, treba imati u pripravi novacah, 
pak se odredjuje, da se kod svake nov£ane diobe pricuva jedan dio 
za sbome potrebe. 

Napokon, dadne li tko gospodi prebendarom za trud, §to su 
doSli na sprovod, vi§e nego pojedincu pripada, t. j. forint, to dekan 
od cieloga sprovodnoga dobitka ima jednaki dio, a mjesto obicnoga 
forinta dobiva dva. 

RratovUine. Onom vec naredbom, gdje je svaki dan u zoru morao 
pjevati jedan sborni clan misu na cast bogorodi^inu i ovim nepre- 
kidnim njezinim caSc^enjem sacinjavao je prebendarski sbor osim svoje 
sborne korporacije joSte i posebnu bogorodicinu bratovStinu, kakove 
su u srednjem vieku obicajne bile, i kojoj su clanovi mogli postati 
i svjetovnjaci, koji su za zivota ili na samrtnom casu darovali kakov 
bogoljubni prinos, te tim postali dionici milostih, koje su takovoj 
bile udieljene. 

Ovakova bratovStina ili kako se na latinsku „kalendinum* zvala, 
postojala je u prebendarskom sboru ved prije polovine XIV. vieka, 
ali svrSetkom istoga ili pocetkom XV. vieka nestalo je. Da se indi 



ex LI I Bratavitine. Crkvena sluiba, 

obnovi CaSdenje BogorodiCino u stolnoj crkvi, koje je radi siroma§lva 
sborova i drugih nesgodah jenjalo, odluCi g. 1 466. prebendarski sbor, 
da se ova bratovStina uzkrisi i nazove ^bratovSlinom majke milosrdja" 
i propisa joj uvjete a narocito, koji se odnose na samu njezinu crk- 
venu slu2bu. 

Ovom je bratovStinom upravljao prebendarski dekan, a u pri- 
pomo<5 dodieljena su mu bila dva najmladja prebendara, kojib bijaSe 
dulnost sakupljati od bratovStinarah dobrovoljne prinose po Zagrebu 
i u bliinjoj mu okolici. 

Tko je god zaielio poslati clanom ove bratovStine, morao se je 
predstaviti dekanu i umoliti ga, da ga u bratov§tinu primi. Obvezao 
se onda, da 6e nastojati o njezinu boljku i godimice prinositi koliko 
uzmogne. 

Za Clanove bratovSline bijaSe i posebna knjiga matica, u koju 
ih je dekan upisivao, i lo najprije godinu i dan, kada je tko pri- 
stupio, za tim ime i staled njegov, bilo muzkarca il zenske, te pri- 
nosni dar kao n. pr. po forintii il vi§e, a ima ib i po nekoliko nov- 
cidah. Nekoji su Slanovi davali prinose i u naravi, kao: krmke, ulje, 
vosak itd. U ovih spomenicih dva se takova dara spominju, i lo go- 
dine 1499., kada su ovrSitelji oporuke prepozita Mihalja za spas 
njegove du§e dala sboru i for., a bratovStini krasno ruho, na kojem 
bija§e izvezen zlatan kril u vriednosti 10 for.; — a ovrSitelj oporuke 
Petra kanonika lektora takodjer za spas njegove du§e dao 1 for, a 
bratovStini jedan velik i liep kov2eg za spremanje bratovStinskih stvarih.^ 

Kada je umro koji £lan bratovStine, to su mu bratovSlinari bili 
na pogrebu nosedi u rukab zapaljene „kaledu§ke^ t. j. bratovStinske 

Crkvena sluzba . Prema zakladi, koju je g. 1270. uc^inio kan onik 
Buza poklonivSi p redij Qtok^ da se svaki dan u zoru pjeva misa na 
£ast Bogorodicinu, tujeobvezu ovrSivao sbor neprekidno i u XV. 
vieku, a morao ju pjevati tjedan danah onaj prebendar, koji bijaSe 
na redu, a prebendarski dekan morao je paziti na to. Za svaki nemar 
ili propust morao je krivac platiti 10 ugarskih nov^idah, od koje 
svote dobio je polovinu onaj, koji je tu misu mjesto propustnika od- 
pjevao, a drugu polovinu dekan. 

Osim ove obvezne mise i lo ve<5 rano u XV. vieku (t. j. g. 1414., 
kada je ovomu sboru biskup Eberhard darovao polovinu moravecke 
desetine,) bijaSe sboru za ovaj dar duznost u nedjelju poslije svetka 
11.000 mucenicah djevicah od pjevati vecernju za umrle biskupe, a u 

* Pag. 532. 



Crkvena s/uiba^ 



CXLII! 



ponedjeljak odpjevati jutamju s hvalami i jednu pjevanu misu u istu 
namjenu, dok je laj dan obaSka svaki clan bio duzan il osobno il po 
kojem sveceniku odcitati za pokojne biskupe jednu lihu sv. misu pod 
globom od 20 dinarah, 

Napokon obvezna bija^e i bratov^Siinska misa tako, da na svaku 
svelkovinu bl. dj. Marije morali se na zapovied dekanovu sabrati svi 
prcbendari obuceni u rokelah u kapelu bL dj. Marije ili u lievi kor 
slolne crkvc, gdje je odmah poslije rane mise morao prebend ar, na 
koga je red do5ao, uz assistenciju dvojice mladjih clanovah odpjevati 
misu na cast Bogoiodice, kojoj su svi do svrSetka morali prisustvo- 
Tali. Povrh toga moiali su prebendari (t j, polovina njih jednoga 
tjedna, a druga polovina drugoga) svaki dan pjevati u koru slolne 
crkve: ^asove, vecernju, jutarnju i hvale i to svaki osobno, ill iko 
bj bio zapriecen, morao je mjesto sebe poslati zanijcnika. O lib za- 
mjenicih govore prebendarski ^tatuti^ te odredjuju : budu<5 da se ceslo 
sluci, te su mnogi ili holice odsutni ili zakonito zaprie^eni, pa mjesto 
sebe §alju u crkvu takova zamjenika, koji ne umije ni pjevaii, d^ ni 
U8ta olvoriti, to se nalazc. svakomu, koji bi bio zakonito zapriecen, 
da ima to prijaviti dekanu, a on da odredt prebendara, koji de ga 
zamieniti, Propusti It iko to prijaviti dekanu ill po5alje li nevje5taka, 
platit tt globu 12 novcicah be^kih. 

Uz crkvenu sluzbu bili su prebendari, dakako uz nagradu, u 
u kaptolu zagreba^kom a narocito u poslu vjerodostojnoga mjesta, 
kao pisari. Kaptot ih takodjer slao, da u njegovo ime uzposiave novc 
posjedne raedje. ill da uvcdu koga u posjed itd, 

Kako u svakom sboru ima Ijudih razne tudi, tako i taj nije bio 
bez njih, a navla;^ bilo je lakovih, koji su vriedjali svoje patrone t j. 
kanonike, toga radi na i* augusta 1472. zakljuci kaptol, bude li koji 
prebendar dva puta opomenut radi nedoslojnnga pona^anja spram 
kaplola, pak se ne popravi, da ce mu s mjesta oduzcii prebendu i 
allariju. A po5to se prebendar Andrija Zelincanin na opetovane opo- 
mene nije popravio, dapace spram kaptola surovijim bivao od dana 
na dan, to mu sc ovim oduzima prebcnda te se iz sbora izkljucuje, 
a prepovieda se i dekanu i svakomu clanu, da s njim ne obce.* — 
Godine pak 1494, na 14, augusla prcd kaptolom zagrebackim pre* 
bcndari: Franjo sa SeSkova i Martin izpod Obeda pismeno obri^u, 
da ne dc u svojih dvorih drzati zene zla glasa, niti dozvolili, da ih 
posjeduju. Prekrfie 11 ovu izjavu, da smjesta gube nadarbinu.* 

O kupaliStu, koje btjaSe vlastnictvo prebendarskoga sbora, spo- 
menuii cu nize. 

* Doc 179. 

• D«>c 37f. 



CXLIV Frifostojna crkva i bogosiuije. 

Prvostolna crkva i bogosluije. O osnutku dana§nje stolne 
crkvc, njezinu gradjenju i sudbini od XIIF— XIV. vieka progoyorio 
sam jur u I. sv. str. CXXXVIII — CXLI., a sada 6u nacrtati njezinu 
pro§lost u XV. vieku. Nastavljanje izgradjenja stolne crkve dovrSilo 
se prve cetvrti XV. vieka, tim, da su sa sjevera i juga sagradjcni 
bili visoki zidovi sa isto tako visokimi babicami, a iz nutra §est vi- 
sokih a vitkih kamenib stupovah, §to je sve namienjeno bilo, da nose 
tri visoka i jednakosvodna crkvcna broda, te je bilo donekle bar 
spojeno sveli§te i dvie mu poboSne kapele ili apside sa crkvenim 
proceljem i zvonici. Ako nam ime toga dobrotvora dograditeija i nije 
poviest zabiljezila, a ono ga je ovjekovjecilo klesarsko dlieto u kamenu. 

Na svakoj sjevernoj i ju2noj babici pobo^nih crkvenih brodovah 
iz vana i na svakom glavnom stupu, koji sada nosi troji jednako vi- 
soki crkveni svod, uklesan je jedan isti grb, ^oji predstavlja na 
stra^njih noguh stojedega lava pru^enih prednjih pandjah, a taj grb 
bio je zagreba^koga biskupa Eberharda Albena (1397 — 1420). Osim 
ovoga obilje^ja joSte je jedno, koje nas sili, da gradnju sredine crkve 
ili trih jednakosvodnih visokih brodovah* stavimo u ono razdobje, 
kada je Eberhard bio biskupom. U gradjenju tako zvanom gotskom 
medju drugom i tre<^om njezinom periodom ili medju g. 1380 — 1420. 
gradile se po Evropi tako zvane „Hallenkirche" t. j. crkve, u kojih 
su pobo^ne ladje bile tako visoke kao i srednja. Ovakov na^in gra- 
djenja ako svojom visinom i ve<5im svjetlom 2ini doduSe vanredni 
utisak, ali mu manjka onako lino izradjena radnja, kakovom se odli- 
kuju gotske crkve za prve i druge gradjevne periode. 

Biskup indi Eberhard po($eikom XV. vieka sagradio je u stolnoj 
crkvi zidove i stupove za tri jednako visoka broda i tim dogradio 
donekle stolnu crkvu t j. spojio njezino svetiSte sa proceljem; jedino 
samo na jufnoj strani crkvene sgrade nedogradjen ostao je prostor 
t. j. sadanja peta i §esta babica sa zidom, a to izgradi (kako svjedo(^i 
uzidani grb) njegov brat i nasljednik Ivan Alben (1420 — 1433). — 
Ovaj isti Ivan oporuS na 14. o2ujka god. 1433. zagrebackoj stolnoj 
crkvi osim polovine svoje srebrenine i prekrasno vezenih sagovah 
joSte 1500 for., da se posvemaSno dogradi, t. j. nadsvodi ili bar 
krovom nadkrije §to je sagradio i on i biskup Eberhard; osim toga 
odredi, da se polovina od dohodakah Kamengrada (Kuwar) i varoSi 
Koprivnice, (koje mu gradove zalozio kralj Sigismund za 7000 for.), 
dok ovi gradovi budu u zalogu, upotrebi za korist stolne crkve i to 
dotle, dok ih kralj ne izkupi, a ostala polovina da je bratu mu Ru- 
dolfu Albenu.^ 

* Doc. 63. 



Prvostolna crkva, CXLV 



All Rudolf nije oporucnu namjenu svoga brata biskupa Ivana 
izvrSio, jer stolnoj crkvi ne odstupi polovine dohodakah Kamcngrada 
i Koprivnice, a toga radi obratili se ovrSitelji biskupove oponike na 
kralja Sigismunda, koji mu na 20. julija 1433. strogo zapovjedi, da 
pomenulu polovinu recenih dohodakah stolnoj crkvi odmah odstupi. * 
Za tu kraljevu zapovied Rudolf Alben nije ni najmanje hajao, s toga 
se opetovano ovrSitelji oporuke pritu2e kralju, a taj mu iznovice strogo 
nalozi, da to^no izplati i daje stolnoj crkvi polovinu dohodka od Ka- 
mengrada i Koprivnice.* Ni ova stroga opomena nije koristila, da- 
pa(3e Rudolf Alben ne samo da nije zadovoljio, §to bi po oporuci 
biskupa Ivana duzan bio uciniti, vc<5 je i tvrdio, da je biskupova 
oporuka nevaljana, a uza to joSte uzkratio je izplatiti stolnoj crkvi i 
altarijski zapis, koji joj namienio nekadanji njezin biskup Eberhard 
Alben. —- Protiva takovoj oCitoj nepravdi dignu se kaptol zagrebaSki 
i zatraSi u kralja Sigismunda pomod, te kralj na 16. marta g. 1434. 
nalo^i nadbiskupu ostrogonskomu Gjuri, da proti Rudolfu Albenu 
sudbeno postupa, da ga presluSa i osudu izrec^e.' 

Povrh kralja obratio se kaptol u toj stvari i na bazilejski cr- 
kovni sabor, koji takodjer zapovjedi recenomu nadbiskupu, da Rudolfa 
prisili, da izplati stolnoj crkvi pripadne joj oporuSne zapise. Prema 
kraljevomu i bazilejskoga sabora nalogu nadbiskup Gjuro zapovjedi 
na 26. juna r. g. Ivanu, opatu zagrebackih Cistercitah, da Rudolfa 
osobno opomene, da ili svojoj duznosti zadovolji, ne de li, da ga pred 
njega pozove na sud. — U cetvrtak ili 8. julija ode opat Ivan na 
Medvedgrad, gdje je tada Rudolf kao vlaslnik stanovao, da ga opo- 
mene ili na sud pozove; nu poSto ga on nije htio preda se pustiti, 
to opat pred sabranom njegovom druzinom i domadimi proglasi nad- 
biskupov poziv i sto sadrzaje, te pred njimi pozove Rudolfa, da se 
za trideset danah stavi pred nadbiskupov sud ; ne stavi li se, neka 
znade, da ce se proti njemu svom strogosti zakona postupati.* 

Napokon a to najviSe posredovanjem : Ivana, biskupa kninskoga 
i upravitelja opatije Bijenicke, te plemicah: Gjure bisazkoga i Ivana 
Tola susjedgradskoga skloni se Rudolf Alben, pak kanoniku kantoru 
Ivanu i ostalim ovrSiteljem oporuke pokojnoga biskupa Ivana Albena 
uruci prema oporucnomu zapisu polovinu Kamengrada i Koprivnice 
sa svimi zaseoci, dadami, trsji, Sumami , oranicami, livadami, pri- 
rodom itd., da se dade u korist stolne crkve; pridodavsi ovakov uvjet, 

> Doc. 66. 

« Doc. 67. 

• Doc. 70. 

* Doc. 73. 

10 



CXLVl Prvostolna xrkva. 



da ako kralj Sigismund ill koji njegov nasljednik za svotu od 6166 for. 
i 300 kmetah izkupi zalozeni Kamengrad i Koprivnicu, da polovina 
i od nov^ne svote i od kmetovah pripadne slolnoj crkvi, a polovina 
njemu. Ovu svoju izjavu radi vedega jamslva u ime svoje i svoga 
sina Leonarda i potomSadi dao je takodjer pred kaptolom cazman- 
skim, kao vjerodostojnim mjestom, napisati i peSatom potvrditi, ob- 
rekavSi u ime svoje i unucadi, da <5e ju J^vrsto drzati svetom i 
neopozivom.^ 

Osim oponiSnoga zapisa biskupa Ivana Albena u ovih se spo- 
menicih spominje joSte zapis nekoga Henrika Enlzendorfa od 7 1 3 for., 
namienjen stolnoj crkvi za njezine potrebe. Ovu svotu morao bi iz- 
platiti Entzendorfov ovr§itelj oporuke Friderik Lamberger, ali ju nije 
izplatio, ved za sebe pridrzao. Istom po Lambergerovoj smrti zahlievao 
je kaptol zagrebacki, t. j. njegovi punomocnici : kanonik kantor Bartol, 
Sljepan Topnav, arcidjakon vara§dinski i Martin arcidjakon vaSkanski 
od Lambergerove bra<5e : Ulrika, Friderika i GaSpara, kao baSlinikah, 
da recenu du2nu svotu izplate. Ovo zahtjevaSe na 25. marta g. 1471. 
re^eni punomodnici pred javnim bilje^nikom u Cakovcu, gdje prisutna 
tri Lambergerova brata odvratiSe na to, da se oni ne ustrucavaju iz- 
platiti Entzendorfov zapis, ali da de ga dati u ruke Entzendorfovu sinu 
Vilimu, pa da on kao baStinik izplati taj ot^ev zapis. Ovoj se izjavi 
protivili kaptolski punomodnici, veledi : da bi bio htio pokojni Entzen- 
dorf da mu taj zapis sin izplati, bio bi i oporucno tako odredio, a 
budud da je htio, da ga Lamberger izplati, a novae je i onako u 
rukah Lambergovacah, za to ga neka i oni izplate.* — Da li je taj 
zapis bio izpladen ili nije, ne imamo viestih. 

Tecajem XV. vieka za vrieme krvavih sukobah medju kaptolom 
i gradskom obdinom i sa samosilja grofovah Celjskih bila je stolna 
crkva cesto u velikoj opasnosti. U onom sukobu na Margaretinje go- 
dine 1433., kada su oruzani gradjani provalivSi na kaptol poplienili 
ga, nasrnu^e i na stolnu crkvu u nakani da ju orobe i zaklonjene u 
njoj kanonike poubiju. No poSto im takov nasrtaj zapriecili oruzani 
Ijudi Dioniza bana i biskupa Ivana Albena i mnogi stranci, koji su 
tada prigodom velikoga sajma u Zagrebu bili, to samo izbaciSe na 
stolnu crkvu mnoge strelice.^ — U onoj predstavci, koju je kaptol 
zagrebacki podnesao kralju MatijaSu (1457 — 1490), spominje se naro- 
cito: „da u ovo posljednje doba grofovi Celjski popalili su kaptol, 



* Doc. 74. 

• Doc. 269. 
« Doc. 68. 



Prvostolna crkva. CXLVII 



a stolnu crkvu juriSali";^ torn sgodom bez dvojbe da je stolna crkva 
lezko morala nastradati. 

Biskup se Osvaldo (1466 — 1499) odvallno stavio na to da izvida 
rane, koje je stolnoj crkvi zadao zub vremena i neprijateljska mka. 
Prije svega uznasloja on, da crkveno svetiSie, gradjeno od biskupa 
Timoteja (1269.), koje bija§e mnogo nize od srednjega crkvenoga 
broda, koji je, kako rekoh, pocetkom XV. vieka podignuo biskup Eber- 
hard Alben, povisi, t. j. da svetiSte ucini jednako visokim sa srcdnjim 
crkvenim brodom, to je sruSiv (po svoj prilici vrlo oSteden) svod nad 
svetiStem podignuo novi jednake visine sa srednjim crkvenim brodom. 
Da je on to doisto u(3inio, svjedoSi njegov grb, koji se do nedavna 
vidjao uklesan visoko na desnom svetiStnom zidu i stupovnih glavicah 
u presbiteriju ; a svr§iv§i nadsvod jenje cieloga svetiSta postavi u njemu 
god. 1489. novi veliSanstveni oltar. 

Dogotoviv tako svetiSte, trebalo ga nadkrili novim krovom, a 
uz njega obje pobocne kapele sv. Marije i Ladislava i sakristiju. Ovo 
nadkrivanje pocelo je mjeseca kolovoza g. 1491., kako nam svjedoci 
ugovor, koji je sklopio kanonik Luka rodom iz Du brave s tesarom 
Blazem iz Vrbovca. TroSak za nadkrivanje imao se namiriti iz ku6ie 
pristojbe kanonickih dvorah (taxa domalis), koji je iznosio 387 for. 
Uvjeti, pod kojimi se obvezao tesar Blal (ne racunajuc^ drvo i zeljezo, 
l\o je kaptol dao), da de nadkriti svetiSte i obje pobocne kapele te 
sakristiju bijahu, da mu se plati 45 for. i dadu dvie suhe slanine 
ili mjesto njih 2 for. a uz to joSte 40 kablovah novoga vina. G. 1492. 
i sveliSte i obje pobocne kapele bile su nadkrivene. 

Za tim je zelio biskup Osvaldo nadsvoditi tri velika crkvena 
broda. Potrebitu za to gradju morali su voziti biskupski kmeti, na- 
rocito oni blizu Zagreba, a po§to je za taj ogroman posao trebao viSe 
silah, to pismom od 16. oklobra 1495. zamoli kaptol, da mu i on 
svojimi kmeti pripomogne, narocito da voze vapno i pjesak.* 

Prije nego li je poceo svoditi recena tri crkovna broda, sagradio 
je na dokrajku sveti^ta i dvih mu pobocnih kapelah tri empore ili 
kameni hodnik, te je tom neumjestnom gradjevinom pregradio stolnu 
crkvu i zastro pogled na svetiSte i pobocne mu kapele. 

* Doc. 319. 

* Venerabiles, nobis amice dilecti! Illi pauci colon! nostri in districta illo 
zagrabiensi ad omnes illos labores sufFicere non possunt. Unde rogamus vos, vclitis 
etiam cum vcstris adiuvare et circa ecclesiam et etiam inducturam cimenti ct arenc, 
ut labores illi citius consumari possint. Ex Chasma in festo beati Galli abbatis. 
Anno 1495. — Osvaldus eppus cccl. Zagrab. — Act Cap. ant fasc. 92. nr. 35. 

if 



CXLVIII Prvostolna crkva, Oltari. 

SvrSivSi taj posao poceo je nadsvodjivati re&na tri crkvena 
broda, ali ih nije dovrSio, jer ga smrt zatekla. U oporuci, pisanoj 
15. aprila 1499., u kojoj, osim oporu2enih nekih dragocjenostih stolnoj 
crkvi, veil: „po§to crkva zagrebaSka od svoga zasnutka bijaSe dosta 
zanemarena i nikada posve dogradjena, u kojoj koliko mogoh izgra- 
diti dadoh, a da se zapoSeto gradjenje nastavi i dovrSi, ostavljam 
10.000 for.^ 

Oltari i njihave zaklade, Rano ve<5 u XIII. vieku naSlo se bogo- 
Ijubnih duSah, koje su na slavu bozju, a na duSevnu korist vjernih 
i za spas svoje duSe u zagrebackoj stolnoj crkvi ill podigli nove ol- 
tare ill jur postoje<5e nadarili il novcem il im ustupili nekretnlne za 
uzdrXavanje svedenikah dotiSnih oltarah. SvrSetkom XV. vieka bilo 
je u stolnoj crkvi do 15 oltarah vi§e manje posjedi obdarenth; a to 
jer se teSajem toga vieka prilagali baS znatni prinosi za njihovu na- 
darbinu. Tomu za dokaz sluzi nam pismo bana Friderika Celjskoga, 
koji kao „tutor et advocatus ecclesie cathedralis* doznavSi od kaptola 
zagrebaSkoga, da ima u kraljevini mnogo plemi<5ab, koji, da se po- 
ve(5a i uzvisi sluSba bozja u stolnoj crkvi, a za izpokoj i svojih i 
roditeljskih du§ah, voljni su darovati svoje posjede, toga radi na 
molbu kaptola isti se ban po svojoj uzviSenoj i prvoj casti, koju ima 
kao namjestnik kraljev, rado odazva, te pismeno na 4. augusta 1452. 
dozvoli, da mo2e svaki 2itelj ove kraljevine stolnoj crkvi darovati 
svoje nekretnine.* 

Glavni Hi veliki oltar bio je u svetiStu. Kada je druge polovine 
XIII. vieka biskup Timotej od temelja sagradio svetiSte, posvetio je 
u njemu godine 1269. novi glavni oltar. Ovaj Timotejev oltar poslije 
dvie sto godinah zamienio je drugi velicanstveniji i dragocjeniji, koga 
biskup Osvald nadsvodivSi sveti§te podignu god. 1489., staviv§i na nj 
ovaj nadpis : 

Praesulis Osvaldi sunt hec monumenta laboris. 
Hoc ti rex regam Christe dicavit opus. 

Na glavnom oltaru citala se svaki dan tiha sv. misa, kojoj je 
stavio zakladu biskup Ivan Alben, oporucivsi godine 1433. u to ime 
31s for.* 

Oltar bl. dj, Marije. U lievoj apsidi ili pobocnoj kapeli do sve- 
tiSta, sagradivSi ju 1284. biskup Timotej posveti na 21. kolovoza novi 
oltar na 2ast bl. dj. Marije, koji je ondje stojao dva stoljeda, kada 

* Doc. 394. 

* Doc. 164. 

* Doc 63. 



Prvostolna crkva. Oltari, CXLIX 

ga za biskupovanja Osvaldova zamieni novi, §to ga na 19. juna 1496. 
posveti Gjuro biskup roSnanski.^ 

Ohar sv, Ladisiava. U desnoj sveliStu poboCnoj kapeli, sagra- 
divSi ju biskup Timotej g. 1275., posveti oltar na cast ulemeljitelja 
ove biskupije kralja Ladisiava. Nakon dva vieka taj je oltar bio od- 
stranjen, a na njegovo mjesto oko god. 1496. postavi biskup Osvaldo 
novi oltar. 

Oltar sv. kriia stojao je u stolnoj crkvi ved poSetkom XV. vieka, 
jer je biskup Eberhard Alben (f 1420.) u2inio zakladu, da se na torn 
oltaru svaki dan jedna misa pjeva, a jedna ^ita za spas njegove du§e 
i porodice Albenah, davSi u to ime bivSe neko^ gradske, a njemu od 
kralja Sigismunda darovane posjede: Kraljevec, Cerje s maltom, Ko- 
biljak, Sviblje i Nart. — Koje i kakove je borbe radi te zaklade 
vodila stolna crkva, odnosno njezin kaptol s gradskom ob<5inom, opisao 
sam u naslovu: ^Gradski posjedi i borba za nje** (str. XXIX — XXXV). 

Kolator rektoraia toga oltara, kao i svih drugih, s kojimi je 
bila nadarbina spojena, bijaSe kaptol zagrebaSkL Davaju<^i on nadar- 
binu toga oltara, stavljao je kadkada i uvjete, pod kojimi bi ju predao 
pojedincu na doSivotno u^ivanje, n. pr. godine 1466. na 29. septembra 
udielio je kaptol kanoniku Mateju Kelkedu rektorat i nadarbinu toga 
oltara uz uvjet: da <^e u re^enih altarijskih posjedih davati desetinu 
od svinjah ili ju novcem jzplatiti, da ce izvanredni namet, nametne 
li ga kaptol na te posjede, toSno pladati.* 

Oltar 10.000 mu^enikah jur god. 1481. imao je 30 ralib oranice 
i jednu sjenokoSu.' 

Oltar sv, Fabijana i Sebastijana (god. 1481.) imao je 35 ralih 
oranice i jednu sjenokoSu.* 

Oltar sv, Jurja (god. 1481.) imao je 7 ralih oranice i tri male 
sjenokoSe.^ 

Oltar sv. Jeronima (god. 1481.) imao je 20 ralih zemlje i dvie 
sjenokoSe na petnaest kosacah. Re2ene godine bio je rektorom toga 
oltara kanonik lektor Ivan. — Ovomu je oltaru zalofila Stana, udova 
Kleroenta Ki§a iz Mikcevca posudivSi altarijski novae, Sestnaest kmetskih 
seliStah, i to: §est naseljenih, a Setiri pusta u Marincu; Setiri nase- 
Ijena u JakuSevcu; tri pusta u Mikcevcu, pa kada ih nije mogla iz- 

» Doc. 383. 

• Doc. 252. 
' Doc. 325. 

* Ibid, 
» Ibid. 



CL Prvostolna crkva, Oltari. 

kupiti, to ih kralj MatijaS godine 1481. dosudi recenomu oltaru i za- 
povjedi, da se njegov reklor uvede u njihov posjed.* 

Oltar sv. Jakoba (god. 1481.) imao je 38 ralih oranice i tri 
sjenokoSe na 14 kosacah.^ 

Oltar sv, apostolah Ivana i Matije i sv. Ursule (g. 1481.) imao 
je 12 ralih oranice i sjenokoSu.* 

Oltar sv. Katarine, koji je utemeljio i posjedom nadario kanonik 
Stjepan, sin Farka§ev (f 1440.), imao je god. 1481. 15 ralih oranice 
i sjenokoSu na osam kosacah. 

Oltar sv. Magdalene spominje se ve6 godine 1441.; ove bo go- 
dine na 11. maja njegov rektor Gjuro Meglec javio je kaptolu, da 
mu je novoveSki 2upnik Petar kao ovrSitelj oporuke roznanskoga bi- 
skupa KonStantina kao ostavStinu predao u ime zaklade za laj oltar 
jedno zemljiSte u Novoj vesi s vrtom do potoka MedveScaka, dok mu 
je on odplatio za to 20 for.* Ovomu je oltaru Ladislav, sin Nikolin 
a unuk Ivana iz Brezovice, za posudjenih mu 60 for. u zlatu zalofio 
osamnaest kmetskih seliStah u Brezovici; no kada nije htio zalozene 
posjede izkupiti, dapace sam ih uzivao ne plativSi duga, utu2io ga 
god. 1468. rektor toga oltara zagrebackoj zupanijskoj skup§tini, koja 
je naloSila literatu Mihalju sa Gjulinca, da ga opomene, neka izplati 
ili §to je duzan, ili neka ne uziva zalozene posjede; ali je duznik 
Ladislav odbio jedno i drugo.* — Godine 1481. imao je taj oltar 
sjenokoSu na dvanaest kosacah.^ 

Oltar sv. Pavla (g. 1481.) imao je sjenokoSu na dva kosca. — 
God. 1495. na 3. februara kaptol je zagrebaSki nekoS altarijsku kudu 
sv. Bernardina, bivSu u Novoj vesi, koja ako li i popravljenom bila 
ipak je s vremenom znatno propala, pripojio altariji sv. Pavla, jer 
je rektor toga oltara Ivan arcidjakon goricki privolio, da se dva novo- 
veSka zemljiSta, koja su spadala oltaru sv. Pavla prodadu, a dobljen 
novae da se dade altariji sv. Bernarda.'^ 

Napokon spominje se joSte u XV. vieku mali oltar u svetiStu 
stolne crkve, u kojem se cuvalo presv. tielo, koji je sagradio biskup 
Osvaldo i opruCno odredio, da se pred njim pokopa.® 

* Doc. 327. 
' Doc. 325. 
» Ibid. 

* Doc 132 
^ Doc. 261 

• Doc. 325 
» Doc. 375 

• Doc. 394. 



Bogosluije, CLI 



Bogosiuije. U stolnoj crkvi obavljahu slu2bu bofju kanonici uz 
pripomod prebendarskoga sbora. U I. svezku (str. CXLII) spomenuh 
neke ustanove biskupa Augustina Kazota glede slu2be bolje i navedoh 
kakove su pedepse nemarnim bile odredjene. U XV. vieku k posto- 
jedim ve<5 odredbam pridodane bijahu i neke nove, kojimi se toSnije 
oznaSuje svacija duSnost. Na 12. maja g. 1488. biskup Osvaldo od- 
redi, da dostojanstvenici t. j. prepozit, lektor i kantor, te arcidjakoni 
i kanonici magistri, stanovali oni u kraljevini gdje mu drago, osim 
onih, koji su pravno ili u drzavnoj slul^bi odsutni, duSni su dodi u 
Zagreb na gluSnu nedjelju te prisustvovati svim crkvenim obredom 
velikoga tjedna sve do biele nedjelje ili do vazmene osmine; joSte 
duini su prisustvovati na Duhovske svetkovine, na Tjelovo, na uza- 
§a§(5e Marijino, na Stjepanje, na posvetilo stolne crkve, na Sve svete, 
na holxtnt blagdane i na Bogojavljenje. Oni pako, koji ne bi mogli 
svoje odsude valjano opravdati, liSavaju se svih dohodakah, koji su 
spojeni s ovimi svetkovinami, van ako li komu radi vaznih razlogah 
biskup tu pedepsu oprosti.^ 

Prema ovoj odredbi stvori na 3. januara g. 1489. kaptol ovaj 
zakon: Glavne su svetkovine: Bozi<5, Stjepan muSenik, Ivan evangje- 
lista, Nevina djeca, obrezavanje Gospodinovo, Bogojavljenje, Sviednica, 
navjeStenje Marijino, Cvjetnica, veliki cetvrtak, petak i subota, Uskrs 
i dva sliedei^a dana, uzaSaSde Gospodinovo, Duhovi i dva sliede<5a 
dana, Trojstvo, Tjelovo, Ivanje, posjet Bogorodicin, Majka bozja snjezna, 
uza§a§<5e Marijino, Stjepan kralj, posvetilo stolne crkve, narodjenje bl. 
dj» Marije, Miholje, Svi sveti i zacede bl. dj. Marije. 

U ove svetkovine obavljaju slulbu bolju, t. j. mise, pjevanje, 
ctenja poslanicah i evangjelja oni dostojanstvenici, a uz njih oni ka- 
nonici, koji su na ploci u sakristiji napisani , i to osobno. Tko ne bi 
sam osobno mogao obavljati, neka nadje zamjenika, ako i ne baS 
istoga stepena ili casti, ipak treba da je kanonik. Taj zakon vriedi i 
za one, koji su pravno odsutni iz Zagreba, a i za domade, koji bi bill 
zaprieCeni, da ne mogu osobno sluzbe obavljati. 

U ostale blagdane pjevaju mise ili oni dostojanstvenici ili oni 
kanonici, koji su napisani na ploci, ili osobno ili po zanijeniku, ali 
svakako kanoniku. Pjevanja pak i Ctenja mogu u te blagdane izvrSi- 
vati micsto kanonikah i drugi sposobni svecenici t. j. prebendari, samo 
za to, da ne bade pomanjkanja u sluzbi bozjoj. 

U svetkovine. kada zvoni veliko zvono, svi dostojanstvenici i 
ostali kanonici moraju prisustvovati jutamji, a koji se ne bi mogao 

» Doc. 348. 



CLII Bogosluije, Orguije. 

zakonito izpri^ti, platit tt globu, kako zakon odredjuje. — U ostale 
pako svetkovine i po nedjeljah, kada ne zvoni veliko zvono, samo 
oni kanonici moraju prisustvovati jutarnji, koji su na ploS napisani; 
ostali nisu obvezani, van hode 11 dragovoljno do<5i. 

Da se stvoreni laj zakon to^no obdrSava, svaki kanonik, koji ne 
bi ni osobno ni po kojem kanoniku zamjeniku obavio propisane crkvene 
sluSbe, neka se globi i to: za svaku propuStenu misu da plati 25 
solidah, a novae da dade kaplolski vikar onomu kanoniku, koji bi 
mjesto propustnika obavio slu2bu. IzvrSi li tako propu5tenu slu2bu 
svedenik ne kanonik, da mu se dade manja nagrada, a njezin preo- 
statak da se podieli medju djake i siromake. Tko propusti pjevanje, 
da plati 1 2 solidah ; za Stenje 6 solidah , za evangjelje ili poslanicu, 
slu^i 11 sam biskup misu, da se propustnik globi sa 25 solidah. U 
djelatne dane propusti 11 koji kanonik da ni osobno ni po kojem za- 
mjeniku ne odslulli mise 11 ne odpjeva evangjelja ill poslanice, da 
plati 45 solidah t j. za misu 30, za evangjelje 10, a za poslanicu 5. 
Duznost je pako kaptolskoga vikara bditi na to, da radi cijega pro- 
pusta ne jenja sluzba bo3^,ja, t. j. mora se brlnuti o zamjeniku, a nje- 
gova je takodjer skrb, da od nemarnikah utjera globu.^ 

Zvonani stolne crkve morao je svaki kanonik, ako je bio te- 
cajem jedne godlne odsutan, platiti kao odStetu u ime misnoga offer- 
torija 35 solidah; a za manje odsude po razmjeru.* 

Orguije. Polovinom XV. vieka, kad su orgulje usavrSili, pridavSi 
im pedale 1 klaviaturu za obje ruke s uzkiml tipali, na kojih se iz- 
vadjali 1 poluglasovl, bile su one stalno uvedene u stolne crkve, pa 
i vrlo rano u crkvu zagrebadku. Mi ih ovdje nalazimo vec za druge 
polovine XV. vieka, kada su namjeStene bile troSkom blskupa Osvalda. 
U ovih spomenlcih' spomlnje se god. 1494. „ Andreas, organista". — 
Po poznatom nam onodobnom raSunarskora Izkazu zagrebaSke stolne 
crkve, ove su orgulje ved god. 1493. popravljane bile;* a kao orga- 
nlste tuj se spominju kanonici: Ivan (f 1491.) 1 Andrija (1493 — 1494). 

» Doc. 351. 

* Doc. 340. 

* Doc. 372. 

* 1493. Pro reformacione organi magistri operis pro labore eiusdem iuxta 
conventionem cum eodem factam dedi flor. XIV. Item magistro Andree organiste 
pro certis necessariis emendis ad reformationem organi dedi in toto in diversis ter> 
minis flor. II. et solidos 89. 

Item Michaeli tiller pro laboribus suis circa organum factis dedi flor. II. — 
Act. Cap. Ant. fasc. 101. nr. 1 1. 



Moc'i svetacah, Dragocjenosti, CLIII 

Modi svetacah. U slolnoj crkvi od davna cuva se tielo Nevinoga 
djeteta ubijenoga po zapoviedi Irodovoj. Stara je predaja, da je to 
diete poklonio kialj Andrija II. godine 1218. povralivSi se s vojne 
iz sv. zemlje; no domad historik kanonik KrCelid inace pripovieda: 
„Telo vindar ono sveto deleta jednoga od HerodeSa po narodjenju 
KrisluSovom med druge detce pomoru, tulikajSe krvolocno vumorjcno, 
koje vu ove slolne cirkve s poboznostjum sveti se, ni skerb bila Au- 
guStina (Kazotija 1303 — 1322) nego Pavla XXII. od priSetka biskupa, 
koj nje s poboznum pomodjum Ludovika pervoga kraija vugerskoga 
od BeneSanov mir s Ludovikom delajuceh, dobil je okolo leta 1357. 
i ovde postavil."^ 

Bilo §10 bilo, ved sredinom XV. vieka naumio je kaptpl zagrc- 
ba£ki za ovu svetu mo(5 sakovati dati dostojan srebren sandu^ic, pak 
je god. 1455. dao zagrebackim zlatarom Pavlu i Benediktu trideset 
$est i pol marakah srebrena novca, a povrh toga joSte neSto neiz- 
radjena srebra, da izrade sahraniSte za to sv. tielo. AU kada su oni 
jedan ved dio toga srebra u re^enu svrhu izradili, po£ela je bjesniti 
po Zagrebu straSna kuga. Bojedi se kaptol s te zaraze tulnih poslje- 
dicah po svoje srebro, toga kaptol na 15. decembra 1455. svekoliko 
radjeno i neizradjeno preuzeo od recenih zlatarah, davSi im za to 
pismenu potvrdu.* 

DragocjenostL Da je stolna crkva imala u svojoj riznici liepih 
dragocjenostih, svjedo2e nam : „Dva inventara prvostolne srkve zagre- 
baCke iz XIV. i XV. vieka*, koja sam tiskom objelodanio.' Ali i u 
ovih spomenicih ima viestih o dragocjenostih, koje su joj oporu2no 
bile namienjene. Biskup Ivan Alben (1433) osim novca, §to ga je 
ostavio za popravak crkve, oporucno joj je namienio polovinu svoje 
srebrenine, da se njom urese sv. mo<5i, sakuju kale2i itd., a osim toga 
joSte mnogo skupocjena vezena sukna i slikami protkanih sagovah, 
bogoslu2nih knjigah, kazulah i sjajno pontifikalno odielo.* — Biskup 
pak Osvaldo (1499) osim nov^anoga velikoga zapisa, da se stolna 
crkva dogradi, ostavio joj srebreni vrS sa srebrenom zdjelom za pranje 
rukuh kod pontifikalne mise; za tim za svetkovinu velikoga 2etvrtka 
t j. za pranje nogah: srebreno pozladeno barilo srednje velicine i 
dva srebrena manja na stalcih, dvanaest srebrenih tanjurah, od kojih 
su Setiri pozladena, dvanaest velikih srebrenih zdjelah i tri male za 

^ Kr<5eli<5. ^ivlenje bl. Augustina Kazoti str. 22. 

• Doc 183. 184. 

' Starine jagosl. akad. knj. XIII. 

* Doc. 63. 



CLIV Dragocjenosti. Krvava sinoda. 



balsam ; dva veca srebrena pozladena sviednjaka, sahraniSte za korpo- 
ralia zlatom i biserom obloSeno i dnigih joSte dragocjenih stvarih.^ 

Dragocjenosti pohranjene u sanducih, duvale se pomno u nu- 
tarnjoj sakristiji pod vrhovnim nadzorom kanonika kustosa, all ipak, 
kada je nastala osobito velika nulda bilo po crkvu bilo za kaptol, 
to ih kaptol zalagao, ali zalolfene izkupljao, n. pr. god. 1427., kada 
je kaptolu nametnut bio izvanredni i pretezki drlavni namet, a ne- 
mogav podmiriti ga niti najamninom vedih posjedah niti vlastitimi 
prinosi, to je velikom 2alosti ,non sine iristicia* prisiljen bio zaloliti 
streto posudje t. j. kaleze.* 

Krvava sinoda, U XV. vieku, u koliko doznasmo, obdrlavala se 
u stolnoj crkvi jedna samo sinoda, a i ta bijaSe krvava. PostavSi u 
maju god. 1466. nastojanjem kralja MatijaSa Osvaldo Tuz biskupom 
zagreba(^kim, da se toliko nuldna stega u svedenstvu provede, a u 
obde da se poremedeno stanje biskupije uredi, pismom pisanim u Bu- 
dimu sazove svedenstvo u sinodu na 26. aprila 1467., ali ju radi 
svojih drlavnih posalah odgodi na 9. svibanj. Na taj rok sabra se 
svedenstvo u Zagrebu, ali biskup sam niti je doSao niti je mjesto sebe 
poslao ucenjake i ucitelje bogoslovja, koji bi mogli spasonosnimi sa- 
vjeti mnogo djelovati o duSevnom i materijalnom poboljSanju doma- 
dega svedenstva, ved je upravo kao za priekor i ponizenje svedeni^ke 
casti odredio, da prisustvuju svjetovnjaci plemidi i to: Ladislav Gre- 
bengradski, podban ; Grga Fodrovedki, Antun Kopinac, Gjuro Briga, 
Herman sa Cave i Gjuro sa SuSice sa svojom pratnjom. Sinodi je 
predsjedao Osvaldov generalni vikar Stjepan, biskup gjurski. 

U subotu indi na 9. maja zapoSela se sinoda u stolnoj crkvi, 
ali od straha pred provalom svjetovnjakah pod zakljucanimi vrati. 
Dok su sabrani u stolnoj crkvi svedenici sluSali sinodalni govor i 
razpravljali o svojih potrebah, za to su vrieme sluge i vojnici po- 
menutih plemidah i na naroCitu njihovu zapovied provalili u njihove 
stanove, potrgali kljuSanice i silom provalili u sobe, te ih sasvim 
oplienili i plien posvojili; za tim se raziSli po gradu, da pretraie, 
nije li koji svedenik odsutan, te susretavSi putem kapelana 2upne 
crkve sv. Marka, koji je nosed svetotajstvo i§ao k bolestniku, navaliSe 
na njega, te ga oplieniSe do koSulje, otev§i mu brevijar i novce, koje 
koje je uza se imao. Drugoga takodjer svedenika, koji je u toj zupi 
poslije svecane mise izaSao iz crkve, uhvatiSe i sasvim oplieniSe. 



* Doc. 394 
» Doc. 48. 



Krvava sinoda. CLV 



Budud da se sinoda radi vaznih stvarih morala nastaviti slie- 
dedega dana, a najvi§e s toga, da se zasluzni svecenici pohvale, a ne- 
hajni i lo§i ukore i pedepSu, to su re^eni plemidi sa svojom pratnjom, 
koji kod takovih svedenickih obtuzbah ne bi smjeli prisustvovati, 
kako im je to i naroSito zabranio sinodalni predsjednik, no oni ne 
samo da ne otidoSe, ved £uv§i, kako se nekoji svedenici radi svojih 
manah osudjuju na kaznu, podigo§e grozan smieh i porugu. 

Napokon u utorak ill na 12. maja, kada se sinoda imala za- 
kljuditi sa pjesmom zahvalnicom i blagoslovom sa svetotajstvora, taj 
dan, kada je na glas velikoga zvona odmah nakon objeda svedenstvo 
pohrlilo u crkvu, a sabrav se ondje, htjelo zatvoriti crkvena vrata, 
da sigurno bude pred svjetovnom provalom i kada su torn sgodom 
oplienjeni svedenici tralili od svjetovnjakah svoje otete stvari, to vi§e 
reCeni plemidi ogordeni tiro zahtjevom digo§e viku na svedenstvo, a 
na tu viku sakupila se silna svjetina, te izvukavSi madeve, naperiv§i 
lukove i uzvitlavSi buzdovane, dodim opet nekoji kamenjem u rukah 
provaliSe kao biesni u crkvu, te navaliSe na kanonike i svedenike, 
teiko ih izraniSe i izmrcvariSe. Nekojim prebiSe ruke, drugim noge, 
a nekim polomi§e rebra, nekim ramena, a nekojim izderaSe lice. Tako 
se tiro nasrtajera okrvarilo svekoliko crkveno tlo, te je jedan svedenik 
ostao na mjestu rartav, a za mnoge se svaki das ocekivalo, da de iz- 
dahnuti. Jedini predsjednik gjurski biskup Stjepan, koji je za doba 
s izlolenim svetotajstvora i s nekoliko kanonikah utekao u sakristiju, 
sretno se spasili. 

Nezadovoljni ovim svetogrdnim pokoljem receni plemidi, a na- 
rodito joSte Petar Gudovacki, upravitelj biskupskih dobarah ; Ladislav 
Grebengradski, podban ; Grga Fodrovedki i Petar bisazki, da do zad- 
njega novcida oglobe svedenstvo, izmislili su i nametnuli rau neki 
prinos tobol u dobrotvorne svrhe, dok je u istinA bila najprostija 
pljenitba, te pod prietnjom smrti ili zatvora razporezali nekoje svede- 
nike na 10 for., koji bi jedva mogli 2 for. platiti; nekoje na 20 for., 
koji bi jedva 6; druge opet na 30, koji bi jedva 10; a napokon 
nekoje dak na 40 for., koji bi u najvedoj sili jedva 15 mogli do- 
prinesti.^ 

Ovaj krvavi postupak i nepravde nanesene svedenstvu sabranom 
u sinodi, dadoSe sakupljeni svedenici ,po javnom notaru Stjepanu de 
Marcbus upisati kao prosvjed, koji odaslaSe papi Pavlu II. trazedi 
pomod u njega. Kakovim je uspjehom urodio laj prosvjed, ne imamo 
daljnjih viestih. 



» Doc. 253. 254. 256. 



CLVI LaSkouliika t kaptolska iupna crkva. 

U biskupskoj i kaptolskoj jurisdikciji ill oblasti bile su u XV. 
vieku tri lupe: laSko ill vlaSkouliSka, novoveSka 1 sv. Emerika pred 
stolnom crkvom. Najstarija je bila 

LaikaulUka iupa, ona bo, kako sam uzlvrdio (sv. I. str. CXLV) 
postojala je pod naslovom bl. djev. Marije prije nego li i biskupija 
zagreba^a bila utemeljena. Za ovu sam zupnu crkvu rekao joSte, da 
su prvi biskupi zagrebaSki obavljali u njoj sluzbu bolju, dok se je 
gradila prva stolna crkva ili od god. 1093. pa do god. 1217., kada 
je sagradjenu stolnu crkvu kralj Andrija II. polazed ovuda vojskorn, 
da oslobodi sv. zemlju, velikim dao sjajem posvetiti. U tatarskoj pro- 
vali (1242.) nestalo je ove prastare laSkouliSke zupne crkve, a na 
njezinih ru§evinah podigoSe novu, koju posveti§e na cast sv. Antunu, 
pod ovim bo imenom spominje se ona (1350.) u najstarijem popisu 
zupah zagrebaCke biskupije. La§koulicka zupa sacinjavala je i posebnu 
obdinu, koja je povlasticora reSenoga kralja Andrije, dok je on bio 
joSte slavonskim vojvodom (1198.), podpala pod pokroviteljstvo bi- 
skupah zagrebaSkih. O laSkoulickoj obdini za XV. viek imamo jednu 
samo viest, naime da je god. 1452. pred njezinim sudcem Urbanom 
neka gradjanka zagrebackoga Gradca i sin joj Zivan prodali za 5 for. 
svoju oranicu zagrebackomu kanoniku Andriji.^ 

O laSkouliSkoj zupi teSajem XV. vieka poznato nam je samo to, 
da je njezinu lupniku pripadalo §est kabalah gornice od jednoga trsja 
u gradskoj obdini. Godine na ime 1445., kada je trgovac Ambrozij 
gradjanin prodao svoje trsje sa stajom u gradskoj obdini gradjanom 
Leonardu i Eraeriku, sinovom kovaSa Nikole, inade svojim sestridem, 
za 1 5 for. u zlatu, prodao ga uz obvezu, da moraju od njega davati 
svake godine §est kabalah gornice.* 

Godine 1499. biskup Osvaldo medju drugimi zapisi ostavio je 
ovoj 2upnoj crkvi 50 for.^ 

Od zupnikah laSkoulickih dvojica su samo poznata i to: Va- 
lentin, koji bijaSe ujedno i prebendar stolne crkve (1451 — 1453.)* i 
Matej (1461 — 1489.). U ovoj zupi bila je i uboznica sv. Anluna, o 
kojoj du govoriti nile. 

Zupna crkva sv, Emerika^ gradjena pocetkora XIV. vieka, stojala 
je upravo pred stolnom crkvom. U koliko nam je poznato, u toj crkvi 
bio je i oltar sv. Bernarda, kojemu je Jakob arcidjakon goricki pred 
svojimi ovrSitelji oporuke, kanonici: Matijom prepozitom dazmanskim 
i Fabijanom sa RoviSda te gradskim sudcem Bla^em Stojmilidem 

* Doc. 161. 
■ Doc. 139. 

• Doc. 394. 



Kaptohka zupna crkoa, CLVII 



ostavio u ime vjecne altarije svoju kudu s vrtom, pi?nicom i sgra- 
dami u Novoj vesi. PoSto je novoveSke obdine zemaljski gospodin bio 
tada kaptol zagrebadki, to je Matija 6i§kup, altarista oltara sv. Ber* 
narda, zamolio kaptol, da taj oporu^ni zapis prihvati, a kaptol na 
20. augusta 1468. odobriv§i ga zahtievao je od novoga posjednika, da 
od te ostavStine nosi spram kaptola sve duznosti, kao i ostali gra- 
djani novoveSki, i da ne pocini nevjere spram kaptola.^ 

I ovoj crkvi oporudio je biskup Osvaldo god. 1499. dvadeset i 
pet for.* 

Pod ovu 2upu spadao je kaptol zagrebacki i jedan dio napucene 
do tada Opatovine, i tu je on pobirao dohodak Stole i od oporucnih 
zapisah cetvrtinu, ako su ti zapisi bill namienjeni izvan ajegove crkve. 
Bio je tada obiSaj, da je prebendarski sbor u oci Bogojavljenja obi- 
lazio s ^krilecom" kanonidke dvorove, kroped ih blagoslovljenom 
vodom, a za to je dobivao i novcani dar. Sve do godine 1417. ovaj 
je obicaj potrajao nepovriedjen, ali tada se dignuo proti tomu Martin, 
lupnik sv. Emerika, te to pravo kao Xupnicko htio prisvojiti. Proti 
njemu se obrati prebendarski sbor na biskupa Eberharda, koji na 
14. februara r. god. nalozi kaplolu zagrebackomu, da brani sbor u 
njegovu pravu, a narocito glede prilogah, koji mu se davaju, kada 
na bdjenje Bogojavljenja s krizecom blagoslivlje kude, a da i od toga 
dohodka, a ni od oporucnih zapisah ne ima davati fetvrtine ikojerou 
zupniku zagrebackomu, dakle ni i^upniku sv. Emerika.^ 

Ovaj je zupni beneficij imao veliki vrt iza dominikanskoga laSko- 
ulickoga samostana, a kroz taj je vrt protjecao potok Medve^cak i 
natapao ga izkopanimi prekopi. Godine 1434. nekako mjeseca junija 
provalili su gradjani zagrebacki u taj zupni vrt, sasjekli zelje, povrde 
pogazili i izkopane prokope zasuli, i jedan dio s one strane MedveSca- 
kove, §10 je bio u njihovoj jurisdikciji, posvojili. Proti tomu nasilju 
bijaJe na 6. julija pred Matkom Talovcem i plemidkimi sudci po- 
dignuta tuzba, i poSto se nagodbenom izpravom, sklopljenom g. 1392. 
medju kaptolom zagrebackim i gradskom obcinom, bjelodano dokazalo, 
da onaj dio zupnoga vrta, ako do du§e i le2i u gradskom podrucju, 
ipak da ostaje vlastitost zupne crkve sv. Emerika, to je obdina iz- 
gubila pamicu i odsudjena bila da plati globu od sto marakah di- 
narah, od kojih da dobije dvie strani sudac, a tredu zupa sv. tlmerika.* 



* Doc. 260. 
- Doc. y)\. 
^ Doc. 24. 

* Doc. 72. 



CLVIII Novoveika iupna crkva. 



Od 2upnikah sv. Ernerika poznati su nam: Martin (1417) i Gjuro 
(1481), koji bijaSe ujedno prebendar stolne crkve, te je kao takov 
pred iupanijom zagreba2kom vodio parnicu proti biskupu Osvaldu, 
koji je silom posvojio mnoge prebendarske i altarijske oranice i li- 
vade lelede u laSkoulickom podrucju. te je i parnicu dobio.^ 

Novoveika iupna crkva sv. Ivana, NaselivSi g. 1344. kaptol za- 
grebagki Novu ves i proglasiv gradjani nove naseljenike i utemeljiv 
ondje zupu, sagradio je ondje Ivan arcidjakon goricki i crkvu sv. 
Ivana. (Vidi sv. I. str. CXLV — CL.) Ova ako i drvena crkva u XV. 
vieku obilovala je vcd liepira irautkom, kojim je i pomogla svojim 
kolatorom, kada bijahu u najvecoj biedi. Godine bo 1423., kada se 
kralj Sigismund spremao da otme Mljetcanom Dalmaciju, nametnut 
bijaSe kaptolu neizmjerno velik ratni naniet, dl, prietilo mu se, da 
de mu kruna zaplieniti imanja. Da se to uzmogne podmiriti, morao 
je kaptol Toplice, Sisak i druge vede posjede iznajmiti i udariti namet 
na kmetove, pak premda i jo§te su pojedini kanonici iz svoga do- 
prinieli, ne bijaSe dosta, ved moradijahu joSte zaloziti i zlatne kaleze 
iz stolne crkve. A kada ni sve to nije dostalo, od zupne crkve novo 
veSke pohranjenih u kaptolskoj sakristiji 320 for. u zlatu uzajmi 
283 for., da podpuno podmiri ratni namet, a za preostatak od 17 for, 
kupi sedam ralih oranice u Zeloru do ribnjaka, te tri rali oranice 
dvie sjenokoSe u laSkoulickom kotaru. Da zupna crkva za taj posu 
djeni novae ima jamstvo, dado5e se joj u zalog nekoje svoje ako i 
opustjele prekosavske posjede, kao SaviSde i Otok sa Prevlakom, te 
jedan mail predij s tri kmetska seliSta sa svimi berivi, prihodom i 
novSanim nametom, pridrzavSi samo za sebe desetinu od onih kmetah, 
koji bi se ondje naselili i koju, po§to se nasele, istom iza §est godinah 
davati budu duzni. Odredi jo§te i to, da kmelom na lib zalozenih pre- 
dijih sudi kaptolski sudac sa sebskim sudcem zupnika novoveSkoga, 
a Stibru od recenih kmetovah da bere zupnik novove§ki; te pridoda, 
ako li bi s vremenom nastojao kaptol, da mu se ta predija povrate, 
ili bi zupnik to za^elio, to ce mu kaptol izplatiti za njih 283 for. u 
zlatu, a kad ih tako kaptol preuzme, to <fe, ako bi na njih tecajem 
vremena §to nova sagradjeno bilo, procienivSi vriednost novih tih 
sgradah i izplativSi je preuzeti recena zalozena predija.* 

Osim toga imala je zupna crkva u kotaru laSkoulickom sedam 
ralih oranice i jednu sjenoko§u, za koju se svojinu morala parbiti (1481) 
s biskupom Osvaldom, sto je to njezino vlastnictvo htio posvojiti.^ 

• Doc. 325. 

• Doc. 48. 

• Doc. 325. 



Novoveika iupna crkva. Crkveni redavi: Cisfercite, CLIX 

■ ^-^— — 

Na samrtnora casu za popravak i potrebStinu noTOveSke lupne 
crkve oponicio joj g. 1499. biskup Osvaldo 100 for.* 

Prvoga hipnika novoveSkoga Bla2a, a po njemu i nasljednike 
god. 1351. odlikovao je biskup zagrebaCki Nikola naslovom dvorskoga 
biskupskoga kapelana, te im bijaSe dulnost u stolnoj crkvi pjevati 
mjesto biskupa mise u one nesveSane dane, u koje je red doSao na 
biskupa kao hebdomadara. Za nagradu ovoga tnida imali su zupnici 
novoveSki tredinu desetine u onom dielu moravecikoga kotara, koji je 
biskup desetinao. Pa kada je g. 1414. biskup Eberhard to biskupsko 
dcsetinanje prepustio prebendarskomu sboru, naroSito je zahtievao, da 
se ^upniku novoveSkomu i nadalje daje pripadna mu desetinska 
trecina.* 

Osim toga zupnici novoveSki iraali su u XV. vieku u Remetincu 
preko Save osam naseljenih kmetskih seliStah a dva pusta ; u Zitnjaku 
2etiri naseljena seliSta a jedno pusto; u Kosnici jedno naseljeno i 
jedno pusto seliSle, te zaselak Hrelide preko Save. Na Savi kod Jele- 
nova broda od svakoga mlina dobivahu darove: o bo2i<5u kopuna i 
veliku pogacu ; o vazmu jedan sir i jednu pogacu ; na uznesenje Ma- 
rijino jednu kokoS i jednu pogacu, a o Martinju dar u novcu t. j. 40 
bedah, od kojih se 300 brojilo u forint. — Povrh toga imao je novo- 
ve§ki zupnik jedan mlin na potoku MedveScaku, od koga mu je pladao 
mlinar o Stjepanju jedan forint i mljeti mu je bio duzan za kudnu 
potrebu braSno bez svakoga ujma; drugi mlin bijaSe na potoku Tr- 
navi, od kojega je dobivao o Miholju jedan forint. U Bukovcu il Da- 
vidovcu, gdje je imao i svoje trsje, pobirao je gornicu od tamoSnjih 
trsjah,^ te mu se prigodom berbe od svakoga trsja davao kabal moJta, 
dva ugojena kopuna, a od svakoga kopaca jedan bee; od oranicah 
pako u Bukovcu dobivao je od svake rali jedan kabal zitnoga pri- 
rasta; napokon od trsjah, prozvanih Okii§-sel, njih na broju devet, 
takodjer u Bukovcu, pobirao je uz desetinu dva kopuna, kabal vina 
u ime gornice, a od svakoga kopaca dva beca, a to za to, jer su ta 
trsja bila nekoc crkvena. Napokon je uzivao podpunu desetinu od 
trsjah u Domkovcu, koju su mu vlastnici u kucu dovezti morali. 

Crkveni redovi u oblasti biskupsko-kaptolskoj bijahu ovi: 

Cistercite, koji su imali samostan u danaSnjem Dolcu, a do njega 
crkvu sv. Marije, na istom mjestu gdje je i danaSnja (sv. I. str. 
CLI — CLIV). Sredinom XIII. vieka dobili su na uzivanje posjed na 

» Doc. 394. 
* Doc. 19. 
' Doc. 20. 



CLX 



Citiircite, 



Savi prozvan Crni otok ili pravije Crnijin otok ui tivjet, da ga saini 
obradjuju; a iznajme li ga, da ga samo gradjanom zagrebackim smiju 
dati u najara. No prve desetine XV. vicka nt prkos rcccne obveze 
uslupiSe ga u najam zagrebackomti kananiku Stjepano Farka5u. Pro- 
liva lakove povrede digia se gradska obdina, le je njezin sudac Feiar 
Safar Irazio u kraljice Barbare, koja je tada boravila u Koprivnici, 
da se sklopljen ugovor sa Sijcpanom Farkalara ukine, a Crni olok da 
Cistercite onako iznajme, pod kakovimi su ga uvjeli priroili, Na 6. 
aprila g. 1416. zapo?iedi kraljica cistercit^komu opatu, da poraenuli 
otok ill iznajmi iii ustupi u feudalno uztvanje kojemu gradjaninu za- 
greba^komu. Ne ce li ucinili lo» ona de naloliti biskupu Hberhardu» 
da ga on na to prisili.* 

Cistercili bijahu takodjer vlaslnici jednoga diela dana§nje Opato- 
vine ill onoga prostora do njihove crkve i samosiana (vicus mona- 
sterii). Na lom prostoru bilo je i kucah, a njihovi su gospodari imali 
spram samosiana neke obveze, God, 1441, pred cistercitskim opalom 
Ivanom Konrad Rav5ar svoju kudu do cisiercitske kapele sv. Leo- 
narda sa svimi sgradami i pivnicom zamienio je sa Seboldom Ma- 
jerom, nadkuhacem Ulrika grofa Celjskoga, koji mu uz svoju kucu 
dao ]o5ie 40 for» ali lako, da Seboldo i njegovi potomci budu duzni 
svake godine davati samo&tanu 200 dinarah i tri obi^ajna dara, na 
ime: o vazmu 12 jajah, jedan sir i za dinar kruha; na dan Stjepana 
kralja dva pileta i za dinar kruha; a o bozlda dva kopuna i za dinar 
kruba. Ucini li pako kada Seboldo ili njegovi potomci vjerolomstvo 
ili nevjeru spram samostana, izgubit ce kuc^u i sva prava; (e ako li bi 
kada Seboldo ili njegovi potomci hijeli prodati ovu ku<5u. d.i nba- 
vieste o lom Rav5ara i njegovu Itnsi} 

Cistercilom ostavljahu takodjer gradjani zagrebai^ki osobito na 
samrtnom casu ili nekremine ili novcani dar, a od loga bijahu duznl 
davati zupnikom sv. Marka zupnu celvrlinu, Kakova je u torn polo- 
vinom XV. vieka nastala parnica medju lupnict sv. Marka i samo- 
stanom cistercitskim i kako su Cistercite bili osudjeni da su dtiint 
dati od oporucnih zapisah lupnu cetvrtinu, spomenuo sam u ^'^•^} 
razpravi na XIV. strani, 

Vi^ spomenuti Seboldo Majer ill Majerviscr postarSi kastelan^ 
u Rakovcu, gradu grofovah Celjskih, osnovao je oko go^ 
altarijsku zakladu u cislcrcitskom samoslanu sa sx^y% ^^ ,a_. , 

svojih roditeljab, darovavSi mu u to ime jcdno 



' Doc, 17. 
* Doc, 133, 



Cisterciie. CLXI 

Novacih do savskoga broda sv. Jakoba s pripadajudimi oranicami, 
livadami i jednim naseljenim kmetom Tomom pod taj uvjat, da samo- 
Stan to zemljiSte nikada prodati ne smije.^ 

Cistercite su za svakdanju doma(5u posluSbu imali pod svojim 
samostanom uz potok MedveSSak naseljene kmete, koji su oudje sta- 
novali u kolibah pleterom uSinjenih, a slamom pokrivenih. No kada 
su Turci poceli udarati na ove strane, a naro£ito na Zagreb, od straha 
da oni provalivSi u Zagreb ovih pleterah ne upale, (a tini mogao bi 
izgoriti i kaptol i zagrebaSki Gradac), zapovjedi Cistercitom kralj Ma- 
tija§ na 14. julija 1476., da ove pleternjaSe moraju sruSiti do temelja, 
a kmetove da presele u kaptolsku utvrdu. Ne uSine li toga, naloSit 
de banu, da ih on dade sruSiti.^ 

Posljednji trag zagreba^kim Cistercitom nalazimo ovdje joSte 
mjeseca oktobra god. 1496., kada je opat Nikola jednu samostansku 
ku<5u u Opatovini prodao postolaru Grgi Sedinu za 16 for. uz obveze, 
da plax5a od nje svake godine o Gjurgjevu u ime ^inla Setvrt forinta 
i 20 nov^idah, a isto toliko o Martinju i da dava obi(5na tri dara t. j. 
o vazmu jedan sir, 16 jajah i za dinar kruha; o Stjepanu kralju dva 
pileta i za dinar kruha; a o bolidu dva kopuna i za dinar kruha; 
za tim da isti Sedina za livota i na samrtnom Sasu mo2e ovu kudu 
dati i oporu(3iti komu bode, ali samo svjetovnjaku. Pocini li pak iz- 
dajstvo spram samostana, izgubit de kudu, jer de ju samostan opet 
za se prisvojiti. 

Poslije te godine ne nalazimo sporaena Cistercitom u Zagrebu; 
bez dvojbe od straha pred turskom provalom izselili se po svoj prilici 
u Zatedno u Kranjskoj, gdje je bio samostan njihova reda. U opo- 
rudnora na ime zapisu biskupa Osvalda od 15. aprila 1499., gdje se 
ostavlja za popravak krova crkve bl. dj. Marije u Opatovini 50 for., 
ne spominje se vi§e, da je ta crkva samostanska.^ 

Cistercitski opat u zagrebackom samostanu nosa^e castan naslov 
cuvara pravicah stolne crkve (conservator jurium cathedralis ecclesie), 
te je kao takov obavljao razne sluzbe za stolnu crkvu il njezin kaptol. 
Kada je godine 1453. biskup zagrebacki Benedikt uz kaptolsku pri- 
pomod popravio i uredio hospital sv. Jelisave pred stolnom crkvom, 
davSi novdanu svotu za obskrbu bolestnikah i uzdriavanje rektora 
toga hospitala i stvorivSi zakone za upravu, zamolio je tadanjega papu 
Nikolu v., da on to apoStolskom vlasti potvrdi. Hotedi se papa o 
svemu torn todno obaviestiti, nalozi cistercitskomu opatu Matiji, da 

* Doc. 217. 

* Doc. 301. 

* Doc 394 

1 1 



CLXII Cisterctte. 

taj hospital pregleda, a u£injene odredbe glede njegove uprave, pro- 
nadje li ih valjanimi, da potvrdi ili prema potrebi preinaCi.^ 

Papa pak Aleksander VI. na 27. marta g. 1493., poSto mu se 
pritulio Stjepan, rektor ubo2nice zagrebackoga Gradca, da su se Nikola 
Vesnetid i njegov sin Gjuro, Martin mesar, Ivan Taljan i mnogi drugi 
gradjani ogrieSili o novae re^ene uboznice, nalozi opatu zagrebackih 
Cistercitah, da krivce pozove preda se, da ih presluSa i §to treba, 
odredi; ne pokore li se, da ih pedepsa crkvenimi kaznami.* 

JoSte za trajanja bazilejskoga koncila (1431 — 1449.) utu2io je 
ovomu Ivan, rektor kaptolskoga hospitala, plemii^a Hermana sa Cave 
i njegovu mater Ursulu, da su osvojili neki hospitalni predij. Na to 
je koncil ovlastio opata zagrebackih Cistercitah, da povede iztragu i 
shodna odredi. Poslije dugoga priepora i otezanja opat je napokon iz- 
ob<5io Hermana i njegovu mater ; ali se oni protiva toga utekli u za- 
§titu kralja MatijaSa, tvrdedi, da opat u ovom prieporu, koji se tiSe 
lih svjetovne stvari, nije bio vlastan suditi, jer taj spor po svojoj 
naravi morao bi bio rieSiti glavni biskupov upravitelj dobarah, te je 
toga radi opatov postupak neopravdan; s toga nalozi kralj (1465.) 
cistercitskomu opatu, da izobcene odrieSi, a parnicu svede na svje- 
tovno sudiStc pred glavnoga biskupskoga upravitelja svjetovnih 
dobarah.' 

Kada se godine 1408. gradjani zagreba^ki pritu^ili kraljici Bar- 
bari, da je arcidjakon Ladislav, glavni upravitelj dobarah biskupa 
Eberharda, pobravSi od njih desetinu 2itnu i vinsku, po2eo pobirati 
desetinsku §estnaestinu, koja od vajkada pripada gradjanom, odredila 
je kraljica, da dok se kralj povrati i priepor rieSi, da se nepravedno 
pobrano 2ito i vino sahrani u opata cistercitskoga.* 

Po smrti zagrebackoga biskupa Ivana Albena (1433.), kada je 
njegov brat Rudolf oklievao izruciti stolnoj crkvi posjed Kraljevec, 
koji joj reSeni biskup dao u ime vjecne altarije, to su ovrSitelji opo- 
ruke zatrazili pomod u koncila bazilejskoga, a taj nalozio je ostro- 
gonskomu nadbiskupu Gjuri, da proti obtuleniku postupa. Nadbiskup 
je zatraho cistercitskoga opata Ivana, da Rudolfa osobno opomene, 
da dulnosti zadovolji. Opat Ivan, osobno doSavSi u cetvrtak na 8. 
julija 1434. na Medvedgrad, opomene doisto Rudolfa i pozove ga 
na sud.^ 

* Doc. 172. 174. 
' Doc. 370. 

* Doc. 243. 
"* Doc. 15. 

» Doc. 73. 



Cistercite. CLXIlI 

Samostan zagrebackih Cistercitah bijaSe takodjer vjerodostojno 
mjesto, te je opat njegov pod samostansku pecat izdavao strankam 
ili razne povelje u ovjerovljenu prepisu ili druge javne izprave. Go- 
dine 1435. izdade gradskoj obdini opat Ivan vjerodostojan prepis one 
povlastice, koju joj godine 1397. podao kralj Sigisraund, na ime, da 
se gradjani u karnom posiupku ne smiju pozivati na svaciji sud.^ — 
Sliedede godine (1436) isti opat na molbu izaslanikah gradske obdine 
dade joj u ovjerovljenu prepisu dva pisma kralja Sigismunda, kojimi 
se kori ban Matko Talovac, §to je nekoje prieporne zemlje medju 
kaptolom i gradskom obcinom dopitao kaptolu i kojih su radi po- 
zvane bile obje stranke na kraljev sud.* 

Opate zagrebackih Cistercitah u XV. vieku ovlastio je basilejski 
koncil, da su vlastni i svedenike i svjetovnjake izobditi, a izobdene 
odrieSiti. Kada je godine 1443. kralj Vladislav zabranio kanonikom 
zagrebackim, da se ne smiju pokoriti biskupu Benediktu, a jer ih je 
taj radi toga izobcio, to se oni na taj biskupov postupak prituzili 
papinomu legatu kardinalu s. Angela, a taj odredi opata zagrebaCkih 
Cistercitah, da ih odrieSi, jer je nade, da 6e se kanonici izmiriti s bi- 
skupom. Ne izmire li se za cetemaest danah, neka ih opet izobdi.' — 
God. 1454. zakleli su se medju sobom zagrebacki kanonici, da Petra 
Zlotr2ka, koji je krivotvorio kaptolski peCat, ne de priznavati viSe 
svojim suclanom. Ali poSto su mu s vreraenom krivdu oprostili, to 
ih g. 1455. opat Vinimand odrieSio njihove zakletve.* — God. 1461. 
opat je Vinimand nalozio zagrebackim zupnikom, da plemena : Zupce, 
Talice i Svetoivance opomenu, neka izplate kaptolu duznu desetinu; 
ne ce li, da ih pred vrati stolne crkve pozovu na njegov sud; ne 
dodju li, neka znadu, da de ih on danom sebi vlaSdu izobciti.^ — 
Iste godine opat je Vinimand izobdio i Kamenske Pavline, a i nekoje 
kanonike zagrebaCke, koji su s nekojimi Remetskimi Pavlini neCovjecno 
postupali.^ — Sliedede godine (1462.) kaptol zagrebacki pozivajudi 
gradskoga sudca Antuna i nekoje gradjane na sud pred opata Vini- 
manda, jer su mu uzkratili desetinu i nasrnuvSi na klieti, u kojih je 
ne§to pobrane desetine bilo pohranjeno, razgrabili ju, dao ih je ujedno 
po istom opatu izobditi; ali, jer se ban Ivan Vitovec zauzeo za iz- 
obdenike, to ih opat na banovu molbu i odrie§io.^ 

* Doc. 81. 

■ Doc. loi 126. 

* Doc. 137. 

* Doc. 180. 

* Doc. 220. 

* Doc. 222. 
' Doc. 226. 



CLXIV 



Cisterdfe. Dommikanu 




fmali su opati zap-eba£kili Cislercilah vlast izobiiivati, ali je 
bilo i takovih opalah, koji su i satni izobceni bill, n. pn god. 1484, 
bijaSe izobtfen opat Petar, §to je do krvi iztukao svecenika Maliju.* 

Osim samostanske crkve sv. Marije imali su zagrebacki Cister- 
citi pred njom i kapelu sv, Leonarda {danas kaptolska Ijekara), za 
koje je popravak bisktip Osvaldo oporucio 35 for. 

Cistercite radi njihova crno-biela odiela zvao je narod BSrakari**, 

Dcminikani stanovahu u starom Zagrebu (gdje je danas Siro- 
ti§te u LaSkoj ultci) u samostanu uz crkvu sv. Nikole (svez. I. str» 
CLV — CLVI). U XV. viekii o njih sc spominje najprije, da im je 
biskup Ivan Alben (f 1433.) oponicno ostavio 50 for,^ I s Domini- 
k^ni kao i s Qstercilt imali sii ^pnici sv. Marka god, 1453. veliku 
•pru radi zupne celvrtine gradskih zupljanah. pa su odsudjeni bill, da 
su dyzni celvrtiny oporucnih zapisah usiypiti pomcnulim zupnikom; 
all se oni nisu toj osudi pokorOi, pa su loga radi bili i izobdeni.^ 

Zagreba?5ki Dominikani za vrieme samosilja grofovab Celjskih 
pTe1:rpjeIi su mnoge §tete, je*- su im se oiimali posjedi, plodine. poku(5stvo, 
odielo itd„ pa se toga radi prituzili papi Kalistu IH., koji g, 1456. 
zapovjedi dvojici zagreba^kih kanonikab: Matiji sa Culti<5a i Jakobu 
\t Placencije, da povedu iztragu, a krivce da sudbeno opomenu, neka 
vrate §to su oteli; ne pokore li se, da ih izobce.* 

Prastari domiisikanski posjed bila je Blizna, ali su ga ved go- 
ditie 1315. biv5i u velikoj nuldi zalolili medvedgradskomu kastelanu 
Renolda. Po Renoldovoj smrli do§Ia je Blizna u ruke Pavla SlaraS- 
koga, kapetana zagrebackoga Gradca, koji ju godine 1377. spremajuci 
se na vojnu protiva Turkom ostavio samostanu remetskih Pavlinah. 
S loga zapisa nasta dugotrajna parnica medjy zagrebackimi Domini- 
kani i remetskimi Pavlini, koja se svr§i!a tslom godine 1461., kada 
9ti se rJominikani odrefkli Blizne usiDpivJi ju lemetskoniii samostanu, 
po§fo ih je on sa sto for. odStetio.^ 

DoTninikanski samostan sv. Nikole prispio je tecajem vremena 
u vrlo tro§no stauje, a da se popravi, ute^e se njegov prior Eustakij 
kralju MfltijaSu moledi ga za pomo<5. Usli^av kralj ovu molbu odredi, 
da za popravak toga samostana isli tecajem pet godinah pobira sav- 
koliki pribod kraljeva broda na Savi kod Zagreba, pa na 30. maja 
g. 1462. nalozi kaptolu zagrebackomu, da poSalje svoga covjeka, koji 



Doc 338, 

• Doc. 63. 
" Doc, 176, 

* Fag, 185. 

' Doc, 221. 227. 



Daminikani. CLXV 

de s kraljevim pristavom (a za takove oznaci ili Ladislava Biserija ill 
Ivana Gepeva, ili Matiju i Stjepana Ladomeri<5e ili Stjepana Cevreka 
ill Ladislava i Baltazara sa Turkalovca) uvesti dominikanski samo- 
stan u pravo pobiranja petgodiSnjega prihoda brodarine na kralj^YU 
brodu.^ 

Isti je kralj, po§to se uvjerio, da u istinu Dominikani vrlo stra- 
daju, to je pismom od 24. aprila 1464. dozvolio, da plemidi i Ijudi 
svakoga staleza bilo u Zagrebu bilo izvan Zagreba mogu za livota 
i na samrtnom ^su oponiSiti dominikanskomu samostanu posjede, 
kude i ostalo, a samostan da je vlastan takove zapise i darove primati.' 

Kraj svega toga osta dominikanski samostan vrlo troSan, a sto- 
je<5i i onako u neutvrdjenu mjestu, gdje se pred turskom provalom 
obraniti ne bi mogao, zamoliSe Dominikani kralja Matija§a, da im 
dozvoli preseliti se u utvrdjeni zagrebaSki Gradac do kapele sv. Ka- 
tarine, koja je od starine njihova i ondje sagraditi novi samostan za 
stanovanje. Kralj im ovu molbu usliSa i pismom od 14. februara 
g. 1473. odredi, da si do kapele s v. Kaiarine sagrade novi samostan; 
ali poSto je mjesto uz ovu kapelu pretiesno bilo, da se proSiri, pri- 
voljuje kralj i na to, da novi samostan mogu graditi i na ona dva 
zemljiSta, koja lele uz kapelu sv. Katarine, i koja su jur kupili.' — 
Uz dozvolu kraljevu trebalo je, da na to privoli i rimska stolica, te 
su zamolili u nje, da biv§i svoj samostan sv. Nikole napuste, pa da 
se presele u novi samostan do kapele sv. Katarine. Na ovu molbu 
odpisa papa Siksto IV. na 23. marta 1473. biskupu rolnanskomu, te 
opatu belskomu i Ivanu s Martijanacah , kanoniku zagrebaSkomu, 
ovako: da su mu se pritulili zagrebaSki Dominikani, kako je njihov 
samostan sv. Nikole, stojedi izvan gradske tvrdje, tako udalecen od 
zagreba£koga Gradca, da je gradjanom i stanovnikom toga grada vrlo 
tegotno dolaziti ovamo na mise i na druge poboinosti, a naroSito da 
sluSaju ovdje propoviedi i spasonosne nauke; a jer su obliznji prie- 
djeli u turskih ved rukah i poSto Turci nasrdu na zemljiSte zagrebatke 
biskupije, lasno bi se moglo sluciti, da prigodom takovih nasrtajah 
osvoje i opliene taj samostan; a kad bi zauzeli njega, u velikoj bi 
opasnosti bio i sam biskupov grad, jer mu je blizu. Predvide(5i i bi- 
skup zagrebadki ovaku pogibao, utvrdjujudi svoj grad u strahu radi 
turske provale, onaj je put, kojim se sa zagrebackoga Gradca ravno i 
lasno dolazilo u njihovu crkvu, sasvim razorio. Radi svega toga pri- 

* Doc. 225. 
■ Doc. 242. 

• Doc. 283. 



GLXVI Dominikant. 



siljeni su biv§i svoj samostan napustiti i preseliti se u utvrdjeni gornji 
grad do kapele sv. Katarine, koja inace njim pripada, i ondje da su 
Yoljni blagodamimi prinosi sagraditi novi samostan ; pa da su ga toga 
radi zamolili, da smiju bivSi samostan sv. Nikole, izuzevSi njegovu 
crkvu, do temelja razorili i preseliti se do kapele sv. Katarine, ondje 
sagraditi samostan sa spavaonicom, trapezarijom, ograditi mu vrt, te 
da ondje smiju mrtve pokapati, a istu kapelu providiti malenim zvo- 
nikom i proSiriti ju prema potrebi njibova reda; napokon da sve po- 
sjede, prava i povlastice, koje je uzivao i imao bivSi samostan sv. 
Nikole, prenesu se na taj novi samostan. — PriobdivSi to papa re- 
Cenoj trojici, nalaze im, da cielu stvar dobro razvide i prouce ; a 
pronadju li, da je to shodno i koristno, da u njegovo ime i njegovom 
vlasti to sve provedu.* 

Ovomu papinu nalogu u brzo bude udovoljeno, jer ve<5 na 23. 
maja 1473. dolaze pred gradsko zastupstvo: „frater Michael, sacre 
theologie lector, vicarius nacionis slavonice ac frater Clemens, prior 
conventus s. Nicolai ordinis Predicatorum" i njemu podastrevSi pismenu 
privolu kralja MatijaSa, da se na ime smiju naseliti u gradskoj obdini 
i sagraditi ondje samostan, umoliSe ga, da ih primi u svoju obdinu. 
Gradsko poglavarstvo u ime svoje i ciele obcine uzevSi u obzir njihov 
bogoljuban zivot i prema Stovanju, koje ima spram sv. Katarine, rado 
ih primi i dozvoli im nastaniti se ovdje, ali da u svih sretnih i ne- 
sretnih casih duzni su ti redovnici, u koliko im pravila dopuStaju, 
dieliti s gradjani dobro i zlo. JoSte im obrekne obdina, da ih ne <5e 
obterecivati osim §to je pravedno i zakonito i da tt ih Stititi proti 
svakomu napadacu; ali za to ce oni, ako uztreba obdina jednoga ili 
vi§e redovnikah, da ga ili da ih poSalje u obdinskom poslu i na gradski 
troSak ili k rimskoj stolici ili na kraljevski dvor , da joj drage 
volje ustupe.* 

Dok se gradio novi dominikanski samostan, trebalo je uzbuditi 
sudut za prinose blagodarah ; a da narod i dozna, da su sve duhovne 
povlastice s bivSega samostana sv. Nikole prenesene na novi samostan 
sv. Katarine, bilo je nuzdno sakupiti ih u jednom spisu i obnarodo- 
vati. Umoljen za to belski opat Eustakij i ovlaSten od rimske stolice 
sabrao je u jednom spisu sve duhovne povlastice udieljene domini- 
kanskomu samostanu, te ih dao proglasiti god. 1476. na vratih stolne 
crkve i drugdje, gdje mu se probita^no vidjelo, a za tim ih dao pri- 
biti na dveri stolne crkve, da ondje stoje za vrieme svetkovine sv. 
Stjepana kralja t. j. 19., 20. i 21. augusta; tada se na ime radi veli- 



» Doc. 285 
• Doc. 288. 



Dominikani. 



CLXVn 



koga sajma silan narod skiipljao u Zagrebu, Po^to su tako tri dana 
bile na vratih stolne crkve izvje^ene, do^ao je bio Dominikan Ivan, 
da ih skine i pohrani, no kanonik i arcidjakon varaSdinski Pavao 
silomicc iztrgnu mu ih iz rukuh i firatra Ivana izgrdi na ponigu 
rimske stoUce i dominikanskoga reda. Tezku ovu povredu dojavi do- 
minikanski prior Mihalj recenomu opatu Eustakiju, koji nalozi zup- 
nikom : cazmanskomu, sv, Martina, sv Margarele u zagrebackom pod- 
gradju, dubravskomu, te sv. Emerika na kaptolu i sv. Marka u gradskoj 
obdni, da proti receaomu arcidjakonu Pavlu povedu iztragu, da sa- 
sluSaju svjedoke, koje de ini prokazaii Dominikan Ivan, a narocito 
pako da presluSaju kanonikc: Ivaoa lektora, Barlola kantora, Iliju 
s Ilotnje, Tomu Tompu, Krispa, le fcJarnabu prebendara i Stjepana 
gradjanma zagrebackoga, le mu iziralni zapbnik po^alju i arcidjakona 
Pavla pozovu na sud pred njega ili njegova zamjenika, na kojem ce 
mu se odredili kazna prema velicini krivde.* 

Da se novi dominikanski samostan potrebStinami obskrbi, za- 
moli^e redovnici kraija Matija^a za kakovu pripomod, a on na 15, 
junija 1478. oslobodi ih da ne pladaju ni redovita porcza, tji izvan* 
rednih nametah i dacah, nili ikakove roboie, te sirogo prepovjedi 
svim porezovnikom, da u Dominikanah ne utjerivaju poreza ili §to 
sUfna* 

- Zagrebacki su Dominikani imali izdaSan posjed preko Save, 
prozvan gornji Siupnik, koji su te^ali ondjeSnji kmelovi iz Iredne, 
t j- dvie tredine priroda pripalo je saraostanu, a treda kmetom, Ovomu 
posjedu bijaSe susjed Ivan Horvat, plemid okidki. koji je silomice 
poceo najprije pobirati za se dvie Irecine priroda. A kada ga radi 
loga Dominikani ululili, to jc pobrav§i potetkom augusta 14S4, dvie 
trccinc priroda, u mjesecu oktobru pobrao i tredu tredinu t j. sav 
prirod, a tim izkljucio samostan iz posjedovnoga prava. — Protiva 
ovomu silniku dignu Dominikani pred banom Maiijom Gerebom pamicu, 
a on na 16, aprila 1485. povjeri kaptolu zagrebackorau iztragu proliva 
Ivanu Horvatu. Na ovu iztragu odasla kaptol svoga prebendara Grg^ 
Magla(5koga, koji uzevSi sa sobom banova pristava Nikolu Ivanovida 
\z Brezovice, te oba dosavSi u sriedu poslije Markova (27- aprila) u 
posjed Stupnik i izpitavSi vjerooostojne svjedoke doznadoSe, da je Ivan 
Horvat u istinu silomice pobirao prirod i tim se ogrie5io o domini- 
kansko pravo, pak ga 1 toga radi oba izaslanika po njegovu kmetu 
Ivanu Drempicu sluzbeno pozvaSe, da za mjesec danah dodje na sud 
pred fupaniju krilevacku; a ne dodje li^ neka znade, da ce se protiv 

» Doc. J05. 
* Doc ^15, 



cLxvm 



Dommikam^ 



njega postupati po zakonu, Ovomu se pozivu Ivan Horvat nije po- 
korio, pak se ta parnica raznimi rociSti vukla do osminah Bogojavljenja 
g. 14^8. U OTth osminah na krizevackoj zupanijskoj skupStini, kojoj 
je predsjedao ban Gereb, zahtievaSe dominikanski odvjetnik Valentin 
Palli sa Miholjca, da se okicki plemic Ivan Horvat osudi, jer je sili- 
mice otimao najprije dvie tre<5ine priroda od dominikanskoga posjeda 
Stupnika, a napokon sav prirod, a tim da je izkljucio samostan iz 
posjedovnoga prava. Akoprem ni na ovaj sud Horvat nije do§ao, ali 
ga ipak zupanijski sud osudi tako: da plati toliko za pobrani prirod^ 
za koliko tt cienu prise<fi dominikanski prior, a povrh toga, Sto je 
j^inio otima^inu i da se za primjer drugim kazni, da plati samostanu 
50 marakah ili 200 for. PriobcivSi ban ovu osudu kaptolu zagrebac- 
komii^ zamoli ga, da odaSalje svoga covjeka, koji tt u prisudu banova 
piistava i svjedokah uvcsti samostan u posjed Stupnika i njegova 
priroda ; a za tim da oba5av§i Horvatove posjede, izlu^e od njih onollki 
did, koji bi vriedan bio 200 for i da ga predadu Dominikanom kao 
zalog ili jamcevinu, da ju dotle drie, dok Horvat ne izplati svote od 
300 for.^ 

Nisu se zagrebacki Dominikaai borili samo proti okidkomu 
plemi^u, oni se u isto vricme borili \ proti doma<5emu biskupu 
Osvaldu Tuzu, koji im je oko god. 1476. oteo dva posjeda: Koritno 
u dubravskom i Novake u ivani<5kom koiaru^ §to ih je osiavio samo- 
stanu plemi(5 Cavski Mato. da se ciiaju mise za izpokoj njegove duSe. 
O loj posjedovnoj borbi samo toliko znademo, da je na 9. decern bra 
g. 1493. Dominikan Dr Ivan, glavni propovjednik, pred Simedjskim 
samostanom kao pred vjerodostojnim mjcstom ulo^io prosvjed proti 
biskupu Osvaldu, §to jc osvojio njihove altarijske posjede Koritno i 
Novake, i da ih nepravedno uziva, le zabranjuje i tomu samostanu i 
svim drugim vjerodostojnim mjestom, da biskupa Osvalda u posjedo- 
vanje uvedu.' 

U jednom joSte posjed u t j. Slavelidu zagrebacki su Dominikani 
takodjer bili uznemirivani od plemidah OrSicah „de Gorica'', kako 
doznajemo iz naloga kralja Vladislava CeSkoga, kojim na 3. oktobra 
zapovieda Osvaldu, biskupu zagrebackorau i njegovu vikaru Gjuri, 
biskupu roManskomu, te banom hrvatskim i svomu tovamiku Ladi- 
slavu Egervaru te Andriji \ GaSparu, sinovom Ivana Heninga susjed- 
gradskoga, da Dominikane zagrebacke i njihov posjed Slavetic, koje je 
on uzeo pod svoje kraljevsko okrilje, da ih Stite i brane, a naro^ito 



* Boc. 347, 357. 

• Doc, 365. 



Franjevci. CLXIX 

proli nasilju plemidah: Gjure, Petra, Pavla i Jakoba OrSidah, koji ih 
u torn posjedii vrlo uznemiruju.^ 

Za popravak je crkve i samostana zagrebaSkih Dominikanah 
biskup Osvaldo oporu2no ostavio 50 for.* 

Franjevci. O franjeva2kom samostanu, koji je postojao na kaptolu 
ved druge polovine XIII. vieka (sv. I. str. CLV — CLVI), u XV. vieku 
toliko znamo, u koliko su im namienjeni bill oporucni zapisi. — Oko 
godine \s^2^. IvaiL ban, sin Rudolfa Albena, na samrtnom 6asu u 
prisudu svoga brata Hinka, peSujskoga biskupa, te Ivana literata, 
Sinovnika rakovackoga i gradskoga Ijecnika Vlkana, oponiSio je znatnu 
svotu, da se njom kupi za spas njegove du§e kakov posjed za franje- 
vacki samostan. ReSeni ovrSitelji oponike dogovorno sa Franjevci 
kupili su za 80 for. od Mihaija, sina Sebastijanova, bivSega sudca, 
njegov mlin sa nuzgrednimi sgradami i oranicom medju potoci Mati- 
2inom i Pretokom i medju mlini plemida Ladislava ZenSeja i djece 
Ivana, sina Jakoba Boljeva. Ovaj kup prijavili su na 25. julija 1425. 
gradskomu poglavarstvu, jer je kupljeni mlin bio u obsegu gradske 
obiHne, a ono je to kupovanje priznalo i potvrdilo pridodavSi, da 
franjevaSki samostan nikada ne smije taj mlin s oranicom odtudjiti 
izpod vlasti gradske obdine.' 

Drugi Ivan Alben, biskup zagreba2ki, ostavio je (1433.) opo- 
ru£no franjeva<^komu samostanu 50 for.* 

Na 4. januara god. 1443. Gjuro, sin Nikole Bak§e, gradjanin 
zagrebaCki, inace plemid Pribi^ki, odredi na samrtnom casu, da se 
njegovo oruije za spas njegove du§e dade franjevaSkomu samostanu 
i umrlo tielo da mu se ondje pokopa.* 

Matija Farka§, sin plemida Egidija Klokockoga, gradjanin zagre- 
baCki, ustmeno pred svjedoci oporuci, da se proda po njegovoj smrti 
i lene mu Kate njegova sjenokoSa u gradskom podrucju, a dobiven 
za nju novae da se dade franjevaCkomu samostanu u ime zaduSbine. 
No udova njegova Kata zeledi pospjeSiti spas du§e svoga preminuloga 
muJa proda odmah po smrti re^enu sjenokoSu svomu sestridu Gjuri, 
sinu Mavra Klokockoga, za 15 for. te na 11. junija god. 1453. pred 
gradskim zastupstvom osobno prisutna sa franjevackim gvardijanom 
Benediktom, izjavi, da je tu sjenokoSu prema namjeni pokojnikovoj 
prodala za 15 for. a dobljen novae dala u ime zadu^bine franjevac- 

* Doc 371. 

* Doc. 394. 

* Doc. 42. 166. 

* Doc. 63. 

* Doc. 134. 



CLXX SkoU, uboznice, kupaliste. 



komu samostanu, §to je i prisutni gvardijan potvrdio i obrekao, da 
6c tu svotu unesti u korist samostana.^ 

Napokon godine 1499. na 15. aprila oporu($no ostavi 25 for. 
biskup Osvaldo samostanu zagrebackih Franjevacah.* 

SkoU, uboinice, kupaliUe. U XIV. vieku bijahu sjemeniStne §kole 
preustrojene i donekle uredjene prema slicnim §kolam dnigih cvro- 
pejskih gradovah. U torn je jo§te vieku bilo u njih uSenikah iz sva- 
koga sloja pucanstva a i svake dobe, po^evSi od malenih djakah, 
„koji ne mogahu podnieti zime te im je bilo dozvoljeno, da drvci 
ugriju §kolu**, do odraslih mladidah. Ucitelju ili §kolastiku placala se 
§kolarina ili u novcu ili u prirodninah, a oproSteni bijahu od nje 
osim siromakah u^enikah jo§te i uCenici, kojim su bili kanonici ro- 
djaci, kao i oni mladidi, koji su ucili na troSak kaptolski. 

Tadanja obuka dielila se u ova tri glavna odsjcka: u prvom, 
prozvanom gramaticalia, ucila se latinska slovnica. Kada su nju tocno 
nauc^ili, predavala im se sintaksa ili skladnja; u drugom, logicalia, 
tumacila se retorika i logika, a napokon u trecem teologia, Uz ove' 
znanosti ucili se djaci i raCunati, u koliko je za tada potrebno bilo. 
Osobit se takodjer obzir uzimao na crkveno pjevanje svedenickomu 
stalelu toliko nuzdno. (Vidi I. svez. str. CLVII— CLIX.) 

U XV. vieku, ako se u glavnom obucavanje temeljilo na re- 
cenoj osnovi, ali se mnogimi pisanimi naucnimi djeli usavrSivalo. Na 
podlozi inventara stolne crkve, pisana polovinom XV. vieka,* molerao 
spomenuti nekoja vafnija za obuku prirucna djela. Za obuku grama- 
tikalijah rabio se tako zvani „Cathoiicon, sen Dictionariutn reale^ ^ §to 
ga u XIII. vieku sastavio Dominikanac Ivan Balbo, te Hugociev Pro- 
saicus. Za logikalia te za pouku u retorici ili govornictvu rabili su 
govori fratra Armanda de Belkomisa, fratra Riharda i Brandana, i 
Dialectica nepoznata pisca. Ako i lalinskih klasicnih autorah nisu citali 
u §koli, ali su ipak mnogi citali legende i jo§te tako zvana „Gesta 
Romanorum* t. j. price trojanskom ratu, o Aleksandru Velikom i o 
rimskih carevih. Ovo djelo bijaSe bogato zastupano u evropskoj lite- 
raturi srednjega vieka i rado se citalo §to za zabavu §to za pouku. 
Najja^e bija§e zastupana teologija. Osim biblije s glosami citali su se 
za dogmatiku i moralku uz Petra Lombarda traktaii ili Summae sv. 
Tome Akvinca, sv. Grgura velikoga itd. ; za ucenje crkvenoga prava 
sluiio je Decreium Gratiani, Decretales Gregorii PP. IX., Liber sextus 
Bonifacii Vlll., a narocito nClementina", a poznat bijaSe jo§te i codex 

* Doc. 171. 
■ Doc. 394. 
' Starine jugosl. akad. knj. XIII 



Sk^^ie 



CLXXI 



Justinianov. — Za liturgiku rabio je tako zvani ^rationale divinorum 
officiorum" i „rubricae missalis, breviarii", docim je za pastoral sluzio 
, liber archidiaconus dictus, de cura et officio pastoris animanim". 

Ako i btjaSe prcpovjedjeno svecenstvu bavili se kinirgijoni, to 
mu se ipak nije branilo baviti se medicinom, pa u XV. joMe vieku 
nalaziino kao doklore medicine zagrebacke kanonike: Mihalja (1433.) 
i Makvarda (1452), a za Xm znanosi rabila su djela: Hipokrata, Gal- 
lena, Avicenc, Serapiona, Elbukazena, Albumetra, Rasisa i dr. Ciela 
pak ta znanosi sastojala je sanio u proucenju Ijekovita bilja i o nje- 
govoj uporabi, 

Povrh pomenutih naukah osvrtalo se u to doba osobito takodjer 
i na glasbu, „artem musicam et peritiam cantandi** ; u njoj je podu- 
cavao kanonik kanior ill njegov zamjenik vje^ti pjeva2 svedenik, pro- 
zvan mcccntor^ koga je kantor placao. Pjevalo se samo poslije podne 
po jedan ili viSe danah pred svetkovinami. — U crkvi se pjevalo 
uz sviranje i bez sviranja na crguljah. 

Prona5a§<5em tiska (1455.) malo po inalo olakotilo se i una- 
priedilo obucavanje zagrebacke sjemeniSlne mladezL 

Profe^ori na ladanjem zagrebackona sjemeniSiu bijahu kanonict 
magistri, a ravnaleljem kanonik lektor kaptola zagrebackoga. Po5to 
ih je inedju onovremenimi kanonici bilo, koji bijahu „decretorum 
dociores*, koji su se le f^asii donnakH ucedi se na kojem svenCiliSiu u 
Italiji, to mozemo red, da je dovoljno slrucnih silah djelovalo u poducl 

Vrlo zalimo, da u onoj ranozini rukopisah ucevnoga sadrzaja, 
koju spominje pomenuti inventar siolne crkve, ne nalazimo imena i 
njihovih pisacah il prepisaijah, da bismo mogli odgonetnuii, koje se 
ti^osti kojom znanostt bavile, ali ipak spomenut <*u primjera radi: 
Decretaliutn libri, descripti per Blasium de Marocha, canon, zagrab. 
ann. 1476, ^ Elucidarium riiuum missae, horarum canonicarum etc, 
Scripsit Helias de Draganich anno 1440. — Horborich Vilhclini: 
Dccisiones de Rota capituli zagrabiensis etc. 

Patrioticnu srcu vrlo godi, da ipak uz oruije, koje se brusilo 
proti izvanjskomu neprijalelju, a zaliboze kad kada i proti najbliiemu 
susjedu, ipak se nastojalo i o prosvjeti bar nekojih umnih Ijudih, koji 
bijahu odaslani u inozemstvo (narocito u Italiju, a na pose u Bolonju)» 
da se ondje naobraze, a vrativ^i se kuci da poducavaju kod kude i 
ilvom rjeci i umnimi djelL Liep i doisto svake hvale dostojan dokaz 
za to nalazimo u kaptola zagxdbackoga u zakljucku stvorenonn go- 
dine 147S, kojim se nepobilno odredjuje, da kanonikom, koji su 
izvan domovine na nauci, pripada podpuni diel svih kanoniSkih do- 



CLXXII Uboznice. 



hodakah.^ — Povrh toga kaptol je zagrebaJ^ki pripomogao i domadoj 
uce<5oj mladezi u zagreba^kom sjemeniStu (scholaribus) ne samo milo- 
dari pojedinacah, ved da podpora bude i§to izdaSnija, odredio g. 1489., 
da se suvi^k one globe, koju su nemarni bilo kanonici bilo preben- 
dari za propust slu2be bozje u stolnoj crkvi morali platiti, daruje 
djakom zagrebackoga sjemenUta.* 

Napokon primetnuti mi je, da je u XV. vieku prestalo u za- 
grebackom sjemeniStu obuSavanje u prvih pocetcih citanja, pisanja i 
ra^unanja; tu su zadadu preuzeli donekle samostani i gradske §ko1e, 
iz kojih su istom, svrSivSi ih ondje valjanim uspjehom, prelazili radi 
vi§e naobrazbe u sjemeniSlne §kole. 

Uboznice. Spomenuo sam (svez. I. str. CLIX), da je na zagre- 
backom kaptolu ved polovinom XIV. vieka postojala uboznica ili 
bolnica pod naslovom sv. Jelisave. Sto milodari §to oporucnimi zapisi 
uzdrzavala se ova uboznica ; tako joj, u koliko nam je poznato, biskup 
Ivan Alben (f 1433.) oporuSno ostavio 25 for.;* a biskup Osvaldo 
(f 1499.) za njezin popravak 100 for.* — Povrh toga imala je ta 
ubol^nica i nekretnih posjedah, koji su god. 1481. dosta prostrani bili; 
na ime: dvadeset i pol rali oranicah i dvie sjenokoSe na dvadeset 
kosacah u kotaru laSkouIickom.^ 

Ovom je ubolnicom upravljao ili koji kanonik ili drugi koji 
svecSenik, i zvao se ^rector hospitalis", a poznata su nam dvojica, i 
to: Stjepan kanonik od 1423 — 1429. i Ivan 1465. 

Polovinom XV. vieka po nebajstvu biskupah i kaptola zagre- 
baSkoga doSla je sgrada ove bolnice u vrlo troSno stanje, a i nje- 
zinom se imovinom kojekako upravljalo. Ovomu nemaru doskoCio je 
biskup Benedikt, te je iz pukoga milosrdja za sirotinju svojim troSkom 
obnovio bolnicu, da bude dostojnom pribranom za njegu bolestnikah, 
i odredio shod no za uzdrlavanje njezina svecenika upravitelja, a glade 
same uprave za budu(5a vremena dokinuv dotadanju zlorabu ustanovio : 
da u budude ne smije biskupska slu2incad u reSenoj bolnici i njezinih 
prostorijah stanovati ; da biskup zagrebacki za upravitelja ove bolnice, 
kako je do sada bivalo, ne smije ni siliti ni postaviti ikojega kano- 
nika zagrebackoga ; da milodari i oporucni zapisi, bili oni u posjedih, 
oranicah, sjenokoSah ili druge koje mu drago vriednosti dane i za- 
pisane ovoj bolnici, ne smiju joj se pod nikakov nacin oteti. Da ovo 

* Doc. 314. 

* Doc. 351. 
' Doc. 63. 

* Doc. 394. 
» Doc 325. 



Uboinice. CLXXIII 

sve za buduca vremena ostane netaknuto i nepovriedjeno, zamolio je 
isti biskup papu Nikolu V., da sve to apoStolskom vlasti potvrdi. 
Prema tomu nalozi na 15. augusta g. 1453. papa opatu zagrebaSkih 
Cistercitab Mateju, da to2no prouci re£ene ustanove, a pronadje li ih 
valjanimi, da ib u njegovo ime potvrdi. A poSto su one u istinu od- 
govarale zabtjevom i probitku reSene bolnice, to ib opat na 6. ok- 
tobra i potvrdio.^ 

Ali uz prkos ove potvrde, zaStidene dubovnom vlasti i crkve- 
nimi kaznami, bilo je osobab, koje se o nju ogrie§ile. Imamo za to 
dva primjera: g. 1465. utu2io je Ivan rektor ove bolnice opatu Cistcr- 
citskomu, kao Stitniku bolniSkib pravab, plemida Hennana sa ^ve i 
njegovu mater Ursulu, §to nisu neki predij, ostavljen ovoj bolnici, 
htjeli joj predati. Opat je, sluSedi se crkvenom vlasti, ove odpomike 
izobdio, nu poSto je taj priepor bio svjetske naravi, te bi se morao 
razpravljati pred biskupskim glavnim upraviteljem dobarah, to se iz- 
obdeni obratili molbom na kralja MatijaSa, moledi ga, da zapovjedi 
opatu, da digne s njih crkveno izobdenje, a priepor da se svede na 
svjetovno sudiSte, kamo po svojoj naravi spada.' — Da li se svrdio 
na korist bolnice ili nije, ne imamo za to viestih. 

I sam biskup zagrebaSki Osvaldo, upucen bez dvojbe od zlo- 
glasnoga svoga glavnoga upraviielja dobarab plemida Petra Gudo- 
ve(3koga, oteo je godine 1480. dvadeset i pol rail oranicah i dvie 
sjenokoSe u kotaru laSkoulickom, §to bijaSe vlastnictvo ove bolnice ; 
ali poSto je bio na velikoj skupStini zupanije zagrebacke, drlanoj 
mjeseca februara 1481., osudjen, to je sve povratio bolnici.^ 

Osim uboznice sv. Jelisave bila je s lieve strane Medve§caka u 
LaSkoj ulici, u biskupskoj jurisdikciji, joSte jedna uboznica pod na- 
slovom sv. Antuna. Polovinom XIV. vieka spominje se u La§koj ulici 
zupna crkva sv. Antuna, te je ta bolnica morala bili nekako blizu 
nje. Kad je ta bolnica nastala, iko ju utemeljio i kako, nije nam po- 
znato; ali o njoj poznalo nam je samo to, da joj god. 1433. biskup 
Ivan Alben oporucno ostavio 25 for., a biskup Osvaldo god. 1499. 
opet oporucio 50 for.* 

Daleko izpod La§ke ulice blizu Save tecajem XV. vieka posto- 
jala je joSte bolnica za siromaSne gubavce (pro pauperibus leprosis 
in suburbio zagrabiensi t. j. prastaroga Zagreba) pod naslovom sv. 
Petra, kojoj je g. 1433. biskup Ivan Alben oporucno ostavio 25 for.'^ 

* Doc. 172. 174 
' Doc 243. 

' Doc 325. 

* Doc. 63. 394. 

* Doc. 63. 



CLXXIV Kupaliite. 



KupalUte. Na lievoj obali potoka MedveSSaka, a ne daleko Cister- 
citskoga samostana, bijaSe kupaliSte, nekoc Cistercitsko, koje je g. 1376. 
proSlo u vlastniCtvo prebendarskoga sbora. (Vidi I. sv. str. CLIX — CLXII.) 
Od to doba, §to je prebendarski sbor u2inio za to kupaliSte i kako 
ga uzdrlavao, ne imamo upravo nikakovih viestih, no ipak toliko do- 
znasmo, da je prema svrSetku XV. vieka njegova sgrada, a osobito 
krov, vrlo troSna bila. Dobrotvori prebendarskoga sbora i ovdje mu 
svojimi milodari pritekli u pomod. Spominje se u prebendarskih za- 
piscih, da je neki plemi^ iz Velike mlake poklonio za popravak kupa- 
li§ta jedan zaselak, a prebendari da su ga prodali i za taj novae kupili 
kotao za grijanje vode. Istodobno kastelan grada Stjenicnjaka darovao 
je u ime popravka 100 for., a Gjuro arcidjakon bekSinski, da se kupa- 
liSle podzida i popravi, darovao je sboru 100 for.; a napokon go- 
dine 1498., da se popravi jenu tako kupaliStu stavi novi krov, prikazao 
je Matej, kanonik pojac stolne crkve, 100 for. 

Prebendarski je sbor svoje kupaliSte davao u najam, a kada ga, 
kako eto spomenuh, popravio i za kupke udesio, propisao je uvjele 
za najamnike i ustanovio cjenik, odrediv ovako: da se za pu§tanje 
krvi kojega Slana prebendara bere pristojba po starom obiCaju t. j. 
od male 2ile 2etiri beSa (wiennenses), a od vec^e dva solda. Za stav- 
Ijanje rogovah, i to za pet rogovah jedan bee. — Kablide male mora 
kupaliStni najamnik sam nabaviti, a koliko ih je u kupali§tu na§ao 
kao inventar, toliko ih mora ostaviti. — Dvie pedi, kad potrebno 
bude, duzan je najamnik popraviti. — Stare banje mora sam popravljati, 
a nove nabavit tt sbor. — Kada brije kojega prebendara, da uzme 
dobre britve, a ne onakove, kakovimi seljake briju. — Jo§te se na- 
glasuje, da, kada se prebendari kupaju, da ih podvorkinje kupaliStne 
ne posluzuju, osobito ako se tada i svjetovnjaci kupaju. 



Sukobi medju gradskom i biskupsko-kaptolskom 

oblasti. 

Zametak i povod najprije svadjam, a kasnije i krvavim sukobom 
medju ova dva susjeda t. j. medju kaptolskom i gradskom jurisdik- 
cijom, bija§e, kako spomenuh (sv. I. sir. CLXIII), jedno, §to je zagre- 
ba2ki Gradac, ako je i bio poviSen na slob. kr. grad, donekle ipak 
bio podSnjen kaptolu lira, §lo je bilo kaptolu na gradskom tlu (jer je 
starinom njegovo bilo) udieljeno pravo pobiranja gradske pijacovine 
i maltarine; a dnigo, §lo su gradski posjedi okvireni bill posjedi 
kaptolskimi, odakle nastado^e Sesti priepori o mojem i tvojem, s kojih 
najviSe polekoSe ovi krvavi sukobi. Islina je doduSe, da su mnoge 
nepravde pocinjene bile privolom ili kaptolskom ili gradskom, ali 
su se ipak i zloSini pojedinacah vaviek upisivali u grieh i jednoj i 
drugoj oblasii. 

Ovi sukobi, nastavSi u XIV. vieku (sv. I. str. CLXIII— CLXXX), 
obnavljali se i u XV. uz prkos toga, §to je na la. aprila 1397. radi 
krvavoga nasrtaja na kaptol (u decembru 1396.) sa gradske obdine 
skinuta bila crkvena kletva i obdina primljena bila „u krilo sv. matere 
crkve i u zadrugu vjernih Hristovih", jer kolovodje toga sukoba nisu 
zadovoljili duznosti spram kaptola. O tom nas uvjerava nalog Kost- 
nickoga crkvenoga sabora, kojim se na prituzbu kaptola zagrebackoga 
zapovieda na 1. junija g 1416. cistercitskomu opatu u Landstrasu, da 
povede iziragu proti gradjanom, koji su prigodom recenoga nasrtaja 
na kaptol nekoje kanonike i svedenike poubili, nekoje izranili i utam- 
nicili, te kaptol poplienili i popalili.^ 

Ne imamo viestih, da li je u istinu iztraga povedena bila, ali se 
svakako tim nalogom opet podrazio zalac medju jednom i drugom oblasti. 

Ponajprije indi godine 1421. oko Margaretinja, t. j. za vrieme 
velikoga gradskoga sajma, kada bi po zakonu medju jednom i drugom 

* Doc. 23. 



CLXXVI Sukobi. 

jurisdikcijom morao vladati tako zvani boiji mir (treuga dei), ipak je 
kaptolski sudac Gjuro s oruXanimi svojimi Ijudrai provalio na gradsko 
zemljiSte, te mnoge gradjane i gradske stanovnike iztukao, izranio i 
oplienio, jarme volovske i kola sasjekao, i pohvatavSi nekoje gradjane 
u Popov ih turen zatvorio i driao ih u zatvoru, dok mu se svidjelo.^ 

Sliedede godine (142a.) ovi se sukobi ne samo nastavili, ve<5 
izvrgli u pravi domadi rat. Oko svetka Blagoviesti ili 25. marta reSeni 
kaptolski sudac Gjuro provalio je na gradske zemlje te mnoge gra- 
djane izbio, tezko ranio i oplienio. Ne dugo za tim ili u utorak 12. 
maja nekoji su znatniji kanonici sa svojimi slugami i kmetovi provalili 
na gradske zemlje, koje su gradjani tada orali, te im sasjekli plugove 
a mnoge orace gradjane izbili i te2ko izranili. Slicdedi odmah dan 
kanonik Ladislav Davod bivSi sa kaptolskom posadom u Popovom 
tumu izbacao je na gradsku obdinu, da ju popali, mnoge lumbarde i 
oganj (machinas et pixides sonorosas), a da nije imala ob<5ina oprezne 
stral^are, postalo bi od njezina grada jedno gariSte. — Brzo opet za 
tim isti je kanonik Davod uhvatio u gradskoj obdini jednoga gradjanina, 
oteo mu orulje, odielo i novae i taj dan dao je niSaniti i streljicami 
gadjati s Popova turna na gradjane gradom prolazece i bacao je oganj 
na grad, a bio bi ga popalio, da gradska strala nije na oprezu bila. 

Da se kaptolu vrati nemilo za nedrago, to na 7. junija ili na 
svetak presv. Trojstva obsjednu oru2ani gradjani Popov turen u nakani, 
da njegova zapovjednika kanonika Ladislava Davo<5a uhvate i ubiju, 
te su mu i zasjede postavili, da ga uhite. Da se uzmognu sabrati bez 
buke i zvonjenja i tako sabrani snaSno udariti nenadano na kaptol, 
pa ga poplieniti i zapaliti, izvjesiSe crvenu gradsku zastavu na zvonik 
sv. Marka. Ali opazivSi to zapovjednik Popova turna Ladislav Davo<5 
i docuvSi 2amor i vidjevSi trku oboruzanih gradjanah dosjeti se na 
§to se spremaju, te na dugackom §tapu izvjesi na Popovu turnu biclo 
platno, a lira oznaSi i dojavi kaptolu pogibelj, koja mu prieti. Ka- 
nonici razumjevSi taj znak naoruzali su i oni svoje Ijude, a ponesavSi 
dragocjenosti zaklonili se u stolnu crkvu i u biskupski grad. DoznavSi 
to gradjani nisu provalili na kaptol, ved je jedan dio njih navalio na 
kaptolsko zemljiSte Krok zvano, lezece iza dominikanskoga samostana. 
gdje su naSli sluge prepozita Matije sa volovi orajadi, opsovavSi ih 
zaprietili im, da obusiave radnju, pa ih napokon i protjerali odavde; 
docim je druga orulana gradjanska ceta stojala pripravna, da ako li 
bi prepozit ili kanonici odaslali svoju momcad na Krok, da s njega 
protjeraju gradjansku cetu, tada bi zajedniCkora silom udarila na kaptol. 

* Doc. 29. 



Sukobi. CLXXVII 



Dok se ovo sgadjalo u Zagrebu, izaslanik gradske obdine notar 
Fabijan bio je u Solnoku kod kralja Sigismunda, irazeci u ime obdine 
pomod proti nasilju kaptolskom. Na 17. junija, poSto je kralj pismeno 
strogo ukorio kaptol, §to gradsku obdnu prieci obradjivati vlastita 
zcmljiSta, koja joj od starine po zakonu pripadaju, dapa^e da je i 
docuo, kako su netom silovito nasrnuli na gradske orace, te im na 
drobno sasjekli plugove i kolesa, to mu strogo nalaze, da jednom ved 
odustane od nasrtajab; ne posluhne li ga, to de se on svojski zauzeti 
za obranu obdine. 

Medjutiro nastavljala se u Zagrebu stara neprijateljstva, a kako 
nam je ubiljezeno, kakonik lektor Gerardo jednu je cestitu gradjanku, 
zatekavSi ju na kaptolu javno opsovao i izbio, oteo joj pecu s glave, 
a i druXice njezine opsovavSi ih natezao za vlasi. Ne dugo za tim ili 
oko Petrova odaslali su kanonici svoje oruzane sluge i kmetove na 
gradska zemljUta, gdje su ubili dva konja bivSega sudca Mihalja i 
dva Yola prise^nika Stjepana. 

Saznav§i gradska obdina od svoga notara Fabijana, da je kralj 
strogo zapovjedio kaptolu, da se okani gradskih zemlji§tah, odasla u 
nedjelju pred Margaretinjem gradjane Antuna Florentinca i Valenta 
Gubca joSte s trojicom ili (^etvoricom u sakristiju stolne crkve, u koju 
se poslije sborne mise sakupili kanonici u viede, i tu im u ime obdine 
zaprictili, da ne smiju pod zivu glavu odaslati svoje Ijude na Krok, 
da poianju zrele ved usjeve, neka bo znadu, da de gradjani oruzanom 
rukom odande ih odagnati i Krok obraniti za sebe. 

S ove zabrane nasta sliededi dan ili na Margaretinje t. j. na 
sam godiSnji veliki sajam straSan pokolj. Koja ga stranka izazvala, 
ne moXemo tocno redi, ali je u ovih spomenicih ubiljezeno : da su taj 
dan od podneva do mraka, a sliededi dan od zore do mraka na glas 
zvonovah stolne crkve kanonici oboruzav svoje sluge, kmetove i 2i- 
novnike, uzev§i u pomod oruzanu cetu biskupa Ivana Albena, poput 
kakove vojske juriSali na grad. NajzeSda da je borba bila uzduz po- 
toka MedveSSaka t. j. na prelazih kod vrela Mandu§evca, zupne crkve 
sv. Martina i gradskoga kupali§ta i pod Popovim lurnom, gdje je ta 
kanoni^ka 5eta gradjane branece prelaz strelicami mnoge izranila, a 
mnoge na mjestu ubila; te da su i ranjenike i mrtvace sa gradske 
obale prenesli na kaptolsku i tu ih oplienili. U toj bitci da je naro- 
cito lektor Gerardo ubio s branika strelicom jednoga gradjanina, a 
mnoge izranio, a tako isto da je kanonik Ladislav Davod ucinio 
s Popova turna. 

Za gradsku pak obdinu veli se, da na Margaretinje oko trede 
ure poslije podne, kada su kanonici sa svedenstvom molili vecernju, 

la 



CLXXVIII 



SNl*i>ht\ 



da su gradjani, a narofilo oni \z so^tarske ulice pridruzivSi si nekoliko 
sajtnarah, onilanom rukom navalili na kaptol i na kanonicke dvore, 
a narociio na dvore: Ladislava Davoca, Stjepana Farka5ija, Mihalja, 
doklora medicine i kantora Ivana, le potrgavSi kljucauice i oboriv^i 
vrata, odnesoSe posteljinu, pokucstvo, slaninu, riecju sve, §to su naSli, 
te na smrt izraniSe: Matiju i Grgu, sluge kanonika Jakoba Sredickoga, 
i Eetiri sluge kanonika Nikole i to: Luku, Stjepana, Pavia i Petra, te 
sluge Tome prepozita ba^koga ; a ubiSe do smrti Gjuraka^ 5pana arci- 
djakona dubiSkoga; Demetra, kmeta kanonika Gjure Morav^ana; a 
Tuvaka, kmeta prepozita Matije» strelicami do smrti izrani5e< Trcu<5i 
sirao i tamo po kaptolu i vicudi : ^junacki samo na proklete popove, 
poplienimo ih, izranimo i ubijmo, otmimo knjige, kalele i crkveno 
ruho stolne crkve i njihovu imovinu, porazdielimo plien, ku(^e si obo- 
gatimo**, dodjoSe do stolne crkve, a ne mogavSi prodrieti u nju iz- 
baciSe na nju mnoge strelice, Medjutim kanonici doznav§i za gra- 
djansku navalu, ne svr^ivSi vecernje zakloniSe se u sakristiju, i u nju 
bi doisto gradjani prodrli i kanonike sve do jednoga potukli, da nije 
bilo odva^nih Ijudih nekadanjega Dionila bana^ te biskupskih slobod- 
njakah i cestitih sajmarah, koji su ih izpred stolne crkve protjerali, 

Slieded odmah dan opeta sc na glas zvona sakupiU gradjani. 
a osobito oni u SoStarskoj ulict torn namjerom, da opet nasmu na 
kaptol, da orobc kanonicke dvote, slolnu crkvu i kaptolski arhiv, a 
kanonike da poubiju; a bill bi to i izvelt, da im se sajmari nisu 
snazno oprli i to zaprieCili 

Biskopa Ivana Albena ne bijaSe lada u Zagrebu, bavio se na 
kraljevu dvoru; ali doznavSi za taj pokolj vrati se ovamo i pozva 
gradsku obdinti preda se, da povede iztragu; nadje U ju krivom» da 
se opravda i ucini zadovoli§linu. No kada je ob^ina tvrdokorno od- 
bijala svaki poziv i nikako nije htjela da dodje pred njego? sud, to 
ju on na 7, septembra svecano prokune tako, da niti jedan gradjanski 
sin do cetvrtoga koljena ne moze biti ni svedenikom nili ufivati 
kakove crkvene nadarbine, Prokune indi i izob<^i cielu gradsku obdinu, 
sudce, dvanaest priseznikah, a naro^ito: sadanjega sudca Kona Flo- 
renlinca; i bivSe sudce: Mihalja Sebasiijanova, Ivana Ceha, Ivana Si- 
geta. Ivana Ugrina i Vrbana Krapcevica; zatira: Antuna Florentinca, 
oba Fabijana literata, Gjuni krojaca; Pavla, Benka, Grgu i Drcka, 
sinove Hudosti<5eve ; Ivana Perovida, Gjuru ModmSana, Valentina Gubca; 
dvie sluge kastelana Jakoba; Andriju, sina Petra Safara; Ladislava 
zlatara; Matiju §kolnika; Stjepana Bakarida; Jakoba Popovica; Dimitra 
Ro!ovica; Vuka klesara; Grgu Optujcaoa; Ivana Knehta; Tomu po- 
stolara; Andriju Svilida; bra<Su: Dominika, Pavla, Nikolti i Andrijti 



&kff^U 



CLXXIX 



Bogdanide. rie£ju sve gradjane, te prepovjedi pod istu kaznu i svako 
ob<fenje sa izoWenici. — Ovu izpravu o izobdenju. u kojoj sc zagre- 
backi Gradac i njegovo gradjanstvo nazivljc: ^bezvjerni sinovi Belia- 
lovi**, ^ktizni narod", ,»svelosknii grad**, ^Gomorsko ziteljstvo", „Lzo- 
pacen i bezsvjestan narod**, ^nice<5a HvoUnja*, ^pobornici \Tazji" i 
»neukroc^eni skol*'^ sastavi i proglasi biskup Alben u Cafnii u pone- 
djeljak na 7* seplembra u jutro pred svjedoci: cazmanskimi kanonici 
Dimitrom, Tomom i Jakobora, i pred javnim biljeznikom Jakobom 
Pravdidem i mnogimi drugimi* 

Da se gradska obcina priepornih zemljiStah sa kaplolom te- 
cajem ove godine (142a.) joSle jednom obratila na kralja kao 5V0ga 
zaSlitnika, svjedoci nam pismo Sigismundovo, kojim na 7. decembra 
zapovieda banu i podbanom, da obdinu, koju je u svoju zaSiilu primio, 
StUe u svih njezinih posjedovnih pravth i da ju brane proli svakomu 
otimacu.* 

Da su ovi domaci priepori mojem i tvojem, koji sn izazvali 
krvave sukobe, viSemu sudiSiu poznaii bill \z tuzbah, u kojih je jedna 
stranka kri?i1a drugu, o lomu ne ima sunnnje. ali da i dokazi to po- 
tvrdirao, sporaenuti nam je, da je mjeseca oklobra god, 1423. pred 
kraljevskim dvorskim sudcem Matejom Palockini kapiolski izaslanik 
kanonik Gjuro podastro iztragu kaptola cazmanskoga, kojoni se pro- 
naSlo, da su gradjani prije nekoliko godinah silomice oleli kaptolu 
zcmlju Bobican kod Save u Jarunu i da ju kao \ druge joste nekoje 
I do sada drze uz prkos zabrani biskupa Ivana Albena, koji je i 
kaptolu i gradjanom zaprietio, da prieporne zemlje tako dugo ne ob- 
radjuju, dok o njima sud ne izre£e svoju odluku.^ — Kralj pako 
Sigismund na 25. marta g. 1425. nalaze biskupu zagrebackomu Ivanu 
Albenu i vranskomu prioru Albertu Ungu, da spor o priepornih 
zemljah medju kaplolom i gradskom ob<5inom» koji ban Herman 
Celjski na vi5u zapovied rie^iti nijc mogao, da ga ova dvojica rie5e 
tim, da sva ta zemljiSta obadju i da im na podlozi starih izpravah 
mejaSe oznace i svakoj strand dadu, §to je njezino, i tako da taj spor 
jednom ved prestane.* 

Taj se kraljev nalog nije izvrSio, jer se obnovHi opet sukobi 
medju jednom i drugom oblasti. Pocetkom marta god. 1426. gradjanin 
Andrija Siepkovid znanjem gradske obdine nasrnuo je na javnom 
dnimu, Sto iz £ume Lonje vodi u grad, na slugu kaiionika Gjure Mo* 

* Doc, 31. 

* Doc. ss. 

* Doc 16. 

* Doc. 41. 



CLXXX Sukobi. 

ravcana, kada je vozio drva \z recene 5ume, poSlo ga je najprije izbio, 
a za tim ga sasjekao. Isto tako ucinio je sa slugom arcidjakona 
Andrije.^ 

Iste godine pako kaptolski sudac Grga, znanjem kaptola, dao je 
u Popovom turnu jedne nodi ubiti nekoliko gradjanah i gradjankah, 
te ih pokopao nekoje u samom Popovom turnu, a nekoje izvan njega 
na raznih mjestih; a kada je pred kaptolom zagrebac^kim gradska 
obcina zahtievala, da se ubijeni izkopaju i dostojno sahrane, to im 
kaptol odbio njihov zahtjev. 

ReSeni kaptolski sudac Grga, stojeci sa posadom u Popovom 
turnu, u gradskoj je obdini jedne nodi sa svojimi Ijudmi podkopao 
dudan nekoga Kristijana, sina Nikole KaSovcana, i odnio svu robu. 
Iste je nodi razbio vrata na gradskih mesnicah i odnio sve meso, koje 
su u koSarah vukli u Popov turen, gdje ga je Grga dao osoliti i u 
dim objesiti. 

Ovaj isti sudac privoljom kaplolskom hvatao je mnoge gradjane 
i gradske podanike i do§ljake, te ih plienjao, tukao, nekoje okovao i 
u Popovom turnu zalvorio, a nekoje ondje ubio i pokopao. 

Napokon oko Sviednice recene godine znanjem i privoljom ka- 
nonika kantora Ivana njegovi su slugc i kmelovi navalili na gradska 
polja, a na§av§i ondje gradjane i njihove sluge zarobili ih i vodili 
kao roblje na kaptol, a bili bi ih i doveli, da nisu zarobljeni pulem 
podigli groznu viku, na koju se digla potjera, i tako ih jedva oslobodili.* 

Godine pako 1427., kada je u sriedu prije Sviednice Ivan ka- 
nonik pojac svoje tri sluge i to: Nikolu, Mihalja, sina Demetrova i 
Stjepana poslao s koli, pod koja bijahu uprezena dva konja, u Jarun, 
da dovezu drva za kucnu potrebu, to nado§av§i onamo na narociti 
nalog gradskoga sudca Antuna Florentinca, da i zastupstva navalio je 
iz zasjede na njih gradjanin zagrebacki Martin krojac s oruzanimi 
Ijudmi, koji slugu Mihalja rani^e na glavi, a Stjepana baciSe na zemlju, 
izprebiSe ga po cielom tielu i polumrtva oslaviSe. Tako isto uradiSe 
i s Nikolom, a uz to uze§e im oruzje, tulce sa strelicami, maceve i 
novcarke s novci, a plien predade krojac Martin isti joSte dan grad- 
skomu poglavarstvu. DoznavSi kaptol po svojih Ijudih za taj nasrtaj, 
odasla gradskomu poglavarstvu zagrebackoga zupana Mateja s dva 
velika sudca: Petra iz ^akovca i Ladislava Gepevskoga, da u ime 
kaptola prosvjeduju proti takovu nasrtaju. Ista su trojica drugi dan 
poslije toga ili u cetvrtak poJla na mjesto, da iztraze o torn nasrtaju, 

* Doc. 44. 
« Doc. 46. 



Sukobi, CLXXXI 

i tuj nadjoSe u istinu okrvareno zemljiSte. Kod te iztrage bijaSe na- 
zo2an i krojaS Martin, koji rece torn sgodom : „iiam su doduSe kap- 
tolski Ijudi u toj Sumi otimali sjekire, all ih mi sada tako zastraSismo, 
da u budu(5e ne <5e viSe ovamo dolaziti*. — Iztragu reCene trojice 
odaslao je kaptol kralju Sigismundu, da krivce kazni. — Na kraljevu 
zapovied poSao je u ime kaptola 6azmanskoga njegov prebendar Fa- 
bijan s kraljevim pristavom Ladislavom Drenov8anom, da povede iz- 
noviSnu iztragu, a poved§i ju doznadoSe od ocevidacah, da se u istinu 
ovaj krvni nasrtaj onako svrSio, kako je jurve kralju bio dojavljen.* 

Isle je godine neki Kost, kapelan kanonika Fabijana, njegovim 
znanjem a privoljom kaptola buzdovanom izranio postolaia Martina, 
ostavivSi ga polumrtva.* — Gradska je pako obdina recene godine 
silomicc otela prebendarski posjed Otok preko Save, §to ga ovomu 
sboru poklonio nekoS kanonik Buza u ime altarijske zaklade.' 

Polovinom maja god. 1431. gradski sudac Antun Talijan s pri- 
seinici: Benkom, Gjurom, JakSom Boletidem, Mihaljem Sebastijanovim, 
Martinom, Ivanom Perinim i ostalimi oruzanimi gradjani konjanici i 
pjeSaci provaliSe na kaptolsku sjenokoSu u Rude§u i tuj zasuSe me- 
djaSnu grabii, koju je kaptol nedavno velikim tro§kom dao obnoviti 
i tako ju izravnaSe zemljom, da joj se svaki i najmanji trag zameoi 
a tada natjeravSi onamo svoje blago pasijahu ga onizani mnogo danah, 
a tim re£enu sjenokoSu sasvim uni§ti§e. 

Na slican naSin zaposjednuSe i neke kaptolske oranice u Vrabcih 
i Grmlju (dana§. KustoSiji). Sliedede pako godine (1432.) odagnavSi 
svoje blago na recenu sjenokoSu u RudeSu pasli ga naoruzani ondje 
za Ijetno doba, da se ni jedan kaptolski covjek nije usudio onamo; 
svakoga bo, koji bi se ondje desio, ubili bi, i tim si na neki nacin 
pomenutu sjenokoSu i oranice prisvojili. 

Ovo smetanje posjeda prijavi kaptol kralju Sigismundu, koji je 
tada bio u Italiji, te on na 12. septembra g. 1432. napisav pismo 
gradskoj obcini i ukoriv ju radi svojatanja recene sjenoko^e i oranicah 
zapovjedi joj, da kaptolu vrati, §to je njegovo, jer da ^e, ne ucini li 
toga, zapovjediti biskupu Ivanu Albenu i banu Herman Celjskomu, 
da ju na to prisile. 

Da je ova kraljcva zapovied bczuspjesnom bila, dokazom je, §to 
je Sigismund prve cetvrti god. 1433. nalozio kaptolu cazmanskomu, 
da povede iztragu osvojenih zemljiStih. Prema tomu nalogu odasla 
£azmanski kaptol svoga prebendara Gjuru, koji s kraljevim pristavom 

• Doc 47. 

• Doc. 51. 

• Doc. 62. 



CLXxxn 



&iJMt. 



Blazem sa Trsteoika doSavSi u srie<3u poslije Cvjctnicc (8. aprila) na 
mjesto izpituju6 doznaSe, da se u istinu gradska ob<5ina o recenih 
zemljiStih onako ogrieSila, kako ju je kaptol tuHo, pa toga radi nju 
t j. njerino zastupstvo: Stjepana sudca i priselnike: Mihalja Sebasti- 
janova, Antuna Talijana, Benka, Pelra Ugrina, Gjuiu» Nikolu, Fabijana 
literata, Frica, Blaza Vitezida i Gjuru, sina Franjina, pozovu na sad 
Da Gjurgjevsku osminu. 

Kako se je taj spor rjeSavao, nisu nam listine sacuvale, no znamo, 
da je na 24. juna (1433) nalozio ban Herinan Ccljski fvanu, biskupu 
kninskomu, NikoH sa Orbave, cazmanskomu lektoru, Peiru Adamovu, 
upravitelju dobarah biskupa zagrebackoga, Gjuri, plemicu bisalkomu, 
te svomu kapetanu Ivanu Vereinburgeru i Mihalju iz Ravna, da obadju 
medje priepomih vLSe recenih zemljiStah, da ih pregledju \ prema 
starijemu izkazu novimi znakovi ozna^e i obje pruce slranke pozovu 
pred njega na sud u bududib osminah svetka sv. Jakoba, gdje <^e on 
taj spor temeljito rieSiii. — Tczko je vjerovati , da je ban rieSio taj 
spor, poSto na 22. decembra i. g. javlja iz Bazileje kralj Sigismund 
gradskoj obdni: da su mu se prituzilt kanonici Ivan Bahen^iein, arci- 
djakoQ komarnicki i Ivan arcidjakon vrbovacki, da ova obcina smeta 
i pricci kaptolu ulivanje njegovih zemljiStah, akoprem je on t. y kralj, 
u koliko se sjeda, nalozio ved bio banu Hermanu Celjskomu, da taj 
zemljiStni spor izravna, ali da ban nista nije ucinio; pa toga radi 
nalaze sada gradskoj obcini, da glede priepomih zemlji^lah dotle mi- 
rujc, dok ban ili tko drugi, koga on ovlasti, pru ne rieli; a ne bude 
li mirovala, da 6e nalozitl a ovim ved i nalaze Matku Talovcu, guber- 
natoni biskupskih dobarah a ujedno i upravitelju gradske obdine, koji 
de ju prisiliti, da se toj odredbi pokori.^ 

Da se u §to tamnijoj slici predoci kralju gradska ob(^ina, nije 
propustio kaptol torn sgodom, kada je utu^io obdinu, da je posvojila 
kaptolske sjenokoSe u Rude5u i oranice u Vrab^ih i Grmlju, dojavili 
mu one sukobe i pokolj od godine 1433. i zamoliii ga, da i torn 
odrcdi iztragia. I ovoj se raolbi kralj odazove, te naloii kaptolu Caz- 
manskomu, da i o torn potanko irtrazi. Na kraljevu zapovied naloli 
kaptol 25azmanski svomu prebendaru Gjuri, koga je poslao sa porae- 
nutim jur kraljevim pristavom Blazom sa Trstenika, da iztraluju 
priepomoj sjenokoSi i oranicab, a ujedno da i loSno izpituju i za one 
sukobe i pokolj od godine 1423. 

U sriedu poslije Cvjetnice (1433.) recena dvojica, kada su povela 
iztragu priepomoj sjenokoSi i oranicah, propitkuju(^ u ^agrebu 1 u 



* Doc 61. 64. 6|, 69. 



Suk^^i^ 



CLXxxiri 



okolici javBO i tajno za krivce onih sukobah i pokolja u gad. 1432. 
doznaSe to, da su glavni za^etnici ovi bili: Kun, sudac; Valentin 
Gtib€c, Antun Florentinac, Ivan, sin Perin; Dimitrija; Martin, posto- 
larski dekan; Gjuro \z §o§tarske ulicc, Andrija, sin Petrov; Pavao 
Tatar, priseznici; Mihalj, «in Sebastijanov ; Ivan Siget5<?ak, Ivan Pehem, 
Ivan Ugrin, Grga lludo^tih i brat nnu Brcko, Jak§in, sin Bokov; Kle- 
menl trgovac, Jakomel, Pavao, sin Zivanov ; Pavao Ugrin, Egidij mesar. 
Antun, Petar Plenien§dak, Cagan6evi«f, Pavao Salkovic, Pavao uicsar, 
Martin priseznik, Blaz Fravin, Lovro trgovac, Lovro Zidovcid, Andrija 
Stepkovic, Dominik Mazeiid, Stjepan Rakarid literal, Grga, sin Valen- 
tinov; Benedikt crveni, Dioniz Moslavec, Pavao Ruzman, Matija kroja^, 
Ladislav i Fnfierik zlatari, FarkaS, sin Egidijev; Ivan Taljan, Pavao 
krojaS, Ku^ec mesar; Dominik i Pavao sedlari, Nenad, Blaz postolar, 
Stjepan Kvec?, kovac; Ivan krznar, Nikola, Andrija Bogdanic, Klemeni 
Pravdic, Pavao Ivankovid, Ambrozij, Gjuro, sin Franjin; Toma Krivid, 
Toma Kranjac, Nikola, Valeniin Peren, Gjurak i Valentin Moslavic^i, 
Pavao strelar^ Toma Divjak, Jakob i Ilija slrelari, Ivan luSar, Va- 
lentin postolan te Valentin^ sin Antunov i Gat lu^ari i svi ostali 
gradjani i obcinari, te su ove t. j, cielu obcinu radi tih sukobah po- 
zvali na kraljev sud u osmini Gjurgjeva. Sa Gjurgjevske osmine od- 
godila sc ova razprava na osminu svetka Jakobova, a jerbo i tada 
nc dodjo^e gradjani pred sud, to kraljevski dvorski sudac Matej Pa- 
locki nalozi kaptolu cazmanskomu, da poSalje svoga izaslanika, koji 
da u nazocnosti kraljeva pristava, bilo Valentina, sina Stjepanova, ili 
Nikole i Dimilra s Drenove ili Dioniiia s Adamovca pozovu gradsku 
obdinu na kraljevski sud na osminu Miholjsku i da plati globu od 
66 marakah kraljevskomu sudcu a toliko i kaptolu.* 

Dvie daklc velike parnice zapodjeo je u godini 1433. kaplol 
zagiebai^ki <a gradskora ob<5inom, od kojih za oba protivnika od oso- 
bile vaznosti bila je ona o priepornih posjedih u RudeSu, Vrabcih i 
Grmlju ; a manje, koja se prolezala na sukobe i pokolj od g. 143a*; a 
yz nje vodio je joSte i onu o gradjanskom nasrtaju na kaptolske Ijude 
u Sumi Jarunu pred Sviecnicora god, 1427 

Glcde priepornih indi posjedah prema narocitu kraljcvu nalogu 
pozovc u ponedjeljak na 5. julija g. 1434. Maiko Talovac, svjetovni 
upravitelj biskupije zagrebacke, obadvie stranke preda se na sud. 
Kaptol zagrebacki zastupao je torn sgodom kanonik kantor Ivan, ta- 
danjt kaptolski vikar. i ncki joiSte kanonici; gradsku pako obdinu 
njezin sudac Ivan Pcrovic, i stari sudci Antun Taljan, Petar Ugrin i 



* Doc. 68. 77. 79, 



CLXXXIV Sukoh\ 



Stjepao, te Toma, sin Cunov, Gjuro kroja?, Benko kroja2 i Fabijan 
literat, obdinski prise2nici. Ponajprije kaptolski izaslanici izjavi^, da 
su po nalogu kralja Sigismunda (1432.): pokojni biskup Ivan Alben 
s izabranim kninskim biskupom Ivanom te s Petrom, sinom Ada- 
movim od sv. Duha i s Mihaljem, protonotarom zupanije krizeva^ke, 
i Ivanom, plemidem Rakova(^kim, kao ovlaSteni na to sudci, oba§li i 
pregledali na podlozi gruntovnih izpravah prieporna zemljiSta roedju 
kaptolskom i gradskom obdinom, a pregledavSi ih, poSto za tada nisu 
mogli svim to5no oznac^iti medje, to da su obim pru<^im strankam 
strogo naloSili, da (ostaviv§i netaknute nekoje do tada prieporne zemlje), 
ne smije nijedna stranka preko onoga, §to do tada mimo uSiva, niSta 
vi§e ni posvojiti, ni preorati, ni izkrciti ; ali da su gradjani zagrebaSki 
uz prkos ovoj zabrani i to odmah nakon smrti biskupa Ivana Albena 
(f 14. augusta 1433.) malo po malo osvojili si veliki dio priepornih 
oranicah, §ikarab, sjenokoSah i livadah (§to je po pravu kaptolsko), 
akoprem je kaptol protiva tomu prosvjedovao, to su ih ipak gradjani 
Mo uzorali, §to izkrSili i zasijali, a i popasli i da ih sada drze kao 
svoju vlastitost. 

Na tu osvadu viSe receni gradski izaslanici odgovoriSe: da 
gradska obdina nije poslije pomenutoga medjaSnoga razvoda niSta po- 
svojila, §to 6e joj i cestiti Ijudi posvjedociti, i zamoliSe Matka Ta- 
lovca, da on joSte jednom dade pregledali prieporne zemlje, pa da 
de se o tom uvjeriti. Talovac u tom prieporu i onako ovlaSten od 
kralja odasla plemide: Stjepana Bickelija zelingradskoga, Gjuru bi- 
sazkoga, FarkaSa sa ObreSa i krii^evaSkoga protonotara Mihalja s dru- 
gimi joSte neporocnimi Ijudmi, koji su u prisudu obih prudih stra- 
nakah oba§li prieporna zemljiSta, a oba§av§i ih pronaSli, da su gra- 
djani zagrebacki povrh onoga, §to im je biskup Ivan doznacio, u istinu 
prisvojili veliki dio oranicah, Sikarah i sjenokoSah, i da su §ikare iz- 
krdili i izorali, a sjenokoSe popasli. 

Na podlozi ovoga vjerodostojnoga izvjeStaja Matko Talovac 
ovako izreSe (6. julija) svoj sud: premda bi po zakonu morali gra- 
djani gubiti sav prirod, §to je na posvojenih zemljiStih narastao, za 
sada im ga milostivo prepuSta; ali po5to je sada drzavnimi poslovi 
zapriecen, da ne mofe konacno rieSiti toga priepora, to odredjuje, da 
nijedna stranka dotle, dok on taj spor medju njima ne rieSi, ne smije 
obradjivati prieporna zemljiSta, ved da netezana ostanu; ona pako 
stranka, koja bi se drznula takova §ta pociniti, globit de se u 200 
marakah, od kojih de polovina pripasti sudcu, a polovina onoj strand, 
koja se o toj odluci ogrieSila nije.^ 

* Doc. 71. 



cucxxv 



Upravo u isto doba razpravljala se pred Matkom Talovcem i 
druga tulba zagrebackoga kaptola, kojl je zastapao receni kaptolski 
vikar kanooik kantor [van s jo5te nekojiroi kanonici, tuled gradsku 
obdinu, (koju su zasiupali: sudac Ivan Perovid s ostalimi viSe recenirai 
stAiimi sudci i priseznici), na ime, da su u ovo najskorijc doba gra- 
djani zlobno provalili u vrt zupnoga beneEcija iupt sv. Emerika, koji 
leli na jednoj i drugoj obali potoka Medveii^aka i ondje sasjekli i 
Uvadili zelje i drugo povrtSe, tc sav vrt izrovali i uniMtli nc hajuci 
ni malo, Uo ih je biskupov providnik Pavao od toga nasilja od* 
vracao ; dapacc izkopavSt ondje mnogo zemlje zasuli su njom stjesku, 
kojom se potocnom vodom vrt nalapao, a napokon laj vrt posvojili 
na veliku 5ielu i zupnikovu i kapiolsku. Na ovo odgovoriSe izaslanici 
gradske ob<5inr, da su to po pripadajudem pravu u^inili, jer dio toga 
vrla, §to je na zapadu, poSto lezi na gradskoj slrani, to punim pravom 
pripada gradskoj obdini. Na ovu Izjavu odvratiSe kaptolski izaslanici, 
ako doduSe zapadni dio toga vrta i lezi u podrucju gradske obdine, 
to ipak ne spada njoj i to usljed nagodbe sklopljene godine 1392* 
medju obdinom i ovim kaptolom, gdje se izri^no veli za taj zapadni 
dio, da uz prkos toga, 5lo i lezi na obdinskoj strani, ipak mora pri- 
pasti kaptolskoj vlastL, te da ga sada gradska obdina nije smjela pri- 
svojiti, Proii ovomu dokazu (jer je i izvoraik re^ene nagodbe pred 
sudom procitan bio) prigovorili se nije moglo, loga radi Matko Ta- 
lovac dosudi prieporni dio recenoga vrla zupnoj nadarbini sv. Erne- 
rika« a obcinu, Sto se usudila uniStiti ga i posvojiti, odsudi na globu 
od 100 marakah, od kojih dvie sirane da dobije sudac^ a trcdu lu* 
iitclj t j, kapiol.^ 

Ni jednoj ni drugoj Talovcevoj priesudt gradska obdina nije za- 
dovoljila, a toga radi utuzena bijaie kralju Sigismundu, koji joj na 
14. septembra (1434) sirogo nalozi, da u dojdudih osminah Bogo> 
javljenja (1435.) dodje u Slolni Biograd pred kraljevski sud, na kojem 
it on sam rieSiti taj priepor med^u sirankami.* 

I na taj kraljevski sud nije gradska obdina poslala svojib puno* 
moc^nikah;* dapace gradjani su zagrebacki u proljccu g, 1435. ope- 
tovno provalili na kaptolski posjed Krok ili Tlake, te ondje^nje ora* 
nice i sjcnokoSe, koje su od vajkada kaptolske bile, silomice posvojili^ 

Medjutim, dok daljnji tedaj ove parnice nacrlam, od poirebe je 
spomenuli mi nekoje izgrede, koje su pocinili pojedinci za to vrieme 

* Doc, 72. 

* Doc 77. 
» Doc 81, 

* Doc. 86. 



CLXXXVI 



Suka^i, 



od kako je nastao spor o priepornih zemljah t. j. od godinc 1431. 
do godine 1435. 

U izlraznom zapisniku, sastavljenom na zabtjev gradske obdine, 
kaptolu $e u g:neh upisuje, §to je godine 1433, u pelak pred Marga- 
retinjem kanonik Nikola Celjski sa znanjem kaptola na samom kaptola 
izbio i izranio nekoga mesara Marka.^ Zaiim, da je god. 1434* ka- 
nonik Petar» arcidjakon dubi^ki, znanjem kaptola na javnom drumu 
izbio na smrt gradjanina Ivana Pluzara, koji je usljed ranah brzo 
nakon toga i umro. JoSte, da je prebendar Nikola^ kapelan kanonika 
Jakoba Sredickoga, znanjem njegovim a privoljom kaptolskom, su- 
sretSi gradjanina Martina krojaca izbio ga do krvi, — fste joSle godine 
da su sluge i kmetovi kanonika £uvara Grge s ostalimi kanonickimi 
slugami navalili na gradske paSnjake i tu gradjanina Benka Dudini(^a 
i njegove sudruge lezko izbili, smrtno izranili i polumrtve oslavili, 
ranjenike oplicnili i osam velikih volovah odagnali; pak kada je za 
to i u prisudu samoga Malka Talovca gradska obcina zahtievala u 
kaptola zadovoljStinu, da ju je kaptol na proslo odbio,* 

Godine 1435. sredinom korizme da je kaptol po svom sudcu i 
jednom joSte popu dva puta dao uhvatiti gradjanina Stjepana posto- 
lara» te ga za ruglo staviti u kladu, le je gradskoj obcini na sramotu 
morao u kladi sjediti, kako se dugo kaptolu svidjalo, — U cetvrtak 
pako pred Cvjetnlcom da je kanonik Jakob Sredicki odaslao svoje 
paslire sa govedi u gradska polja, gdje su popasla i pogazila sve 
usjeve na velikii Stetu gradjanah. Kada su gradjani zaplienili govcda 
i odagnali na gradsku viednicu, nije ih gospodar, kako je obicaj, hotio 
izkupiti, ved se smrcu zaprietio gradjanom; a istom tad a, kada se je 
biskupski dvorskl zupan zauzeo za krivca, gradska mu je obcina 
predala zaplienjenu maryu. Na Cvjemicu iste godine kanonik Matija 
Kelked na gradskom je trgu izbio do krvi gradske ribare, pa kada 
su ovi zatrazili u gradskoga sudca, da im krivac dade zadovoljJtinu, 
a sudac ju zahtievao u kanonika, da ga je laj javno opsovao i obruzio. 
— U cetvrtak poslije Milioljicah da je kanonik Jakob Sredicki pri- 
voljom, da, nalogom kaptolskiro, na^av5i no<5u 5esi gradjanah, gdje 
pasu na gradskih Uvadah svoju marvu. sa svojimi Ijudmi nasrnuo na 
njih, oieo im odielo i druge stvari, koje su imali uza se, le oplienjene 
dao ill svezati 1 tu6, a poSto bi ih valjano izbili, svezali ib na repove 
konjah, na kojih je on sa svojimi Ijudmi doja5io, le ih nemilosrdno 
vukli po zemlji. od koje Sestoricc drugi se dan jedva naSla samo 



* Doc. 60. 
« Doc. 80. 



i^hi. 



cxxvn 



fctiri, a ostala dva nikako se nadi nisu inogla, te se ne zna, kamo 
su ih zamclnuli. — Povrh toga da su svi kanonici dogovorno odaslali 
naoru?ane svoje sluge sa govedi» koja popasoSe, pogaziSe i uniSU^e 
gradske usjeve i sjenoko^e i liro gradjanom nanie^e veliku §telu. — 
U Cctvrtak prije Duhovah odaslaSe kanonici nekoliko naorulanih slugah 
u gradska polja, gdje nasavSi gradjanina Petra, da sa dva vela drlja 
za proso, jednoga mu vola na injestu ubi§e, a lim mu nanesoSe neiz- 
mjernu Sietu, jer je timi volovi sluiSio knih za sebc i za svoju djecu. 
— Na duhovski ponedjcljak kanonik cuvar Grga da je sa svojim 
kmetom Grgom Bogatici<fem i osialimi kmeti golimi sabljami i drugim 
oruljem znanjem \ privoljom kaptola provalio na gradsko tlo oko 
crkve sv. Margarele, a narocito u vrt priselmka Tome, sina Konova, 
i da su ondje potrgav5i drvcnu ogradu ill prostce navalili u vrl, a 
nadavSi ondje slugu Grgu Curmana uhvatili ga i bacili u lamnicu. ^ — 
Napoko u subotu poslije Ivanja da je kanonik Jakob Sredi£ki zapo- 
vjedio svojim slugam, koji su navalili na gradski pa5njak, a naSavSi 
ondje postolara Franju, koji je sa svojina slijgom pasao jednoga konja 
\ neSto goveda, te su postolara Frana sasvim oplienili, oteli mu konja, 
a slugi mu oteli haljine, pojas s torbom i novci, na veliko mglo 
gradske obt^ine.* 

Nasrtaji pojedinacah, koji su nastali sa spora o prtepomih 
zemljah od god. 1431.-1435, a koje su u grieh upisivali i gradskoj 
obdini i kaptolu, potaknuli su napokon gradjane, le su ozbiljno poccU 
razmisljati torn, da se te domade razmirice jednom ved dokrajce i 
toga radi nekako mjeseca oktobra god. 1435. zamolili su po svojih 
izaslanicih kralja Sigismunda, da uzpostavi tako zeljeni mir. Na ovu 
molbu naloli kralj na 9, novembra kaptolu stolnobiogradskomu, da 
odaSalje svoga covjeka, koji bi s kraljevim pristavom (a za takove 
oznaCi ili Ladislava Tota susjedgradskoga, iH Nikolu grebengradskoga, 
ill dva Ivana takodjer grebengradska, ili Ivana, Gjuru il Stjepana 
plemica brezovicka, ili Ladislava Zalovtda s Egidovca), da obadju sva 
priepoma zemljiSia medju kaptolom i gradskora obdinom, i gdje bude 
potrebno, da postave nove vidljive mejaSe i tako svakoj strand dadu, 
Sto joj pripada; koja li se pako tim nc bi zadovoljila iU tomu pri- 
govorila, da ju pozovu u stanovili rok pred banski sud, a napokon 
da ga o cielom svojem postupku obavicste.* 

U koliko je ovomu kraljevu nalogu udovoljeno bilo, nije nam 
poznatOi ali nagadjamo, da se kraljeva zapovicd nije izvrlila, jer je 
kaptol (1436.) unatoc tomu po?eo obradjivatt prieporne remljc, 

* Doc 85. 

• Doc, 91, 



CLXxxviri 



^iJMi, 



Uza to nastavljali se i oasrtaji, jer je IcaptoUki sudac privoljoni 
kaptola 5 oruzanimi Ijudmi provalio nodu u kliet Martina Cuka, koga 
naSavSi ondje izbi na smrt. Nc dugo za lim ili po^etkom maja da je 
kanonik Gjuro Moravcan naSavSi na paSi konja gradjanina Nikole 
ubvatio ga i upotrebiv§i ga za kudna porabu i ne obziruc se ni naj- 
manjc na zahtjev gradske obdne, pridiiao ga. Napokon da su ka- 
nonici mjeseca julija po svojih Ijudih pohvatati dali mnogc gradjane, 
le ih okovali i u Popovom turnu utamni^ili.* 

Povrh toga, nadinom, ne zna se kojim, izposlova kaptol u Maika 
Talovca nekakovo pismo, usljed kojega uvela ga zagreba£ka iSupanija 
u posjed priepornih zemljah i dozvoUla mu, da usjevc njihove, kad 
dozore, pozanje. Za vrieme toga uvedenja ne bijaSe bana Matka Ta- 
lovca kod kude, bio je na ime s vojskom pod gradora Zrinjem, Do- 
znavSi gradska obcLna, da je zagreba<5ka zupanija uvela kaptot u prie- 
poma eecnljiSta i urucila mu zetvu na njih, odaslala je proitva tomu 
dva prosvjeda, jedan u tabor k Matku Talovcu, a drugi kralju Sigis- 
mundu, koji je lada bio u Iglavi u Moravskoj. I uspjela je. — Ban 
bo na 7. augusta (1436,) prema ovoj prituzbi naloii Stjepanu Bicke- 
lejUj plemidu zelingradskomu , le velikoinii lupanu, podzupanom i 
velikim sudcem lupanije zagrebacke, da uz prkos tomu, Sto su na 
podlozi njegova pisma uveli kaptol u posjed priepornih zemljah i 
dozvoliH mu, da usjcve polanje, da zaprieSe kaptolu, da ih pozetl ne 
smije, ved da ih zupanija pohrani na sigumom mjestu dotle, dok se 
on vrati kudr, a lada ce i laj priepor sam rieSiti.* — Kralj pako 
Sigismund na 12. augusta odpisa s fglave banu, kako su mn utuzili 
u ime gradske obcine njezini izaslanici Valentin, sin Ivkov i Jakob 
Bolje, da je on t. j. ban oko Margaretinja uvesti dao kaptol u posjed 
priepornih oranicab, Sikarah i sjenokoSah, Slo je sve od vajkada gradsko 
bilo, te mu nalafe, da ob<5inu u recena zeraljiSta iznovice dade uvesti 
1 da ju Sliti; hode li se pako obje protivne stranke parbiti, to se 
moraju pred njim preti i to u prvih dojducih osminah, cira se u 
kraljevinu povrati, pa da 6t im tada on sam suditL^ — Za dva dana 
ka5nje (14. augusta) isti kralj doglasi i palaiinu i svomu kraljevskomu 
sudcu, da parnicu, koja je nastala medju kaptolom i gradskom ob- 
6nom, nerie§enom oslave, jer da ju on sam ho<^e rieSili i to u prvih 
osminah, kada se u kraljevinu povrati, pa bilo na kojemugod mjestu 
u kraljevini/ 

^ Due 95, 

• Dog. 96, 

• Doc. 97* 

• Doc. 08 lai. 



SakobK 



CLXXXIX 



Kada sc svr^etkom oklobra (1436,) ban Maiko Tatovac vratio 
u Kagreb, prva mu bijaJe duznost, (jer su ga objc stranke saletile, da 
slvar ricSi.) izviestili kralja cielom ovom zcmljiStnom sporu. Na ^. 
novembra indi izvjcScuje ban kralja ovako: da je primio njegovo 
pismo od 12, augusta, all da gradski izaslanici Valentin, sin Ivkov i 
Jakov Bolje nisu o priepornih oranicah, Sikarah i sjenokoSah onako 
izviestili kralja, kako bi u isiinu nnorali, jer u stvari je to: da je 
neko£ zagreba^ki biskup Ivan Alben s Ivanora biskupom kninskim i 
plemidi Petrom, sinom Adamovim od sv. Duba, le s Mihaljem, pra- 
biljeznikom zupanije krizevacke, s Andrijom Vitezom komamickim i 
I?an Totom susjedgradskinif da su obaSli prieporne oranice, livade, 
sjenoko.^e i §ikare po mejaSih, kako su im ih obje stranke pokazale, 
pak da su isti za ta priepotna zemljista jednoj i drugoj strand za- 
branili, da ih nc smije ni obradjivaii ni krcili, dok se parnica ne 
rieSi, Tom su sgodom naimenovali i nekoje cestilc Ijude, koji <^e bditi 
nad lim; ali da su po smrti biskupa Ivana Albena, uz prkos reCene 
zabrane« gradjani zagrebacki nastavili obradjivati oranice, krciti Sikare 
i pasli na sjenoko^ah, a to u vecem jo§ic obsegu nego li piije, premda 
se kaptol tomu protivio. Nastavlja za lim ban te veli, da kada se je 
po kraljevu nalogu vratio iz Ilalije u Zagreb, da je na mnoge i do- 
sadne tulbe obih stranakah odaslao plcmide: Gjuru bisazkoga, Ivana 
Viteza komarnickoga» krifevackoga prabiljelnika Mihalja, Stjepana 
Bickeleja zelingradskoga i Stjepana Farka^a obre^koga, da prieporna 
zemljiSIa obadju i razvide. Oni su pregledav^i ih i uvjerili se, da sti 
gradjani zagrebacki odmah po smrti Ivana Albena u mnogo ve^em 
obsegu ncgo li prije preorali, izkr^ili i zasijali prieporna zemljiSta; 
a ban da je na to iznovice obim strankam nalozio pod globu, da se 
suzpregnu telatt recena prieporna zemljiSta dotle, dok on taj spor ne 
rie^i, ali se toj zabrani gradjani nisu pokorili, dapace taj smion svoj 
postupak danomice nasiavljaju, akoprem im je on to strogo zabranio. 
Xapokon, Sto se tiSe one tocke u kraljevu pismu, gdje se veli, da su 
gradski izastanici izviestili kralja, da je gradska ob^^ina prieporna 
zemlji^ta kao svoje pravo vlasinictvo od vajkada mirno uzivala, da 
to ne stoji, vc6 upravo prolivno. jer kada je nckoc ban Herman 
Ceijski sa banskoga suda odaslao bio neke plemice, a narocito Stjepana 
llahingera, zupana zagrebackoga, Ivana Tota susjedgradskoga, Gjuru 
btsaiSkoga i dva velika sudca zupanije zagrebacke na prieporna zem- 
Ijidta, da su oni izpitavSi mnoge vjerodostojne svjedoke doznali, da 
reS^ena zemljiSta nisu gradska, dapace da ih je gradska obcina uz prkos 
svib prosvjedah i groznjah ipak posvojila i da ih drli; to da je sada 
obim prudim strankam naloiio, da ^im se kralj vrati u kraijevinu, 



cxc 



SukadL 



da u prvoj sudbenoj osmini, koja tt nastati, i na kojem g^od bilo 
mjestu u kraljevini, moraju dodi pred njega na sud, da im on taj 
spor rieSi.* 

I o drugoj kaptolskoj tuibi proti gradskoj obcini t. j. ob onom 
nasrlaju i poknlju, koji je poSinila godine \^zi., koja se raznimi ro- 
tx^W odgadjala od godine do godine, pocelo sc ovom lakodjer sgodonn 
ozbiljno razpravljati, SpomcDuo sam jurve, da je kaptol cazmanski 
uslied naloga kraljcvskoga sudca Maitje Palo<5koga poveo god, 1433 
iztragu proli gradskoj obcini, kojom se doznalo, da se godine 1433, 
gradjani zagrebackt lezko ogrieSiii kaplol^ 1 da se razprava le parnice 
raznimi roci§ti otezala, te da joj napokon zadnje odrjeSito ro^iSte usta* 
novljeno bilo na osminu liogojavljenja god, 143s,; ali poSlo je spor 
o prieporaih zemljah bio prete^niji, da je ova parnica za neko vrieme 
obuslavljena bila* 

Istom godine 1438. obnovio ju kaptol zagrebacki, kada je pied 
Miholjero ili 28. septembra n g. pred kraljevskim sudceni Sljepanom 
Batorom kaptolski izaslanik Pelar podasiro iri izprave, koje su se 
odnosile na nasriaje i pokolj od g. 1422,, i to dvie izprave bivSega 
kraljevskoga sudca Matije Palot^koga, a tredu. iztraini spis kaplola 
^azmanskoga, te zamolio kraljevskoga sudca, da ovu zastarjelu parnicu 
nastavL i konacno rie^i. Prema loj molbi zamoli na 30. septembra 
Stjepan Bator kaptol caznrianski, da odaSalje svoga covjeka, koji da 
uztne za pristava ili Valenta sina Stjepanova, ili Nikolu ili Dimitra 
sa Dienove, ill Dioniza sina Kmerikova s Adamovca^ ili Ltiku ili Mi* 
halja s Male gorice ili Ladomera s Adaniovca, pa da pozovu gradsku 
obcinu na kraljev sud oznaciv im ro£i§te osminu Mibolja sliedece 
godine (1439) i da joj reknu, da se tomu pozivu pokori i dodje na 
sud ; ne dodje li, neka znade, da it biti osudjenom.' 

Za tjedan danab kasnije ili 6. oktobra 1438. pred istim kra- 
Ijevskim sudcera receni kaptolski izaslanik kanonik Petar, na podlozl 
dvijuh izpravab bivSega sudca Matije Palockoga, a trede iztraznoga 
spisa kaptola cazmanskoga^ kojimi se dokazuje, da je gradska obcina 
silomice otela kaptolu sjenokoSu u RudeSu i mooga druga joSte zem- 
IjiSta, zamoli Stjepana Batora, da i tu parnicu nastavi i gradsku obcinu 
na sud pozove. Prema tomu opet Stjepan Bator zamoli Cazmanski 
kaptol, da po svojem izaslaniku, (koji da sobora povede jcdnoga od 
viSe recenih pristayabj i glede toga gradsku obdinu pozove na kraljev 
sud u osmlni Miboija g. 1439.^ 

* Doc. 103. 104. 

• Doc. 130. 
■ Doc. 133 



Sukoi*i. 



cxa 



Prcma jednomu i drugomu nalogu kraljevskoga sudca odasla 
kaplol i5a2manski svoga prebendara Gjun], koji s kraljevim pristavom 
Valentinom, sinom Stjepanovim sa Drenove, najprije u nedjelju poslijc 
Male gospoje (13. seplernbra 1439.) pozvaSe i to prvi put u Vugrovcu, 
a drugi put odmah sliededi utorak (15. septembra) u Stubici, a tredi, 
sliede<Si dan u Ivanic^u, radi jedne i druge parnice ragreba^ku gradftku 
obdnu na kraljev sud za osminu Miholja. 

Jo$te je j^dnu parnicu proti gradskoj obdini obnovio kaplol za- 
grebacki i to onu, kada su pred Svie<^nicu (1427.) neki gradjani zna- 
njem i privoljom dele obctne nasrnuli u Surai Jarunu na tri sluge 
kanonika kantora Ivana, koje su ondje i ubill I radi ove pamice, 
koja se mnogimi rnciSti odgadjala od godine do godine* zamolio je 
kaptolski izaslanik kanonik Petar na kraljevskom sudu (i. julija 1439 J 
samoga kralja Albrehta, da gradsku obcinu radi toga ubojstva pozove 
preda se na «iud, i da ju radi toga kazni, Kralj se odazva ovoj molbi, 
le zapovjedi kaptolu cazmanskomu, da po svojem izaslaniku i s kra- 
ljevim pristavorn (za kakove su opet isti pristavi bill oznaceni) po- 
«ovc na trih mjestih gradsku ob<*inu na kraljev sud i to za osminu 
Miholja.* 

Tom sgodom doznao je kralj ne samo za sve nasrtaje gradske 
ob<^me, ved i za onaj pokolj od god. 1422., te da obcina i sada ne 
rairuje, ved da se grozi kaptolu, da de prvom sgodom popaliti i ka- 
nonicke dvorove i stolnu crkvu, d^, da de ih i poubijali. SaznavSi 
kralj za sve ovo, napisa (13. jula) gradskoj obcini pismo puno nego- 
dovanja, te ju kori za tu njezinu groJnju, jer imade li 5lo protiv 
kaptola, neka se prituzi kraljevskomu sudu, koji je jedini vlastan 
rieSiii priepor Da se pako taj ukor u islinu ob<5ini sluzbeno uru5i, 
poslao ga kralj kaptolu cazmanskomu, kao vjerodostojnomu mjestu^ 
da joj ga on predadc. — Na 24. julija ili u pelak pred Jakobovom 
do^v&i u Zagreb cazmanskl Izaslanik prebendar Stjepan, urucio je u 
gradskoj viednici sakupljenomu gradskomu poglavarstvu ovaj kraljev 
ukor. Gradsko ga poglavarstvo smjerno primilo i sasluSalo, le reklo: 
„Sacuvaj bole? da bismo ikada ^lo zla namislili kaptolu ili ucinili ili 
smo ucinili/* 

Za tri tezke parnice morala bi gradska ob(5ina odgovarati pred 
kraljevskim sudom. a je li na sud do5Ia, ne imamo nikakovih vieslih, 
te sctenimo. da nije na sud niii doSla, vec htjela (kako je lada obi- 
&J110 bilo) da se raznimi rociSti rieSenje odgadja, dok bi se oapokon 
kojom sgodoiD I sasvim zaboravilo na tuzbe. 



* Doc, J 27, 

' Doc, 118, 139. 



cxcn 



SukodL 



AH staro neprijateljsivo ipak preslalo nije. Na 8. januara ^. 1443- 
na duhovnom sudu pred kaptolskim vikarom Ivanom prebendar i 
ppredicator dioecesis zagrabiensis" Gjuro de Meglech tuzi tadanjega 
gradskoga sudca Nikolu zlatara, le bivSe sudce: Petra Ugrina, Nikolu 
Ilenkija, Ivana Perovida, Martina i Bla^a te priseznike: Nikoly Gre- 
gorida, Grgu Vrecarida, Maliju FarkaSa, Gjuru mesata, Gjuru krojaca, 
l^merika postolara, Iimerika Segu i Valenlica i njihovu druzbu, da 
su s mrznje proli sve^enslvu pro5le godine na dan pred Barlolovom 
(23. augusta) njegova ukudana Dominika bcz i najmanje njegove krivnje 
naiavJi ga u gradskoj obcini uhvatili, utamnicili i Tia grozne muke 
udarili te stvari njegove i njegova gospodara i novae, §to je imao 
uza se, silom oteli, Kada je u petak poslije loga (30. augusta) receni 
Gjuro prebendar posao na gradsku viec^nicu i od gradskoga magi- 
strata zahtievao, da mu ukucana na slobodu pusle i gletu namire, da 
je sudac i cielo zastupstvo podiglo groznu viku, opsovali ga prozvavSi 
ga psom a ne svecenikom, te ga po svojih pandurih ziostavljali, a 
napokon i zaivorili, a lada ga istom iz lamnice pustili, kada je pred 
poglavarstvom i javnim biljeznikom opozvao sve uvrede nane^ene 
mu od gradskoga poglavarstva, i kao jamce stavio kanonike Tomu 
IvanCana i Stjepana sa Visokoga, i sudca ^ia^lma i priseznika Anluna 
GoljaSa, obricud, da de dati pismeno oCitovanje, da mu se nikakova 
nepravda u^intla nije. Ovu tuzbu prei recenim kanonikom vikarom 
Ivanom posvjedoci^e i prisegom potvrdiSe Peiar, zupnik novoveSki; 
Anttjn, reklor gradske uboznice sv. Marije; i prebendari: Benko sa 
Poloiidice, Pa vac i Matija.* 

Gradskoj se obdini od kaptola pred bad valo i to, da je ona go- 
dine 1445. za nasilja grofovah Celjskih Friderika i Ulrika iSIa im 
svimi mogucimi sredslvi na ruku, da su osvojili Popov turen, u kojem 
bijage pohranjena kaptolska imovina, a osvojivSi ga razorili i uniStUi 
i njega i pobocne mu sgrade, a tim je nanesena bila Steta ovomu 
kaplolu preko 1000 for^ 

Spomeniih malo prije, da je vi5e recene tri parntce, koje je po- 
digao kaptol pred kraljevskim sudom proti obdini, nastojala obdina od- 
gadjati, da bi se lako s vremenom i na njih zaboravilo. Tomu za dokaz 
neka sluzi, 5to je na 33. oktobra pred velikim lupanom zagrebacke 
zupanije Gjurom Glanjarom i pred cielom skupstinom gradski iza- 
slanik i priselnik Matija sin Andrijin ulozio prosvjed proti kaplolu 
zagrebackomu, navedSi, da kako je na zahtjev kaptola po nalogu 
grofovah Celjskih i banah Friderika i Ulrika odmah nakon smrti 

* Doc. 135. 
» Pag, 239. 



SukchL 



cxcm 



biskupa Ivana Albena veliki zupan zagrebacke zupanije Stjepan Ku- 
hing^er s velikimi sodci i drugimi joSte plemi6 obaSli prieporna 
zemljiSia medju kaplolom i gradskom obcinom, a ova, prenida su 
gradska bila i ob<5ina ih od vajkada miroo u^ivala, na podlozi iz- 
kiivljene gruntovnice dopilali kaptolu zagrebackomu i u to ime irdali 
i pismenc izprave na veliku Stetu gradske obciDe. to sada protiva 
torau svecano da prosvjeduje i moli zupaniju, da poSto su i^ltnt iz- 
prave o priepornih oranicah, sjenokoSah, livadah i Sikarah izdane 
usljed izkrivljene gruntovnice» da ih ona smatra netocoimi, te da 
kaptol zagrebacki uz prkos prava gradske obdine ne uvede u posje- 
dovanje istili, niti da mu oruci kakova posjedovna pisma,* 

Dok se tako rie§enje parnicah odgadjalo od rot^iSta do rociSta, 
stara se neprijateljslva medju ova dva susjeda nastavijala. — G. 1465. 
tuzi kaplol zagrebacki kralju Matija§u, kako je gradska obdina, a na- 
rocito: Antun, sudac , le Mariin Martinec, Ivan Perovi(i, Valentin Sa- 
rovid, RavSar, Dioniz kroja£, Pavao i Benedikt zlatari, Klement mesar, 
Simunovic, Karniz, Stjepan postolar, Jakob postolar, Blaz krojac, Filip 
i Luka postolari, Benko dckan, Aoiun postolar, Stefani«5, Blaz lucar, 
Plalnar, Benedikt trgovac, Lovro sudac, Mihalj krznar, Bla^ Vitc2r<5, 
Filip trgovac, Mihalj. sin Valentinov, Matija lu^r, Toma uzdar, Di- 
mitar krojac?, Bla2 trgovac, Pazar trgovac, Gjuro krznar, Hanii<5 ir- 
govac, Toma Cuden, Nikola zlalar, udovica Maiijina, udovica Toma- 
jcva, Klement kovac, Soldinarid i drugi neki, oko Miholja g. 1460., 
kada su kaptolski desetari desetinili novo vino za kaptoL oavaliU 
oruzanom rukom u desetinske klieti, da ih ubiju, a doisto bi ih i 
ubili, da se nisu biegom spasili ; na§av§i tu jedna kola vinom nato- 
varena, zaplienili ih i odvezli. — Napokon da su pred banom Ivanom 
Vitovcem ocroiv§i kaplol nagovorili bana, da je posvojio kaptolske 
Toplice kod Varazdina i tako ih dugo u vlasti drzao^ dok se je 
gradskoj obcini svidjalo, a lim nanesao §tctc kaptolu preko 3000 for,' 

Na ovu kaptolsku tuzbu naloiio je kralj MatijaS lupanom Zu- 
panije zagrebacke Sljepanu Bickeleju zelingradskorau i Augustinu For- 
kolabu, da povedu iztragu. Na lu iztragu bijahu odaslani Matija Vur- 
novSan i Ladislav Impri^i sa Jamnice, koji su svrSivSi iztragu na 5. aprila 
(1465.) javili zagrebackoj lupaniji, da je sve istina, §to kaptol tuzi.* 

Xu 5to ne bijahu vrstni izvesti kraljevski nalozi^ ni sudbene 
odluke, da se na ime medju gradskom ob<5inom i kaptolom uzpostavi 



* Doc. 
' Doc, 
" Doc, 



24 » 



*3 




CXCIV Sukobi. 

sloga i mir, to su u^inili Turci. Godine na ime 1469. u subotu poslije 
Miholja u kasno nocno doba probudila je oda sna gradjanstvo zagre- 
backo grozna vika, prouzrocena bjegunci, koji su s onkraj Save po- 
hrlili u Zagreb i plaCud pripoviedali, kako su Turci provalili i po- 
palili im sela i kude, (§to je posvjedo^avala i silna vatra, koja se \z 
Zagreba vidjevala), pak da su naumili prebroditi Savu i navaliti na 
sam Zagreb. U toj vrevi nije preostalo kaptolu zagrebaSkomu na ino, 
ved skloniti se u utvrdjenu gradsku obdinu. UzevSi indi u hitnji arhiv, 
modi svetacah, crkveno posudje i imovinu snesoSe sve ovamo i pri- 
praviSe se na obranu. Ali hvala Bogu iz ove bojazni i nepogode 
oslobodila ih je rieka Sava, koja se usljed silne ki§e vrlo nabrekla 
i pocela poplavljati cielo Posavje i tako prisilila Turke, da su se 
vratiti morali. 

Ovaj prijateljski susret, gdje su gradjani otvorili vrata svoje 
tvrdje i u svoje kude primili pribjegle kanonike, kao i strah pred 
biesnim neprijaleljem, pomirio je oba protivnika. U obostranoj izjavi, 
pisanoj po^etkom oktobra 1469., veli se: da kaptol opraSta gradjanom 
sva pocinjena nasilja, pale2, otimacinu i krv ; le onu tocku, koja se u 
klelvi biskupa Ivana Albena nalazi, da na ime djeca gradjanah za- 
grebackih do cetvrtoga koljena ne mogu poluciti crkvene gasti ni 
nadarbine, proglasuje niStetnom, a u ime zajednicke sloge odredjuje: 
prvo: da de kaptol ili njegovi porezovnici prigodom velikoga Mar- 
kovskoga sajma pobirati samo maltarinu, docim filjarSdinu ili pijaco- 
vinu sasvim prepuStaju gradskoj obdini. Drugo: od gradjanskih kolah 
i konjah, na kojih se bude iz inozemstva roba uvazala ili una§ala na 
taj sajam, ne de kaptol zahtievati maltarine; napokon trede: kaptol 
ni njegovi desetari, dok za vremena berbe traje desetinanje, ne smiju 
ni tuliti ni na sud pozivati ni jednoga gradjanina radi zaostale ili 
nepladene desetine.* 

Kada je nestalo straha pred Turci, nastavile se stare razmirice 
medju oba susjeda, a izazva§e ih braca Tuzi i to: biskup Osvaldo i 
brat mu Ivan. Ponajprije o velikom Margaretskom sajmu, kada bi 
morao vladati sveti mir i svacija sloboda svetom biti, znanjem i pri- 
volom biskupa Osvalda njegovi kapetani Ivan Buzla, Matija Olaz i 
Gjuro Zubalo s cetom slobodnjakah provalivSi na gradsko tlo, silom 
udjo§e u gradsko kupaliSte, te na§av§i ondje Petra plemica bisazkoga, 
Stjepana Bickeleja, plemica zelinskoga i joSte jednoga gradjanina za- 
grebackoga; plemida Bickela iztukoSe i izraniSe, a gradjanina bacivSi 
na tlo tako ga izprebiSe, da je jedva ne§to zivota u njem ostalo; 

^ Doc 264. 265. 



Sukobi, CXCV 

Petra pako bisazkoga sveza§e i poved§i ga kroz kaptol kao kakovo 
slavje slave<5i, zatvoiiSe u tamnicu. 

Ne dugo za tim biskup Osvaldo i brat mu Ivan, sakupivSi med- 
vcdgradske, vrbovacke i rakovacke kmete, nasmuSe oruzani u nedjelju 
3. augusta na gradske posjede Dedide, Crnomerec, Bitek i Novake^ 
pak ove posjede posvojiSe, a krenuvSi odavde na kraljevski brod na 
Savi, zauzeSe i njega ; a u torn pohvataSe i mnoge gradske kmete, koji 
su na tih posjedih bill, te nekoje pobacaSe u Savu, a nekoje svezanih 
straga nikuh odagnaSe u Medvedgrad i baci§e u tamnicu, i tako ih 
dugo zatvorene drzali, dok se nisu novcem izkupili.* Kakove je glede 
tih posjedah gradska obdina vodila borbe s bra<5om Tuzi, spomenuo 
sam u ovoj razpravi na str. XXVIII — XXIX. 

Osim ovih re^enih posjedah otco je biskup Osvaldo nekoja 
gradska zemlji§ta, koja bijahu u obsegu gradske obdine uz zemljiSta 
biskupska. Ovo nasilje doglasila je gradska obdina kralju MatijaSu, 
koji na 11. junija 1475- zapovjedi biskupu Osvaldu, da gradskoj obdini 
odmah povrati, §to joj je nepravedno oteo.* 

S ovakove otimaSine uzlovoljili se i gradjani, te su poSeli vradati 
nemilo za nedrago. Iz sjednice zupanije zagrebacke, drzane svrSetkom 
julija godine 1475. pod predsjednictvom velikoga zupana Petra Bo5- 
kaja, doznajemo, da je ona na tuzbu kaptola zagrebaSkoga odaslala 
dva velika sudca i to: Mihalja Bencekovida i Luku sa Kalinja, da 
povedu izlragn proti gradskoj obdini. PovedSi nju dojavi§e iupanij- 
skomu sudu, da su iztrazujud doznali, da u nedjelju pred Margare- 
tinjem (9. julija), kada su kaptolski ukudani Mihalj, Antun, Stjepan i 
klerik Andrija s gradske obdine silazili na kaptol, da su po nalogu 
gradskoga sudca Blaza, te Ivana Perovida, Ivana Soldinarida, Blaza 
Tevdine, Valentida, Blaza Stenidkoga, Dominika Perovida, Brcka Ugrina, 
Pazara i Lovre Sporara, bez ikakova povoda u gradskom podgradju 
ili u §o§tarskoj ulici nasrnuli na nje Toma postolar, Stjepan Lah, 
Gjurko uzdar, Blaz postolar, Klement Kelec, Ivan i Valentin postolari, 
Mihalj Klacec, Grga PavSin zet, Valentin Kosinov zet, Dominik Malec, 
Hanz uzdar, Gjuro Banic uzdar, Antun Seglin i Ilija postolar, te na- 
tegnutimi lukovi progonedi ih do samih kaptolskih vratah izbacali za 
njirai mnoge strelice, te su recenoga Mihalja do smrti ustrielili, a 
osiale izranili; a da nije bilo kod kaptolskih vratah Sestilih Ijudih, 
koji su bjeJede obranili, kod samih vratah doisto bi ih ubili. Kada 
su rcceni zupanijski iztrazitelji na 15. julija opomenuli gradskoga 
sudca, da se krivci kazne. to je on taj zahtjev na prosto odbio.' 

* Doc 281. 

* Doc 297. 

' Doc. 299. « 



CXCVI Svkobi. 

Napokon sliedede godine (1476.) poSetkom maja ubili su nekoji 
gradjani jednoga kaptolskoga covjeka, a kaptol je obdinu radi toga 
tuzio zagrebaCkoj zupaniji, koja je odaslala fupanijskoga podbiljeSnika 
prcd gradsko poglavarstvo, od kojega zahtievaSe, da se krivcem sudi. 
Gradski starjeSina Valent tomu je podbiljelniku odgovorio, da poSto 
je sudac odsutan (boravio na kraljevskom dvoru), da se krivcem za 
sada suditi ne moze. Na to je 2upanijski podbiljelnik odredio, da se 
krivcem sudi na osmi dan, kada se sudac povrati. Gradsko je pogla- 
varstvo ovu odluku prihvatilo, i doisto, jedva se sudac vratio, pozvalo 
u osmi dan kaptol, da podnese tu2bu i svjedocanstvo proti krivcem, 
pa da <5e ih suditi ; ali se tomu pozivu kaptol odazvati nije hiio, ved 
je uz prkos tomu i proti gradskim sloboStinam utu^io gradsku obdinu 
na kraljevskom sudu, s toga proti takovu nezakonitu kaptolskom po- 
stupku gradska je obdina prosvjedovala pred cazmanskim kaptolom.^ 

Vi§e spomenute tri pamice, koje je podignuo pred kraljevskim 
sudom kaptol zagrebacki protiv gradske obdine, raznimi odgodjenimi 
rodiSti poSele su malo po malo jenjavati, dok nisu i sasvim u zaborav 
proSle; a iztisnula ih velika pamica, koju je vodio kaptol s gradskom 
obdinom znamenitih posjedih : Kraljevcu, Cerju, Kobiljaku, Sviblju 
i Nartu, o kojoj sam obSirno progovorio na str. XXIX — XXXV. 

* Doc. 303. 



Zagrebacka okolica* 



Obdna zagrebackoga Gradca granitHla je sa sjevera s vlastclin- 
st¥om Medvedgradskim, a sa zapada sa Susjedgradskim. PoSto su pak 
mnogi gradjani imalt svoja irsja u posjedovnom obsegu satnoslana 
Remetskoga, to su ova tri njezina susjeda vi§e manje utjecala i u 
njeiinu povicst, pa i toga radi iroa i u torn svezku nckoliko poda- 
takab, kojimi se proSlost zagreba^koga Gradca u mnogom popunjava. 

Mcdvidgrad, U prvom svezku ovih spomenikah (stn CLXXXIII 
do CXC) nacrlao sam proSlost ovoga grada u XIIL i XIV. vieku, te 
rekoh, da je druge polovine god. 139S. uz prkos prosvjeda kaptola 
zagrcbackoga pro§ao Medvedgrad u vlaslnictvo zagrebackoga biskupa 
Eberharda Aibena, a tim porodice Albenah. Po smrti biskupa Eber- 
harda (1420.) naslicdio je Medvedgrad njtgov brat Ivan Alben, ta- 
kodjer biskup zagrebacki, a po smrti ovoga (1433.) posta gospodarom 
Medvedgradskim njegov najraladji brat Rudolf Alben. — Rudolf nije 
dugo vladao Medvedgradom, jer privoljom svoga sina Leonarda go- 
dine 1436, laj grad s njegovimi zaselci: Slaoovcem, sv. Jakobom 
s brodom na Savi, proda grofovom Celjskim Frideriku i Ulriku. Do- 
cuvli kaptol zagrebacki za in prodaju (jer si pravo vlastnictva na taj 
grad prisvajao), odasla pred pe^ujski kaploI« kao na vjerodostojno 
mjesto, svoga izaslanika kanonika Fabijana, koji na 33. oktobra ondje 
u ime kaptola zagrebackoga ulozi svecan prosvjed proti Rudolfu i 
Leonardu Albenoro, Sto su Medvedgrad prodali grofovom Celjskim, 
tc proti Frideriku i Ulriku Celjskoinu. koj» su ga kupili, i proti kralju 
Sigismundu, ako bi on tu prodaju svojom vlasii odobrio^ — Ali jer 
grofovi Celjski bijahu u rodbinstvu s kraljem, na taj se prosvjed 
kaptola zagrebackoga ni malo osvrtalo nije; dapai^e na podlozi kra- 
Ijeva odobrenja uvede stolnobiogradski kanonik Ivan de Somlio grofove 
Celjske u posjed Medvedgrada i njegovih selah, Proti tomu opet na 
16. aprila 1438. izaslanik kaptola zagret>ackoga Stjepan sublektor u 



' Doc, 101, 



CXCVIII ZagrebaHka okolica. Medvedgrad, 

ime kaptola sveCano prosvjedova, jer da se takova §to uSiniti ne bi 
smjelo, poSto je Medvedgrad starinom vlastnictvo crkve zagrebaSke.^ 
I taj prosvjed bio je bezuspjeSan. 

Grofovi Celjski Friderik i Ulrik, postavSi gospodari Medved- 
gradski, postaviSe ovdje za gradskoga kapetana ill kastelana Niemca 
Vilbelma Stamma, koji istom §to preuze kastelanstvo poSe proganjati 
gradjane zagrebaSke i podloznike gradske i kaptolske. Odmah g. 1436. 
oko Miholja receni Vilhelm, prigodom svoga dolazka u Medvedgrad, 
znanjem i privolom svojih gospodarah silomice ote jednomu seljaku 
u gradskom selu Gracanih dvie krave, koje odagna u Medvedgrad 
upotrebivSi ih u svoju korist.* Na prituzbu gradsku zagrebaCka je 
zupanija povela torn iztragu, ali krivac zadovoljStine nijc dao.' — 
Sliedede godine (1437.) nastavio je kastelan Vilim svoja nasilja u 
vedoj joSte mjeri. Oko 5. augusta, kada se nekoji gradjani zagrebaSki 
vradali sa Optujskoga sajma nakupivSi ondje robu, doc^eka ih Vilim 
kod gradskih mlinovah svojom naoru2anom cctom, u kojoj bijahu kao 
kolovodje neki Koloman Trakcnbcrger, Jeronim Volfard, sin Jakoba 
krapinskoga sudca, i Martin, sin Ladislavov iz Gorice, i tu na javnom 
drumu navalivSi na nje oteli im troja kola natovarena suknom i dnigom 
robom u vricdnosti do a 000 for., koju su robu medju se podielili,* 
— Ne dugo za tim ili oko 8. septembra, kada su zagrebaCki trgovci 
gonili u Zagreb marvu, koju su kupili na sajmu u RoviSdu, to kod 
Rakovca, grada grofovah Celjskih, napadnuo na njih sa svojom cetom 
kastelan Vilim, zaplienio im marvu, a gradjane istom tada pustio 
slobodno prod, kada su mu izplatili 20 for. u ime odkupnine.* — 
Na 27. septembra iste godine, kada se zagrebacki gradjanin staklar 
Bartol Taljan sa svojimi slugi i robom, natovarenom na dva konja, 
vradao kudi sa optujskoga sajma, to ga kod gradskih mlinah i na 
gradskom zemlji§tu do^eka kastelan Vilim s naoru^anom cetom, u 
kojoj bijahu Jeronim i Koloman Trakenberger, te ih uhvativSi, staklaru 
su Bartolu svezali ruke straga, a noge pod konjskim trbuhom i tako 
svezana doveli u Medvedgrad, gdje su, da ga na slobodu puste, za- 
htievali od njega 40 for.; od koje svote, kada je 20 for. s mjesta iz- 
platio, a za drugih 20 for. kada mu se kastelan Vilim ponudio za 
jamca, tada ga istom pustili na slobodu.* — Na 30. novembra iste 

* Doc. 117. 

• Doc. no 

• Doc. 105. 

* Doc. no. 113. 

* Ibid. 

• Doc. 109. 



Zagrebaika okolica. Medvedgrad. CXCIX 

godine znanjem i privolom svojih gospodarah, naomzanimi svojimi 
Ijudi i kmetovi provali u ranu zoru kastelan Vilim na gradsko selo 
Pobrclje kod Save, te ga sasvim orobi, otevSi sve vole, krave, telice, 
svinje, slaninu, muzko i icnsko odielo, lemeSe, motike, kose itd. §to 
se odnicti dalo, nanesavSi Mete ondjeSnjira stanovnikom do 150 for. 
i to: Valentu LadiSidu 20 for.; Martinu Drobani<5u 10 for.; Gjuri 
Benkovidu 1 s for. ; Antunu Smetani s for. ; Gjurgjicu 1 8 for. ; Martinu 
6 for.; Petru 4 for.; Klementu 6 for.; Tomi Mihaljevom 12 for.; 
Galu Martinovu 4 for.; Fabijanu Bankovidu 6 for.; Blazu 3 for.; 
Nikoli 2 for.; Galu 5 for.; Petru Pavlovu 3 for.; Ladislavu 4 for.; 
Mihalju 8 for.; Petru 7 for.; Tomi Gordini 8 for. i Stanku 4 for.* 
— - Isti je dan kastelan Vilim sa svojom cetom vradajud se u Medved- 
grad navalio na gradsko selo GraSane i ovdje oteo 10 volovah, 8 
kravah, 40 svinjah, cetiri suhe slanine, 5 kabanicah, 1 1 koSnicah, 9 
plahtah, 5 opledakab, 10 zenskih rubaCah, te lopate, sjekire, leme§e itd. 
§to je sve odagnati i odnesti dao u Medvedgrad; uza to zarobio jc 
ovdje mnoge GraSance i kao roblje odveo ih u Medvedgrad, te ucie- 
nivSi svaku osobu na 3 for, tada ih istom pustio na slobodu. — Ne 
dugo za tim ili na 7. decembra isti je kastelan Vilim s jaSudom 
svojom cetom privoljom svojih gospodarah dojahao do samih vratah 
gradske tvrdje i tuj je cuvare gradskih vratah strelicami te2ko izranio, 
tako, da su trojica na mjestu mrtva ostala, a neki ostali bolestni u 
groznih mukah. Vradajuc se s toga nasrtaja nai§av§i putem na neke 
gradjane i gradske podanike, nekoje je strelicami ubio, a nekoje tako 
izranio, da se dvojilo, hoce li rane preboljeti.* — Na 19. decembra 
provalio je kastelan Vilim sa svojom cetom opet na gradsko selo Gra- 
cane, gdje je oteo Bartolu Tataru 4 vola, i kravu, 1 kabanicu, 1 
2ohu i 15 motikah, a naSavSi ondje jednoga gradskoga 2ovjeka oteo 
mu pet i pol pensah beckih dinarah, mac s remenom, luk sa streli- 
cami, kabanicu i Skriljak. Na§av§i takodjer ovdje mnoge gradjane u 
svojih klietih, dao ih pohvatali, mucili i svezati i onako svezane odveo 
u Medvedgrad, gdje je nekoje joSie do polovine januara 1348. u za- 
tvoru drzao, docim nekoje ucienivSi ih za veliku svotu istom uz jam- 
cevinu pustio na slobodu.^ 

Radi ovih obiestnih ali i groznih bezdjelah Niemca Vilima 
Stamma, koja je poCinio pod modnom zaStitom svojih gospodarah na 
porugu slob. kr. grada, povela je na molbu gradske obc^ine zupanija 
zagrebacka stroge iztrage, kojimi se dokazalo, da je sve istina, §to je 

* Doc. 109. 116. 118. 

* Doc. 113. 

* Doc. 109. 



cc 



Zai^ebaika okoiica. Medvedgrad. 



taj ziotvor poSinio, te se i ^panija xagretacka dva iU tri puta pi- 
smeno obratila na grofove Celjske, moledi ih da suzpregnu obiest 
svoga medvedgradskoga kastclana* Kada to nije bilo od nikakove ko- 
risli, umoli gradska obdina i kaptol zagrebacki varafdinskoga lupana 
HatiD(§teiiia), da bi on osobno u grofovah Celjskih izposlovao, da 
Vilima Stajiima ukrote. Zupan je varazdinski povjercnu si zadacu 
toJ5no izTrSio, te je na 21. deceinbra Fridrik Celjski, biv§i tada u 
Krapini, upravio kaptolu i gradskoj obcini pismo, u kojem im javija, 
da ga je lupan varazdinski u njihovo ime zamolio, da rieSi sam ovaj 
spor medju njimi i svojim kastelanom, pa premda se, (veli lukavo 
Fridrik Celjski.) i kaptol i gradska obcina proli njemu tezko ogrieSila, 
ipak on Ijubavi i slogi za volju voljan je laj spor izravnati, te od* 
redjuje, da kaptol odabere trojicu ill i^elvoricu kanonikah, a gradska 
obcina toliko opet gradjanah, pa da dodju k njemu u Krapinu na 
dan pred Bogojavljenjem, kamo de pozvati joSte i kastelana Vilima, 
te <Se taj spor na obce zadovoljslvo sam rieSili.* 

AH isti tipravo dan, kada je Fridrik Celjski odaslao kaptolu i 
gradskoj ob<^ini receno pismo, odaslao je ujedno iz Krapine na proSnju 
kastelana Vilima petdeset i dva od glave do peie oruzana oklopnlka 
konjanika i silnu cetu oboruzanih pjeSakah za medvedgradsku posadu. 
S ovom indi Cetom, u kojoj bijaSe i mnogo pozvanila ^njemackih raz- 
bojnikah**, na ime: Koloman Trakenberger, Jeronim, Gjuro Per§, Martin 
sin Ladislavov sa Gorice i Toma Koposunic, navali na 33. decern bra 
kastelan Vilim trubed u trublju na samu ivrdju zagrebackoga Gradca. 
Akoprem sti gradjani ovaj juri§ snazno odbili, ali ih ipak ta ceta 
dosta poubila i izranila ; te je kastelan Vilim strelice, sulice i maceve 
dao krvlju ubijenih omastili, i zarobivSi torn sgodom mnoge gradjane 
zapovjedio svezati im ruke straga, a noge pod konjskimi trbusi, te ih 
tako kao u slavlju poveo u Medvedgrad. Uz put ovamo oteo je i 
silan plien, i to: Nikoli vesniku 4 vola, a njegovu slugi i kabanicu. 
1 plaSt, te nekorou Blalu 2 vola i 2 krave; Stjepanu kamenaru a 
vola i 1 kravu, a sina mu smrtno ranio; Klementu 3 vola, Pelru a 
vola, Valentinu a vola. Herikonidu 3 vola i jedna kola; a kada su 
gradjani zagrebacki izaSli za njimi u potjeru, da otmu zaplienjene 
Ijude i blago, receni je Vilim svoju cetu uvrstao u bojni red, koja 
navalivSi na gradjane u^inila je strain pokolj, jer je osam gradjanah 
i jedan gradski sluga sluga ostalo na mjestu mrtvo, a dvanaest ih 
zarobio i u Medvedgrad odveo, Od zarobljenikah umrlo ih je u Mcdvcd* 



* Doc. J 05. 
" Doc. 1 07. 



113. 



Zagrtbaika okoika, Midvedgrad^ 



CCI 



gradu trideset i dva, a za osamnaest dvojilo se ho^c li rane prcbo- 
Ijcti; a novce i odjelo umrlih, ranjenih i zarobljeoih sve je posvojio,^ 

Napokon poslije Bolica recene godine napali su Ijudi Ulrika 
Ccljskoga kod njegova grada Rakovca na javnom drumu na slugu 
Nikole zlatara, koji se iz Varaldinskih lopUcah vradao u Zagreb, te 
mu oteli osedlana konja vriedna 16 for* 

Spomenuo sam malo prije, da je na 21 decerabra 1437- Fridrik 
Celjski p02vao kaptol i gradsku ob<?inu, da poSalju k njerau u Kra- 
pinu svoje punomodnike i da de on rie§iti spor medju ovom jednom 
i drugom vlasU i medju svojim kastelanom Vilimom Slaramom. 
O?omu se pozivu obadvie ove vlasti odazvale, jer na 6. januara ili 
na samo Bogojavljenje g. 1438, javljaju Fridrik i Ulrik Celjski* da 
je medju zastupnici kaptnlskinii i gradskimi i medju ^njihovim vjemim*' 
Vilimom Stammom, kapetanom medvedgradskim, utanai^eno primirje 
do Gjurgjeva, i da za to vrieme mogu i kaptolski i gradski Ijudi 
slobodno i rairno prolaziti i irgovaii po svih njihovih posjedib^ „das 
sy vnd die iren in vnsern herschaften und gebieten, vnd den darnach 
in derselben zeit alsonst in de^ notdurf tut komen handeln vnd ge- 
wandeln mugen an vnser vnd aller der vnsem Irrung vnd hindcmuss 
engeuerlich davon** ; le nalalu svojim kastelanom i oslalim cinov- 
nikom, da gradjane kaptolskc i zagrebacke ne uznemiruju.* — To 
indi bijaSe sve, 5to su grofovi Celjski u^inili spram nasiljem svoga 
medvedgradskcga kapetana. 

Ali gradska se obcina, poznavajud lukavu cud grofovah Celjskih, 
ovim samo kratkoirajnim primirjcm obsjeniti nije dala, pa da dobije 
vjerodostojne dokaze, na temelju kojih bi mogla podidi tuzbu na 
viSem sudiStu proti kastelanu Vilimu, zamoli bana Matka Talovca, 
iipripovjedivSi mu sva dotadanja nasilja Vilimova, da odredi iztragu, 
Na 13. januara preraa izjavam gradske ob(3ine odredi ban dvie iz- 
trage, a obadvie povjeri kaptolu cazmanskomu, koji da s banove 
slrane uzme za pristava ili Stjepana i Radoslava, sinove Nikoline, ili 
Gjuni sina Ivanova sa Brezovice, ili Grgu sa Berislovca, ili Ivana i 
Pavla, sinove Jakobove iz Jasenovca, ili Maliju, sina Emerikova sa 
Adamovca, ili napokon Maciju, sina Nikolina sa gornje Glavnice, i da 
ga svrSivSi iztragu o svemu lo^no obavieste,* — Preraa lomu banovu 
nalogu poveo je kaptol cazmanski tofSnu iztragu na 15. januara, a na 



* Doc. 1 13 116. 
■ Doc. no. 

• Doc. 108. 

^ Doc. 1Q9. 110. 



CCri Zagrebadka okoltca. Medvedgrad. 



17. ved dojavio banu, da je kapetan Vilim u istinu sva ona nasilja 
pocmio, kako ga gradska obdina tul^ila.^ 

Odmab poslije svrSene iztrage, koja je medvedgradskoga kape- 
tana vrlo uzlovoljiia, riavali on svojom Setom u no6no doba na gradsko 
selo GraCane, te spavajude ondje kmete, njihove zene i djecu dignuvSi 
sa le2i§ta zarobio ih i kao roblje odveo u Medvedgrad.* 

Tim se gradska obdina joSte ve<5ma uvjerila, da se proti tomu 
silniku svom snagom oprieti mora, te zamolila Nikolu Gepevskoga, 
velikoga 2upana 2upanije zagrebacke, da povede iztragu proti kape- 
tanu Vilimu. Na molbu gradske obdine odasla zagrebacka Supanija na 
iztragu tri svoja velika sudca: Tomu sa Domagovicah, Gjuru iz Zito- 
merja i Petra Sitara, koji su pomno propitkujud doznali, da je sva 
nasilja u istinu izveo kapetan Vilim i upravo onako, kako ih Supaniji 
gradska obdina pripovjedila ; te joj s toga zupanija cielu iztragu radi 
dalnjega postupka u vjernom spisu priobdi na 31. januara 1438.' 

Imajuc gradska obdina u, rukah nepobitne dokaze proti kaste- 
lanu Vilimu podignu tuzbu pred samim kraljem. Na 24. februara na- 
lazimo u Budimu pred kraljem Albrehtom izaslanike zagrebackoga 
kaptola kanonike Ivana i Tomu, a punomodnike gradske obdine sudca 
Petra i priseznika Blala s jedne, a Ulrika Celjskoga osobno, u ime svoje 
i svoga roda, a narocito pako u ime kapetana Vilima s druge strane ; i 
tuj su kaptolski i gradski punomodnici utuzili grofa Ulrika i njegova 
kapetana Vilima za sva nasilja, podinjena ovoj jednoj i drugoj vlastL 
Nagovorom kraljevim i prisutnih velika§ah i baiunah obje su stranke 
pristale na to, da se sva podinjena nasilja prepuste sudu i presudi 
palatina Ladislava Gorjanskoga i bana Matka Talovca, pa Stogodj oni 
dosude, da de se toj presudi stranke pokoriti, a koja se ne bi po- 
korila, da je tim ved osudjena na gubitak parnice i noSenje parbena 
troSka.* 

Odmah isti dan podela su oba recena sudca razpravljati, a slie- 
dede dane nastavili su o nasiljih kapetana Vilima razpravu, kojoj 
prisustvovahu gradski sudac Petar i priseznik Blaz, te kapetan Vilim 
Stamm, a kao zastupnici grofovah Celjskih Antun literat i Ivan Vrag 
iz MarjaSevca. Ponajprije indi, §to je na 30. novembra 1437. kapetan 
Vilim provalio s oruzanom rukom na gradsko selo Pobrezje i ondje 
oteo blago, rubeninu i poljsko orudje u vriednosti do 150 for., od- 
govori Vilim i oba zastupnika grofovah Celjskih, da bi mogude bilo, 

* Doc. 111. • 

• Doc. 113. 

• Doc. 112. 113. 

* Doc. 114. 



Zagrebaika okolica. Medvedgrad. CCIII 



da je taj dan provalio Vilim na Pobrezje, ali da tolike §tete, kako 
ju gradjani ozna^uju, nisu po(5inili. Na to dosudi§e sudci, da Pobre§ki 
0§te6enici pred zupanijskim izaslanikom t. j. velikim sudcem u osmini 
dojdudcga vazma moraju prisedi u crkvi sv. Marka vrhu 150 for. 
Stete; prisegnu li, da im tu svotu izplati Ulrik Celjski i kapetan 
Vilim. — Glede onoga, §to je na 30. novembra 1437. navalio ka- 
stelan Vilim u gradsko selo Gracane i luj oteo 10 volovah, 8 kravah, 
40 svinjah itd. te zarobivSi mnoge GraSance odveo ih u Medvedgrad, 
a po§to bi svakoga ucienio na 3 for., tada istom pustio na slobodu, 
odgovori kapetan Vilim, da je krivo potvoren ; ali gradski zastupnici 
odvrati§e rau, da 6e i oni a i mnogi Ijudi u kraljevini posvjedoSiti, 
da je kapetan Vilim u istinu ovo poMnio. Na to oba sudca odrede, 
da u osmini vazma pred plemidi Stjepanom Bickelijem zelingradskim, 
Ivan Totom susjedgradskim, Grgom vrbovaCkira i Petrom §6itarje- 
vaSkim i gradska obdina i Gra^anci podastru tvrde dokaze o tom 
proti Ulriku i Vilimu, a §to tada ovi plemidi kao opunovlaSteni sudci, 
odrede, toga de se morati dr2ati obje stranke, a dokazu li, da je §teta 
u istinu tolika, da ju receni Ulrik i Vilim nadoknade. — Glede na- 
silja, koje je pocinio kapetan Vilim na 19. decembra, kada je opet 
navalio na selo Gracane, te Bartolu Tataru oteo 4 vola, 1 kravu, 1 
kabanicu itd., odrediSe sudci, kao gore pred tim. — Glede onoga, §to 
je na 7. decembra 1437. kastelan Vilim, juriSajud na gradsku tvrdju, 
izranio 2uvare gradske, od kojih su trojica umrla, odrediSe sudci 
kako gore pred tim. — Glede onoga, §to je kastelan Vilim juriSajud 
na 33. decembra gradsku tvrdju, oteo Nikoli vesniku 4 vola, njegovu 
slugi plaSt i kabanicu, te nekomu Blazu 2 vola, a krave itd., a gra- 
djane, koji su poSli za njim u potjeru, da mu otmu plien, mnoge 
grozno izranio, tako da je osam gradjanah i jedan sluga ostalo na 
mjestu mrtvih, a 18 tezko ranjenih, nekoje zarobio a oteto blago i 
odielo zarobljenih i ubijenih sve odagnao i odnesti dao, odsudiSe sudci, 
kako gore pred tim. — Glede onoga, §to je kastelan Vilim oteo 
staklaru Bartolu dva konja, svu robu i novce i njega svezana poveo 
u Medvedgrad, a puslio ga istom na slobodu, da tt 40 for. ucjene 
platiti, odrediSe oba kraljevska sudca, da pred gore recenimi plemidi 
i staklar Bartol i gradjani prisegnu ; a kada prisegnu, da se prema 
osudi pomenutih plemidah staklaru Bartolu zadovoljStina dade. — 
Glede onoga, §to je u Ijetu g. 1437. zagrebacke gradjane, vra<5ajude 
se s optujskoga sajma, do^ekao kod gradskih mlinah kapetan Vilim, 
te im oteo troja kola natovarena suknom i drugom robom, odgovoriSe 
zastupnici grofovah Celjskih, da to nisu uSinili ni Ijudi grofovab 
Celjskih, a niti je to znanjem istih grofovah ucinjeno bilo, odsudiSe 



CCIV 



Zagrthacka oktfUca, Mcdvedgrad. 



oba sudca, da mora Uliik Celjski prlse6i pred cazmanskini kaptolom^ 
da niti su to njegovi Ijudi bill, niti je to njegovim znanjem ucinjeno 
bilo. — Glede onoga, §to su Ijudi grofovah Celjskih oko 8. sep- 
tcmbra 1437. kod grada Rakovca napali na zagrebaSke trgovce, koji 
su u Rovi^cu kupljenu marvu sa sajma tjerali kuci, tu im marvu za- 
plienilL a tada ju istom puslili, kada su tm trgovci tzplatili 20 for 
odkupnine; poSto su to punomodnici grofovah Celjskih skroz zanie- 
kali, odsudiSe oba kraljevska sudca, da gradski priseznik Blaz na to 
sam prisegne, a kad prisegne, da mu Ulrik Celjski izplati 20 for u 
zlatu t j. da 5tetu nadoknadi. — Napokon glede onoga, 5to su oko 
Bol^ida Ijudi grofovah Celjskih napali kod Rakovca na slugu Nikole 
zlatara, koji se iz Varazdinskih topUcah vracao u Zagreb i oteli mu 
osedlana konja; jer su punomodnici grofovah Celjskih \ to zaniekali, 
dosude oba sudca, da Nikola zlatar prisegne vrhu 16 for 5tete. a kad 
prisegne, da mu ih Ulrik Celjski izplaii. — Drugi odsjek ove parnice 
sadrzavat) je obtuzbu kapetana Vilima proti gradskoj ob6ni, I lo: 
punomo<5nict grofovah Celjskih okrivljuju gradskoga sudca Jakoba» 
koji da je Vilimova slugu vradajudega se u Rakovac, a putem svra* 
tivSega u Zagreb dao uhvatiti. Gradski punomodnici Petar i Blaz od- 
govori^e oa to, da sudac Jakob nije dao uhvatiti recenoga slugc, vec 
ga samo i to na pritu^bu jednoga gradjanina taj sudac pozvali dao 
preda se na odgovor. Kraljevski sudci odredi§e za to» da u osroini 
vazma sudac Jakob prisegne u crkvi sv. Marka, da nije dao uhvatiti 
recenoga slugu. — PuQomo<fmci medvedgradskoga kapetana Vilima 
utu^iSe opet sudca Jakoba, koji da je kapetanova slugu, koga je on 
poslao u Zagreb, da ktipi za forintu ribah, uhvatio, zatvorio i u 
tamnici dulje vreraena drzao, pa mu i lu forintu uzeo, Na lo od- 
vratiSe gradski punomodnici, da je recenoga VUimova slugu zatekla 
strala kasne nodi pod gradskimi zidinami kao uhodu, pa ga kao tako- 
voga uhvatila i za to da ga je sudac Jakob zatvoriti dao; no pri- 
godom primirja, sklopljena medju gradskom obcinom i grofovi Celj* 
skimi, da je sudac istoga slugu kao izmjenu za gradjane zasuznjenc 
u Medvedgradu, na slobodu pustio, a forinte da mu nije uzeo. Kra- 
ljevski sudci na to odrediSe, da taj sluga u vazmenoj osmini prisegne 
pred dazmanskim kaptolom, da mu je sudac forintu doista oleo ; pri- 
segne li, da mu sudac taj novae povraii; Sto je pako taj sluga za- 
tvoren bio, pravo mu bilo, jer je to kao uhoda i zaslulio. — Na- 
pokon Vtltmovi punomocnici utuziSe gradsku obdinu, da su gradjani 
zagrebadki izvan gradskih zidinah na polju dva Vilimova bovjeka 
ubili, a fietiri ranili. Gradski punomodnici odgovoriSe, kada je na 
33. decembra 1437. navaiio medvedgradbki kapetan Vilim na grad i 



Zagrebaika oka/ica, Mtdved^rad, 



CCV 



ojegovo pod^adje, da ga oplieni, to su lada oni gradjani, koji od- 
redjeni bijahu, da cuvaju gradsko podrucje, polekli za kapeianom 
Vilimom. da mu oiinu zaplienjene gradjane i njihovu marvu, u kojoj 
5U patjeri, jcr je s nje nastala borba, innogi gradjani ubijeni i «a- 
robljeni bili, pa ako je torn sgodom i koji covjek 12 Vilimove c^ete 
ubijen ili ranjen bio, to su ih gradjani il ubili ili ranili samo da 
svoje osobe obrane; doiSim je kapetan Vilim bez ikakova povoda 
nasrnuo na grad, te gradjane oplienio, zarobio i izranio. Na to kra* 
Ijfvski sudci dosudiie, da gradska obcina u vazmenoj osmlni pred 
odabranimi za to sudci Stjepanom Bickelijem, plemicem zelingradskim, 
fvanom Totom susjedgradskim, Grgorn vrbovackim i Petrora Sdtarje- 
vackim nepobitno dokaie, da su gradjani zagrebacki Vilimove Ijude 
il ubili il ranili samo za to, da obrane svoj Itvot^ a dokaie li, da 
se Vilimovi Ijudi razbojnicki vladali, pa su radi toga poslradali, pravo 
im bilo ; za one pake, koji bi po nevinosti ubijeni ili ranjeni bili, 
rekoSe sudci, da za takove neka se plati smrt ili rana onako, kako je 
obi^aj u ovoj kraljevini, — Napokon uglaviSe oba kraljevska sudca, 
da stranke u budude moraju mirovati a ne medjusobno se klati tli 
vracati ranu za modricu, a bude li imala koja kakovu tuzbu, da ju pod- 
nese zakonitomu sudu. — Ovu osudu kraljevskih sudacah potvrdio 
jc na 4. marta 1438. kralj Alberto, te nalozio, da se u vazmenih 
osminah pred izaslanici kaptola cazraanskoga, odredjenimi z^ to sudci 
i punomo<5nici iupanije zagrebacke onako izvrSi, kako je dosudjeno, 
te da isti o torn i njega t j. kralja obavieste.* 

Prcma kraljevu nalogu odasla (^azmanski kaptol u Zagreb svoga 
suSlana kanonika Blaza, doCnm je palatina Ladislava Gorjanskoga za- 
stupao Stjepan Bockaj, a bana Malka Talovca Nikola plemid Gepevski, 
a uz to dodjoSe odabrani sudci : Ivan Tot susjedgradski, Stjepan Bickele 
zelingradski, Grga vrbovacki i Petar iditarjevacki, i veliki sudci fu- 
panije zagrebacke Toma iz Domagovidah i Gjuro iz 2^itomirja, te jedna 
i druga pruda $tranka ; i tuj u vazmenoj osmini u crkvi sv. Marka 
prisego5e gradski ziielji u Pobrelju gledc podinjene Stete (t. j. otcloj 
marvi, odielu i OTudju gospodarst venom) po kapetanu Vilimu i nje- 
govoj cell, ovim redom: Valentin LadiSid prisegne sa dvadesetoricom 
oa ao for. Stete, Sto mu irriedlla marva i druge stvari; Martin Dro* 
banid sa deseloricom na 10 for. 5tete; Gjuro Bankovid sa petnaesto- 
ricom na 15 for. ucinjene Stete; Antun Smetan sa petoricom vrliu 
S for Stete; Gjurgjic sa osamnaestoricom vrhu 18 for, Stete; Martin 
sa Sestoricom radi 6 for. Stete; Petar sa cetvoricom za 4 for Stete; 



Doc. 116. 



CCVI ZagrehaHka okolica, Medved^rad, 



Klcment sa §estoricom vrhu 6 for. §tete; Toma, sin Mihaljev, sa 
dvanaesloricom vrhu 13 for. §tete; Gal, sin Martinov, sa ^etvoricom 
za 4 for. Stete; Fabijan Bankovid sa Sestoricom vrhu 6 for. Stete; 
Bla? sa trojicom radi 3 for. §tete; Nikola sa dvojicom radi a for. 
§tetc; Gal sa peloricora radi 5 for. Stete; Petar, sin Pavlov, sa tro- 
jicom za 3 for. Stete; Ladislav, sin Gjurin, sa ^etvoricom za 4 fop 
§tete; Mihalj, sin Antunov, sa osmoricom radi 8 for. §tete; Petar, sin 
Matijin, sa sedmoricom na 7 for. §tete; Toma, sin Gordine, sa osmo- 
ricom radi 8 for. §tete; Stanko sa Cetvoricom radi 4 for. Stete. — 
Poslije PobreSkih seljakah prisegne i sam gradski biljelnik Bla2 na 
to, da su Ijudi Ulrika Celjskoga kod Rakovca navalivSi na zagrebacke 
trgovce zaplienili im marvu, a propustili ju istom tada, kada su 
20 for. odkupnine platili. Za njim prisegne Nikola zlatar za pet i 
pol for. u zlatu, §to mu je na ime vriedio osedlani konj, koga su 
oteli njegovu slugi Ulrikovi Ijudi ; napokon prisegne Jakob sudac, da 
slugu kastelana Vilima nije zatvoriti dao. — Poslije pololenih pri- 
segah, preraa odredbi kraljevskih sudacah, staklar je Bartol nepo- 
bitnimi dokazi dokazao, §to su mu i mnogi ^estiti gradjani posvje- 
docili, da je, da se odkupi iz zatvora Medvedgradskoga, platio ondje 
ao for., a §to su mu oteli 2 konja i robu, da to vriedi 61 for. u 
zlatu. Napokon gradska je obdina podastrla vjerodostojne iztraine 
spise, koje su kao istinite posvjedocili mnogi plemidi zagrebacke, 
kriievaSke i varaSdinske zupanije, da je kapetan Vilim sa svojom 
2etom nasrnuv^i na gradjane, koji su po odredbi obcine Cuvali gradske 
mejaSe, osam gradjanah i jednoga gradjanskoga slugu na mjestu ubio, 
osamnaest pako gradjanah smrtno ranio, a dvanaestoricu zarobio i u 
Medvedgrad odveo, a sve ukupne mrtve, ranjene i zarobljene oplienio. 
DokazavSi to zahtievahu gradjani prema zakonu ove zemlje ovakovu 
odStetu: za svakoga ubijenoga gradjanina 50 marakah, za ubijenoga 
slugu §est marakah; za ranjene gradjane, od kojih je dobio jedan 
ranu na lieu, a cetvorica pod odjec^om na tielu, zahtievahu za ranje- 
noga na lieu tri marke, a za ostalu cetvoricu za svakoga 100 dinarah; 
za onoga gradjanina, koji bijaSe na ruci ranjen, 3 marke; za ostale 
pako neznatno ranjene ukupno 100 dinarah. — DokazavSi sve to, 
dosudiSe receni sudci prema danoj vlasti od kralja ovako: da Ulrik 
Celjski za plien, ubijstvo i rane plati za petnaest danah poslije vaz- 
mene osmine 300 for. u zlatu, a opet 300 for. u zlatu da plati na 
osminu Ivanja, a preoslataTc od 346 for. u zlatu da plati na svetak 
sv. Jakoba, i to u Zagrebu pred povjerenikom kaptola cazmanskoga. 
Nu budud da Ulrik Celjski niti je htio do6, da u taj rok, t. j. na 
osminu vazmenu, prisegne proti gradskoj obdini, kako su kraljevski 



ZagrebaHka okolica. Medvedgrad. CCVII 



sudci odredili, niti je izplalio, §to bi za plien (Pobrezanom) duzan bio 
platiti, to ga ovim proglasiSe krivcem i uruciSe kraljevu sudu.^ 

Da nije Ulrik Celjski od svekolike vi§e recene svole ni dinara 
izplatio, ako i ne imamo dokazah za to, to ipak uztvrditi mofemo 
tim, §to je taj silnik u proljedu godine 1441. svojom vojskom obsjeo 
i juriSem zauzeo zagrebaCki Gradac, i spravivSi ga pod svoju vlast 
pootimao gradjanska i gradska zemljiSta, kuce, mline, trsja, oranice, 
sjcnokoSe, livade itd., te ih porazdjeljivao medju svoje Ijude, a naro- 
2ito dao je svomu vjernomu Pavlu Valpotu cetiri napucena kmetska 
seli§ta, spadajuda na gradsku kapelu sv. Duha; a gradsko je pogla- 
varslvo nagnao u toliki strab, da je sve ove njegove otima^ine zako- 
nitimi priznalo i dalo novim posjednikom gruntovne izprave.* 

Sasvim je naravno, da je gradska obdina sprain takova silnika 
morala raukom §utjeti i strpljivo podnositi svu njegovu silu, pa toga 
radi od to doba pak sve do Ulrikove smrti ne imamo nikakovih 
tuzbah ni od kaptolske ni od gradske strane proti tomu silniku. 

Istom kada je Ladislav Hunjad dao u Biogradu ubiti Ulrika 
Celjskoga (1456.), odahnulo je gradskoj obdni, kaptolu zagrebaCkomu 
a i mnogim drugim gradovom i plemidem po Hrvatskoj. — Po Ulri- 
kovoj smrti preuze upravu silnih njegovih imanjah udovica mu Kata- 
rina, k<3i Gjorgja Brankovida, despota srbskoga, i ona bijaSe jedina 
vlastnica svih dobarah, jer su joj djeca, koju je s Ulrikom Celjskim 
rodila, sva poumrla. 

Za udove Katarine bio je u Medvedgradu kapetanom neki Srbin 
imenom Bogavac Milakovic, koji je spram gradske obcine sa svojimi 
srbskimi pribjegi (per suos Rascianos) istu gadnu ulogu nastavio, 
kakovu je prije dvadeset godinah izvadjao Xiemac Vilim Slamm sa 
svojimi njemackimi razbojnici (per suos theutonicos latrones). Kradje 
i otimacine i druga grozna djela, koja je taj Srbin tecajem g. 1457. 
pocinio spram ove obdine, poznata su nam iz piosvjeda, koji pred 
kaptolom zagrebackim uloziSe na 2. januara g. 1458. u ime gradske 
obdine dva njezina priseznika : Nikola krojac i Petar Malec. Tuj se 
indi veli, da je Bogavac Milakovid sa svojom srbskom druzbom u 
jeseni proSle godine ukrao konje gradjanah: Blaza Viiezica, Andrije 
Simunica, Matije Krzavaica, Ijekara Nikole i drugih. Za tim da je isti 
sa svojom srbskom druzinom ukrao dva vola gradjanah Xikole Ja- 
godida i udove Simuna Smolcica, odagnao ih u Medvedgrad, gdje su 
ih ubili i pojeli, koze pako volovske da su pozvav^i u Medvedgrad 

> Doc. 118. 

* Doc. 131. 193. 208. 209. 210. 238. 204. 



ccvirr 



Z^^rebaika 



nekOga postolara n Opalovine, istomu ih prodali, kod kojega su po- 
stolara i le kole nadjene i prepoznane bile, Svakolika ova Bogav£cva 
kradja da iznosi preko loo for, — Nadalje da je Bogav£eva srbska 
drulina u pro^lom Ijelu posiolara Nikolu, bivSega u svojera trsju u 
gradskotn podrucju, sasvim oplienila, opsovala i kbila; a kada je 
gradska obcina istoga Nikolu sa jo§ jednim gradskira priselnikom 
odaslala u Medvedgrad, da u Bogavca Milakovica traze zadovoljStinu 
za po^injetjl plien i modrice, da je taj postolara Nikolu dao okovatl 
i u tamnicu baciU i tuj ga vi§e danah mucio, a istom na molbu ka- 
nonika Stjepana, arcidjakona varaSdinskoga i dvorskoga kapelana Ka- 
tanue Celjske, da ga je na slobodu pustio, all mu tpak oteo luk sa 
strelicami, mac, dva bodczica i jedan fon, koju pljenitbu i zatvor ne 
bi re£eni Nikola postolar pretrpljeti hlio ni za 50 for. — Isti Bogavac 
da je dvie lenskc» gradske podanice, na gradskom tlu sasvim oplienio 
i tzbio, Sto one nc bi ni za 20 for. pretrpljeti htjele, toUko bo platile 
su Ijecnika, koji ih jedva izlie^io. — Isti Bogavac doSavSi jo5te sa 
dvojicom u Zagreb i svrativ^i se Stjepanu Platnaru, oteo mu orulje 
vriedno 10 for. 

Ova sva bezdjela Bogavca Milakovida utulila je gradska obdtna 
banu Ivanu Vitovcu, pa je on na banskoro sudu bio osudjen, da plati zado- 
voljStinu za kradju i druga zla djela i njegova i njegove srbske dru- 
line, gdje je obrekao, da ce na novu godinu na kaptolskom trgu 
gradjanom sve nadoknaditi ; all jerbo je slagao, te nitt je do5ao niti 
je plalio na taj rok, kako je obrekao bio, toga radi gradski izaslanici 
na a. januara 1458, pred kaptolom zagr. prosvjedovali su proti tomu.* 

Katarina Celjska nakon smrti svoga muza Ulrika U2 druge gra- 
dove grofovah Celjskih driala je i Medvedgrad sve do maja g, 1461,, 
kada raznimi progoni prisiljena naumivii osiaviti zemljy hrvatsku 
proda banu Ivanu Vitovcu i njegovim svakom Sigismundu i Balta- 
zaru Veyspriachu za 6j.ooo for zlatnih uz ostale preostale joj do 
tada gradove i grad Medvedgrad.* 

Ali Medvedgrad ne osta dugo u rukah ovih novih gospodarah, 
kralj bo MatijaS, zakleti neprijatelj biv5ega Ulrika Celjskoga, utvi 
divSi svoju vlast u kraljcvini hrvaiskoj. poceo je malo po malo 
osvajaii one gradove, 5to su ih nekoc imali grofovi Celjski, a kasnije 
udova Katarina, i tako dodje Medvedgrad u kraljcvske ruke; no kralj 
MatijaS ne zadrza ga dugo, jer ga za 13.000 for. zlatnih zaloli za- 
grebackomu bi<?kiipu Osvaldu i njegovu bratu Ivanu Tuzu. PostavM 



* Doc 197. 



Zngrebaika okoUcn, Smfedgrati, 



cent 



Tuzi gospodari Medvedgrada, poCe§e ^vojatati gradske posjede Cmo- 
merce, Dcdide, Bitek i Novake, a kakove su medju Tuzi i gradskom 
obtHnom nastale odatle borbe, spomenuo sani u ovoj razpravi na 
sir, XXVII— XXIX. 

Godine 1481. bijaSe Ivan Tuz moralno prisiljen, da zalozeni 
Mcdvedgrad povraii kralju Matija^u, a po5lo ga brzo nakon toga radi 
velikih bezakonjah hrvatski sabor poCe progoniti, upla§iv5i se toga 
pobjegne u Mleike i tako osta Medvedgrad sasvtm u rukuh kralja 
Matija^, po tvp] srarti {1490.) prodje Medvedgrad u vlastnictvo njegova 
nezakonila sina Ivana Korvina. vojvode slavonskoga i bana hrvatskoga. 

Susjtdgrad U prvom svezku ovih spomenikah progovorio sam 
(str, CXC— GXCI) o proSlosti Susjedgrada u XIV. vieku, a u ovoj 
razpravi (str. XXXV— XL) nacrtao sam borbe gradske obcine, koje 
jc vodila XV, vicka sa vlasielom susjed gradskom, najprije Toti, a 
kasnije Heningi za svoje posjede HraSce* Petrovinu i Siljakovinu. Osim 
lib posjedovnih borbah imala je zagrebacka gradska obcina sa susjed- 
gradskom vlastelom Heningi i drugu jo5te veliku borbu, i to o pla- 
danju maltarine. 

Kralj Karlo Roberto sagradio je god. 1316. Susjedgrad i na- 
mienio da bude trideseiara za robu, koja se uvozila il unosila u Hr- 
vattsku iz ladanjih njemackih i raleiackih pokrajinah. Mienjaju(5 gospodare, 
spadne Susjedgrad dnige cetvrti XV. vieka u vlastnictvo Heningab. 
PridrzavSi Heningi kao tadanji velevjasteli pravo susjedgradske mal- 
tarine, zahiievali su ju i od zagrebackih trgovacah uz prkos toga» §to 
su oni kraljevskirai povlasiicami opro^teni bili po cicloj kraljevini oti 
pla(^anja maltarine. Obc^ina zagrebacka, da izbjegne torau nepravednomu 
i dosadnomu zahtjevu, ostavivSi javni drum pod Susjedgradom, otvorila 
je Dovi put, kojim se iz Zagreba (preko Vrabca) prolazilo s robom 
u Stubtcu, Krapinu, a odavde dalje. S ovoga novoga puta izleMe $e 
tczka parnica medju zagrebackora obcinom i vlastelom susjed gradskom. 
Na 1. maja god. 1449., kada je ban Ulrik Celjski sa hrvatskimi pie- 
niidi dr^o u Krizevcih lako zvane osminskc (oktavalne) sudove, raz- 
pravljala se je i parnica radi ovoga novoga druma, te je Andrija 
Hening bivSi osobno na torn sudu utulio zagrebacku gradsku ob<5inu, 
da je hotice zanemarila i zapustila stari javni drum, kojim se mimo 
Susjedgrada izvozila roba, i prokrCila novi drum na Stubicu i Kra- 
pinu, na veltku ^letu susjedgradske roaltc, a tim i susjedgradskoga 
vlastelinstva, le moli sud, da mu dozvoli i na torn novom putu po- 
birati maltarinu od zagrebackih trgovacah. Na to mu izaslanici gradske 
obi^ine lila?*, sin Pavlov, Konrad Rav:5ar i gradski biljeznik Maitja 
odgovoriSe: da sa u istinu gradjani zagrebackoga Gradca osiobodjeni kra- 



ccx 



Zagrtbaika akitlua, Sm/ed^rad, 



Ijerskim privilegijom, da od robe, kojom trguju, ne pladaju ni na 
jednom mjeslu u kraljevini ni maltarine ni brodarine, a lomu i zz 
dokaz podastrieSe privilegij Bele IV, od god, 1266., u kojem se iz- 
riSno spominje: ^item iributa infra regales terminos in nullo loco 
solvere teneantur." — Na to im Hening odvrati, da ako je gradjane 
zagrcbacke kralj Bela IV, i oslobodio od plac^anja maliarine, to se ta 
stavka ne moze protegnuti na susjedgradsku mallu, jedno, §to su ovdje 
od vajkada zagrebacki trgovci placali maltarinu, a dnigo^ §to on za 
susjedgradsku maltu iina siarija i jaca prava, nego li su ova tagrc- 
backe obdne^ koja <^e sudu podastrieti, kada mu se «a to rok ozna^i, 
— Prema toj izjavi odredi ban sa sudci, da dojdude osmine sv. Ja- 
koba na sudu, koji (5e se tada drzati u Zagrebu, i Hening i gradska 
obdina podnesu svoja privilegija o torn priepornom predmelu, da se 
vidi^ tko da ima pravo.* 

All na to ureCeno roci§te nije Hening do^o, te se tako ova 
parnica vukla raznimi roiSiSti do osmine sv. Jakoba g. 1 450,, a s ovoga 
opet odgodi ju ban ustanovivji novo ro£iSte za rielenjc toga priepora 
na osminu Miholja** 

U ovoj osmini, koja je bila na 6. oklobra, drzao se u Zagrebu 
plemidki sud pod predsjedniclvom bana Friderika Celjskoga, a na 
ovaj sud odasla Hening svoga odvjetnika, Prema tadanjemu obiJaju 
siranke se irokratnim uzklikom pozivale pred sud» a koja se ne bi 
na ixtti uzklik prijavila, smatralo se, kao da nije ni doSla, Slucaj je 
htio, da je zastupnik gradske obdine njezin biljelnik Matija ne^lo za- 
docnio, te se na trccSi uzklicni poziv prijavio nije, te taj sud uru£i 
sudbenu pozivnicu odvjetniku Heningovu, 5to je znacilo da se Ilenlng 
rjeSava duznosli, da podaslre izprave, na temelju kojih zahlieva mal- 
tarinu od gradjanah zagrebackih. All medjutim prispije pred sud 
gradski odvjetnik Matej i zaraoli sud, da se razpravlja o Heningovoj 
parnici, jer ako je i ne^to zadocnio. da nije to bilo iz prkosa» ve<5 
slucajno, pa da je i spreman za ovo zadocnjenje platiti obi^nu globu 
5est solidah. Na tu opravdanu molbu uprosi veliki sudac Gjuro Ma- 
retid Heningova odvjetnika, da sudbenu pozivnicu povrati, da se jo5 
jednom oglasi i da primi globu Slo je proiivna stranka zadocnila, 
pa da se taj pricpor u pretres uzme. Ali odvjetnik Heningov nili je 
htio sudbenu pozivnicu vratili, niti globu primili, a najmanje pristati 
na to, da se sada torn prieporu razpravlja. Toga radi gradski od- 
vjetnik, da pamicu, koja bi tim propasti morala, iznovice uzkrisi, 
uru^i ovomu sudu presudu bana Ulrika Celjskoga od 1. maja 1449., 

' Doc. 147. 
» Doc, 150, 



1^ 



Zagrebacka okolica. Susjedgrad. CCXI 



usljed koje bijaSe Hening dulan podastrieti sudu privilegij, na kojem 
svojata pravo pobiranja maltarine od zagreba^kih trgovacah; a to je 
sud prihvatio kao podlogu za novu tu2bu i odobrio, te je prema tomu 
pozvao Heninga, da dok joSte traju te sudbene osmine, da podnese 
izprave o toboznjera svojem pravu; ne podnese li ih, platit tt sud- 
benu globu. — Ovomu se sudbenomu zahljevu ogluSio Hening, toga 
radi bijaSe osudjen na globu i odredjeno mu bilo novo rociSte, na 
kojero da i pomenutu globu plati i izkaze se privilegijom, na ^ijem 
temelju zahlieva maltarinu od gradjanah zagrebaCkih. Ovo novo ro- 
(5i§te bijaSe ustanovljeno za osminu Bogojavljenja godine 1451. Toga 
radi na 24. oktobra zamoli Fridrik Celjski zagrebacki kaptol kao 
vjerodostojno mjesto, da izaSalje svoga govjeka, koji da uzme kao 
sudbenoga pristava il Gjuni, sina Pavlova s Mlake; il Ivana Ivano- 
vi^a, ili Stjepana, sina Nikolina iz Brezovice, ili Ivana, sina Brckova 
sa Crnkovca, ili Martina, sina Petrova iz Sdiiarjeva, ili Ladislava, ili 
Demetra, sina Martinova sa Drenove, ili Ivana, sina Nikolina sa Glav- 
nice, da Andriju Heninga za osminu Bogojavljenja pozovu na sud i 
da globu plati.^ 

Uz prkos sudbene zabrane, da Hening oduslane od zahtievanja 
maltarine od gradjanah zagreba^kih dotle, dok se njegov spor sa 
gradskom obdinom sudbeno ne rieSi, ipak ju je trazio od robe zagre- 
baSkih trgovacah. Ovaj prkos, kao novi dokaz proti nasilju Heningovu, 
dala je gradska obdina na 30. oktobra u kaptola zagrebackoga, kao 
vjerodostojnoga mjesta, sluzbeno potvrditi.* 

Prema banovu nalogu odasla kaptol zagrebacki svoga covjeka 
prebendara Iliju KrizevCana, koji povedSi sa sobom banova pristava 
Ladislava sa Drenove, doSavSi u subotu pred svetkom Andrije na 
Heningov posjed u Stenjevac, po tamoSnjem zupniku Galu i Heningovu 
kmetu Martincu, pozvaSe Heninga na sud na osminu Bogojavljenja 
(1451.), da se izkaze svojlm privilegijem o pravu na pobiranje mal- 
tarine i da plati globu za prkos. ^ 

Ovomu pozivu ne same da se nije Hening odazvao, vec je i 
nadalje zahtievao maltarinu od gradjanah zagrebackih. Toga radi u 
osmini Bogojavljenja bijaSe Hening pozvan pred sud na Gjurgjevsku 
osminu (1451.), all niti na tu nije doJao, pa je i toga radi tada pred 
sudom gradski biljeznik Matej u ime ciele obcine ulozio iznovice 
prosvjed proti Heningu §to pobira maltarinu.* 

» Doc. 152. 153. 154. 

* Doc. 155. 

* Doc. 156. 

* Doc. 157. 



ccxn 



1/7 (?A*ff/ica, SiSfSa 



Prema ovomu prosvjedu odredt ban Fridrik Celjski, da lupanija 
zagrebacka iztrazi, pobira li HeniDg u istinu mallarinu od zagrebaSkih 
trgovacah. Na predlcg lupana Gjure, sina FarkaSeva s Obre5ja, bi- 
jaSe ova iztraga povjerena velikomu sudcu Gjuri Mareti<5u Klokov- 
canti, koji bivSi mjeseca augusta u susjedskih stranah i propitktiju^ 
vjerodoslojne Ijude, dozna, da Hening u istinu nz prkos svim sud- 
benim zabranam sveudilj pobira maltarinu od gradjanah zagrebaSkih. 
O svemu tomu iz?ie$li sudac MaretuS zupaniju,^ koja pozovc Heninga 
na zupanijski sud u osminah Miholjskih, 

SpomenuU mi u kraiko treba, da je pnepor medju Heningom 
i zagrebagkom obdnom nastao u ono burno doba, kada se poslije 
dva Ijuta poraza ugarsko-hrvatske vojske (kod Varne g, 1444, i na 
drxigom kosovskom 1448.) diete, kralj Vladislav Posthumus bio pod 
rukom i uzgajanjem u svoga rodjaka Friderika III, cara njeraackoga 
U to doba povjeriSe staliSi i redovi vrhovnu upravu Ugarske Janku 
Hunjadu, docim je u Hrvatskoj neogranicenom vlasti upiavljao Ulrik 
CcljskL Janko Hunjad 1 Clrik Celjski bijahu veliki prolivnici, toga 
radi ovim trvenjem medju ova dva gubernalora htio se Hening oko- 
ristili u svojoj parnici, te se ulekao u zaStitu Janka Ilunjada, mole(5i 
ga, da se njegova pamica, koju je vodio sa gradskom ob<5inora. cim 
dalje odmakne, I doisto Janko liunjad nalofi zupaniji zagrebackoj, da 
Ileningovu parnicu odgodi do krunitbe buducega kralja. Zupanija sc 
tomu nalogu pokori, ali ujedno izviesti o torn i bana Ulrika Geljskoga. 
Na 30. novembra 1453. ukori ban ovaj postupak zupanije zagrebat^ke, 
pi5u6i ^iipanu Gjuri, sinu FarkaSevu, i svemkolikomu plemstvu ove 
Zupanije, §to se pokorila Hunjadijevoj zapoviedi, poSto ona ne vriedi, 
jer veli: „mi ne znamo niti ne priznajemo drugoga kralja. osim pre- 
jasnoga gospodara na§ega sadanjega kralja Vladislava (Posihuma), koji 
je odavna (u kolievci) jur kao lakov okrunjen**, te joj sirogo zapo- 
vieda, da Heningovu parnicu uzme n pretres i da ju konacno rie5i,* 

Banovu se nalogu zupanija zagrebagka pokori te pozove Heninga 
i gradsku obiSinu preda se na sud u osminu Bogojavljcnja g. 1453. 
Ali Hening na taj rok nili je doSao niti je poslao svoga punomoc- 
nika, toga radi ban Fridrik Celjski. koji je tada tomu zupanijskomu 
sudu predsjedao, osudi Heninga radi prkosa na sudbenu globu Sest 
marakah i odredi mu novo ro^iSie na Gjurgjevsku osminu/* 

Kada nije ni na ovo ro£i5te doSao Hening, to zastupnici gradske 
obdine bojedi se, da bl se ta pamica mogla vu^i godine i godine, 

^ Do«, i^% 
• Dtjc. 165. 
' Doc. 168. 



Zagrebaika okolica, Susjedgrad. CCXIII 



izjaviSe pred tim Supanijskim sudom, da (5e gradska obdina po pravu, 
koje joj pripada, taj priepor sa Heningom podastrieti kraljevskomu 
sudu. Ovakovu zahljevu zupanija se dakako protiviti nije raogla, ali 
je ipak od punomodnikah gradske obdine zahtievala, da ju u bududih 
Miholjskih osminah obaviesti o teCaju il rie§enju parnice. 

Sabrav ob<5ina potrebite dokaze o torn prieporu, povjerila je svomu 
odvjetniku Ivanu, sinu Ivana KrbavSana, da vodi u njezino ime parnicu 
pred kraljevim sudom. — Dan za danom pa su i do§le Miholjske 
osmine, ali gradski odvjetnik nili je doSao u Zagreb, nili je izviestio 
ob<Hiiu o teSaju parnice, s toga, da i na zupanijskom sudu bude ova 
parnica u oSevidu, odaSalje obdina u Miholjskih osminah, (kako joj 
nalozeno bilo) svoje punomodnike : sudca Blala i biljelnika Matiju pred 
lupanijsku skupStinu, koji joj potanko izpripovjedav§i, kako su svoga 
odvjetnika poslali pred kraljevski sud, a on da se joSte nije vratio 
niti obavieslio obdinu o tecaju parnice ; u brizi, da priepor ne zastari 
i tim ne propadne, zamolili su lupanijsku skup§tinu, da medju grad- 
skom obcinom i Heningom ureSe novo ro£i§te, do kojega tt medjutim 
obdina pomnjivo iztraziti, gdje se bavi i §to je uradio njezin od- 
vjetnik; nije li mozebit uhvacen il ubijen? je li obolio ili umro? gdje 
su parni^ni spisi ? i kako su rieSeni ? — Ovomu zahtjevu, prema obi- 
2aju zemlje, morao je udovoljiti zupanijski sud, te predsjednik ban 
suglasno sa velikimi sudci odredi, da u osminah Bogojavljenja (1454.) 
gradska obdina o svemu tomu toCno obaviesti zupanijsku skupStinu.^ 

Nije nam poznato §to i kako je u osminah Bogojavljenja gradska 
obdina izviestila skupStinu o tecaju ove parnice; ali imamo dokazah, 
da se je o Gjurgjevskih osminah ovaj priepor sa Heningom pretre- 
sivao na kraljevskom sudu pred Ladislavom Palockim; u pismenoj 
bo izjavi bana Fridrika Celjskoga od 20. maja r. g. narocito se spo- 
minje, da do§av§i pred njega Heningov odvjetnik Albert Galadski i 
gradski biljeznik Matija zamoliSe ga, da vi§e recenu parnicu, koja se 
godine i godine vec vuce i koja se u proSlih Gjurgjevskih osminah 
razpravljala i na kraljevskom sudu, ali se i tamo nije rieSila, privede 
kraju ; a jerbo su obje pruc^e stranke pristale na to, da se ta pamica 
odgodi za jedno i to odrjeSito rociSte t. j. na osminu Gjurgjevsku, ali 
istom nakon osam godinah te zamolile bana, da to roSiSte odobri. 
Ovoj se suglasnoj molbi odazvao ban, te je odgodio rieSenje te 
parnice na Gjurgjevsku osminu, ali istom poslije osam godinah.* 

Medjutim umrie Andrija Hening (1460.), a njegovom smrcu 

svrSila se i pamica; udova bo njegova Dora, a i malodobni za tada 

sin mu Ivan ne bijahu voljni da ju obnove. 

* Doc. 175 
" Doc. 178. 



CCXIV Zagrebaika okolica, Remete. 



Rtmete, Zagrebu na sjevero-iztoku u ubavom dolu le2e Remete, 
prozvane tako od samostanacah reda sv. Pavla, prvoga pustinjaka 
(Heremilae), koji su pocev od godine 1380. imali ovdje svoj samo- 
stan s crkvom bl. dj. Marije. (Vidi sv. I. str. CLXXXI— CLXXXUL) 
Ovo je pro§teni§te zagrebaCkim stanovnikom od vajkada vrlo omiljelo, 
te uz to ako i neznatno ali ipak dolaze Remete u neki doticaj s pro- 
§lo§du grada Zagreba. U ovom bo samostanu nalazimo medju re- 
dovnid zagrebackih sinovah, spominje se na ime, da je god. 1457. 
pred ovogradskim poglavarstvom remeta Mihalj, sin gradjanina Stje- 
pana, prodao svoja baStinska zemlji§ta, prozvana Tratine, gradjaninu 
Ivanu Pivaridu i njegovim potomkom.^ Ovomu su samostanu oponi- 
Civali gradjani na samrtnom casu bilo za gradjenje crkve bilo u ko- 
rist samostana i neke novcane svote, n. pr. godin6 1438. gradsko je 
poglavarstvo izplatilo ovomu samostanu oporuSni zapis udove Ger- 
trude MuCirake u svoti od 6 for. zlatnih.* Gradjanin krojac Nikola 
(1482.) odredio je, da se iz najamnine njegova du<5ana, koji je opo- 
ru&io ostavio gradskoj ob(5ini, svake godine Svie<5nici daje remet- 
skomu samostanu jedan forint u zlatu.® — Biskup zagrebaSki Osvaldo 
(1499.) zapisao mu u oponici 50 for. za crkvene potrebe.* — Na 
remetskom su posjedu gradjani zagrebac^ki imali i svoja trsja, od kojih 
su spram samostana imali i neke obveze. Kada je god. 1462. sudac 
Valentiii privolom samostanskom prodao svoje trsje kod Remetah 
gradjaninu Dionizu Vodopiji, uvrstio je u kupovno-prodajni list re- 
metski vikar Antun stavku, da kupac ne uSini spram samostana ne- 
vjere i da daje u samostan svake godine o berbi 35 dinarah, jednoga 
kopuna i za dinar kruha. Za drugo pako manje trsje, koje je uz ovo 
trsje kupio receni Vodopija od istoga Valentic^a, da daje remetskomu 
samostanu berbi 1 5 dinarab, polovinu . kopuna i za pol dinara 
kruha.* — Kada je god. 1492. Gjuro, altarista sv. Nikole u 2upnoj 
crkvi sv. Marka, kupio trsje takodjer na remetskom zemljiStu, koje 
je ostalo bez gospodara, jer je doiadanji njegov vlastnik Jakob Co- 
poca (valjda da izmakne kazni) uskocio, kupio ga uz obvezu, da plada 
remetskomu samostanu svake godine u ime gornice cetrnaest beSkih 
nov5i(5ah.® 

Da bude sveza medju remetskimi Pavlini i obcinom zagrebac- 
koga Gradca §to 2vr§ca i stalnija, to je taj samostan tezio za tim, da 

^ Doc. 196. 

* Pag. T2T. 
^ Doc. 329 

* Doc. 394. 
^ Doc. 223. 

* Doc. 367. 



Zagrebaika ok&Ika. Remete. 



CCXV 



u OToj ob^ini ima i on kakov posjed. te je na sa. januara %. M73' 
privoloTO gradskoga magi strata kupio za 28 for od Martina Bersteca 
literata za lada njegovu, ali starinom gradsku, kulu sa zemljiStem te 
zidanimi i dryenimi sgradami uz gradski zid, ali ih obcina obvezala, 
da moraju tu kulu u dobrora stanju drzati, a za vremena neprija- 
teljske ili turske obsade ustupiti ju gradskoj ob<5ini, da se odande 
brani.^ Za istu kulu gradsko je poglavarstvo dozvolilo god. 1487, 
rcmetam» da mogu recenu kulu i nuzgredne sgrade popraviti, te ih 
oviastilo, da ondje^nju pivnicu jednom samo na godinu slobodno im 
napunili vinom, koje smiju i prodavati doma6m i stranim Ijudem, 
all za to pravo pladat 6e svake godine o Miholju jedan forint u 
gradsku blagajnu.' 

Jedino s ovim susjedom gradska je obcina teSajero XV. vieka 
livjela u slozi i prijateljstvu tako, da $u nekojl imudniji gradjani na 
samrtnom 2asu izjavili, da im se umrlo tielo pogrebe u remctskoj 
crkvi, U Ijetopisu remetskoga samostana ubiljeleno je, da je ovdje 
pokopan bio na 7. februara 1434. gradski sudac Kristofor, sin Ivana 
Florenlinca ; a iste joSte godine gradski sudac Mihalj, sin Simuna, plemica 
gorickoga^ a napokon godine 1455* gradjanin zagreba^ki krznar Grga. 

Napokon cemo o remetskom samostanu spomenuti i to, da mu 
je zagrebacki biskup Benedikt de Zolio darovao godine 1447. posjed 
prozvan i^gomji Novak" do potoka Blizne uz uvjei, da remete citaju 
svakoga utorka jednu misu na 5ast sv, Katarine, ali da u znak pri* 
znanja toga darovanja davaju od njega svake godine o Martinju pol 
forinte biskupora zagreba^kim. 

U spomenutom Ijetopisu ubiljezeno je i lo, da je godine 1484. 
jedan dio turske £ete provalio 6a u Reraele, a samostanu veliku 5tetu 
nanesao. koju su u brzo izvtdali §to okoli^i plemidi, Ito gradjani 
zagrebacki; a crkvi, koja je vec tada bila sagradjena, da je kralj 
Maiijas Korvin (1485.) o svom iro^ku dao dograditi zvonik, koji je 
toga radi i prozvan bio ^Korvinovim zvonikom* ; MatijaS bo kralj 
imao je u svom plemenskom grbu gavrana (na latinsku eonms, odatle 
IDU i pridjevak Korvin). 

U lemeiskoj crkvi pocituje se i danas joSte drvcni cudotvomi 
kip majke bolje, o kojem stara samostanska predaja prica, da ga je 
donio ovamo fratar Iskvirin, koji bijaSe prvi (oko 1272.), koji je u 
rcmetskoj doHni provodio pustinjat^ki zivot. Ovu staru predaju ne 
moiemo ni uztvrditi ni pored; no da je drveni okvir ovoga kipa, 
(koji oktir nali^i malenu irtveniku gotskoga sloga, u kojem su s lieva 

' Doc 382. 
* Doc 342. 



CCXVI 



Pnp&mena & sudbemh asmmaA. Zakljuiak, 



i desna smjeStena po dva omanja kipa u dva spraia), radjen teCajem 
XV. vieka^ svjedoCi onovjecno pismo, kojim je umjetnik svoje ime na 
torn ollaridu apisao: FRATER PAVLVS DE ZOMIRIilA; pak bi i 
vrlo vjerojatno bilo, da je laj umjetnik uz recena £etiri manja kipa 
izrezao i taj cudotvorni kip majke bozje, pa ga kasniji samostanci, da 
mi3 ve<5u vriednost osnace, pripisivali svomu prvomu osnovacu Iskvirinu, 

Pripomma o sudbenih osminah, U ovoj se razpravi Scsto sporainju 
sudbene osmine (judicia octavalia — octavae), u kojih se parnice 
rjeSavale. U slara vremena bijaSe kod nas osamnaest lakovih osminah 
i to: na Gjurgjevo, na Duhove, na Ivanjc, na Jakobovo, na Veliko 
gospojinje, na Stjepanje, na Malo gospojinje, na Miholje, na Sve svete» 
na Martinje, na Andrijinje^ na bozidne blagdane, na novu godinu, na 
Bogojavljenje, na Sviecnicu, na pepelnicu, n sriedi korizme i na vaz- 
mene blagdane. — Cetiri a to na Gjurgjevo, na jakobovo, na Miholje 
i na Bogojavljenje zvale se vece osmine, a ostale pake manje. Hr- 
vatski sabor od god. 1416 — 1418. zadrza samo ve<^e osmine, a dokinu 
manje osmine. Sud u osminah nastupio je isiom u ponedjeljak poslije 
osmine refenih svetkovinah, a trajao je irideset i jedan dan. Ovakovu 
sudu predsjedao je u nas obicno ban ill koga je kraljevina ill ban 
odredio, „Quod primo, odredjuje sabor, et principaliter annuatim non 
plures nisi quatuor octavas, videlicet festivitatura sanctorum Georgii, 
Jacobi, Michaelis el Epiphaniarum Domini instituemus, in quibus uni- 
versis nobilibus regni Slavoniae in Crisiensi, Zagrabiensi, Varasdinensi 
el de Werewcze comitaiibus judicium et justiciam juxta antiquam con- 
svetudinem regni el presentis institucionis stabilitaiem debeant judtcare, 
ita videlicet, ui semper ipse octave inchoentur feria secunda proxima 
post octavura diem festorum predicalorura, et birsagia distribuantur 
feria tercia, videlicet die sequenti.*' (Kukuljevid Jura Regni I. p. 180.} 

Zakijuiak, U uvodu ove razprave rekoh, da bi se proSlost Za- 
greba u XV. vieku u kratko ocnati mogla s riecmi ,12 vana borbe, 
\t nutra strah^, a da je doisto tako i bilo, dokazao sam ovom rat- 
pravom, koju sastavih na podlozi samih izvornih pisamab, tc njom 
izpunjujem jednu povjestnu stranicu na5ega glavnoga grada. Ovu raz- 
pravu ne sastavih toliko za u(5enjake, koji tt i sami priob^enc izprave 
proucavati, (akoprem scienim, da de i njim dobro doci) vec ju na- 
pisab najvi^e za onaj obrazovani sviet, a narociio za gradjansivo za- 
gi ebacko, koji su i jedni i dnigi voljni saznati neSto o pro§losti grada 
Zagreba ; ptsao sam pako tako, da se dade lako citati i da bude sva- 
komu razumljivo. — ^ Ako sc podkrala koja neznaina pogrjeJka» pomnjiv 
ce ju stUac vcd i sam moci izpravili. 

Ivan Tkaltit 



SADRZAJ. 



Uvod. Strana 

Kratki nacrt zagrebadke proSlosti u XV. vieku I— IV 

Grad-bC'L. 
Gradska utvrda. — Popov turen. Tvrdjica grofovah Celjskih. 
Gradska vrata. Ulice Mostovi. Zdenci. Zupne crkve i kapele : 
sv. Marka, sv. Katarine, sv. Jurja, sv. Ursule, — sv. Marga- 
rete, sv. Duha, — sv. Martina. Groblja. §kole. Bolnice i 
abo2otce. KupaliSte. — Kraljevska pala^a. Palace. Kuce. Vrtovi. 
Trsja. Mlinovi V— XXV 

Gradski posjedi i borba za nje. 

Dedict, Bitek, Crnomerci i Novaci. — Kraljevec, Cerje, Kobi- 
Ijak, Sviblje i Nart. — Hra§de, Petrovina i ^iljakovtoa. — 
Gra5ani. — PobreJje. — §ume. Rieka Sava Potoci: Med- 
veSfak, Crnomerec, Ilica. — Mofvare XXVI — XLV 

Gradjanstvo i gradska uprava. 

Narodnost. Gradska uprava. Gradsko poglavarstvo. Izbor grad- 
skoga sudca. Gradsko cioovDi(^tvo. Gradski pecat. Gradska 
zastava. — Djelokrug gradskoga zastupstva. Glavni zakonik 
za sadbeoi postupak. gradskom sadu. Kazoe. Psovke i po- 
grde. Klevete. Lahke ozlede. O izgredu i smutnji. Tezke 
ozlede i rane. Kradja i razbojstvo. Kupovanje ukradenih 
stvarih. Obrezivanje kr. srebrenoga novca. Ubojstvo. Osobna 
obrana. Palikuce. Patvorioci gradskoga pecata. Preljub. Na- 
silje i oskvroa djevojafka. VjeStice. — Porez i izvanredoi 
nameti XLVI— LXXIII 

Javne sluibe. 

Ljecnici. Javni bilje^nici • LXXIV— LXXVII 

Obrt i trgovina. 

Obrtnici Zakon o mjerah i vagi. cieni i pridu. O preprodaji. 
zdravoj robi. Cehovi. Sajmovi, Pijacovina i mitnica. Kne- 
i^ija. TridesetDica. Oprost od pla^anja maltarioe i tridesetnice. 
Mjere i vage Novae LXXVIII— XCVl 



CCXVIII 

Gradsld iWot i obi£aji. Stnma 

DruStveoi iivot. Kries. Igra s pisanicami. Zabraojene igre. Po- 
kuctvo. Oruije XCVII-XCVIll 

Biskupska i kaptolska oblast. 

Utvrdjivanje kaptola. Ulica Opatovina. — 2ivot i obi£aji u kap- 
tola: Naimeoovanje kanonikah. Kaptol pod zaStitom krnoe. 

— Borba o stolici biskupije zagreba^ke. — Povlastice zagr. 
kaptola. Kaptol kao vjerodostojno mjesto. Kaptolskt pe6at. 
Zadru^ni iivot i aprava a kaptola. Kaptolska desetioa, mal- 
tarioa i brodarina. Kaptolske sjednice. Pedepse za izgrednike. 

— Sbor prebendarah stolne crkve, ojegova uprava, zakoni, 
posjedi i obveze. BratovStine. CrkveDa slu2ba. — Prvostolna 
crkva, bogosluije, sv. modi i dragocjenosti. — Krvava sinoda. 

— ^upne crkve: laskoali£ka sv. Antuoa; stolna sv. Emerika; 
novoveska sv. Ivana. — Crkveoi redovi: Cistercite, Domioi- 

kani, Franjevci. - Skole. Uboznice. KupaliSte XCIX— CLXXIV 

Sukobi medju gradskom i biskupsko-kaptolskom 
oblasti. 

Nasrtaji i krvave borbe o zemlji^tnom sporu medju kaptolom 
i gradskom obdinom CLXXV— CXCVI 

Gradska okolica. 

Medvedgrad. Susjedgrad. Remete CXCVll — CCXV 

Pripomena o sudbenih osminab. Zakljucak CCXVI 



ARGUMENTA. 

Pajpnft 

1. Anno 1400, 16. Augusti. Zagrabiae. Coram magistratu communitatis civit. 
montis Grecensis Andreae Paljan civis heredes herciscunt I 

2. Anno 1401, 7. januarii. Zagrabiae. Eberhardus episc. zagrab. decessorum 
suorum exemplum sibi ad imitandum proponens, ecclesiae cathedralis 
praebendariis vini frngnrnque decimam condonat 2 

3. Anno 1 40 1, 13. martii. Zagrabiae. Commonitas ciTitatis montis Grecensis 
coram capitnlo zagrabiensi contra Sigismundam regem de possessionibus 
HraSda et Petrovina, quae nobilibus de Sased condonatae sunt, recusat. 3 

4. Anno 1 401. Magistratus ciTit. zagrab. cambium inter Emericum praeben- 
darium et Michaelam ac Demetrium cives de quadam vinea, ratum habet. 4 

5. Anno 1402, 14. februarii. Zagrabiae Eberhardus episc. zagrab. cano- 
nicos zagrabienses libera arbitria de suis ipsorum bonis per testamentum 
agere posse cofirmat 4 

6. Anno 1402, I. maji. Zagrabiae. Communitas civitatis montis Grecensis 
ne nobiles de Sused possessiones, quae HraSda et Petrovina yocantur, sibi 
assumant, recusat • • 6 

7. Anno 1402, I. maji. 2^grabiae. Vicebani et comites comitatus zagrab. 
a communitate civitatis montis Grecensis impensas in causa adversus Ni- 
colaum Pravdii* acta, toleratas esse testificantur 7 

8. Anno I404, 24 aprilis. Budae. Sigismundus Hungariae etc. rex, merca- 

tores zagrabienses ex qualibet exactione tributaria eximit 7 

9. Anno 1405, 14 Junii. Zagrabiae. Eberhardus episcopus zagrabiensis com- 
munitatem civitatis montis Grecensis quadraginta marcas pro annuo tri- 

buto regi soWendo, sibi pependisse, profitetur 9 

10. Anno 1406, 10. januarii. Budae. Sigismundus Hungariae etc. rex privi- 
legium Belae IV. regis de libertatibus civibus civitatis montis Grecensis 
concessis, confirmat 9 

11. Anno 1406, 13. januarii Budae. Sigismundus Hungariae etc rex, Eber- 
hardo episcopo zagrabiensi mandat, ut civitatis montis Grecensis curam 
totamque ipsius iurisdictionem sibi Committat If 

12. Anno 1406, 13. januarii. Budae. Sigismundus Hungariae etc rex com> 
munitatem civitatis montis Grecensis die strennarum tributum, quod debuit, 

sibi pependisse contirmat 12 

13. Anno 1407, 8. Augusti. Vicejanitores regis communitatem civitatis montis 
Grecensis sex florenos pro centum, qnolibet anno solvendos, regio aerario 
pependisse testificantur 12 



CCXX Argumenta 

Pagina 

14. Addo 1408, 9. januarii. Caktornjae. Barbara Hungariae etc. regina, rege 
absente, communitatis civitatis GrecenMs legatorum adventum differt ; Com- 
munitatique curam vigilem et solertem, at civitas custodiatur et conser- 
▼ctur, commendat 1 3 

15. Anno 1408, 28. septembris. Samobori. Barbara Hungariae etc. regina, 
communitati civitatis montis Grecensis tempus ad solvendum vinorum fru- 
gumque partem sedecimam prorogat usqae ad regis adventum eiusque 
constitutionem 14 

16. Anno 1409, 6. Jnlii. 2^grabiae. Andreas episcopus zagrabiensis, Eber- 
hardi eptscopi donationem, qua ecclesiae cathedralis praebendarii de de- 

cima episcopis zagrabiensibus solvenda liberantur, confirmat 15 

17. Anno 1413, 6. aprilis. Kapronchae. Barbara Hungariae etc. regina, Ci- 
sterciensium zagrabiensium abbati mandat, ut possessio Cmi-otok secundum 
legationem testamentariam tantummodo civi cuilibet zagrabiensi aren- 
detnr et in feudum tradatur 16 

18. Anno 141 3, 18. Augusti. Zagrabiae. Coram magistratu civico Michael 
Thaar domum suam Stephano lapicidae Sochsnam 4 flor. auri vendit. 17 

19. Anno 1414, 13. Jullii. 2^grabiae. Eberhardus episcopus zagrabiensis, 
parte decimarum mensae episcopalis in comitatu de Moravde condonata, 
perpetuam altariam in collegio praebendariorum condit 17 

20. Anno 141 4. Stephanus Herwat civis duas vineas in Davidovec, salvo 

jure montano eccl. Novovillanae, 6 flor. auri emit 19 

21. Anno 14 1 5. 25. aprilis. Zagrabiae, Communitas civitatis montis Grecensis 

de Antonii civis hereditate ex eius testamento statuit 19 

22. Anno 1 41 5, 28. octobris. Zagrabiae Coram communitate civitatis Gre- 
censis Andreas, litteratus et civis, incultam suam vineam et silvam Gre- 
gorio, scriptori librorum, sex pensis denariorum vendit 20 

23. Anno 14 1 6, i. Junii. Synodus Constantiensis abbati Landstrassensi mandat, 
ut de postrema injuria capitulo a communitate montis (}recensis illata 
inquirat 21 

24. Anno 1417, 14. februarii. Zagrabiae. Eberhardus episcopus zagrabiensis, 
capitulo mandat, ut praebendariorum collegium in eius consvetudinibus, 
fructuumque et proventuum perceptionibus defendat, neve praebendariorum 
collegium parocho cuilibet quartam parochialem solvat 22 

25. Anno 1417, 24. septembris. Zagrabiae. Capitalum zagrabiense, commu- 
nitate rogante, privilegium a Sigismundo rege de libertatibus editum 
mittit 23 

26. Anno 1418, (28. Junii?). Budae. Petrus Forga^ magister curiae reginalis, 
sibi anniversarium censum sex flor* pro centum a communitate montis 
Grecensis solutum esse testificatur 24 

27. Anno 1419, I. octob-is. Zagrabiae. Dionysius banus communitate precante 
fore ut eius libertates defendat, se obligat, idemque omnibus comitibus 

etc. mandat • • • • 25 

28. Anno 1420, 2. octobris. Zagrabiae. In causa, quam communitas montis 
Grecensis in capitulum agebat, comites zagrabienses sese potestatem com- 
munitatis in ius vocandae non habere profitentur 26 

29. Anno 1421. mense Julio. Injuriae a capitulo zagrab. civibus Grecensibus 
illatae referuntor 27 



Argumenta. CCXXI 

Pagina 

30. Anno 1422, 17. Junii. In Solnok Sigismundus rex severe mandat capi- 

tulo, ne cives ab agris colendis impediat • 27 

31. Anno 1422, mensibus: majo, Junio, Julio. 2Uigrabiae. Injuriae a capitulo 
zagrab. civibus Grecensibns illatae referuntur 28 

32. Anno 1422, 7. septembris. Zagrabiae. Johannes episcopns zagrabiensis, 
cives zagrabiensest qui armata manu capitulum agressi sunt magnamque 
cladem fecerunt, excommunicat 30 

33. Anno 1422, 7. decembris. Posonii. Sigismundus rex Slavoniae bano mandat, 

ut suo nomine cives zagrabienses defendat 41 

34. Anno 1423, 16. Junii. Zagrabiae. Communitas civit. montis Grecensis 
coram comitatu zagrabiensi de quibusdam ^uis possessionibus a Sigismundo 

rege nobilibus de Medved et Sused condonatis recusat 42 

35. Anno 1423, 16. Junii. 2^grabiae. Communitas civit. montis Grecensis 
coram comitatu zagrabiensi recusat, ne Johannes episcopus et Rudolphus, 
eius frater, nobiles de Alben, ex quibusdam communitatis possessionibus, 

quas illis rex dono cessit, fructum capiant 42 

36. Anno 1423, mense octobri. Coram Mathio de PaloCh jndice curiae regiae 
Georgius can zagrab. litteras inquisitorias contra civitatem montis Gre- 
censis exhibet 44 

37. Anno 1423, 23. novembris. Krapinae. Hermanns, Cileae comes et Sla- 
voniae banus, de causa, quam communitas in Michaelem, Petri pellificis 
filium, agebat, regem certitiorem reddit 44 

38 Anno 1423 2. decembris. Albae. Communitas civit. montis Grecensis 
coram capitulo albensi recusat, ne Johannes episcopus et Rudolphus, 
eius frater, nobiles de Alben, ex quibusdam communitatis possessionibus, 
quas illis rex dono cessit, fructum capiant 46 

39. Anno 1424, 14. januarii. Zagrabiae. Capitulum zagrab. eccl. litteras Her- 
mnni, comitis Cileae et bani, quibus de causa, quam communitas in Mi- 
chaelem, Petri pellificis tilium, agebat, regem certitiorem reddit, transummit 47 

40. Anno 1425. Communitas civitatis montis Grecensis de mercatu, industria 

ac securitate severa edicta emittit 47 

41. Anno 1425, 25. martii. In Thata. Sigismundus rex Johanni episc. zagrab. 
praecipit, ut fines terrarum communitatis civitatis et capituli zagrab., de 
(^uibus jus ambigitur, exploret 50 

42. Anno 1425, 25. Julii. Zagrabiae, Communitas civitatis montis Grecensis 
accipit condiciones, (juibus Johannis Albeni bani legatum in usum za- 
grabiensis monasterii s. Francisci collatura est 51 

43. Anno 1426, 19. februarii. Zagrabiae. Communitas civitatis coram capitulo 
zagrab. de possessionibus Hrasia et Petrovina, quas Sigismundus rex no- 
bilibus de Sused condonavit. identidem recusat 43 

44. Anno 1 426, initio mensis martii. Facinora civis Andreae Stepkovid, quae 
perpetraverat, referuntur 54 

45. Anno 1426, 24. Junii. In arce Medved. Johannes, Corbaviae comes et 
Croatiae banus, Johanni Novakovid possessiones quasdam sub Medved 
sitas, donat. — Noia bent: I Documentum hocce errore calami illatum 
pertinet ad annum 1 526. 54 

46. Anno 1426. Injuriae a capitulo civibus Grecensibus illatae, referuntur. 55 

47. Anno 1427, 20. Junii. Po2egae. Capitulum s. Petri de PoXega cventum 



CCXXII 



Arguments. 



48. 
49- 
50- 

54* 

55^ 
56. 

57 
58. 

59. 

60. 
61. 
62, 




Pitgjna 
eiquisittouis inter capititliim Zji^rab, et commuaitatem cmUtis actac de 

iDJaria in Jaran vico commissa Si^ismnndo regi refcrt .,,,.. ^g, 

Anno 1427, 9« Aag^usti. Zagrabiae. Capttnlnm zagrab. 283. Horeais auHt 
quos a parochia Nov ovi liana necessitate cogeate mutnatum est, tria prae- 

dtola : Savilde, Otok et PreTlaka, dat pignori ♦ - 58 

Anno I427, 24, August!, Zograbiae, Johannes episcopus zagrabiensis, de 
Eberbardo decessore pio exemplum capiens, collegio praebendanorum 

roemae episcopalis decimam Tini frumentique dono dat ^ • - • • 6t 

Atmo 1427* Civitas montis Grecensis terram praebendalialem Otok, 

occupat — * » . . . ...,,,... , 62 

Anno 1427^ Injariae a capitnlo civibus Greceosibus illatae, refenintur^ 
Anno 1428, 25, febmarii. Zagrabiae. Communitas civiCatIs zagrab. vineam 
suam desertam et inforestam Francisco, Mikec filio, molitori, censu anni- 

▼ersario permittit • » » * , 63 

Anno 14281 4, Junii, Zagrabiae, Johannes episcopns zagrabiensist in 
caasa de qtiarta testamentarlae disposltionis solvenda a praebendanis 
ecclesiae cathedralis rectoribns parochialis ecclesiae .s Marci acta, bene 

existimat de praebendariortim collegio » ■ » < - • ♦ 64 

Anno 1429, K jannarii, Zagrabiae. Johannls episcopi judicium, quo prae- 
bendarit ecclesiae cathedralis a legatorum quarts parochiali rectoribus 
ecclesiae s. Marci solvenda liberantur, a notario pabMco litteris con- 

signatur ,,.,,.... , , ,-,,,.... 66 

Anno 1429. Communitas ctvit Grecensis praeciptt, qnomodo claves 

munitionum serventiir • • • ♦ ,.,.»....,,.,..-,... .1, , 67 

Anno 1429. Coram magistratn civico Briccius olim judex vacunm fundum 

Stojkonis Agatiii 3 fior. emit • - » • » • » 68 

Anno 1450, 2. aprilis. Tymaviae, In comitiis Posonieosibus neocosae 

monetae valor determinatur *,*.,,-.,....,,,.. 

Anno 1 43 1, 19. septembris. Zagrabiae. Georgius, filins ducis de Mar- 
cha1i» quod attinet ad curruum rotas, quas exercjtus ejus in Italiam pro* 
dciiacens Zagrabiae a Nicolai de Gara jobagionihus, persoluto priu^ pretio, 
vi acceperat, com munita tern mentis Grecensis innocenlem esse declarat. 58 

Anno 1432, 3. JuDii. Zagrabiae. Legati communitatis civitatis et rectures 
parochialis ecclesiae s« Marct cum Tboma, canonico 6asmenst, de nonnu- 
Rmm Friderici institoris rcmm et bononim rcccplioue coram capitulo 

za^rab. pactionem faciunt , . - . ♦ , jO 

Anno 1432. Xnjuriae a capitnlo ^agrab. civibus Grecensibui; illatae, re- 

fertintur » « .,♦....,.., 71 

Anno 1432, 12, septembris Senis in Italia. Civitas monti« Grecensis 

terras capituli zagrab. Rabu6 et Grmlje occupat * - , - , , 71 

Anno 1432. Matbias de Paloch judex curiae civitati montis Grecensis 
in causa, qoam de Otok agebat^ terminum in judicium comparendi prae- 

figit ' • ' 71 

Anno 1433, 14. marcii. Quinqueecclesiis. A Johanne Albeno, episc. 

^agrab.f pia legata testamento relinquuntur ^2 

Anno 1433, 15. aprilis. Casmae. Capitutum dasmcose, postquam vim 
civium zagrabiensium posisessioni capituli zagrab. RudeS illatam exqni- 
sivit, Sigismnndu regi refert 74. 




65. Anno 143 J. Jttnii. Zagrabiac. Hcrmanus Cilcae comes et banos, qui* 
bttsdAin pcrsouis miindat» ut fines communi talis civil. Greceasts ct CA- 
piiuli in ▼icis Rttdci* Vrab& et Gnolje sitii, de qtubus jas ambigitar, 
cxploreat • .......,*. 76 

66. Anno 1433. 20. Julii Romae, Sigismaadas, Hungariae etc. rex, Rudolpho 
Albeno, nobili de M^dved mandat, ut tj. Johanit Albeni, episcopi ita* 
graMensJs, testameDto dimidiam pretii eastri Kavar et civitatts Kaproncae 
testamenti execatoribu.s a*i<»]giiet • ■ - , , . jj 

67. Anno 1433, id, octobris. Basileae, Stgismiiados, Hungariae rex Rudolpbum 
Albenunit qoi ex Johaniiis Albem epi&copi testameato dimidiam pretii 
eastri Kavar et civitatis Kapmncae testameoli execntoribus non assig* 
naviC, repreheodit, eiqae poenam mioitatur - « • 78 

68 Anno 1433* 7. septembris. Badae. Matbeujii de Paloch jadex ciinHe„ ca- 
pitnlo dasmcnsi mandat, ut commUDitatem montis Greccnsis propter vim 
eapitalo zagrab» illatam, per legatum in jus dncat ■ - • ■ . - yq 

(it) Anno I433r 22, decembris, Basileae. Sigismundus Huagariae etc rex, 
communitati montte; Grecensis imperat, ne impediat, quomioui Ttircorum 
invasionis roetu, capitulam xagrablense turrim * Popov turen* vocatam 
sitamqae in communitate reficiat atque maniat » ,,....,...,.. g^ 

70. Anno 1434., 16 martii. Basileae, SigismuDdus HangmrUe etc. rex, Georgio 
archiepiscopo strigoniensi mandat, ut 10 ius vocet Rudolpbum Albenum, 
qui legalum ab Jobanne Albeno episcopo ecclesiae catbedrali zagrabiensi 
relictum adhuc non solvit ♦ ♦ - - ♦ 87 

71. Anno 1454, t». Julii. Zagrabiae. Mathaeus Talovac, epiacopatoa zagrmb. 
gubemator, indicit, ne sola quaedam litigiosa* quae post Johannis Albeoi 
cpiscopi mortem inter capitulum et eonununitatem civitatis relicta sunt, 
colantur, prius quam permiscrit • * - ♦.,.,..,.., $q 

72. Anno 1434. 6. Julii. Zagrabiac A Mathaeo Talovac, episcopatns £agra- 
bieni^is gubernatore, €ommimita<; civitatis /agrab., quae hortum cathedralis 
ecclesiae s. Emerici devastavit, centum marcia deaarioruiD mulctatur * • 92 

73. Anno 1434. 8. Julii. Zagrabiae. Johannes Ci^itercensium zagrab. abba^, 
Rndolphum Albenum a fte in jus e»se vocatum, quia Johannia Albeni 
epificopi legatum ecclesiae zagrabien$i non so1verit» Georgio archjcpiscopo 
attntiat .*....... 94 

74. Anno i434t 25 Julii. Casmae. Coram capitulo ^asmeost Rodolphns 
Albeuus, nobilis de Mcdvcd, Jobaouis Albeni episcopi legatum capitulo 
zagrab. perfecte expendit* • • - * » . . 96 

75. Anno T434, 25. Julii, Casmae. Coram capitulo ^asmensi, Rudolphus 
Albeou!^, nobilis de Medved, po^fRessionibus Kraljcvec, Cerje, Kobiljak, 
Sviblje ct Natl, quas Eberbardus episcopus cathedrali ecclesiae »agra- 
biensi in perpetuam altar iam reliquilf se abdicat easrjue capitulo admi- 
nistrandas tradit *...♦♦... gg 

76. Anno 1434» 7, septembris. Zagrabiae. Hermannns, Cileae comes et 
Croatiae bauus* maudat capiiulo ^smensi» ut oLpttnlatn lagrab, in Icgi* 
timam possessionem Kraljevec etc, statuatur »,,.».,,... . . » . . 101 

77« Aeno 1434* 14. »eptcmbris. Posooii, Sigismundns rex civltati montis Gre* 
censis in caui^a. quam de quibu»dam terris agebant, novum lenniaum in 
judicium comparendi praetigit • • • • • • « I02 




CCXXIV 



Argutfunia. 




78. AjLOf) 1434* 23. scptembris. Ca^mae. CapUulum ^asoieiise imntiat capi- 
tttlom scagrabiemtc in possesSioneni Kraljerec etc. sine contradicttoac esac 
atAltitum • toa 

79. Anno 14541 23, septembris. Cannae. Capitulnm ^istoenie Mathaco Pi- 
loch, curiae judice cogeote, commatiitalem civitatis zagrab. a se in jus 
vocatam esse Sigismundo regi rcfcit * * - IQJ 

80. Anno 1434. lojnriae a capitnlo zagrab. dvibus Grecensibns tl]atae» re- 
fenintur 104 

81 Anno t435i l januariir Zagrabiae. Johannes^ Cistercit. zagrab. abba^, 
commtinitati civitatis ^agrab. exemplar regis Sigismundi l]tterarum» quibus 
commanttas civesque in tutelam assumuntiir, defert 105 

S2 Anno J435» 14. jaauarii. Albae. Conventui^ Crucifenoniii) de Alba, le- 
gatos quidem clvitatis montis Grecensis contrii nobiles dc Sused die 
prae^tituta advenisse, iiobile» aatem de Sused frtiAtra esse ex^pecUtoi, 
contirmat ...**.«....-.-.» ♦ ..•..»•* 106 

83. Anna 143$. P**** dominicam Laetare, Posonii, Sigisraundus rex cansam 
inter capitulum et ctTitatem montis Grecensis ad judicium baoalc trans* 
mittit ' ' • " ' 107 

84. Adoo l45Sr 29, martii, Posonii Sigismnndus Huagariae etc. rex. Her- 
manno bano pmecipit, nt in causa, qtiae inter communitatem dritiitis 
et nob lies <le Sused de possession! bns Petrovina HraSda et biljakoviaa 
agcbatur^ rem judicet • » ,,...... , 107 

85. Anno 1435. Injuriae a capitulo za^rab. civibos Grecensibus illatae, re- 
feranluT • * « . . loS 

86. Anno 14351 10. Angnsti. Bninae. Sigismundns Hnngariae etc. rex, Ma- 
thaeo Talovac, eplscopatus zagrab. gubematori, eiusque fratri tnandat, 
ut capitulnm in fnictum agrorum a communitate civitatis ei ereptorum 
restituat ...*♦.♦.,.*.♦...* ♦.....,...,.,•,... , . j j j 

87. Anoo 1435} 7^ octobris. Sigismnndus, Hungariae etc. rexi commuoitflte 
civitAtis rogante antiquum Belae IV. privilegium de libertatibus ei con- 
ccssis confirmat • 113 

88. Anno (435, 7. novembris, Basileae. Synodus Basilienaisi epi»c, Quioque- 
ecclesicnsi praecipit ut capitulum zagrabiease defendat .... ^ •...-, . n 5 

89. Aruo 143s. ^' novembris, Posonii Sigismundus, Huogariae etc. rex» 
omnibu$> tributariis et vicetribulariis mandat, ne a ci?ibus montis Gre- 
ccnsis uUnm tribotum petant neve exigant • ■ • - »«.*.,.,. 1 1 «. 

90. Anno 1435, 8, novembris. Posonii Sigismundns, Hnngariae etc. rex. 
communitatem civitatis montis Grecensis, si contra quoscnuque ordine 
judiciario coovicta erit, in omnibus mnlctis solvcndis a portione judr- 
ctaria relai(at •.♦.♦•** ♦ ..,,».»» wd 

9r. Anno 1435* 9* novembrfs, Posonii. SigtsmunduB, Hungariae etc rei, 
capitulo ecdedae .\lbae regalis mandat, ut viium mi Hat, tjui cum ipsius 
legato communitatift dvitatis montis Grecensix possessiones reambulet 

csuunique metas renovet -• -^ - .- ».- * 117 

Anno 1435, f9. uovembri*). Zagrabiae. Capitulnm zagrab. cotnmtinitate 
civitatis monlis Grecensis rogante. prtvile^iuro a Sigi2»mttnda rege dct 
libertatibus editum mittit • * ••....*••• , • . • . 524 



■Sft 



Argumenta, CCXXV 

Pafpna 

92. Anno 1435. 16. Decembris. In Prodavic. Mathaeus TaloTac banns, 
omnibus hominibus possessionatis, qui tributa tenent, mandat, ne Si- 
gismundi regis jussu a civibus zagrabiensibus ullum tributnm exi- 

gant 118 

93. Anno 1436, 8. februarii. In DraSelc. Mathaeus Talovac banns, ut 
communitati civitatis victualia per fratrem suum hominesque suos 
comsumpta restituat, residuitatem pecuniariae taxae regio mandato 
impositae, relaxat communitati 1 19 

94. Anno 1436, 12. februarii. Zagrabiae. Exactores taxae praedictae (i. e. 
54 flor.) communitati civitatis montis Grecensis exigendam et debita 
victualium, quae Petrus Talovac cum sua familia in eadem civitate 
fecisset, communitati exsolvendam sese commisisse in publico profi- 
tentur 120 

95. Anno 1436. Injuriae a capitulo zagrab. civibus Grecensibus illatae, 
referuntur 121 

Anno 1436, 3 Julii. A Sigismundo Hungariae etc. rege, Eberhardi 
Alben episcopi zagrab. legatum arae s. crucis in eccl. cathedrali 
sancitur 525 

96. Anno 1436, 7. Augusti, Sub castro Zyri Mathaeus Talovac banus, 
egregio Stephano Bickele de Zelinavar, et comiti, vicecomitibus, ju- 
dicibusque nobilium comitatus zagrab. praecipit, ne in causa, quae 
inter communitatem civitatis et capitulum de litigiosis agris agitur, 
judicium faciant, priusquam ipse decreverit 122 

97. Anno 1436, 12. Augusti. Iglaviae. Sigismundus, Hungariae etc. rex, 
Mathaeum Talovac banum vituperat, quod litigiosos quosdam agros 
capitulo zagrabiensi adjudicavit, litigatoresque in suum jus citat •••• 123 

98. Anno 1436, 14 Augusti Iglaviae. Sigismundus, Hungariae etc. rex, 
judici curiae et Slavoniae regni bano mandat, ut ad ipsius adventum 
in causa, quae inter communitatem montis Grecensis et capitulum 
agitur, judicium differant 124 

99. Anno 1436, 13. septembris. Budae. Sigismundus, Hungariae etc. rex, 
cives, qui armati domum tricesimalem impetu facto spoliaverunt et 
damnum 400. florenorum importaverunt, acerbis verbis vituperat, man- 
datque iis, ut statim spolia reddant 125 

100. Anno 1436, 29. septembris. Magistratus civitatis Grecensis cambium 

inter Michaelem lapicidam et Mathiara sartorem confirmat 126 

101. Anno 1436, \(). octobris. Zagr.ibiae, Johannes, abbas Cisterc. zagrab., 
communitate precante eidem exemplar litterarum regis Sigismundi, de 
litigiosis quibusdam agris tradit • 127 

102. Anno 1436, 23. octobris. Ouinqueecclesiis. Coram capitulo quinque- 
ecclesiensi legatus capituli zagrabiensis de venditione et fructu castri 
Medved contra nobiles Albenos intercessionem facit 128 

103. Anno 1436, I. novembris. Zagrabiae. In tabula banali, in qua inter 
capitulum et civitatis communitatem lis agebatur, capitulum zagra- 
biense Judicium differendum curat 128 

104. Anno 1 4.36, 2 novembris. Zagrabiae. Mathaeus Talovac banus sese 
capitulo et communitati civitatis montis (Trecensis mandasse, ut in 

15 



CCXXVI Argumenta, 

Pagina 
causa, quae de Htigiosis agris agebatur, jusjurandum darent, Sigis- 
muodum regem certiorem facit • • • 1 29 

105. Anno 1436. Facinora Vilhelmi castellani de Medvedgrad judices co- 
mitatus zagrabiensis inquirunt 1 32 

106. Anno 1437, 6. Julii. Zagrabiae. Coram Alexandro, medico, et Paulo 
Astalnok, tutore civium zagrabiensium. Petrus tricesimator communi- 
tatem civitatis postulat, ut peccata contra jura libertatesque ipsius ci- 
vitatis commissa, sibi ignoscantur 132 

107. Anno 1437, 21. decembris Krapinae Fridericus comes Cileae capitulo 
et communitati civitatis sese eorum accusationes Vilhelmi, castri Medved 
capetani, suscipere litigatoribusque justamsententiam ferre esse promptum 
nuntiat 1 34 

108. Anno 1438, 6. januarii. Krapinae. Fridericus et Ulricus, comites Cileae, 
communitati civitatis et capitulo jus commercii promittunt, et una magi- 
stratibus castri Medved mandant, ut civibus zagrab vexandis sc abstinent. 1 35 

109 Anno 1438, 13. januarii. Zagrabiae. Matbaeus Talovac banns, ut de 
injuriis a Vilhelmo, capetano castri Medved, mercatoribus zagrabiensibus 
illatis quaestionem ferat, capitulo 5asmensi mandat 136 

no. Anno 1438, 13. januarii Zagrabiae Mathaeus Talovac banns capitulo 
dasmensi mandat, ut de injuriis a Vilhelmo, castellano castri Medved, 
possessioni communitatis Grafani et mercatoribus zagrabiensibus illatis, 
quaestionem constituat 1 37 

111. Anno 1438, 17. januarii. ^asmae. Capitulum fasmense Mathaeum Ta- 
lovac banum certiorem reddit inquisitione esse repertum omnium inju- 
riarum, civibus zagrabiensibus illatarum, culpam sustinere Vilhelmum 
castellanum 1 39 

112. Anno 1438, 31. januarii. Zagrabiae. Comitatus zagrab. actione a ci- 
vibus zagrab. instituta de injuriis a Vilhelmo castellano castri Medved 
contra vicum Gra^ani et mercatores zagrab. factis quaesitionem esse 
latam nuntiat, culpamque in Vilhelmum confert 1 39 

113. Anno 1438, 31. januarii. Zagrabiae. Comitatus zagrab. civibus prc- 
cantibus inquisitionem de injuriis a Vilhelmo castellano civitatis montis 
Grecensis illatis a se esse constitutam refert, omnesque accusationes 

facit ratas 14I 

114. Anno 1438, 24. februarii. Budae. Coram Alberto Hungariae etc. rcge, 
Ulricus, comes Cileae, et legati capituli et communitatis civitatis assen- 
tiuntur, ut lis de injuriis a Vilhelmo castellano factis ad tabulae ba- 

nalis arbitrium referatur • • • • I42 

115. Anno 1438, 3. martii. Budae. Albertus, Hungariae etc. rex, Mathaeo 
et Petro Talovac banis praecipit, ne communitatis montis Grecensis 
liberae administrationi se immisceant I44 

116. Anno 1438, 4. martii. Budae. Coram Alberto, Hungariae etc. rege, 
judices delecti de injuriis a Vilhelmo castellano castri Medved factis 
dicunt sententiam, quae a rege confirmatur 145 

117. Anno 1438, 16. aprilis. Albae. Coram con ventu Cruciferor urn de Alba, 
capitulum zagrabiense intercessionem facit, ne ex quibusdam regiis 
litteris Fridericus et Ulricus, nobiles Cileae, in castri Medved posses- 
sionem clandestine veniant 15^ 



Argumenta, CCXXVII 



Pagina 
1 18 Anno 1438, 26. aprilis. Casmae. Capital um Jasmcnse, Ulricum, co- 
mitem Cileae, ex sententia tabulae regiae pro injuriis a Vilhelmo ca- 
stellano factis, mulctam die dicta non persolvisse Alberto regi refert, 15? 

119. Anno 1438. Stephanus Bathor judex curiae capitulo dasmensi jubet 
civitatem in judicium citari 1 57 

120. Anno 1 438, 30. septembris. Budae. Stephanus Bathor, judex curiae, 
mandat capitulo 5asmensi, ut peremptorie ad octavas festi b. Michaelis 
archangeli communitatem civitatis montis Grecensis in jus vocet, quod 
iam anno I433. capitulo zagrab, eiusque possessionibus et hominibus 
magnas injurias imposuit I57 

121. Anno 1438, 8. novembris. Remethe. Michael, yicarius conventus Re- 
metensis, communitatem civitatis 60. florenos, legatum dominae Ger- 
trudis, ad usum eccl. b. v. Mariae monasterii Remet. relictum, solvisse 
confirmat 164 

122. Anno 1438, 9. novembris. Budae. Stephanus Bathor, judex curiae, 
identidem capitulo 6asmensi mandat, ut communitatem civitatis, quae 

in curiam venire dubitet, gravibus verbis in jus citet 165 

123. Anno 1439, 23. aprilis. Posonii. Albertus Hungariae etc. rex capitulo 
zagrabiensi possessiones Kraljevec, Cerje, Kobiljak, Sviblje et Nart 

cum omnibus juribus, quae insunt, dono dat 170 

124. Anno 1439, 6 maii. Posonii. Albertus Hungariae etc. rex capitulo 
5asmensi mandat, ut capitulum zagrab. in usumfructum donatarum pos- 
sessionum, quae vocantur Kraljevec, Cerje etc. inducat 172 

125. Anno 1439, 6. Junii. ^asmae. Capitulum 5aSmense nuntiat capitulum 
zagrab. in usumfructum donatarum possessionum, quae vocantur Kra- 
ljevec etc. nuUo contradictore apparente esse inductum I72 

126. Anno 1439, 27. Junii. Zagrabiae Johannes, Cisterc. zagrabiensium 
abbas, communitati civitatis montis Grecensis exemplar diplomatis Si- 
gismundi regis edit 174 

127. Anno 1439, 3. Julii, Budae. Albertus, Hungariae etc. rex, capitulo 
casmensi mandat, ut communitati civitatis montis Grecensis, quae in 

regis judicium non venit, diem dicat I74 

128. Anno 1439, 13. Julii. Budae. Albertus, Hungariae etc. rex communi- 
tatem civitatis montis Grecensis reprehendit in eo, quod capitulo za- 
grabiensi minatur 181 

129. Anno I439, 28. Julii. Casmae. Capitulum casmense communitatem ci- 
vitatis montis Grecensis in jus esse citatam Alberto regi nuntiat* ••• 182 

130. Anno 1441. 19 aprilis. Prope Sabariam. Communitatem civitatis montis 
Grecensis a Friderico et Ulrico, comitibus Ciliae, exagitari Vladislaus 
Hungariae etc. rex vetat 183 

131. Anno I44I, 6. maii. Budae. Vladislaus, Hungariae etc rex, cives 
montis Grecensis consolatur, certioresque facit sese mandasse comitibus 
Ciliae, ut homines suos a civitatis obsidione removerent I84 

132. Anno 1441, 11. maii. Zagrabiae. Coram capitulo zagrab. Georgius 
presbyter agrum quemdam, qui in Nova villa situs est, ex Constantini 
episcopi Rosnensis testamento altari s. Mariae Magdalenae in ecclesia 
cathedrali exhibet 185 



CCXXVIII Argumcnta. 



Pagina 

133. Anno 1441. 9. Juuii. Zagrabiae. Coram Johanne, Cisterc. zagrab. abbate, 
Conradus RaTsar Sebalclo Majer domum suam, quae est in Opatovina, 
certis conditionibus cedit l8() 

134. Anno 1443, 4. januarii. Zagrabiae. Testamentum Georgii, filii Nicolai, 

dicti Baxa» civis montis Grecensis 187 

135. Anno 1443. 8. januarii. Zagrabiae Coram Johanne, decretorum doctore 
et vicario ecclesiae zagrab., Georgius de Meglech presbyter et rector 
altaris s. Magdalenae cives montis Grecensis injuriarum factamm 
arcessit • 1 89 

136. Anno 1443, 4. aprilis. Zagrabiae. Coram communitate civitatis montis 
Grecensis, Helena, Johannis civis institoris morte viduata, agros suos 
Clementi carnifici vendit 192 

137. Anno 1443, 10. aprilis. Budae. Vladislaus Hungariae etc. rex praecipit 
atque interdicit capitulo zagrab. ne episcopo Benedic(t> obediat 194 

138. Anno I4431 21. septembris. Zagrabiae. Coram communitate civitatis 
montis Grecensis Mathaeus FarkaS Stcphano Sajko carnifici agrum 
▼endit 1 94 

139. Anno 1445. Coram magistratu civico Ambrosius institor vineam suam 
Leonardo sutori, fratrique ejus Emerico 15. flor. auri vendit I95 

140. Anno 1445, 17. decembris. Zagrabiae. Capitulum zagrab. colonos praedii 
Sepnica ab omnibus servitiis et taxis extraprdinariis per duodecim 
annos liberos esse dicit 1 96 

141. Anno 1446, I . Januarii, Zagrabiae. A Benedicto, episcopo zagrabiensi, 
canonicis zagrabiensibus jus testandi confirmatur I96 

142. Anno 1447, 20. maii. Zagrabiae. Capitulum zagrabiense litteras De- 
metrii, episcopi tiniensis, de sua ad episcopatum zagrabiensem trans- 
latione curiae romanae missas, falsas declarat 1 98 

143. Anno 1447, 23. octobris Zagrabiae, Coram comitatu zagrab. commu- 

nitas Grec. a. capitulo agros communitatis contra jus occupari vetat* I99 

144. Anno 1447. Ulricus Cileae comes et banus domum in civitate montis 
Grecensis Thomae institori donat 202 

145. Anno 1449, 8. maii. Crisii. Ulricus comes Cileae, ex quodam Sir 
gismundi regis mandato nobiles possessionatosque homines a civibus 
zagrabiensibus tributum pro merce exigere vetat. 202 

146. Anno 1449, 12. maii Crisi. Coram Ulrico bano et nobilibus regni 
Ladislaus Bickele accusat, quod furem, (jui Ladislai jobagionis bovem 
furto in communitatem civitatis montis Grecensis abegit, deprchendere, 
iudiciumque profiteri neglexerit 203 

137. Anno 1449, 13- maii. Crisii. Coram Ulrico bano et nobilibus regni, 
Henning de Sused incusat communitatem civitatis mentis Grecensis, 
quod viam sub Sused sitam vitavit, novamque viam, quae fert Cra- 
pinam et Stubicam, munivit, ut tributum pro mercimoniis detrectaret. 204 

148. Circa an. I450, mense martio. Magistratus civitatis Caproncae de 
sententia in causa quadam pronuntiata communitatem civitatis montis 
Grecensis percontatur 2o6 

149. Anno 1450, 9. Julii. Prope Zakolcam. Ulricus comes Cileae et banus, 
communitati civitatis montis Grecensis mondat, ut res et bona Helenue, 



Argumenta. CCXXIX 

Pagina 
quae Sudid civis uxor fait, Gregorio cuidam, qui sc ejus nepotem 
fatetur, administranda tradat * • • 207 

150. Anno 1450, 20. Augusti. Zagrabiae. Ulricus, comes Cileae et banus, 
in causa, quae inter Henningum et commnnitatem civitatis montis 
Grecensis agitur, diem constitutam prorogat 208 

151. Circa an. 1450, 21. septembris. Ciliae. Ulricus comes Cileae et 
banus, comitatui crisiensi praecipit, ut causara, quae inter capitulum 
zagrabiense, communitatemque civitatis montis Grecensis de sedecima 
vini et frugum in territorio civitatis montis Grecensis excrescentium 
agitur, ad finem adducat , 209 

152. Anno 1450, 6, octobris. Zagrabiae. Communitas civitatis montis Gre- 
censis, Fridericum banum rogat, at Heningi de nova via munita 
accusationis exemplar, sibi edatur 210 

153. Anno 1450, 24. octobris. Zagrabiae. Fridericus baous capitulo za- 
grabiensi mandat, ut Heningum, qui adversus commnnitatem civitatis 
montis Grecensis litem agens die constituta in judicium non venit, 
mnlctam minitans, in jus citet 210 

154. Anno 1450, 26. octobris. Zagrabiae. Fridericus banus statuit, ut 
Heningus sui juris tributi a civibus montis Grecensis exigendi testi- 
monia, si habeat, ad judicem afferat 211 

155. Anno 1456, 30. octobris. Zagrabiae. Coram capitulo zagrab. com- 
munitas civitatis montis Grecensis occurrit Heningum abjudicata tri- 

buta a se ipsa flagitare 213 

156. Anno 1450, 29 novembris. Zagrabiae. Capitulum zagrab Heningum 

de Sused in bani judicum vocatum esse Friderico bano nuntiat**** 2I4 

157. Anno 1 45 1, 10. maii Zagrabiae. Coram Friderico bano et regni nobi- 

libus communitas civitatis montis Grecensis intercessionem facit 
Heningo de Sused, qui jam bis condemnatus, a civibus tributum pro 
merCe flagitat 2 1 5 

158. Anno 1451, 28 maii. Zagrabiae. Martinus Cip.'iar commnnitatem 
civitatis montis Grecensis pro domo et agris, quos empserat, 96. marcas 
denariorum sibi solvisse coram capitulo zagrabiensi prae se fert • • • • 216 

159. Anno 1451, 17 Augusti. Zagrabiae. Communitate civitatis montis 
Grecensis precante. comitatus zagrabiensis inquisitione constituta, 
Heningum iam conderonatum, a mercatoribus zagrabiensibus tributum 
exposcere reperit 217 

160. Anno 1 45 1, 25. octobris. Zagrabiae. Coram notario publico Helena 
quaedam, (leorgii et Stephani canonicorum coctrix, quinque annorura 
jam non acceptum (juestum suum, praebendariorum coUegio pro 
animae suae parentum<iue suonim salute dono dat 2l8 

161. Anno 1452, 2. fehruarii. Zagrabiae. Coram Urbano, villico vici Lati- 
norum, Ursula domina et Givan, cives civitatis montis Grecensis, 
Andreae canonico terram suam arabilem quinque flor. auri vendunt- • 219 

162. Anno 1452, 29. maii. Zagrabiae. Legationum testamentariarum a s. 
Marci parochianis monasterio Cisterciensium zagrab. factarim, portio 
canonica parochis s. Marci in civitate commuuitatis rauntis (irecensis 

a Benedicto episcopo addicitur 220 



CCXXX Arsumenta, 

Pagina 

163. Anno 1452, 5. Junii. Zagrabiae. Coram capitulo zagrab. Nicolaus de 
Beleslovec et Catbarina Praydi^, eius filia, a communitate cmtatis 
docvmenta possessionis oppignorata sibi restituta esse profitentuT • • • 225 

164. Anno 1452, 4. Augosti. Krapinae. Fridericus comes Cileae et banus, 
capitulo zagrabiense precante concedit, at a nobilibus regni Slavoniae 
ad cnltum divinum in ecclesia cathedrali augendmn possessiones 
donentnr • • • 227 

165. Anno 1452, 30. novembris. In castro Sanac. Fridericus, comes Ciliae 
et banus, universitati nobilium comitatus zagrab. mandat, ut causam, 
quae iter communitatem civitatis et Heningum de Sused de tribute 
agitur, absolvant • 228 

166. Anno 1452, 6. decembris. Zagrabiae Monasterio s. Francisci zagra- 
biensi pistrini legati usus a magistratu zagrab. transcripto documento 
confirmatur 229 

167. Anno 1453, I. januarii Varasdini. Catharina» comitissa Ciliae, tribu- 

turn acceptum commnnitati civitatis testatur 230 

169. Anno 1453* martii. Budae. Ulricus, tavemicorum regalium magister, 
communitati civitatis mandat, ut sutoribus in pristinis etiam porro 
negotium gcrcre concedat 231 

170. Anno 1453, I. Junii. Cileae Fridericus Cileae comes et banus comi- 
tatui zagrabiensi praecipit, ut nobiles campi zagrabiensis ad solvendas 
capitulo decimas compellat • 232 

171. Anno 1453, II. Junii. Zagrabiae. Coram magistratu civitatis Mathaei 
FarkaS civis heredes monasterio s. Francisci zagrabiensi legatum 
tradunt • 232 

172. Anno 1453, 13. Augusti Romae. A Nicolao V. papa abbati Cister- 
ciensium zagrab. datur |>otestas, ut eius nomine statuta hospitalis 

s. Elisabeth siti in capituli area recenseat, probetque 234 

173. Anno 1453, 24. Augusti. Viennae Ulricus Cileae comes et banus 
litteras Johannis episc. de decimis campi zagrabiensis ratas habet • • 236 

174. Anno 1453, 6. octobris. 2^rabiae A Mathia, abbate Cisterc. zagrab., 
statuta hospitalis s. Elisabeth nomine papae approbantur 236 

175. Anno 1453, 25. octobris. Zagrabiae. A Friderico, Ciliae comite et 
bano, dies in causa, quae inter communitatem civitatis et Heningum 

de Sused agitur de tributo exigendo, constituetur 239 

176. Anno 1453, 13. novembris. Zagrabiae. Plebani civitatis zagrab. 
Mathiam priorem Praedicatorum, totumque conventum coram populo 

in ecclesiis parochialibus a se proscriptos nuntiant 240 

177. Anno 1453. Coram magistratu civico exsecutoces testamenti Nicolai 
sutoris illius arvum Thomae civi 32 flor. auri vendunt. 241 

178 Anno 1454, 20. maii. 2^grabiae. Fridericus, Ciliae comes et banus, 
in causa, quae inter communitatem civitatis et Heningum agitur, iterum 
diem constituit. 241 

179. Anno 1454, 28. Junii. Zagrabiae. In Petrum Sloterke<^ archidiaconum 
propter falsariam cuiusdam documenti capitutaris sigillationem poena 
constitttitur. 242 

180. Anno 1454. 2. JuliL Cileae. A Benedicto episcopo zagrabiensi, poena, 

quae in Sloterked archidiaconom constituta est a capitulo, conprobatur. 243 



Argumenta. ^CCXXXI 

Pagina 
l8i. Circa an. 1454. Foedns capitolarium pio electo epi^copo £agrab-*< 244 

182. Anno 1455, 25. Julii Zagrabiae. Petrns Gnndid, qui commnunitatem 
contnmelia affecit, a sponsoribas e carcere pecnnia redimitnr 244 

183. Anno 1455* 31. decembris. Zagrabiae. P«tnis et Benedictus aurifabri 
zagrabienses, ob argentmn restituttim pro theca ad conservandum pueri 
innocentis corpus praeparanda, a capitulo absolTuntnr 246 

184. Anno 1455, 31. decembris. Zagrabiae. Sponsores quidam ob argentum 
datum Petro et Benedicto aurifabris pro theca ad conservandum pueri 
innocentis corpus, quietantur 247 

185 Anno 1456, 1. septembris. Romae. A Calisto III. papa potestas 
dttobus canonicis Zagrab. datur, ut omnes homines scelestos, si pos- 
sessiones monasterio s. Nicolai, ordinis Praedicatorum ereptas non 
reddiderint, excommunicent 247 

186. Anno 14571 8. januarii^ Cileae. Catharina, comitissa Ciliae, commu- 
nitati mittit legatum, qui habet eius mandata 249 

187. Anno 1457, 24. maii. Budae. Ladislaus, Hungariae etc. rex, nuntiat 
se severe mandasse, ut turris lapidea „ Popov turen** appellata, olimque 

a Ulrico, Ciliae comite, occupata, capitulo zagrab redderetur 249 

188. Ano 1457, I. Junii. Budae. Ladislaus Hungariae etc. rex, communitatem 
civitatis, ne Popov turen capitulo reddatur, impedire vetat 25 1 

189. Anno I457» l. septembris. Viennae. Ladislaus, Hungariae etc. rex, 
Johanni Vitovec de Greben bano mandat, ut omnia civium zagrab. 

jura et libertates defendat 252 

190. Anno 1457, 1. septembris. Viennae. Ladislaus, Hungariae etc. rex, 
Johanni Vitovec bano impeiat, ut contra Catharinam, comitissam, 252 
quae ex castello in civitate sito emigrare nolit, civibus auxilium 

fcrat 252 

191. Anno 1457, 1. septembris. Viennae. Ladislaus, Hungariae etc. rex, 
civibus zagrab ignoscit omnes contumelias et injurias, quibus nobiles 
affecerunt 253 

192. Anno 1457. I. septembris. Viennae. Ladislaus Hungariae etc. rex, ci- 
vibus zagrabiensibus mandat, ut Johannem de Gradec notarium in pos- 
sessionem curiae allodialis introducant 254 

193. Anno 1457, 1. septembris. Viennae. Ladislaus, Hungariae etc ex, com- 
munitati civitatis restituit quatuordecim fundos in platea sutonim sitos, 

({uos olim Sebaldus capetaneus communitatis contra leges occupavit. 255 

194. Anno 1457. Catharina vidua Ulrici Cileae comitis castellum suum in 
civitate montis Grecensis civibus gubernandum tradit 256 

195. Anno 1457, 23. novembris. Zagrabiae. Coram magistratu civitatis 
Paulus Filec civis, Philippo sutori, concivi, vineam vendit 256 

196. Anno 1457, 26. novembris, Zagrabiae. Michael, ord. fratrum Eremi- 
tarum, coram magistatu agrum hereditarium Johanni Pivarid civi, 
ejusque heredibus vendit • 257 

197. Aono 1457, 2. januarii Zagrabiae. Coram capitulo zagrab commu- 
nitas civitatis dc injuria a Bogavec Milakovid, rasciano, castellano castri 
Medved, illala recusat 259 

198. Anno 1458, 30 januarii. Budae. Michael Silag7, Mathiae regis no- 



CCXXXII Argutmnia, 

Pagina 
mine, Johanni Vitovec de Greben bano mandat, ut communitatis ci- 
vitatis jura litertatesque tueatur 261 

199. Anno 1458, 10 febmarii. Zagrabiae. A capitulo zagrab. commtiDitati 
civitatis exemplar mandati Michael is Silagy traditur 262 

200. Anno 1458, 11 febniarii Zagrabiae. A capitulo zagrab. communitati 
civitatis traditur epistola Ladislai regis, qua Johannes de Gradec, no- 
tarius regis, in possessionem curiae cuiusdam allodialis, quae olim 
Sebaldi capitanei civitatis fuit, introducitur 262 

201. Anno 1458, 8. martii. Budae. Mathias, Hungariae etc. rex, Thomam 
Zekel, Auranae priorem, se administrationi communitatis civitatis 
iramiscere vetat 263 

202. Anno I458, 16. martii. Budae. Mathias, Hungariae etc. rex, civibus 
zagrabiensibus mandat, at diligenter advigilent, ne homines nocentes 

in civitatem clam immigrent 264 

203. Anno 1458, 8. aprilis. Zagrabiae. Vitus, praepositus capituli zagrab , 
ei Clemens canonicus propter contumeliam canonico cuidam illatam, 
consortio, proventibus et praediis ad tempus qnoddam privantur. • • • • 265 

204. Anno 1458, 12. aprilis 2^grabiae. Capitulum constituit et designat, ut 
canonici aegroti cum sants quaestum sigillationis communicent 266 

205. Anno 1458, maii. Zagrabiae. Coram capitulo zagrabiensi communitas 

civitatis intercessionom facit contra Nicolaum aurifabrum, quia judicium 
civitatis contempsit 266 

206. Anno 1458, 27. maii. Budae. Mathias, Hungariae etc. rex, Johanni 
Vitovec bano mandat, ut civitatis possessionum fines turbatos peragret, 
novosque constituat 268 

207. Anno 1458, 27. maii. Budae. Mathias, Hungariae etc. rex, civibus 
zagrabiensibus omnes contumelias ignoscit, quas nobilibus, quum 
Ulricus comes civitatem occupabat, intulenint 268 

208. Anno 1458, 30. maii. Budae. Coram Mathia rege, communitatis civi- 
tatis legatus de injuria Ulrici, comitis Ciliae, qua multae civitatis 
possessiones in alienas manus pervenerunt, recusat 269 

209 Anno 1458, 2\. Augusti. Zagrabiae. Nicolaus Vylak et Johannes \ i- 
tovec bani capitulo zagrabiensi mandant, ut inquirat damnum 2000. fl., 
quod, quum Ulricus comes Ciliae civitatem occupabat, Nicolaus auri- 
faber et Paulus villicus de Vinica civibus attulerunt 271 

210. Anno 1458, 19 septembris. Casmae. Capitulum casmense, Slavoniae 
banos certiorcs reddit, inquisitione coustituta, a Nicolao aurifabro et 
Paulo villico de Vinica civibus damnum 2000. fl. imporlatuni constare 

211. Anno circa an. 1458. Capitulum zagrab. Mathiam regem rogat, ut 
eclesiae zagrabiensi agri subtracti una cum turri ,. Popov turen ' nomi- 

nata tandem restiluautur 271 

212. Anno 1459, 2. aprili. Zagrabiae, A capitulo zagrab. communitati ci- 
vitatis traditur exemplar epistolae regis Mathiae in qua civitati mandat, 

ut advigilet, ne homines malefici clandestine immigreut 272 

213. Anno 1459, 14. aprilis. Zagrabiae. Coram magi stratu civitatis Helena, 

quae fuit Zijconis uxor, agrum suum Antonio SipraSnid civi vendit* 273 



ArjE^fttenta, 



CCXXXIIl 



214, Anno 1459» S. mail Cnsii. Ab Ulrico, comite Ciliae, aov« dies 
constituitur in causa ioter Heningum ct comnmnit Grcccns, i^fft^ ^m / 
Documentum hocce eixore calami lUatum, idem csl ac Nro 447, ann. 1 449. 274 

215, Anno 1459* 20, Junii. Budae, Mathias Hungariac etc, rex, communitati 
ciTi talis praedicit, ne capitulum a po&sessione munitioiiis vel turris 
i^PapoT turen** nominatae arceatur- ' • - ■ - • * 275 

316. Circa an. 1460. Zagrabiae. Foedas capitalarium contra iiiTasores jarium 

GSDODicaliuTn initnm • ■ ' • • • • • * 276 

217. Circa an* 1460, 14 septembris. In Rakonok, Sebaldas Majemser, 
castcllanus Id RakoDok, possessionem quandam joba^ionatem, sibi ab 
Ulriro, Ciliae comitet donatam, monasterio Cisterciensrum xagra* 
bicni&iam dono dat ad scelera sua, suonimqae parentom expianda * • * 277 

218. Anno 1 46 1, 31. jannarii. Zagrabiae. A capitulo zagrabiensi communitati 
civitatis precanti clausula cjuaedain privilegiomm ei a Stgismondo regc 
concessoTUm, litteris consignata cditur* » .,...». ijg 

a 19. Anno 1461, 8, maii. Zagrabiae. Catharina vidua Ulrici Cileae comitis 
oppida sua ac possessiones in regno Chroatiae Joanni Vitovec, comiti 
Zagonae et strenuis militibus Sigismundo et Ballbasari dc ^Vejspriacb 
62.0DO for, tturi vendit - • - - - - , , 27$ 

230. Anno I46l« 10. septembris. Zagrabiae, Vinandus, abbas Cist cagrab., 
plebanis commuuitatis civitatis Grecens. masdat, ut contumaccs quosdam 
ac excommunicatos homines propter snbtractionem decimarum capituH 
zagrab. in jus voccnt * ♦ . . » ...,,,...,,...,.,.., jgo 

12 1. AuDO 1461. Fratres Praedicatorcs possessionem Blizna monasterio 

Remethensi perpetuo possidendam cedunt • * 281 

222, Anno 1461. Kamenskenses et Remethenses PauHni de Vinimandi 
abbafis illegitime latam seutentlam sedem apostolicam appellant ••• * 38l 

223. Anno 1462« 19, maii. Remethe. Antonius* vicarius ftatram Reme- 
tensium assentitur, ut Dionysius Vo<iopija civts vinea, quam in 
monasterii Remetensis territorio emit, mona&terio obligatus fruatur ^ ^ 23 1 

324. Anoo 1462, 24. maii Budae, Matbias, Hungariac etc. rex, episcopo 
varadinen$i plenum jus omnium bcncficiomm in capitulum aagmb, 
conferendorura tribnit • • * < • • • • • • 282 

22$, Anno 1 462, 30. maii, Hudae. A Mathia, Hungariae etc. rege, ad s. 
Nicolai ord, Praedicatorum monasterium sagrabiense reficiendum recti- 
galia regii vadi in Savo flumine per quinque annos ceduntur-*** '* 285 

^t6. Anno 1462^ tS Junit. Zagrabiae. Capitulum zagrab. communitati civi- 
tatis omnes injurias, proventus decimalii i&vastone illatas, ignoscit • - * 385 

227. Anno 1462. Ab Heremiti? Remethcniibus expensas 100 for aoitin 

causa adversuji daustruia s. Nicolai Zagrabiae toleratas esse- •«.-•• 3S5 

22^. Anno I462. Coram magistratn civico Georgius medicus tuirim et 
fundnm in dvitate montis Grecensts ctvi Martino Ber^tec 23 for« 
anri vendit* , , . . 285 

33$. Anno 1464, 17. januaHi, Casmae. Matbias, Hungariae etc, rex, 
Doroteae, viduatae morte Heningi de Sused, vetat, ut In Slnbica 
possessione a civibus zagrabiensibus tributum et telonium porro petat 386 

SJO. Anno 1464 17 jannarii. Ca&mae. Mathias, Hungariae etc rex, Marltno 

16 



CCXXXIV 



Afgumiitta, 



2J». 



23*- 



253 



2i4» 

237. 



238. 



239* 



240. 



241. 



143, 



243. 



244* 



24s. 



246, 



Pagino 
i]e FrKDgipftaibtis principi mandat, ut io pos&eafionibus sai$ tribotat 

vectig&lUque a civibtu zagrab. petere desinat t * * . 2^7 

Anno I'l64, 24. marlii. Bndae. A Mathiat Haogarie etc. regc, com- 
muniUte civitatis precanl« priTilegium Bcbe IV. rrgis» quo cives 
fttgrabienses a vecligalibus tribttti8qti« pro mcrce pensitandis elibcrantnr, 

confirmatur — * ' • • - 288 

Anno 1464, 24. marlii. Budac A Malhia, Hungariae etc, r«g0» comoiu- 
nitati civitatis precanti privileglum mercatus <]uotannts die 9, Marci 
festo babendt, quod n BeU 1V» rege est conc«sium» confirnuitiir* • ' • 292 
Anno 1464, 20. aprilis. Budae. ^^athiaf, Hungariae etc. rex, totiui* 
Slavoniae banis mandat, ut Uberfatei a Hangarjae regibus, ipsius 
praed«cMSonbnf» capitulo eiutqae dicioni subjectis conieiMS defendant t<)0 
Anno 1464, 25. roaii. Zagmbite. A cupitalo ugrab. in deteniorcs 
wrum a ockkoii delntArum pmnui ooostitiiitar * 1 * • t • • • « • i * * * 293 

Anno 1464. Demetrius a capitulo vicAriiu oipitoliiii digitnr 293 

Anno 1464, 21. octobris. Zagrubiae. A capitulo aigrab. poena taUonU 

conititnitur • > ♦ * * * * ■ •..*...... 294 

Anno I46$» 1$, janumrii, Badae, Mathiaa^ HungarUe etc. r«JL« capitulo 
2agrab« mandate ut canonicis in negotiis piablids abaenkibut omnet 

provcnttt* adminUtret ....,....,.,.- »,.*,.. . 39^ 

Anno 1465, 2, febmarii* Zagrabiae. Coxim Emerioo Zapo1ja« Uano 
etc, capitutum a Commumtate civitatis reum pronuntiatur, quod co* 
mitea Ciliao civitatcm mentis Grcceojsis per vim ceperunt, cique plus 
qnam 20,000 flor. detrimenti importaverunt -...»,.,.♦,.... ... 295 

Anno 1465, 10. mar til. Budae. Coram Matbia, Hungariae etc. regc» 
commimilas civitatis de magnis damnta importatis per borum aliquot 
annorum capituli bonis a cupilulo accusatur ...-»».♦...•...♦ .... ^gg 

Anno 1465, 1 1, martii. Zagrabiae, Coram communitate civitatis Agaes^ 
vidtiata morte Johannii Knnsi^, agrum snum £liae> campanarum fa* 

son, 3 fL vendit * - ♦ * .♦,.,..,... 39$ 

Anno 1465, 5. aprilis Zagrabiae. Inquisitione constituta magna de- 
trimenta a communitate civitatis capitulo profecto eaae adlata Erne* 
ricus de Zapolja et Xicolaus de Vilak bani a comitiUu ^agrab, ccr- 

tiores fiunt • - « * , 2^^ 

Anno 146;, 24. aprilis. Badae, Matbias Hungariae etc. tck^ cuuceditf 
ut quam a civibas tam a oobilibas, dum vivuat» et bora uVtimi, bona 

mona&terio a Nicolai ord. Pracdicarorum legentur • • 300 

Anno 14651 1. Augusti. Budae Matbias, Hungariae etc, reit^ mandat 
abbati Cisterc. Zagrab,, ut Hermanus de Cava ej usque mater ab imme- 
rita excommunicatione liberentur t , . . , . ....,.,,., joi 

Anno 1405, 4. Auguati« Budaa. Matbtafj Hungariae etc. tei, oommo- 
sitate dvilatis precaAte capitulo Mgrab. v«tai| ut a civitatis mercato^ 

ribui pro mcrce tributum ("orro petal * » 302 

Anno 1465, 5. Augnttt, Budae. Cives ai^grabiensea >tokiantum a ma- 
gistro tavaroicarum regalium in jua cltari posse Matbia*, Bungarlne 

etc. rei, identidem contirmat * » • ■ • ♦ ..,*..,♦,.*.*,.. u\ 1 

Aano 1465, 9. Atigutiti Budae. Capituli paupartato iatclWcta^ Malliiu 



Argumenta. CCXXXV 

Pagina 
Hangariae etc. rex. praescribit, ut a capitulo in proximo bello cum 
Tnrdi gercado^ modo aliquot equi ad impedimenta portanda dentur* 304 
347. Anno 1465» 21. Auguati. 2Uigrabiae« Coram capitulo sagrabicmsi com- 
mmitas dvit. mentis Grecensis de Johannis Marati tricesimatoris 
injuria recnsat 3^5 

248. Anno 1466, 16. aprilis. Osvaldus praeficitur in episcopum sagrablensem 306 

249. Anno 1466, 26. aprilis. Mathias Hungariae etc. rex capitulo zftgra- 
biensi veniam ct impunitatem dat 306 

250. Anno 1466, 23. Augusti. Zagrabiae. A Mathia, Hungariae etc, rege, 
societatum statuta: pellificum et nrtificum frenorum ac corrigiatorum 

in civitate montis Grecensis confirmantur 307 

251. Anno 1466, 23. Augusti Zagrabiae. A Mathia, Hungariae etc. rege, 
sutorum in civitate montis Grecensis societatis statuta confirmantur* • 308 

252. Anno 1466, 29. septembris. 2^grabiae. Rectoratus altaris s. crucis in 

eccl cathedrali Matheo Kelked confertur 3 10 

253. Anuo 1467, 18. martii. Budae. Ab Osvaldo, episcopo zagrab., sjnodus 
sacerdotum Zagrabiae convocatur • • • • 3I0 

254. Anno 1467, 13. aprilis. Budae. Ab Osvaldo, episcopo zagrab., altera 
synodi habendae Zagrabiae dies constituitur • 312 

255. Anno 1467, 24. aprilis. Budae. Mathias, Hungariae etc. rex, exacto- 
ribus vectigalium coronae, qui sunt Zagrabiae, praecipit, ne pro merce 
supra praescriptum a civibus exigatur 31 3 

256. Anno 1467, 12. mail. Zagrabiae. Sacerdotes zagrabienses de atroci 
impetu, aliisque injuriis a lacis lynodo illatis, Paulum II. pontif. max. 
appellant • • 3I4 

Anno 1467. 25. roaii. Zagrabiae. Thoma, capituli tributario, a com- 
munitate civitatis e vinculis emisso, capitulum zagrab. cum commu- 
nitate civitatis montis Grecensis paeem constituit 527 

257. Anno 1467, 6. novembris. Zagrabiae. Statutum libertatnm capituli 
defendendarum, secretorumque non pandendorum 318 

258. Anno 1468, 9. martii. Agrifte. Mathias, Hungariae etc. rex, cives et 
jobagione^ civit. montis Grecensis, eorum paupertatem miserans, de 
extraordinaria taxa medii fl. solvenda liberat 319 

259. Anno I468, 9. maii. Agriae. A Mathia, Hungariae etc. rege, Benedictus 
Badan, dicator tributi, vituperatur, quod graviorem, quam praescriptum 

est, tributura a civibus exigit 320 

260. Anno 1468, 20. Augusti. Zagrabiae. A Capitulo zagrab. domus in 
Nova ves sita, altari s. Bernardini in eccl. cathedrali ex Jacob arci- 
diaconi testamento addicitur 320 

261. Anno I468, 23. Augusti Zagrabiae. Johannem de Brezovica fundos 
5U0S altari s. Magdalenae oppignoratos cedere nolle a comitatu zagrab. 
capitulo nuatiatur 322 

262. Anno 1468, 19. septemhris. Zagrabiae. A Capitulo zagrab. collegio 
praebendariorum decima in Moravce ceditur 323 

263. Anno 1469, 16. Augusti. Nandoralbae. Georgins Bradac, qui in ci- 
vitate domum emit, ut in numerum civium asciscator, contendit • • • • 324 

« 



CCXXXVI 



Argumenfa, 



Pifiiia 
364. Anno 1469, 3. octobris, Zagrabiae. CommQiiitaf cIvHaKB monHs Gre- 

censis cam capitulo sagr&b, padscitur •.».,, * 335 

26§. Anno 1469, 3. octobris. Zagrabiae, Capital am za^abien se cnin com- 

mnnitite clvit, montis Grecensis ignotis injuriif; pacem compomt**' 328 

266. Anno I469, 17. navembris, Bndae. Mathias Htmgaria« etc rex areAm 
capital] &epibus circumdari, fos!»atis ac propugnacuUs muniri, con- 
cedit ' 331 

267. Anno I47OJ 12. Augu$ti Zagrablae. Coram capitnio sagrabiensi com- 
muaitas civitatis iatercessionem facit, quod a jobagtonibas de Bo£ja- 
kovina civium armenta in pabulo, armata manu erepta sunt' <*-**• • 352 

268. Anno 147 !• 2. januarii. Budae, Mathias Hung. etc. rex, domns cftno- 
niconim et pracbenda riorum zagrab, ex qaoUbet desccnsu militari 
cxitnit • ' - y* ' 333 

369. Anno 147 J, 35. martii, ('aktornjae. Coram notario publico delecti 
capitttli i&agrabiensis postulant, ut 7 1 3. flor., quos Fridcricus Lam* 
bcrger 1cgavit« ecclesiae cathcdrali quam prlmum tradantur *.'.«... 333 

270. Anno 147 1. I. octobris. Budac Mathias, Hungariae etc, rer. noilites 

In canonicorum curiis, posi^essionibu.'^que cotlocan vctal > - > 33,^^ 

271, Anno 1472. 20. mail. Badac. A Mathia, Hungariae etc. rege com- 
munitas civitatis a proventibus mardulinalibus, omnibus taxis, contri- 
buttoneque extmordinaria solvendis, liberatur ►■»...♦ > » 333 

273. Anno 1472, 20 maii. Budae. Mathias, Hungariae etc. rex, mandat 
capitulo albenst, ut civit&s montis Grecensis in legitimam possessionem 
Kraljevec, Cerje» Kobiljak etc, statuatnr » ♦,.♦...,. 336 

273. Anno 1472. 20, maii. Bndae, Mathias, Hungariae etc rei, mandal, 
capitulo albensi, ut communitas montis Grecensis in legittimam posses- 
sionem Dcdidii Cmomerec etc. statuatnr • ..».♦..».»•...........> %\K 

274. Anno I472. 20* maii. Budae. Mathias, Hungariae etc. rex, communitati 
civitati5> ereptat possesiones Dedidi, Cemomerec, Bitek etc. reddit- *• > 330 

275. 1472* ^O' maii. Badae. Mathias, Hungariae etc. rex, communitati 
civttatis ereptas possessiones Kraljevec. Cerje, Kobiljak etc. reddit- • 34 1 

276. Anno 1472, 20. Junii, Albae. Coram capitalo albensi eapitulum za- 
grabtense de possessione Kmljcvec etc, communitati civitatis condonata 
recnsat • • • .,..,*...,,.,*. 3^12 

277. Anno 147^1 1 ^> Julii, Budae. Actione a capitulo Eagrabiensi intenta, 
communitas civitatis de possessione Kraljevec capitulo erepta in 
judicium vocatur a Mathia, Hung, etc, rege ..».«....♦»»..•».♦.,, 344 

27S. Anno 1472, 15, Julii, Budae, Mathias, Hungariae etc rex, Damiano 
Horvat bano constituit, ut ctves in civitatis possessionibus adversuis 
omnnes homines, praecipue adversus dominos castrt Medved defendat« 345 

279. Anno 1472, 1, Augusti. Zagrabiae. Andreas de SSelina praebendarius 

propter pravos mores proscribitur » * ,»,•,,♦.♦,, 3JJ6 

2S0* Anno 1472, 10. Augusli. Budae. Mathias, Hungariae etc, rex, mandat 
bftoo, ut cive& zagrablcnscfi in eorum posssessionibtjK i1a tKsv:i1ilo 
episcopo vi raptis. adver^um Osvalduni defeodat < • • • • 

281 Anno 1472, 6. septcmbrii^. Zagrabiae, Omnes invasioaea ab nnmitnoti^ 
Osvaldi episcopi« capitulique iagtabicndi in commmilitai civitalin 



Argumenta. CCXXXVII 



Pagina 
eiusqne possessiones factae, inquisitione a comitatu zagrabiensi insti- 
tuta, rata© fiunt 348 

282. Anno 1473. 22. januarii. Zagrabiae. Coram magistratu civit, montis 
GrecensiSy Martinus litteratus turrim suam muratam, fundosqae adia- 
centes monasterio Heremitarum de promontorio zagrab. 28. fl. vendit. 350 

283. Anno I473» 14. februarii Budae Mathias, Hungariae etc. rex, patrum 
ord. Praedicatornm salnti consulens, eomm e suborbio intra civitatis 
montis Grecensis mnros recipiendorum ibique prope sacellum s Catha- 

rinae novi coenobii construendi facultatem tribuit 352 

284. Anno 1473, 19 marti. Albae Johannes Tuz de usufmcta possessionam 
Dedidi, Cernomorec etc. a communitate civitatis redimendo recusat • 353 

285. Anno 1473, 22. martti. Romae. Sixtns IV. concedit, ut fratres Prae- 
dicatores sedem suam in communitatem civitatis montis Grecensis 
transferant 354 

286. Anno 1473, 22, martii. Albae. Thomas Tompa, canonicus, nomine 
capituli zagrabiensis possessionam Kraljevec, Cerje, Kobiijak etc. 

Usui fructni, quern commnnitas civitatis perdpit, intercessionem facit - 357 

287. Anno 1473> 23. maii. Zagrabiae. Nicolans Ujlak et Damianus Ho: vat, 
bani, in causa, quae inter communitatem civitatis et Johannem Tuz 
agitur, novam diem constituunt 358 

288. Anno 1473, 23. maii. Zagrabiae. A communitate civitatis montis Gre- 
censis patres Praedicatores excipinntur 358 

289. Anno 1473, 6. Julii. Statutum de area capituli zagrab. munienda • • 359 

290. Anno 1473, 17. Augusti. Zagrabiae. Pyxides sive bombardae manuales 

inter canonicos distribuuntur • • 360 

291. Anno 1473, 24. Augusti. Zagrabiae. Nicolaus Ujlak et Damianua 
Horvat, bani, in causa, quae inter communitatem civitatis et Johannem 

Tuz agitur, dim identidem constituunt 360 

292. Anno 1473, 28. decembris. Zagrabiae. Mathiae regis Hungariae etc. 
epistolae exemplar a capitulo zagrab. communitati civitat. montis Gre- 
censis editur 36 1 

293. Anno 1474, 10. Augusti. Holomuci Mathias, Hungariae etc. rex, 
communitati civitatis montis Grecensis mandat, ut eius bombardam 
conservet 362 

294. Anno 1475, ^*- ™^rtii. Zagrabiae. Elias de Saplonca, vicarius spi- 
ritualis, plebanis zagrabiensibus mandat, ut cives quosdam ad Icga- 
tiones testamentarias collegio praebendariorum tradendas compellant* 

295. Anno I475, *5- "laii. (Jaktornjae. Christophorus Hochburger, capitaneus 
civitatis montis Grecensis, capitulo zagrabiensi mandat, ne cives a Med- 
vesdak livo utendo impediant 364 

296. Anno 1475, ^' J"^"- Budae, Mathias, Hungariae etc. rex. mandat, ut 
lis, <[uae est de rivo Medvesdak, quam primum in judicio compo- 
natur 365 

297. Anno 1475, ^^' Junii Budae. Mathias, Hungariae etc. rex, Osvaldo, 
episcopo zagiab., praecipit, ut communitati civitatis montis Grecensis 
ereptos agros reddat 366 

298. Anno 1475, ** Junii. Budae. Mathias, Hungariae etc. rex, comitatui 



CCXXXVIII Argumenta, 



zagrab. praecipit, ut munii munitionU ciritatia montii Grecttnsii di- 

rutus riBciatur • 367 

299. Aimo 1475. niense Jalio. Zagnbiae. Homines capttulares a dyibns 
zagrabiensibas in mercatn esae Tnlneratoi, nonnnlloiqiie interfectot, 
comitatns zagrabiensis exqnirendo constitnit pro certo 368 

300. Anno 1476, 16. Jnnii, Budae. Matbias, Hangariae etc. rex, comitatui 
zagrab. imperat ut anamqaamque commnnitatis civitatis montls Gre- 
censis qnerimoniam omni tempore excipiat • 369 

301. Anno 1476, 14 Jalii Badae. Mathias, Hangariae etc. rex, abbati 
CisterC. zagrab. mandat, ut irmptione Turcorum imminente diruantur 
tugnria, sub monasterio sita, quae facile accendantur 370 

302. Anno 1476, 20. Augusti. Zagrabiae. Osvaldus, episcopus zagrab, 
capitulo concedit, ut areae capitularis pars sequestretur, mocniis obdu- 
catur, laicisque ad capitulum defendendum detur • • • 302 

303. Anno 1476, 25. Augusti. Casmae. Coram capitulo dasmensi com- 
munitas civitatis montis Gresensis intercessionem facit contra capitulum 
zagrab., quod iudicio regulari citato apud regem earn necis hominis 
cuiu«dam, capitulo subjecti, ream fecit 376 

304. Anno 1476, 28. Augusti. Casmae. Coram capitulo 5asmensi com- 
munitas civitatis contra capitulum zagrabiense recusat, quod cives 
quidam laboratores capituli in munitione constitutos esse aggressi et 

in carcerem duxisse arguuntur 377 

305. Anno 1476, 28. Augusti. Sub Bela. Eustachius, fratrum ord. Praedi- 
catorum conservator, plebanis zagrab. mandat, ut Paulum archidiaconum 
propter injuriam ordtni Praedicatorum illatam in jus vocent 378 

306. Aduo 1477, 7' Jo*iii. Budae. A Mathia, Hungariae etc. rege, privi- 
legium, quo constituitur, in cujas judicium cives zagrabienses vocari 

sit fas, identidem confirmatur 381 

307. Anno 1477, 18. Augusti. Zagrabiae. Statutum de civibus in area 
capitulari locandis 382 

308. Anno 1477, 19. novembris Budae. A Stephano Bathor, judice curiae, 
constituitur, ut a communitate civitatis possessiones capituli Kobiljak, 
Sviblje etc. per injuriam non esse occupatas index et quinquaginta 

cives jurejurando obstringant 382 

309. AuDO 1478, 2. januarii. Zagrabiae. Libertatis privilegium novis hospi- 

tibus in area capitulari congregandis a capitulo zagrab. tribuitur • • 385 

310. Anno 1478, 26. januarii. Casmae. Capitulum 5asmense nuntiat coram 
se Soldinari<^, judicem civitatis, et quinquaginta cives juravisse a com- 
munitate civitatis possessiones capituli per injuriam non esse occupatas. 391 

311. Anno 1478, 17. februarii. Zagrabiae. Statutum de domibus in vico, 
quem capitulum nuper concessit ad habitandum, per capitulares 
aediticandis 392 

312. Anno 1478, 23. aprilis. Budae. Mathias, Hungariae etc rex, Ladislao 
de Egerwara mandat, ut causa, quae jam dudum agitur inter com- 
munitatem civitatis et capitulum, ad finem perducatur 392 

313. Anno 1478, 15. Junii. Budae. Mathias, Hungariae etc. rex, omnibus 
taxarum dicatoribus et contributionum exactoribus interdicit, ne a 
fratribus ordinis Praedicatorum tributum exigant 393 



Argumenta, CCXXXIX 

Pagiiui 

314. Anno 1478, 30. Juoii. Zagrabiae. Obsenranda quedam de sigillatione 

a capitalo constitnuntiir 394 

315. Anno 1478, 14. Julii. Badae. Gabriel, presbyter cardinality Johanni, 
archidiacono 5asmensi, mandat, nt in Johannem, canonicnm zagra- 
biensem, qui Antoniam fratrem ord. Praedicatomm spoliavit, inqaisi- 
tionem constituat 395 

316. Anno 1478, 27. Jalii. Zagrabiae. Johannes, arhidiaconoa ^asmensis, 
mandat plebanis zagrab., at Johanuem, canonicnm lectorem, in jus 
citent, quod Antonium fratrem ord. Praedicatomm spoliavit 396 

317. Anno 1478, 15. septembris. Zagrabiae. Statutum de manitione areae 
capitularis diu noctuque custodienda 399 

318. Anno 1479, 25. Jonii. In Thatha. Mathias, Hungariae etc. rex, 
capitulo zagrab. praecipit, at tarrim suam, quae nominatur ,. Popov 
turen", in communitate civitatis sitam reficiat 399 

319. Circa ann. 1480 Gravamina capituli zagrabiensis Mathiae, Hongariae 

etc rcgi, missa 400 

320. Anno 1480, 8. octobris. Zagrabiae. A Mathia Hungariae etc. rege pelli- 
ficum, selliparium, artificum frenorum et corrigiatorum in civitate 
montis Grecensis societatis statuta identidem confirmantur 402 

321. Anno 1480, 13. novembris. Zagrabiae. Joannes Thuz occupatas capi- 
tuli zagrab. terras, capitulo reddit 404 

322. Anno 1481, 30. januari. Zagrabiae. Michael Orsiag, palatinus, judi- 
cesqae nobilium terminum in causa, quam civitas montis Grecensis 
contra capitulum de possessionibus Kraljevec etc. agebat , itenim 
prorogant 404 

323. Anno 1 48 1, 30. januarii. Zagrabiae. Capitulo zagrab. ad monstrandas 

in curia regia literas de telonio zagrab. termimus constituitur 405 

324. Anno 1481, 22 februarii. Zagrabiae. Communitate civitatis zagrabiensis 
accusante, congregatio generaiis nobilium regni Slavoniae, nobilibus 
quibusdam interdicit, ne a mercatoribus zagrabiensibus tributum pro 
merce cogant 405 

325. Anno 1 48 1, 26. februarii. Zagrabiae. A congregatione nobilium co- 
mitatus zagrabiensis, Osvaldus episcopus vi ereptos agros prataque 
praebendariis rcddere oportere condemnatur 408 

326 Anno 1 48 1, 12. maii. Crisii. A nobilibus regni Slavoniae, quanta te- 
Ionia et vectigalia pro mercibus Zagrabiae et in regno sint solvenda, 

in regni congregatione generali determinatur 414 

327 Anno 1 48 1. Zagrabiae. Mathias Hungariae rex possessiones Stanicae 
viduae Clementis Kis altari s. Hieronimi in ecclesia cathedral! 
adjudicat 417 

328. Anno 1482, mense januario. Zagrabiae. Michael palatinus terminum 

in causa inter capitulum et civitatem montis Grecensis iterum prorogat. 418 

329. Anno 1482, I. februarii. Zagrabiae. Catharina, Mathei Latzarini morte 
viduata, ex Nicolai sartoris dispositione testamentaria, unum flor. 
monasterio remethensi pro fornicis mercede pendit 418 

330. Anno 1482, 30. martii. Budae, Mathias, Hungariae etc. rex, omnibus 
possessionatis horainibua, tribota tenentibus, praecipit, ne a civibus 
zagrab. tributum pro merce exigant • 4^0 



CCXL Argumenta. 

331. Anno 1482, II. Julii. Posonii. Mathias, Hungariae etc. rex, Blasio 
Magjar bano ac Baltasari Ba^an et Petro Bo^kaj nobilibus interdicit, 

ne a civibns zagrab. tributum pro merce petant, neve exigant 42 1 

332. Anno 1483, 25. febniarii. 2^grabiae. Statutum capituli zagrabiensis 
de poena constituenda in ilium, qui clavim scrinii, quo capituli 
sigillum conservatur, die sigillationis non deportaverit 422 

333. Anno 1483, 9. maii. Budae. Mathias, Hungariae etc. rex, omnibus 
nobilibus, qui in possessionibus suis tributa tenent, identidem praecipit, 

ut a mercatoribus zagrabiensibus vectigalia exigere desistant 423 

334. Anno 1483, II. Junii. Zagrabiae. Statutum capituli de foro in area 
capitulari curae capituli iudicis committendo 424 

335. Anno 1483. 17. septembris. Zagrabiae. Mathias Gereb banus, Petro 
Bo^kaj ac Ladislavo Rohfy, omnibusque nobilibus praecipit, ne in 
possessionibus suis a civibus zagrabiensibus tributum pro merce 
petant 424 

336. Anno 1484, 3. maii. Budae. Mathias. Hungariae etc. rex, omnibus 
regni Slavoniae nobilibus severe interdicit, ne a mercatoribus zagra- 
biensis vestigal exigant 425 

337. Anno 1484, 8. Junii. Zagrabiae. Statutum de canonicis cauponas 
exercentibus et de poena constituenda in eos, qui chartis lusoriis 
magna pecunia posita, luserint 426 

338. Anno 1484, 15. Junii Zagrabiae. Robertus praepositus propter diversa 
scelera gradu dejicitur et bcneficio ac capitularium a consorcio 
excluditur 427 

339. Anno 1484, 3 decembris. Zagrabiae. Mathias Gereb banus, omnibus 
nobilibus tributa, quae a civibus zagrab. contra legem exigant, sese 
occupaturum esse, minatur 427 

340. Anno 1485, 16. septembris. Zagrabiae. Statutum capituli dc solidis 

ab unoquoque canonico quotannis companatori solvendis 428 

341 Anno i486, 8. aprilis. Budae. Mathias, Hungariae etc. rex, capitulo 
praecipit, ut Gregorium de Stubica in salis fodinis perquirendis, ape- 
riendisque, adjuvet 428 

342 Anno 1487, 26. januarii. Zagrabiae. Communitas civitatis montis 
Grecensis fratribus Eremitis concedit, ut turrim in civitate sitam 
restaurent in eaque unu inquilinum collocent 429 

343. Anno 1487, 7. aprilis. Romae Ab Innocentio VIII. papa, capitulo 
zagrab. praecante, statutorum corrigendorum, mutandorumque facultas 
datur 431 

344 Anno 1487, 4. maii. Zagrabiae. Capitulum zagrab. de colonorum 
equis et peccoribus arcendis a tlacis et foenilibus capitularihus ad 
Zagrabiam sitis, quaedam disponit 432 

345. Anno 1487, 5. decembris. Budae. A regis judicio causa, quae de 
Petrovina, Siljakovina et HraSde possessionibus inter communitatem 
civitatis montis Grecensis et Jleningum de Sused agitur. communitali 
civitatis Ilrasde adjudicatur 433 

346. Anno 1487, 10. decembris, Budae. Kraljevec, Cerje, Kobiljak etc. 
possessiones, quas communitas civitatis montis Grecensis ad se vindi- 
cavit, a regis judicio capitulo zagrabiensi addicuntur 448 



Argumtnia, 



CCXLI 



347« Addo 148S, 1. februarit. Crisii, A con^egaiioae comitsitiis crisiensis 
constitoitiir, at johanned Horvat dc Okid p>ossessionem ereptam, quae 
Sttipnik appellattiri fratribus Praedicatoribns zagrab^ reddat, damoaque 
adlata restituat *,,♦,...,*» — - ^ . » .,.,,.. , . . . » 462 

348, AiiDO 1488, 12. maiL Zagrabbe. 0<7valdus episc. ugrab, GaQOtucis a 
diTiaic nbsentibas po«nam eonstitait .*..»... 45^ 

349. Anno 148B, 5. JnniL Viennae. Mathias, Huugariae etc. rea, commuaUali 
civitatis montis Grecea&is praecipiC, ut Qalli Kndelid infamia in ci- 
vitatb tabalis conngnata, ddcatur » • • • * . . . » ♦ ^67 

350. Anno 1488, 19, febniahi. Zagrabtae. Capitulum zagrabiense commn- 
nttatem civitaCis montis Grecensis in HraSda boni possessionem a se 
Indnctam esse nnntiat ....*. , . , * ^5^ 

'351, Anno 1489^ 3, januarii. Zagrabiae Capituli statntum de fe9tis in 

ecclesia cathedrali ^agrab. scrvandis et celcbrandis' . - . - . ^5^ 

352. Anno 1489^ 18. septerobris. Bndne Angelas^ sedis apo&tolicae legatns. 
piebanis zagrabien^ibiis maodat, at snmmoperc enitantnr, ut comma* 
nttas ci^ttas pacem, qnam cum capitnlo ini?it, scriptam edAt 471 

353, Anno 14^9* )^« octobris, Zagrabiae, A plebanis zagrab, exemplar 
exscHptarum iniuriarum atque pacis inter communitatem civitatis 
montis Grecensis et capitulum initae traditur Angelo^ sedis apost. 
legato ' 473 

2S4« Anno 14891 2, decembrU Zagrabiae. Angeli, sedli apostolicae legati, 
jussu, Ceorgius arcbidiacoaua atque cauooicus xagrab. Baltasari et 
Catbarinae conjugibus mandat. ut Kicotao civi eiusque uxor! erepta 
bona reddant * » ♦....* ♦ ...,,,. ^7 j 

355. Anno 1490* 9. Au^Q&ti. Zagrabiae. Coram tegatis civi talis Dorotbeaf 
BlaSii institoris morte vidoata^ Martino Radlin eiusque patri atque 
eomm hercdibus agrum 1 4. H vendit « « • • ♦ 476 

356. Anno 1490, 11 octobris. Budae. Regni Slavoniae ducatu Jobanni 
Corvino atributo, Ladislaus Hungariae etc. rex, communitati dvitatis 
montis Grecensis mandate ut in Corvini dicionem concedat 478 

357. Anno 1 49 If 8. martii, Zagrabiae. Comitatni crisiensia decreti 
exemplar, quo Johannes Honrat de Okid raptam possessionem^ quae 
nominal ur Stupnikf reddere iubetur, a capitalo zagrab. fratribus ord, 

Fraedicatomm zagrab, edltur •.***-. 478 

Anno 1491. 28. martii. Zagrabiae. Coram dyitads depntatis dimidiam 

opium a Martino Kunid, cire, EHae fratri ceditur .♦.»..- 479 

Anno 1491, 29. !ieptembris. Zagrabiae. Joannes Corvinna dux et banns 

Slavoniae, capitulnm zagrab. in tntelam assummit t . * 480 

Anno 1491, 19, decembris. Zagrabiae. Coram civitatis deputatis Dorothea 

civis Georgio Vitkovid civi irineam» silvamqae 12. flor. irendit * ^ 481 

Anno 1 49a, 9. martii. Stipendium annunm me<Ucinae doctori a capitulo 

sagmb. aaalgnatur - • . * • .*..,•,.,.. 482 

Anno 1493. 13. Jolii. Zagrabiae^ Jobaiui«s Comons, Slavoniae etc. 
dux, plebatio s, Margarethae precante. podtessioses qonsdam jobagio* 

nales nb Ulrico, CiUae comilc. raptaa, vcdlo «. spfritnt reddit 483 

1 363. Anno 1492, 23. Jnlit* Xn Gudovec. A Ladiilao de Egenrara, 

17 



CCXLII Argumenta. 

Pagina 
Slavoniae bano, capitalnm zagrabiense petitnr, at sacellam s. spiritns 

in possessiones jobagionales, olim raptas, inducat • 484 

364 Anno 1492, 16. Angusti. Zagrabiae. Sacellum s. spiritus in posses- 
siones jobagionales esse inductum a capitnlo zagrab. nnntiatar 485 

365. Anno 1492, 9. decembris. Simigii. Coram conventa s. Egidii de 
Simigio, fratrnm ord. Praedicatorum depntatus reclamat Osvaldo, 
episcopo zagrabiensi, qui agros quosdam in perpetuam altariam legatos 
ademerit 486 

366. Anno 1492. Zagrabiae. Gallus Kudelid institor et civis zagrab. 
Johannem Corvinum ducem orat, ut civitatis depntatis mandet, ut de 
causa, qnam cum qnibusdam civibus agit, sententiam ferant 487 

367. Anno 1492. Georgius rector arae s Nicolai in ecclesia s Marci vineam 

in promontorio Remethensi 6 flor et 1 4 wienn emit 488 

368. Anno 1493, 27. januarii. Budae. Vladislaus, Hung. etc. rex, omnibus 
hominibus qui tributa tenent, piaecipit ne a civtbus zagrabiensibus 
tributum pro merce exigant. 488 

369. Anno 1493, 6. februarii. Budae. Communitate civitatis rogante Vladi- 
slaus, Hungariae etc. rex, libertates a decessoribus communitati datas, 
comprobat 490 

370. Anno 1493. 27. martii. Romae. Alexander VI. papa abbati Cisterc. 
zagrab. praecipit, ut pecuniam hospitali b. v. Mariae in monte Grecensi 
debitam, a quibusdam civibus zagrabiensibus cogat 491 

371. Anno 1493, 3^* octobris Budae. Vladislaus, Hung. etc. rex, episcopo 
zagrabiensi. nonnullisque nobilibus mandat, ut fratres Praedicatores 

zagr. in fruenda posfiessione, quae vocatur Slaveti^, tueantur 492 

372. Anno 1494, 4 februarii. A capitulo zagrab. in Fabianum de Zemp6e 
canonicum propter perditos mores poena constituitur 492 

373. Anno 1494, 14. februarii. Zagrabiae. A civitatis communitate Marco 
Kranjec civi, portorium. quod nkncXia" nominatur, 78. flor, firmis 
conditionibus elocatur 494 

374 Anno 1494, 14. Augusti. Zagrabiae. Coram capitulo zagrab. duo 
praebendarii sese posthac in domibus suis suspectas quasdam personas 
non habituros promittunt 497 

375. Anno 1495, 3' februarii. Zagrabiae. Domus quaedam cum fundo in 
Nova ves sito annectitur per capitulum arae b. Pauli in ecclesia 
cathedrali fundatae 498 

376. Anno 1495, 18. februarii, Viroviticae. A Vladislao Hung, etc rege 
actus, quo quatuor sessiones jobagionales sacello s. spiritus sunt red- 
ditae comprobatur, unaque ius regale condonatur 499 

377. Anno 1495, 19. fcbrarii. Viroviticae Vladislaus, Hung, etc rex, 
omnibus nobilibus, civitatibusque indentidem praecipit ne a mercato- 
ribus zagrab. pro merce tributum exigant 500 

378. Anno 1495, 19. februarii. Viroviticae. Vladislaus Hung. etc. rex, 
capitulo zagrab. mandat, ut sacellum s. spiritus in bona quatuor 
sessionum jobagionalium redditarum inducat 502 

379. Anno 1495. 22 martii. Zagrabiae. Capitulum zagrabiense nuntiat 
sacellum s. spiritus in bona quattuor sessionum jobagionalium, olim 
raptarum, esse inductum • 503 



Argumenta. CCXLIII 

Pagina 

380. Anno 1495, 6. septembris. Zagrabiae. Johannes Conrinns, Slavoniae 
etc. dnx, permissu Hbertatnm mercatoribus zagrab. datamm, praecipit 
omnibos nobilibns, qai tribnta tenent, ne a mercatoribus zagrab. pro 
merce tribntum cogant 504 

381. Anno 1495> 27. novembris. In Topusko. Johannes Corvinos Slavoniae 
etc. dnx, a commnnitate ciYitatis Grecensis 800. flor. mntnatur, eamqae 
propterea a tributo annuo soWendo liberat 505 

382. Anno 1496, 20. martii. ModmSae. Johannes Corrinns, Slavoniae etc. 
dux, nobilibus quibusdam severe praecipit, ne a mercatoribus zagrab. 
tributum pro merce exigant 506 

383. Anno 1496, 19. Junii. Zagrabiae. A Georgio episcopo rosonensi novum 

b. V. Mariae altare in cathedrali ecclesia zagrab consecratur 507 

384. Anno 1496, 4. Augusti. In BihaS. Johannes Corvinus, Slavoniae etc. 
dux» dvitatis deputatis mandat, ne impediant, quia Thomas et Fran- 
ciscns Ba^an nobiles, Catharinaque mater eorum in possessionem 
domuum suarum in communitate sitarum veniant 507 

385. Anno 1496. 20. octobris. Zagrabiae. Nicolaus abbas Cisterc. zagrab. 
Gregorio Sedina domum in Opatovina sitam, monasterioque a Gallo 
camifice legatam, 16. flor. conditionibus quibusdam vendit 508 

386. Anno 1496, 4. decembris. Budae. Vladislaus, Hungariae ete. rex, dves 
zagrabienses in episcopatus zagrab. territorio etiam porro tributa 
solvere jubet 509 

387 Anno 1497, 28. octobris. Vladislaus, Hungariae etc. rex, communitati 
civitatis montis (irececensis praecipit, ut resistat Johanni Corvino 
duci, si cuprum, quod Johannes Turzo Seniam per Zagrabiam mittere 
eogitavit, adimere voluerit 

388. Anno 1497, 10. novembris. Zagrabiae. A capitulo zagrab. editur 
exemplar constitutionis Vladislai regis, qua Johannes Corvinus totius 
Slavoniae dux nominatur 51I 

389. Anno 1498, 28. maii. Budae. Vladislaus Hungarie etc. rex, mercatores 
zagrabienses a tributis pro merce solvendis identidem liberat 512 

390. Anno 1498. 31. maii. Budae. Vladihlaus Hungariae etc. rex. tricesi- 
matoribus zagrab. praecipit ne plus quam lege praescriptum est, pro 
tricesima exigant 513 

391. Anno 1498, 24. Augusti. Budae. Vladislaus Hung. etc. rex, Bemar- 
dinum Frangepan a civibus zagrab. portorium exigere vetat 513 

392. Anno 1498, 24. Augusti. Budae. Vladislaus Hungariae etc. rex. 
omnibus nobilibus et communitatibus mandat ne a civibus zagrab. 

pro merce tributum porro cogant 515 

393. Anno 1499} 9. aprilis. Casmae. Osvaldus episc. zagrab. fratri suo 
Alfonso, praeposituram zagrab. capituli confert 516 

394. Anno 1499, 15. aprilis. Casmae. Ab Osvaldo episcopo zagrab. pia 
legata legantur 516 

395. Anno 1499, 12. maii. Budae. A Vladislavo Hungariae etc. rege, 
Osvaldi episcopi tagrabiensis testamentum regia potestate sancitur • • 52 1 

396. Anno 1499. 18. Junii. Budae. Vladislaus Hungariae etc. rex. archi- 
diaconis ecclesiae zagrab. praecipit, ut ab Osvaldi episcopi testa- 
mcntis executoribus pensionem quartanae expostulare desinant 523 

Necrologium, epitaphia, inscriptiones 529 



EMENDANDA. 



Pag. 8. Doc. 9. Lin. 2. Gresemis — Grecensis. 

„ 21. „ 33-11 1* Anno 1316 ~ Anno 1416. 

ff 27. „ 30. „ a. Sigismundus sex — Sigismundus rex. 

„ 29. , 31. ^ 22. vituperioris — vituperiosis. 

n 30- » 32. „ 3- jecerum — fecerunt. 

n 32. «» 32. „ 18. huismodi — huiusmodi. 

n 37- 71 32. ,, 28. ecclesiaaiico — ecclesiaslico. 

B 38. „ 32. „ 30. pessonarum — personarum. 

f) 43- r 35- " 24. animabas — animabus. 

„ 57. „ 47. ,, 32. biceellis — biccellis. 

n 64. „ 53. „ 12. et Johannem capellanos — et Johannem 

presbiteros capellanos. 

72. „ 63. „ 28. reliquos cero — reliquos vero. 

, 74. „ 64. „ 1. 23. aprilis — I5. aprilis. 

^ 79. „ 68. „ 1. 11. novembris — 7. septembris. 

„ 112. « 86. „ 10. mone Grecensi — monte Grecensi. 

„ 115. „ 87. „ II. novensi — nonensi. 

^ 126. „ 100. „ 9. noiicia — noticia 

„ 128. „ 102. „ 2. donatione — venditione, 

,133. „ 85 - 106. 

„ 142. „ 114. Lin. 9. acqusilis — aquisitis. 

„ 149. ,, 116. „ 35. procaratoribus — procaratoribus. 

„ 159. „ 120. , 3. eosdem spoliassenl — eundem prestolassent 

n 175. » 127. „ 34. triccsimo — vicesimo. 

w 177. ^ 127. „ 31. capitutum — capitulum. 

j^ 207. „ 149. „ 9. pannus — pannum. 

^234. ,,172. ^ 3. area — area. 

, 249. „ 187. ^ 3-4. communitati — capitulo zagrab, 

„ 260. „ 197. „ 21. raendicantes — medicantes. 

„ 282. ^ 224. „ 16. successres — successores. 

»» 338. r) 273. „ 28. Michael Benakowych — Michael Bence- 

kowych. 

„ 344. „ 277. „ 1. II. Junii — II. Julii. 

»» 39** » 3^^' n 1- Zagrabiae — ^asmae. 

,, 406. .324. „ 11. periinenciis — pertinenciis Dobra Kutya. 

n 445. „ 345- V 24. fiius — filius. 

„ 468. ., 350* » ^-7- decembris — 19. februarii. 

jy 480. „ 359. „ 9. aci uxla — ac iuxta. 

„ 49^- w 3^^9- " 1. 6. januarii — 6. februarii. 

iVOfa bone! Documentum nro. 45. ann. I426, errore calami illatum, pertinet ad 
ann. I526. 

Documentum nro. 214. ann. I459, errort: illatum idem est ac 
nro. 147. ann. 1 449; et est ann. I449. 



Anno 1400, 16. Augusti^ Zagrabiae. 

Ci^ram magistratu communiiaiis civiL mantis Grccensis Andreoi Puijan 
avis heredes herciscunt 

Nos Chun, filius Johannis, iudex, Pyero, Benedictus^ Georgius, 
Demetrius, Andreas, Georgius, Stcphanus et Gregorius, iurati, consi- 
liarii et universi cives montis Grechensis. Memorie commendantes, 
tenore presencium significamus, quibus expedit universis : quod pro- 
vidus vir Myclinus, condam iudex, unacum domina Margaretha, sua 
coasorte, fUia videlicet Andree Pulyani ab una, parte vero ex altera 
provida domina Anna vocata , relicta predict! Andree Puliani et 
discretus vir dominus Petrus, filius prefati Ajidree, canonicus ecclesie 
zagrabiensis, nostri concives, ad nostram personaliter venientes pre- 
senciam confess! extiterunt oraculo eonim vive vocis in hunc modum: 
quod ipsi de quibusdam posscssionibus seu possessionariis porcionibus 
nostri in medio ac in territorio predicte civitatis silis et existentibus, 
super ipsos hereditario iuris titulo condescendentibus, talem divisionem 
retulenint inter se fecisse: quatinus duodccim sessiones in villa, Po- 
bresya vocata^ simul cum universis aliis terris arabilibus ad easdem 
sessiones perlinentibus, item quedam tercie sublus quandam arborem 
nucis prope murum civitatis intra terras Nicolai Mahnyn siias, duo- 
decim dietas in se conlinentes, ac due paries cuiusdam orti subtus 
murum nostre civitatis inter ortos liberorum condam Sebastiani et 
liberorum condam Anthonii Reynis sitas; item quedam domus mu- 
rata simul cum fundo et aliis edificiis suis intra fundos dicli domini 
Myelin! iudicis et sue consortis Margaretha nuncupate, unam curiam 
et quartam partem curie ad usum nostre civitatis in se continentem, 
in ius et proprietatem prefatis domine Anna vocate et Petro cano- 
nico filio dicti Andree cessissent, ymmo cessit coram nobis iure per- 
pctuo et irrevocabiliter possidendum, tenendum par iter et habendum, 
ac iuxta condicionem dicte civitatis ab antiquo abprobatam, quomodo- 

1 



iu 



Doc. 2. — Atu 1401. 



cumque voluerunt disponendum. In cuius rei memoriani, firmitatemque 
perpcluam presenles litteras nostro communi sigillo roboralas eisdem 
domine Anne et Pelro duxiraus concedendas. Datum feria secunda 
proxima ante festum beate Klene regine. Anno domini millesirao 
quadrigenlesimo. 

Originale io membraQa, Zaoa scricea nlbi ct violacci colorifi appcndet Absque 
stgUlo. In archiv, lib. reg. civ, j.agrab. 

2, 

Anno t4Ql« 7. jaDuarii. Zngrabme. 

Eherhartius ipis€, Bagmb, dicissorum smrum txtmphm sibi ad imi- 
tandum propontm ^ ecciaiae €<ilhidraUs praebendariis vtni frugumque 

decimam condonat. 

Nos Eberhardus dei et apostolice sedis gracia episcopus zagra- 
biensis. Memorie commendantes lenore presencium significamus quibus 
expedit universis. Quod discrcti et honesti viri domini prebendarii 
ecclesie nostre zagrabiensis nostra m accedentes in presenciara, nobis 
humili cum inslancia delegere curarunt, quomodo universi et singuU 
nostri predecessores episcopi decimas eorum de singulis vineis ip- 
sorum ac terris propriis ad ipsorum scilicet prcbendas de jure et ab 
anliquo pertinentes el speclantes imposierumque ad eosdem pertineri 
debendas, provenienles, prorsus et per omnia ipsis duxissent remit- 
tendas et relaxandas, ob hoc, quia videlicet memorati domini pre- 
bendarii ad laudem divii\i numinis, virginisque gloriosissime et tocius 
cclestis curie singulis annorum curriculis missam sollenni cum devo- 
cione qualibet feria quarta in sepUmana pro honore beati Nicolai 
episcopi et confcssoris ct superinde litterarum graciosarum muniraina 
ipsorum nostrorum predecessorum non modica obtulerunt, rogantes 
nos prece subiectiva, ut dignaremur habere rala aique grata per ipsos 
predecessores nostros episcopos super premissis concessa. Nos igitur 
cementes ef in nostri archani consilii ipsorum dominorum prcbenda- 
riorum postulacionem et tlagitacionem iustam atque congruam fore 
agnoscentes et prorsus nolentes infringere ipsorum nostrorum prede- 
cessorum sanccionem ad preconium creatoris omnium factam, nam 
bona opera gloriosius mutatur factus, ideo per harum nostrarum lit- 
terarum vigorem atque seriem predictas universas decimas singulis 
annis de vineis ac terris sepefatorum dominorum prebendariorum, 
modo uii premittitur, provenlre debendas, perpeluis temporibus du- 
ximus remittendas et relaxandas^ immo harum scrie plenarie ac inie- 
graliter remittimus et relaxamus, ipsorumque no^itrorum predecessorum 



Doc. J* — An. f^oi. 

super premissis acta et salubriter disposita oranimode coniirmantes. 
In cuius rei memoriarn firmitatemque perpeluam presentes nostras 
privilegiales liiteras propter absenciani sigilli nostri maioris, sigillo 
nostro annular! appensione munitas, quod eiusdem roboris ac valoris 
esse pronunciamus, memoralis dominis prebendariis duximus conce- 
dendas. Datum Zagrabie secundo die festi Epiphaniarum domini. Anno 
eiusdem millesimo quadiingentcsimo primo. 

£ tranaumpto capltuli xagrnb, facto anno 1520, In arcbivo veo. Ca|>]tuU 
ZA^rabicnsis, Act. Cap, ant. fasc, 76, lur. 34. 



3. 

Aimo 1 40 1, 13. tnaitii, ^^grabiae, 

C&mmunitas cwitaUs mmtis Grecensu coram capiiuh zagrabiemi c&nira 

Sigismundum regent de possessiomhus Hrasca et Peirovina^ quae nahiJihus 

de Sused condimatae sunt^ recusat 

Nos capiiulum ecclesic zagrabiensis memorie commendamus te- 
nore prescncium quibus expedit universis: quod providi et circuna- 
specli viri Johannes, filius Jacob! dicti Bolye, et alter Johannes, fillus 
Stephani de Bozow, olym judices, cives dvttatts mentis Grechensis, 
in ipsorum ac judicis, juratorum et universorum civium eiusdem civi- 
tatis personis personaliter coram nobis comparendo per modum pro- 
testacionis 'et prohibtcionis nobis significare curaverunt, quod prout 
ipsi judex, juraii ac universi cives diclc civitaiis percepissent, sere- 
nissimus princeps et dominus noster naturalis, dominus Sigismundus, 
dei gracia rex Hungarie, Dalmacie et Croacie etc. necnon marchio 
Brandenburgensis etc. quasdam duas villas Petrouyna et Hrascha 
appellatas, ac unam possessionem Sylyakouina vocatara in comitatu 
zagrabiensi habitas et existenles» venerabili viro domino Christophoro 
preposito de Glogoncha et magistro Nicolao^ filiis condam Nicolai, 
dicti Thoth de Zwmzedwar donassct, contulisset atque perpetuare 
vcUct et niteretur in grande preiudicium juris judicis, juratorum 
ac universorum civium prenominatorum et dispendium valde magnum, 
Undc facta huiusmodi protestacione iidem Johannes, filius Jacobi et 
alter Johannes, filius Stephani, judices, suorum et nominibus, quorum 
supra, meliori modo et forma, quibus valuerunt et poluerunl, anno- 
tatum dominum nostrum regem a premissis donacione, collacione et 
pcrpetuacione premissarum duarum villarum Petrouina et Hrascha 
Tocatarum ac unius possessionis antedicte Syl>^kovina appellate, ipsis 
domino Christophoro preposito el magistro Nicolao dicto Thoth, me- 
moratumque dominum Christophorum prepositum, magistrum Nico- 



B^^^ — Aft I 40 J — 1402. 



laum, Ladislaum, filium eiusdem magistri Nicolai cl Stephanum» filium 
Laurencii de dicto Zwmzedwar ac omnes alios quoscumque ab occu- 
pacione, deiencione, fructuura et utilitatum percepcione, necnon in 
dominium earumdem se intromissione quoquomodo el qualitercumque 
factis vcl faciendis prohibnerunt contradicendo et contradixenint pro 
hibendo harum noslrarum litlerarum tcstimonio. Datum in dominica 
Letare, Anno domini millesimo quadringentesimo primo. 

Otigin^e to charta. Tergo impressnm sigillutn In archlr. lib. reg, civtt. 
zagrabiensis. 

4. 

Atmci 1401. 

Anno 1401* Tempore judicatus domini Michaelis, filii Sebastian!, 
judicis Grechensis, Emericus prebendarius chori ecclesie b. regis Sle- 
phani fecit permtitacionem cum quadam vinea sua per dominum 
cpiscopum Segniensem ad ipsam prebendam condonatam et datam 
cum Michaele et Demetrio nosLris concivibus. 



K protocolo CLvilaUs montis Grecbensis. zagrab. 



Aimo 1402, 14, febniaiii. Zagrabiac, 

Eberhardus tpisc, za^rab. canonkos ^gralfimsa libera arhttria tie suh 
ipsorum bonis per icstamtntum agere posse confirtnai, 

Eberhardus dei et apostolice scdis gracia episcopus zagrabicnsis, 
Universis et singulis Christi fidelibus presentibus et futuris presen- 
cium conlinenciam cernentibus, salutem in eo, qui est in se creden- 
tibus vera salus. Debitum nostri officii ad ilia potissime cura vigi- 
lanti attendere nos satagit, per que et res publica augeri in dei ec- 
clesia et devocio iugiter dec famulancium in eadem vehemencius in- 
citari possit atque valeat indefesse. Sane nobis a fratribus noslris 
honorabilibus videlicet vins dominis preposilo, lectore, cantore. cus- 
tode, archidyaconis, canonicis ac singulis aliis personis nostre zagra- 
biensis ecclesie fuerat humiliter expositum et devote, quaienus ipsi 
communiter ct divisim ac eorum predecessores semper a fundacione 
dicte nostre zagrabiensis ecclesie habuissent et haberent de stilo, more, 
consvetudine et observancia legitime prescripiis et hucusque inviola- 
biter ac inconcusse per quoslibet reverendos patres, prelatos ipsorum, 
nostras videlicet predecessores, eciam a lanlo tempore, cuius contrarii 
seu inicii raemoria hominum non existeret, observatis, ultra ea, que 
ipsis et aliis quibusvis personis ecclesiasiicis a jure com muni forenl 



D^fc, S' — -^«- ^4^02, 



concessa, de quibuslibet bonis ipsorum et rebus, tam videlicet de 
ipsorum beneficiis acquisitis quam alio quocumque modo plenam et 
omBiroodam testandi et in ultimo voto disponendi potestatem pro sue 
libeto voluntatis et in ipsius testamentarie disposicionis seu ordina- 
donis fuissent et cssent ipsi et eorum predecessores juris possessione 
pacifica et quicta vel quasi, quam quidem consvetudinem et prescrip- 
cionb observanciam plurimorum nostromm predecessorum predictorum 
litterarum testiraoniis ibidem specietenus coram nobis exhibitarum 
approbabant fore confirmatam ; supplicantes nobis humiliter et devote, 
quatenus nos eciam ipsorum laudabilem consvetudinem approbanies, 
nostrarum dignaremur roborare patrocinio litterarum. Nos igitur ip- 
sorum justis et jurisconsonis peticionibus paternaliter inclinati, quia 
ex ipsorum predecessorum nostrorum Uiterarum tenoribus, quos hie 
pro sufficienter expressis et presentibus pro insertis habere volumus 
el habemus, quibus eciam absque exhibicione ipsarum priorum litte- 
rarum, de quibus supra fit mencio, semper et ubique fidem adhiberi 
volumus et declaramuji, comperimus clare dictam consvetudinem te* 
standi fore fuisse et esse ab antiquo de stilo, more et observancia 
eiusdem nostre zagrabrensis ecclesie ita per omnia tentam et obser- 
vatam ac modo prchabito legittime prescriptam et per antefatos pre- 
decessores nosiros confirmatam, omniaque alia et singula narrata 
ipsorum veritate fulciri, ideo nos ex certa sciencia nostra et animo 
deliberate prefatam ipsorum fratrum nostrorum et aUarum ipsius 
ecclesie nostre personarura laudabilem consvetudinem ratam et gratam 
habeotes et approbantes, presentis scripti stabilimento confirmamus et 
eisdem singulis singulariter ac coram cuilibet nuctoriiaie nostra ordi- 
naria qua fungimur, eciam si necesse foret denuo et nove nostre con- 
cessionis tttulo de gracia speciali damus et concedimus Lrrcvocabiliter 
de singulis eorum bonis, sive de eorum beneficiis sive qualicumque 
modo acquisitis et habitis, eisque et eorum cuilibet a deo coUatis, 
raobilibus videlicet et immobilibus in vita pariter et in morte, tam 
a jure quam ab homine concessara, testandi et testamentum seu ulti- 
roam voluntatem faciendi et condendi iuxta ipsorum libitum volun- 
tatis plenariam et omnimodam potestatis facultatem. Et quia eciam 
prout ipsorum peticio subiungebat, turn per cives civitatis montis 
Grccensis zagrabiensis ipsorum area capitularis fuerat hostiliter et 
immaniter ignis incendio concremala, eisdem reverendus pater do- 
minus Johannes, tunc predicta dei et apostoltce sedis gracia episcopus 
zagrabiensis, nunc vero archiepiscopus colocensis, noster predecessor, 
hauc contulerat donacionis prerogativam ut quicumquc aliqua edificia 
in eadem area capitulari coastrueret, de valoris eorumdem edificiorum 



6 Doc. 6, — An. 1402, 

medietate, iuxta condignam ipsorum dominorum fratrum nostrorum 
et aliorum probonim ct ydoneorurn virorum extimacionem ille, qui 
in eadem edificia succederet, ante qtiam ad ipsa habitaturus intraret, 
plenariam solucionem et omnimodam satisfactionem, iuxta ipsius edi- 
ficantis in vita vei in morte disposicionem, impendere teneretur. nos 
eciaro ipsam prerogativam dobacionis seu liberlatts uti laudabilem et 
salubrem approbantes et ratihabentes roboramus. Concedimus insuper, 
prout hucusque inter ipsos fratres nostros el ipsomm eciam predc- 
cessores dinoscere fuisse laudabiliter observatum, nt infra triginta 
dies familia decedent is prepositi, lectoris, cantoris, custodis. archydia- 
coni ct cuiusUbet canonici ac persone ecclesiastice de curia quam 
vivendo inhabitavit, per quempiam ammoveri minime possit nequc 
debeat, quinnimo infra dictum spacium dierum tiiginta singulas ob- 
venciones evenientes ex ipsius beneiicio seu beneficiis percipere possit 
atque valeat in integrum et diminucione absque omni. Promittirous 
eciam omnia premissa et quevis premissonim singula per nos con- 
cessa toto tempore vite nostre inviolabiliter observare bona fide, 
Harum nostrarum vigore et testimonio lilterarum. Datum Zagrabie 
predicta in festo beati Valentini martiris. Anno domini millesimo 
quadringentesimo secundo. 

Originale in membrana Sericea zona caerulei colons pendet absque sigillo. 
In arch. Ten, Capit. zagiab. Act. Captt. ant. fasc. 2. Nr. 2, 



6. 

Asmo 140Z, I maji Zagrabiae, 

Commnnitas civitatU montis Grccensh tie nobiUs dt Sused J^ssessiancs, 
quae Ilraica ei Pttrovina vocantur, sibi assumant^ recumt 

Nos magister Johannes, filius Stephani et Petrus litteratus, vi- 
cebani et comites zagrabienses ac judices nobilium eiusdera comitatus, 
Memorie commendamus per presentes : quod Johannes, filius Pauli, 
judex civitatis montis Grecensis de Zagrabia sua et universorum civium 
de eadem in personis nostram personaliter venicndo in presenciara 
per modum protestacionis nobis significare curavit in hunc modum: 
quod magister Nicolaus, filius Nicolai, dicti Touth de Zumreduar et 
Ladislaus, filius eiusdem, necnon Stephanus et Johannes filii condam 
magistri Laurencii similiter de Touth de eadem, quasdam possessiones 
eorum Petrouyna, Hrascha et Sylyakouyna vocatas, ipsis per regiam 
maiestalem pro fidelibus eorum serviciis collaias pro sc ipsis indebite 
occupassent ct occupatis uterentur de presenti in eorum juris prciudi- 
cium multum ingens. Unde lacia huiusmodi protestacione idem Johannes 



Doc, 7. <?. — An. 14.02 — 1404. 



judex suo et nominibus quibus supra, prefatum dominum nostrum 
regem a donacione dictarum possessionum, ipsum vero Stephanum 
coram nobis facie ad faciem repertum, annotatosque magistrum Ni- 
colaum, Ladislaum et Johannem, ut absentes, ab occupacione, deten- 
cione et perpetuacione et se quovis colore quesito in easdem intro- 
missione, usuuraque fructuum et quarumlibet utilitatum earumdem 
percepcione vel percipifaccione quomodocumque factis vel fiendis 
prohibuit contradicendo et contradixit inhibendo coram nobis vigore 
et testimonio presencium mediante. Datum Zagrabie octavo die festi 
beati Georgii martiris. Anno domini millesimo quadringentesimo 
secundo. 

Originale in charta. Tergo impressa tria sigilla In archivo lib. rcg. civ. 
zagrabiensis. 

7. 

Anno 1402, I. maji. Zagrabiae. 

Vicebaui et co mites comitatus zagrab. a communitate civitatis montis Gre- 
censis impensas in causa adversus Nicolaum Pravdid acta, toUratas esse 

testificantur, 

Nos magistri Johannes, filius Stephani et Petrus litteratus, vice- 
bani et comites zagrabiensis ac crisiensis comitatuum. Memorie com- 
mendamus per presentes, quod quia index, iurati et universi cives 
civitatis montis Grechensis de Zagrabia de universis iudiciis seu 
byrsagiis et eorum gravaminibus in quibus ipsi contra magistrum 
Nicolaum litteratum, filium Pauli, dicti Praud}xh, notarium nostrum, 
in sede crisiensi quomodocumque et qualitercumque in quibusvis 
terminis usque ad hec tempora convicti fuissent et agravati, ex nostra 
iudiciaria licencia concordando, nobis omnimodam inpenderunt satis- 
faccionem, pro eo nos eosdem supranominatos super premissis com- 
misimus fore expedites vigore et testimonio presencium litterarum 
nostrarum mediante. Datum Zagrabie in octavis festi beati Georgii 
martiris. Anno domini millesimo quadringentesimo secundo. 

Originale iu cbaita Tcrgo imprcssum sigillum. In arcbivo lib. rcg civit. 
zagrabiensis. 

8. 

Anno 1404, 24. aprilis. Budae. 
Sigismundiis IJungariae etc, rex , mercatores zagrabicnscs ex qualibet 
exactione tributaria eximit, 

Sigismundus dei gracia rex Hungarie, Dalmacie, Croacie etc. 
marchyoque Brandembuigensis etc. sacri romani imperii vicarius gene- 
ralis et regni Bohemie gubernator. Fidelibus suis universis castellanis 



8 



Dae. p. — An. 1405. 



officialibus ct tributariis nostris ubilibet intra ambitum regni nostri 
constitiitis, necnon alterius cuiusvis status, dignitatis et preheminencie 
hominibus, nostra ^-egalia tributa tarn in terris quam super aquis 
tenentibus, eorumdemque tributariis presentibus videlicet et futuris, 
presenciuiD noticiam habituris salutem et gfraciam. Quia nos iuxta 
formam dccreti novitcr per nos ex deliberacione prelatorum, baronum, 
regnique nostri procerum salubriter inducti, universos et quoslibet 
mercatores et alterius status homiJies ab omni tributaria solucione in 
nostris videlicet tributis regiis de ipsoruin rebus bonis ac mercimo- 
nils alias solvi consveta libertavimus et exemimus, liber osque habere 
volumus penitus et exemptos. Veslre igitur el cuiuslibet vestrum 
fidelitati firmissimo regie sub edicto precipimus et mandamus qua- 
tenus amodo et deinceps in antea a civibus, mercatoribus ct hospi- 
tibus, alteriusque status et condicionis civitatis nostre montis Grecensis 
de Zagrabia hominibus, ipsorumque mercimoniis ac rebus ct bonis 
quibusvis nullum tributum, nullamve tributariam exaccionem petere 
et exigere, petique et exigifacere directe vel indirecte quovis colore 
quesito presumpraatis, quinymmo eosdem civcs, mercatores, hospiies 
et alterius status predicte civitatis nostre montis Grecensis de Zagrabia 
homines, simul cum eorum rebus, mercibus et bonis universis de locis 
huiusmodi tributorum nostrorum absque impedimento, dampno et 
vexacione aliquali libcre recedere et abire permittatis, alioquin ultra 
indignacionem nostram regiam, quam iuxta formam ipsius decreti eo 
facto incurrere pena arbitraria nostre raaiestatis, cuius severitatem 
utique sentietis, vos ct vestrum quemlibet incompassibiliter punire 
faciemus, de quo tandem nulli nisi vcstre temeritali poteritis impu- 
tare. Secus nulla tenus in premissis facere presumpmatis. Presentes 
autem post lecturam semper reddi iuberaus presentanti. Datum Bude 
in festo beati Gcorgii martins. Anno domini miUesimo quadringen- 
tcsimo quarto, 

Onginalc in membrnna. A tergo vestigium regii sigilli. In ardii iod. 
Acad. Sdent, Slayor. meridional. 



9. 

Anno 1405, 14. Junii. Zagrabiac, 
Eberhardus episcopm zagrabiensn c&mmunitakm cwtfaiis mentis Gresmsis 
(juadra^n/a ma teas pro annuo tributa rtgi sohenda, sibi pcpendisse^ 

pmfitetur. 

Nos Eberhardus del ct apostolice sedis gracia episcopus zagra- 
biensis, supremusque regie maiestatis canccllarius. Fatemur per pre- 
sentes, quomodo universi dvcs seu hospites de civitate zagrabyensi 



Doc. io. — An. 1406. 



taxam seu collectam, videlicet quadraginta marcas. quibus ia festo 
Circumcisionis domini, proxime preterito, serenissimo principi domino 
nostro graciocissimo, domino Sigismundo regi Hungarie etc. tenebanlur, 
nobis plene et integre persolvcrint Super quibus predictos cives seu 
hospites quietos, expedites et per omnia absolutos duximus commit- 
tendos, Harum nostranim testimonio litterarum. Datum Zagrabye in 
festo sancte Trinitatis. Anno domini millesimo quadringentesirao quinto. 

Ortginiile in charta. In morgine iDteriori impressum est parvtim sigillum 
episc. In arcbiv. incl. Acad. Sclent. Slavor, meridional. 



10. 

Anno 14061 10. janaarii. Badae. 

Sigismundus Hungariae €$c^ rex privilegium Bdae IK regis de hbcriatikis 
civibus civitath mantis Grecensis con cess is, confirmat 

Sigismundus del gracia Hungarie, Dalmacie, Croacie, Rame, 
Scruie, Gallicie, Lodomerie, Cumanie^ Bulgarieque rex, marchio Bran- 
demburgensis, sacri romani imperii archycamararius necnon Bohemie 
et Lutemburgensis heres. Omnibus Chrisli fidelibus presenlibus pariler 
et futuris presencium noiiciara habituris salutem in eo, per quem 
reges regnant et principes dominantur. Favorabilis pelicio supplican- 
cium eflfectu debet consequenti compleri, ut dum ea, que iuste postu- 
lant promercnlur, ad fidelitatis obsequia magis eorum devocio au- 
geatur. Proinde ad universorum noticiam harum scrie volumus per- 
venire: quod fideles nostri viri providi Pelrus, dictus Saphar, lilius 
Petri, judex, necnon Choon ac Johannes filius Bozow, cives civitatis 
nostre mentis Grecensis de Zagrabia, suis et universorum conciviura et 
oohospitum ipsorum, inhabitatorum utputa ipslus civitatis, nominibus 
et in personis, ad nostre clarilatis accedentes conspectum , exhi- 
buerunt nobis et presentaverunt quoddam privilegium excellentisslmi 
principis, olym domini Karoli regis Hungarie, predecessoris nostri 
(^rissimi, laudande reminiscensie , postrerai sui dupplicjs autenlici 
sigilli appensione munitura , tenorem alterius privilegii eiusdera 
domini Karoli regis, veteri suo sigillo aulentico consignati, con- 
firmantis privilegium domini Bele, olym similiter illustris regis 
Hungarie, proavi ipsius domini Karoli et nostri predecessoris, beate 
record acionis, libertates eorumdem civium, hospitum civitatis de montc 
Giecensi infra declarandas et collacionem terre circa montem Grech 
in eodem privilegio declaratc, per eundem dominum Belam regem 
ipsis civibus et hospitibus pro sustentacione eorundem factam el con- 
cessas in sc limpide exprimens confirmative continens tenons sub- 



lo Doc. lo. — An, 1406. 

sequentis. Supplicantes exinde culmini nostro nominibus, quibus supra, 
humiliter et devote, ut ipsum privilegium ratum habendo alque 
gratum pro ipsis civibus nostris de monte Grecensi simul cum liber- 
tatibus, donacione terre prefate el aliis in eo contentis, ipsum nostris 
litteris inseri faciendo verbotenus, innovare et perpetuo dignaremur 
valiturum confirmare. Cuius tenor talis est et per omnia sequitur in 
hec verba: (vide vol. I. Doc. 128. de anno 1324. 8. martii). Nos 
igitur annotatorum Petri iudicis necnon Choon et Johannis civium dicte 
civitatis nostre de monte Grecensi supplicacionibus antefatis per ipsos, 
nominibus quibus supra, nostre subiecte oblatis maiestati, regia beni- 
gnitate exauditis et clementer admissis prescriptum privilegium ipsius 
condam domini Karoli regis non abrasum, non cancellatum nee in 
aliqua sui parte suspectum sed prorsus omni ambiguitatis et suspi- 
cionis scrupulo carens, ymmo sincere veritatis integritate prepoUens, 
presentibus verbotenus absque qualibet variacione, diminucione seu 
augmento in superioribus insertum, quoad omnes suas continencias, 
clausulas et articulos acceptamus, approbamus et ratificamus ac ipsum 
pro fidelitatibus et gratis obsequiorum meritis ipsorum civium et hos- 
pitum pro utilitateque et commodo ac augmentacione antedicte civitatis 
nostre de monte Grecensi simul cum tenoribus privilegiorum ac 
cunctis libertatibus, condicionibus, consvetudinibusque necnon prescripta 
terra circa montem Grech eiusdemque metis, limitacionibus et distanciis 
superius in eisdem tenoribus limpide explicatis, aliisque singulis in 
ipsis contentis, mera auctoritate regia et potestatis plenitudine ac de 
certa sciencia nostre maiestatis, prelatorumque et baronum nostrorum 
prematuro consilio pro ipsis civibus, hospitibus, eorumque posterita- 
tibus et successoribus quibuslibet, dicta quoque civitate, innovantes 
perpetuo valiturum testimonio presencium confirmamus, salvo jure 
alieno. In cuius rei memoriam perpetuamque firmitatem presentes 
eisdem concessimus litteras nostras privilegiales pendentis et autentici 
sigilli nostri novi dupplicis munimine roboratas. Datum per manus 
reverendi in Christo patris domini Eberhardi episcopi zagrabiensis, aule 
nostre sumpmi cancellarii, fidelis nostri dilecti. Anno domini mille- 
simo quadringentesimo sexto, quarto idus januarii. Regni autem nostri 
anno decimo octavo. Venerabilibus in Christo patribus et dominis 
Valentino tituli sancte Sabine sacrosancte romane ecclesie presbitero 
cardinale et ecclesie quinqueecclesiensis gubernatore, Johanne strigo- 
niensi, colocensi et jadrensi sedibus vacantibus, Andrea spalatensi, 
altero Andrea ragusiensi, archiepiscopis ; Luca waradiensi, Stephano 
transilvano, eodem domino Eherhardo zagrabiensi, agriensi sede vacante, 
Johanne boznensi, wesprimiensi sede vacante, Johanne jauriensi, va- 



Doc, II. — Am 1406. 



li 



ciensl sede yacante, frairibus : Dausa chanadiensi et Hynkone nitriensi 
electis ac Thoma senniensi ecclesiarura episco pis, ecclesias dei fcli- 
citer gubemantibus. Item magnificis vLris : Nicolao de Gara palalino, 
Johanne et Jacobo wayvodis nostris transilvanis, comite Frank, filio 
condam Konie bani, judice curie nostrc, Paulo Bisseno et allero Paulo 
dc Peth Dalmacie, Croacie et tocius Sclauonie, Johanne de Marouih 
machoviensi banLs, honore banatus zeurensis vacante, Nicolao Trentul 
tavarnicorum et comite de Posega, Simone filio predicli Konie bani 
janilorum, Martino Ders dapiferorum, Laurendo dc Aar pincernarum, 
Petro Cheh agazonum nostronim magistris ct Silsirangh comite po- 
soniensi, aliisque quam pluribus regni nostri comitatus tcnentibus el 
bonores. 

OHgiiiale in membiuBa. In marg:ine inferiori a zona sericea rubra appcndet 
stgillntii. In archiY* lib reg. civ. zagrab. 



11. 

Aoao 1406, 13. januarii, Budiie. 
Sigisffiundus HuHf^ariae etc, rtx^ Ebcrhardo epht&/*o mgmbiemi tnantiai, 
ut civitatis moniis Grccensis curam iatamt/uc ifisius iuristiicii0ncm sibi 

cmftmiitaL 

Sigismundus dei gracia rex Hungarie, Dalmacie, Croacie tic. 
marchioque Brand enburgensis, sacri romani imperii vicarius generalis 
et regni Bohemie gubernator, Fideli suo reverendo in Christo j^atri 
domino Eberhardo episcopo zagrabiensi, auleque nostre maiestatis 
sumpmo cancellario, fideli nee non devoto ct dilecto salutera et gra- 
ciam. Quamvis nos alias cerlis ex causis et racionibus tunc animum 
nostrum ad id moventibus civitatem nosiram montis Grecensis iuxta 
Zagrabiam, totamque ipsius iurisdiccionem vestre fideli tali commise- 
rimus nomine noatro gubernandam, taraen quia nunc eandem civi- 
tatem, ipsiusque cives, hospites et inbabita tores ad nostras regias 
manus adinstar ceterarum nostrarura liberarum civitatuum viceversa 
rccepimus ct in suis antiquis commisimus permancre libertatibus, 
fidelitati igitur vestre firmiter precipimus et mandlVnus, quatenus 
moic receptis presentibus eaniem civitatem nostram peniius remiltere 
et resignare ac ab ipsa et eius gubcrnacione ac jurisdiccione qualibel 
vcstras manus penitus excipere debeatis, sinatisque eandem civitatem 
ac elves et hospites eiusdem antiquis el prislinis suis libertatibus 
pacificc fiui et gaudere. Secus pro nostra dileccionc oon tacturL 



la 



Doc. 12, I J, — Amu 1406^1401. 



Presentes vero post lecturam reddi iubemus prcsentanti. Datum Bude 
octavo die festi Epiphaniarum doraini. Anno eiusdem millesimo qua- 
dringentesimo sexto, 

Orjginde in mcmbrnna Tergo imprcssuoi sigillum maius. In arch lib. reg. 
civiL zagrab. 

12. 

Aiuio 1406, 13. januarii. Budae^ 

SigisfNUfuius Hiiftganae etc. rex cantmunltattm ctviiaiis mantis Gr^censis 
die strennarum tritmtum, quod debuit^ sibi pepcndisse confirmat. 

Rclacio Pipoius comilis Tcme&sietisjs. 

Nos Sigismundus dei gracia rex Hungarie, Daltoacie, Croacie 
etc marchioque Brandemburgensis etc.^ sacri romani iraperii generalis 
vicarius et regnl Bohemie gubernator* Memorie commcndamus, quod 
quia fideles nostri Peirus, dictus Saphar, iudex ac Choon et Johannes, 
filiiis Bozow, civcs civitatis nostre montis Grecensis de Zagrabia no- 
minibus et in personis universorum concivium et cohospilum ipsorura 
munera strennarum anno prcsenli, quod eciam aliis annis de eisdem 
nostre maiestati pro venire debenda, condecenter et uti regalem per- 
tinet ad maiestatem ad caroeram nostram dederunt et obtulerunt, ob 
hoc nos eosdem cives el hospites dictc civitatis montis Grecensis 
reddimus et racione ipsorum munerum strennarum, scilicet anni tan- 
tummodo presentis, commiltimus fore expeditos et pariter absolutos, 
presencium testimonio mediante. Datum Bude octavo die festi Epipha- 
niarum domini. Anno eiusdem millesimo CCCC sexto. 

Originale in cbarta. Tetgo impresum est magoum sigiUum rc^in. Iii archiv. 
iucl. Acad« Sdeat. Slavor, mcridiOD&l, 



13. 

Anno 1407, 8. Augusti. 

Vicijanitores regis communitatem civitatis montis Grecensis sex florenos 
/>ro centum^ quotihet anno sotvendoSt regio aeraria pependtsse tcstificantur, 

Nos Phytor, Stephanus et Emericus vicejanitores regie roaiestatis. 
Memorie comftendamus per presentes, quod providi viri: Johannes, 
filius Pauli et alter Johannes, filius Bolye ac Laurencius, civcs civi- 
tatis montis Grecensis, censum seu pecuniariam solucionem, videlicet 
sex llorenos pro centum, novos, maglstro janitorum regalium quolibet 
anno solvere debendos, anno presenti nobis de cadem solucione ct 
censu nobis persolverunt quoad plenum. Idco nos eosdem cives ac 



Doc. i^. ^- Ah, 140S, 



ciTitaem predictam racione predicte solucionis quietos reddidimus et 
expeditos harum nostrarum testimonio litterarum, Scripta in strcnna 
fena secunda proxima ante festum beali Laurencii martiris. Anno 
domini millesimo quadringentcsimo septimo. 

Otiginftle in charta, a tergo Trstigiam impres^i sigilH. In arclijv. lib. reg. 

14. 

Anno 140S, 9, Jannarii. Caktomjae. 
Barbara Hungariat etc, regina, rtge absenU, c&mmunitatis chniaHs Gre- 
censis Ugat&rum adventum differt, camtnunitatitpi£ curam vigilem et saltrttm^ 
ut civiias custodiatur et conservetur, commendaL 

Barbara dci gracia regina Hungarie, Dalmacie, Croacic etc, Fi- 
delibus suis judici, iuratisque et ceteris civibus ac hospitibus civi* 
talis mentis Greccnsis de Zagrabia saluteni et graciam. Quia ex retatu 
viri providi Petri dicti Saffar^ concivis nunciique vesth ad noslram ex 
parte vestri maiestatem destinati percepimus quomodo serenissimus 
princeps dominus Sigismundus rex Hungarie etc., conthoralis nostcr 
predileclus, vobis id suis litteris mediantibus firmis dedisset in pre- 
ceptis, ut vos certas e vobis personas idoneas ad diem strcnnarum 
nunc elapsum pro quibusdam suis certis et Testris agendis expediendis 
suam serenitatem ad eandem deberctis destinare, requirenie eodem 
Petro noslram vestri pro parte maiestatem, quid vobis exinde salu- 
brius esset faciendum, cxquo ipse dominus noster rex nunc partibus 
ab istis absens fore dinoscilur ; ideo veslre fidelitati consulimus, cidem 
nichilominus firmiter mandamus, quatenus ipsius domini nostrl regis 
adventuro deo duce paries ad istas, salve fiende, vestris in propriis 
demorando, prestolantes* circa custodiam et conservacionem civitaiis 
antefate curam vigilem et solertem medio tempore fideliter modo 
mehori quo poterilis adhiberc studeatis; nos enim tandem adveniente 
ipso domino nostro rege, vobisque iuxta primarium sue maiestatis 
edictum ad eum accedcniibus, vestram fideliiaiem erga eundem pro eo 
commendantes, vestrum, civitalisque prediclc statum comodosiorem 
vestrum ad profectum et utilitatem intendimus et curabimus promo- 
vcrc secundum posse nostre maicsiaiis. Secus igitur non facluri. Pre- 
senles autem absenlibus nostris ^igiHis, sigillo prefati domini nostri 
Sigismundi regis fecimus consignari* Datum in Chakturnya feria se- 
cunda proxima post festum Epipbaniarum domini Anno eiusdem 
millesimo quadringentesimo octavo. 

OrigiDaie in chnttii, Tcrgo impressum sigiUum regis. In aririu\ mcK Acatl 
Sd«nt, Slavur meritUotial. 



14 Doc. 15. — An. 14.08. 



15. 

Anno 1408, 28. septembris. Samobori. 

Barbara Hungariae etc, regina, comniunitati civitatis mentis Grecensis 

tempus ad solvendam vinomm frugumque partem sedecimam prorogat 

usque ad regis adventum eiusque constitutionem. 

Propria commissio domine regine. 

Barbara dei gracia regina Hungarie, Dalmacie, Croacie etc. Fi- 
deli suo honorabili viro Ladislao archidyacono kathedralis ccclesie 
zagrabiensis ac procuratori curie episcopatus de eadem, salutem ct 
graciam. Dicitur nobis in personis fidelium nostronim universonim 
civium et hospitum civitatis nostre mentis Grecensis de Zagrabia 
gravi cum querela, quomodo vos sedecimam partem vinorum et 
frugum anni presentis post recepcionem decimarum de vinis et fru- 
gibus in territorio eorumdem civium episcopo zagrabiensi provenien- 
tibus ab eisdem recipere niteremini et exigere velletis contra ipsonim 
iura, libertatesque et consvetudines, cum tamen huiusmodi sedecima 
pars vini et frugum in territorio dictorum civium semper memoratis 
civibus perlinuisset, iidemque ab antiquo pro se ipsis exegissent et 
exegi fecissent Et quia nos id deliberavimus nostreque omnino existit 
voluntatis, ut predicta sedecima pars vini et frugum interim, quous- 
que serenissimus princeps dominus et marilus noster carissimus, do- 
minus Sigismundus eadem gracia rex Hungarie etc., de premissis per- 
sonaliter deliberaverit et disposuerit, per dictos cives nostros et hos- 
pites erga religiosum virum dominum abbatem ecclesie beate Marie 
virginis de Zagrabia predicta, apud videlicet manus communes, plenarie 
reponantur et effective coUocentur. Fidelitati igitur vestre firmiter 
precipimtis et mandamus omnino volentes, quatenus predictos nostros 
cives ad solucionem predictarum sedecimam partem vinorum et 
frugum compellere et astringere nullo modo debeatis, nee niteremini 
ad vestras recipere presumpmatis manus, sed ipsa vina, ut prediximus, 
per dictos cives nostros vobis vel homine vestro erga memoratum 
dominum abbatem videlicet apud manus communes plenarie repo- 
nantur et integraliter collocentur; aliud igitur pro nostra gracia non 
facturi. Presentes eciam post lecluram reddi iubemus presentanti. 
Datum in Zanabor in vigilia festi beati Michaelis archangeli. Anno 
domini millesimo quadringentesimo octavo. 

Originale in charta. In margine inferiori impresaum est sigillum. In archiv. 
lib. reg. civit. zagrab. 



Doc. i6. — An. 14.09. IS 



16. 

Anno 1409, 6. Julii. Zagrabiae. 

Andreas episcopus zagrabiensis^ Eberhardi episcopi donaiionem, qua cede- 
siae cathedralis praebendarii de decima epjscopis zagrabiensibus solvenda 

liberantur, confirmaL 

Andreas dei et apostolice sedis gracia episcopus zagrabiensis. 
Omnibus Christi fidelibus presentibus et futuris, presentes inspecturis, 
salutem et devocionis cultum augmetari. Pastoralis cure debitum di- 
ligenti sollicitudine exequentes ad ea libenter intendimus, que cultus 
divini augmentum et ministrorum eius comodum ac sustentacionis 
auxilium videntur ampliare. Proinde universorum presencium pariter 
et futurorum noticie volumus fieri manifestum : quod discreti viri do- 
mini Gregorius presbiter de Iwanych, decanus prebendariorum, et 
omnes prebendarii chori ecclesie nostre zagrabiensis, nobis in Christo 
dilecti, ad nostram venientes presenciam exhibuerunt nobis litteras 
reverendi in Christo patris domini Eberhardi, pridem zagrabiensis 
nunc vero waradinensis episcopi, predecessoris nostri, sub secreto si- 
gillo suo privilegialiter emanatas tenoris infrascripti, nobis humiliter 
supplicando, ut tenorem ipsarum lilterarum litteris nostris privilegia- 
libus de verbo ad verbum inseri facientes, easdem et in eis contenta 
acceptare, approbare et ratificare et auctoritate nostra ex certa sciencia 
confirmare dfgnaremur. Quarum tenor sequitur et est talis: (vide 
Doc. a. anno 1401). Nos itaque supplicacionibus dictorum Gregorii 
decani et prebendariorum devotorum ecclesie nostre zagrabiensis ser- 
vitorum pie exauditis et principaliter admissis, attendentes ex huius- 
modi decimali rclaxacione cultum divinum non modicum excrevisse, 
immo in maxima parte ex eo fore et esse augmentatum, volentesque 
votis laudabilibus ab humanis et divinis legibus summo opere suflfra- 
gari, prefatas litteras annotati domini Eberhardi episcopi, non abrasas, 
non cancellatas, nee in aliqua eorum parte viciatas, immo omnis 
prorsus falsitatis suspicionis vicio carentes, presentibusque de verbo 
ad verbum nil addito, diminuto vel variato insertas, quoad omnes 
earum continencias, articulos, puncta et clausulas receptamus, appro- 
bamus et ratificamus, eis nichilominus in divini cultus augmentum 
el dictorum prebendariorum comodosiorem sustentacionem innovantes 
perpetuo valituras confirmamus, mandantes universis procuratoribus 
seu provisoribus curie nostre episcopalis zagrabiensis ac universis et 
singulis, quibus interest vel intererit in futurum, ut sub intermina- 
cione divini iudicii nullo unquam tempore contra premissa quitquid 
attemptare audeant quomodolibet vel presumraant, sed eosdem pre- 



i6 



Doc. 17. — Atu 14J1. 



bendarios presentes et futures dicta gracia seu indulto ac concessione 
ioviolabiliier, ut premitlatur, g^ratulari. In cuius rei memoriam pre- 
sentes litteras nostras sigillo nostro poniificali, i\\xo utimur, roboratas, 
eisdem prebendariis duximus concedendas. Datum Zagrabie sabbato 
proximo post festum Visitacionis virginis gloriose. Anno domini mil- 
lesimo quadringentesimo nono. 

£ trmsumpto ven. capituli ragrab, facto aono (520. InaroMvO eiusdem Capi* 
ttlli. Act. cap. ftiit. fasc. 76. nr. 34. 

17, 

Aimo I413t 6. apiili«. Kapronckae 

Barbara Hungariae etc. regina, Cysterienshim tagrahknsium ahhati mandat, 

ut posscssio Crni-otok tecundum kgatmttm festamcntariam tantufmnodo 

cwi ctalibct sagrabiensi arendetur et in fcudum iradatur. 

Cominissio propria domine regine. 
Barbara del gracia Romanorum ac Hungarie etc, regina. Fideli 
suo religtoso viro domino fratri abbati monasterii beate Marie virginis 
de Zagrabia salutem et graciam. Dicit nobis fidelis noster Petru«» 
dictus Saphar. iudex civitatis nostrc monlis Grecensis de Zagrabia, 
sua ac univcrsorum ctvium et hospitum dicte civitatis nostre zagra- 
biensis in personis, quomodo dudum quidam concivis eorum quandam 
insulam Cherno othok vocatara, in territorio dicte civitatis nostrc 
existcntera, taliter dicte ecclesie beate Marie virginis testamentaliter 
legavisset, ut abbates dicle ecclesie pro tempore conslituti eadem in- 
sula ipsimet uterentur. vel si alicui vellent arendare^ nemini alteri 
preterquam uni ex civibus dicte civitatis nostre possint et debeant 
in fcudum tradere et arendare; nunc vero vos ipsam insulam contra 
premissam lestamentariam legacionem honorabili viro domino Stc- 
phano Farkasii canonico ecclesie zagrabiensis arendasseiis in preiudi* 
cium et dampnum ipsorura civium et hospitum valde magnum. 
Quare fideliiati vcstre firmissime precipimus et mandamus^ quatenus 
rebus sic se habentibus, prefatam insulam per vos, ut dicitur, dicto 
Stephano Farkasii arendatam, ab eodem Stephano Farkasii removere 
et uni ex diclis civibus nostris dicte civitatis nostre secundum quod 
opus est et oportunum arendare et in feudura tradere debeatis vcl 
vosmet eadem utimini secundum premissam tcstamentariam legacionem 
el disposicionem ; qui si feceritis bene quidem, alioquin commisimus 
et serie presencium firmiler committimus fideli nostro revcrendo in 
Christo patri domino liber hardo episcopo zagrabiensi, aule regie 
maiestatis sumpmo cancel lario, ut ipse scita prius mera et omnimoda 



Doc. jS. ip. — An, rpj—1414. 



17 



yeritate vos ad faciendum premissa arcius compellat et astringat, 
auctoritate nostra ipsi presenlibus attributa et iusticia mediante, Secus 
non facturL Presentes quoque post lecturam reddi semper edicimus 
presentanti. Datum in Kwkaproncba fcrta qainta proxima ante domi- 
nicam Judica* Anno doraini millesimo quadringentesimo tredecimo. 

Ongioale id charta. In murgine inferiori impressum est slgillum. Iq archiv. 
lacl Acftd, Scient Slavor. meridioim]. 

\ 

18. 

Anno 1413, 18. Augnsti Za^rabiae, 

Anno 1413. In festo b. Elenae reginae, Fassio perennalis nobilis 
Micbaelis Thaar de Palana, domum suam muratam in civitate montis 
Grecensis penes fundum ecclesiae b, Catharinae virg. habitam, dnas 
curias intcgras efficienlem, ex collacione regia possessam, Stepbano 
lapicidae, filio Jacobi, dicti Sochsnam, pro quadraginia flor. auri coram 
magistratu loci, vendentis. 

Act Soc. Jc»a, fasc. lo» nr. 22. In archiv. rego. Croat. Slav, et Dalm. 



19. 

Anno 14] 4f 13. J alii. Zagrablae. 

Rbirhardui tphcopus mgrahknsis^ parte dtcimartim mensae episcopaiis m 
camiiatu He Moravit condonata^ perpetuam a/tanam in c&iUgia pratben^ 

dariorum candit. 

Eberhardus dm et apostolice sedis gracia episcopus sagrabiensis 
ac supremus cancellarius regie malestatis. Omnibus Christi fidelibus 
prescntibus et futuris, prcsencium noticiaro habituris, salutem in om- 
nium salvatore. Ad universorum noticiam harura sene volumus per- 
Tenire, quod nos considerantes et in arcbano mentis nostre sepius 
revolventes quam sit caduca et fragilis presens vita et quamvis 
hominibus terrena felicitate gaudentibus sponsione fallaci longa 
temporis promittat spacia, fine tamen interdura coartatur brevissimo 
ct sepe incautos ad ima deicit, quos vane spei solaciis demulcebat 
Hac igttur consideracionc inducti cl diligenti indagacione reperientes 
quod in nostra zagrabiensi ecclesia, cui auctore deo, licet immeriti 
presidemus, preter cottidiana sufTragra, que per ministros ipsius ^cclesie 
pro omnibus Christi fidelibus ad laudem del generaliter fieri consve- 
vcnint, pro prelatis ct episcopis eiusdem ccclesie, qui ex hac vita 
decesserunt, nulla umquam fieret specialis memorta nee aliqua suf- 
fragia agerentur, immo exinde metu meutis perculsi ac cupientcs 

a 



i8 



Doc. /p. — An. 1414. 



quantum cum deo poterimus, siculi nostre sic et nichilomtnus predc- 
cessorum el successorum nostrorura episcoporum saluti congruis re- 
mediis providere et vite future comraoda nobis et eisdem bonorum 
actu openim divina opitulante clemencia procurare, Habitis superinde 
unacum fratribus nostns de capilulo ipsius zagrabiensis nostre ecclesic 
mutuis colloquiis, eorumque consensu circa hoc accedente, toialeni 
porcionem nostram decimalem de decimis, que in districtu de Marocha 
ex ista parte fluvii Zclyna vocati, dicari consvevenint, qusy^um recta 
medietas in vino dumtaxat cl pecuniis pro decimis vini exigi con- 
svetis ad nostram mensam episcopalem, residua vero recta et equalis 
medietas carumdem simul cum decimis frugum wigo zyrow pynz 
dictis, integraliter dictis fratribus nostris de capitulo z^grabiensi ac 
can tori dicte ecclesie nostre dinoscitur pertinere, nobis proveniens, ex- 
ccpta tercia parte eiusdem porcionis nostre deciroarum ipsarum^ quam 
dudum deputavimus plebano ecclesic sancti Jobannis baptiste de Villa 
nova dictorum fratrum nostrorum de capilulo, racione missarum, 
quas iuxta morem ipsius nostre ecclesie idem plebanus pro tempore 
existens pro vice nostra servari tenetur quociens occurrit ebdoma- 
datim, ad usum et comraodum prebendariorum eiusdem ecclesie 
nostre duximus deputandum, immo deputamus et perpetuo jure confer- 
rimus, iuribus dictorum fratrum nostrorum de capitulo et cantoris 
eiusdem nostre ecclesie in dictis decimis sal vis remancntibus pro 
eisdem, ita videlicet, quod predicti prebendarii nostre ecclesie a nunc 
in antea annis singulis die dominico fest festum undecim millium 
virginura proxime occurente, hora vespertina ad dictam ecclesiam 
unanimtter convenientes et peractis primitus more consveto vesper- 
tine et completorii officiis, demum pulsatis maioribus carapanis, prout 
solel pulsari pro defunctis, vesperas solleniter cantare pro mortuis 
et demum feria secunda mane sequenti post missam beate virginis, 
que in ipsa ecclesia nostra solet cantari circa aurorara, immediate 
vigilias mortuorum cum novem leccionibus, responsoriis et laudibus 
ct aliis accessoriis, demum unam missam sollennem pro defunctis 
cum cantu dicere et perficere, et quilibel eorumdcm prebendariorum 
unara missam privatam similiter pro defunctis legerc et celebrare 
pro remedio salutis nostre, diciorumque predecessorum el successorum 
nostrorum eiusdem ecclesie episcoporum perpetuus futuris tcmporibus, 
semel in anno tantum, debeant et tcneanlur; porcionem vero dicti ple- 
bant sancti Jobannis baptiste, terciam partem videlicet, dc qua sn 
perius fecimus mencionem, predicti prebendarii tempore dicacionis 
ipsarum decimarum cidcm inditis dare debeant et ministrari oblU 
gcntur» pecuniam cxindc provcnienlcm per ipsum plebanum exigen 



Doc, 20. 21, — An. rjfi^—i4is^ 



19 



dam. In cuius rei memoriam lirraitalemque perpetuam presentcs lit- 
leras fieri jussimus el appensione sigillorum nostrorum communiri. 
Datum Zagrabie in fcslo beate Margarethe virginis. Anno domini 
millesimo quadringcntesimo quartodecimo. 



E Hbro Sututoram hoa. coll, Pmebend, Saec, XV. 



20 



Anno 1414. 



Litterae vlneales super certa vinea in teiritorio Novae vitlae 
capituli zagrabiensis Davidouch appellato, existente, gratis, altera 
vcro priori contermina pro sex flor. auri Stephano Herwat concive 
montis Grecensis perennaliter donata et respective vendita per pie- 
banum ecclesie s. Joannis baptiste de predicta Nova villa, salvo jure 
montano ipsi ecclesie parochiali obveniente, pro parte emptrice^ 
expeditae. 

Act Mod. Remet, fasc. 11. Dr 4. In ardiiv. regn. Cro^t^ SUt. et D&tm. 



21 

Anno 1415, 25. apdlis. Zsgrabiae. 

Ofmmunitas civitath moniis Grecensis de Antonit civit hertiUtate ex dus 

testanunto statuit, 

(Nos Michael, filius Simeonis, judex » Stephanus, Georgius), 
Blasius, Georgius, Gasper, Fryche, Sigismundus et Lodouicus, jurati, 
consiliarii (et universi cives montis Grecensis, Memorie commendamus) 
per presentes, quomodo nos in testamento viri providi condam An- 
(honii jurati (concivis noslri) dicti . , . inter cetera seriatim conscripta 
vidimus fide oculala contineri, quod dum ipse in humanis laborasset, 
tunc medietatem, seu sessionem jobagionalem in suburbio dicte civi- 
latis, ubi nunc ortus foret construclus, inter metas nunc Georgii et 

Gasper juratorara , . et domine nostrorum concivium . , 

existenlem, provide domine Margaretha vocate tunc in tenera etate 
constitute et Hlene tiliabus suis legavisset el donasset. Et quia prea- 
lacta Elena, junior fllia, ex hoc seculo decessa fore videbatur, (nos) 
tpsum totalem ortum cum cunctis suis utilitatibus et pertinenciis 
universis prenotate domine iMargaretha vocate, relicte olym Vjnncen- 
Stan, noslreque concivisse ac de suo consensu, Nicolao filio suo ex 
annotaio Vyncenstan procreate et corum heredibus statuimus el com- 



20 



Doc. 22. — Ah, 1415, 



missLmus perpeluo et irrevocabiliter possidendum^ tenendum et ha- 
bendum ac iuxta condicionem huius civitatis quocumque voluerinl 
deslinandum. In cuius rei memoriam, linnitatemque perpetuam pre- 
sentes litteras nostras communi sigillo roboratas eisdcm dominc Mar- 
garethe et Nicolao (duximus concedendas). Datum in festo beati Georgii 
martins* Anno domini millesimo quadringentesimo quintodecimo. 

Originale in roembrana laceruni et ex«£um. Zona sericea albi et vte1a»:i 
cotoris appendet absque sigillo. In archlv. lib. reg. dv, zagrab. 



22, 

Anno 141 5» 28. octobris. Zagrabiae. 

Coram commumiaie civitath Grecensts Andreas, lUteratus ei avis, in- 
cuUam suam mneam et siivam Gregorh, scnpt&ri Uhrorum^ sex pttms 

denariorum vendiL 

Nos Mychael, filius Simeonis, judex, Stephanus, Georgius, Blasius* 
Georgius, Gasper, Fryche, Sigismundus et Lodovicus, jurati, consi- 
liarii et universi cives mentis Grechensis. Memorie comraendamus 
per presentcs, quod Andreas lileratus, filius olym Petri sartoris, filii 
Koyan, alias noster concivis coram nobis personaliter comparendo 
sponte est confcssus co mode: quod ipse quandam vincam suam in- 
cultam et inforestam, Korito vocatam, in nostro terrilorio iuxta vineam 
Nicolai, filii Iwancech, a parte meridionali similiter nunc incultam, 
et duas vias communes simul cum silva ipsi vinee adiacente sub 
metis et terminis infrascriptis per annotatos Nicolaum et nunc ma- 
gistrum Gregorium scriptorem librorum, tiliura Andree, factis et ereclis 
ac denuo constructis habitam et existentem, in ipsum Andream Ute- 
ratum a prefato Petro sartore patre suo legiltime devolutam cum 
omnibus ipsi us vinee nunc inculte et silve utilitatibus et pcrtinenciis 
universis ad ipsas quoquomodo spectantibas viro provido memorato 
Gregorio scriptori librorum, filio Andree, et suis heredibus ob re- 
spectum suorum beneficiorum, turn eciam pro sex pensis denario- 
rum ipsi Andree persolutorum dedisset, donasset et vendidisset, ymmo 
dedit, donavit et vendidit coram nobis jure perpetuo possidcndam, 
tenendam et habcndam ac iuxta condicionem huius civitatis quo- 
cumque volueril in vita pariter et in morte disponendam. Mete vero 
ipsius vinee hoc ordine incipiuntur, quod prima mcia a parte prefati 
Nicolai vicini a plaga oriental! incipit in quadam arbore quercus i 
vulgo haraslh prope predictam viam communem et vadit ab ipsa in 
arborem trepicis in vulgo ihopol vocaia, de qua in aliam arborem 
tbopol, dc qua tendit in arborem quercus cl ab ipsa supra ad occ 



Dae, 2j, — An. 1^6. 



ai 



dcnlem in aliam arborem quercus, quas arbores dicli Nicolaus et 
Gregorius crucibus signarunt et in perpetuam memoriam pro metis 
dcputarunt, et sic tenninantur. Id cuius rei njemonam et testimonium 
tirmitatcmque perpetuam presentes lilteras noslro comrauni sigillo 
roboratas eidem magislro Gregorio duximus concedendas. Datum in 
feslo beatorum Symonis et Jude apostolorum. Anno domini millesimo 
quadringentesimo quintodecimo, 

OngitiAl« m m«mbnuia. Zona viricHs pendet absque dgiUo. In arch. Ub. reg. 
cvf. Mgrmb. 

23. 

Aano 1316, I. Jtmii. 
Synadus Constantienm abbati Landstrassensi tnandai, ui di postrema in- 
juria capttuh.a commmiitatt mentis Grtcensis iiiata inquirat 

Sacrosancta et generalis synodus Constanciensis, Dilecto nobis 
filio abbati monasterii in I^nstrosst, aquilegiensis diocesis^ salutem et 
dei omnipotentis benedictionem. Gravem dilectorum (ecclesie filiorum) 
capitulizagrabiensisquerelam accepimus continentem, quod olim commu- 
nitas et universi cives et hospites civitatis zagrabiensis manu armata 
nee non vexillis errectis ad domes singulorum canonicorum prcdicte 
ecclesie unanimiter accedentes in quosdam ipsonim canonicorum nee 
non ctiam prcsbiterorum et minislrorum eorumdem, dei timore post- 
posito, manus inicientes ausu sacrilego temere violentas, nonnullos 
ex ipsis canonicis sive roinistris interfecerunt, quosdam graviter Tul- 
nerando, dein carcerlbus manciparunt ac in ilUs diucius detinuerunt 
captivandos, nee non etiam quasdam domos et edificia dictorum cano- 
nicorum tunc infra communitaiem vel civitatem illorum siids (spo- 
liarunt) et quedam ignis incendio devastarunt, nee non etiam res 
et bona mobilia illinc rcperta secum in predam asportarunt et alia 
valde muUa damna, violencias et injurias irrogaverunt, intulleruntque 
huiusraodi capitulo in animarum suarum dispendium nee non ipsius 
capituli nocumentum, preiudicium et gravamen. Ideoque dilectioni tue 
sic scriptotcnus mandamus, quatinus si dc huiusmodi vulneracione, 
Interfectione, mancipacione, delcncione nee non aliis violenciis et in- 

iariis eiusdem communitatis, quos in premissis culpabiles 

esse reppcrcris, tamdiu excommunicatos dominicis et feslis 

diebud* donee passis injuriam satisfecerinl competcntcr te- 

stimonio sub eorum et se declaraverint apostolicts , , subdiendl 

Super aliis vero . . qui fuerint hincinde propositis adver- 

sarti fuerint appellatione remota . • . . , faciens quod . 

Testes aulem, qni fuerint nominali, si se gracia, odio vel timore sub- 



33 



Doc. 2^. — An. Z^//. 



traxerint censura simili, appellacione cessanle, compellas vcritati lesti- 
inonium perhiberc. Datum Constancie, kalendis Junii, Anno a nativi- 
tate domini millesimo quadringentesimo sextodecimo. Apostolica sede 
yacaiite. 

Originale in membraiia ralde excaum ct illegibile. In arcli, ven. Ca^pit. sagrab. 
Act. Cap. anl, fasc. 6, ta, 20, 



24. 

1417, 14. febrnarii. Zagrabme. 

Ebtrhardus episcopm zngrnbiensis^ capiiuh mandate ut pnitbefidariomrn 
coiUp'um In cius cornvftudinibta^ fmchimnqtu el provenhmm penepiio- 
nihus defendiH^ neve pratbendarhrum collegium parocho cuilibet quartam 

par&chialtfn s&ivat 

Eberhardus dci et apostolice sedis gracia episcopus zagrabiensis, 
suraprausquc canccllarius regie maiestatis, Vobis venerabilibus viris, 
dominis Mathie preposito, Gerardo lectori, Johanni cantori, Ladislao 
katbedrali et Gregorio de Bexinj archidyaconis, ac Gregorio custodi, 
singu Usque canonicis, tolique capitulo ecclesie nostre zagrabiensis, fra- 
tribus nostjis in Christo carissimis, in virtute sancte obediencie lirmiter 
prccipimus et omnino volentes mandamus, quatenus prebendarios, vide- 
licet presbiteros dicte ecclesie nostre zagrabiensis, presentes et fu- 
turos, singulis temporibus nostris, irrevocabiliter in eisdem consvetu- 
dinibus directe, fructuumque, iurium, proventuum et alimentorum 
singulorum undccumque provcniencium et ipsis testamentalitcr legan- 
donim et alias amministrandorum modo quocuraque et presertim in 
oblacionum et olfertoriorum percepcionibus in vigilia Epiphaniarum 
domini, tempore processionali vivifice crucis fiende singulis annis ad 
domos dictorum canonicorum, ut moris est, ac dcportande; aliis 
quoque locis el temporibus opportunis eisdem succedenciura, contra 
quoscumque defensare et manutenerc debeatis, ut in nostra zagra- 
biensi ecclesia a tempore cuius in contrarium meraoria hominum non 
existit, semper fuit et est hactenus observatum, auctoritate nostra, 
sive quarte solucione, sive alterius porcionis aliqualis cuicumque pie- 
bano nostre dyocesis, eciam de iure dcbcnde aut solvende et pre- 
sertim contra quendam Martinum sublectorem ac plebanum ecclesie 
sancti Emerici ducis de Zagrabia nunc et de present! eosdem pre- 
bendarios in premissis, ut veridica recipimus relacione sed dispH* 
center, plurimum molestantem, ac ceteros plebanos eiusdem ecclesie 
sancti Emerici duds , presentes et futuros, quoscumque pro tem- 
pore existentes, quibus super hiis perpetuum silencium presenciom 



Doc. 2S* — An, 7^/7. 



tcnore iitiponimus ct inponi volumus temporibus perpeluis ac etemis 
duximus imponendum, constitucionibus in contrarium cditis non ob- 
staniibus quibuscumque, per censuram ecclesiaslicam con trad icentes 
eadem auctoritate nostra iirmiter conpescendo, Nolumus enim nee in- 
tendimus quod consvetudini ecclesLe nostre predicle sive iuribus dic- 
torum prebendariorum hucusquc invariabi liter et firmiter absque mu- 
tacione aliquali obscrvatis aliqualiter derogetur in to to vel in parte, 
^t^ pocius eonim fructus et emolumenta volumus augeri quam minui, 
qui pondus ciusdem ecclesie nostre in diumis pariter et nocturnis 
officiis, diei videlicet et esius, dinoscuntur supportare. Nee omnino 
volumus, quod in dicta ecclesia nostra aliquis preter nos quibusvis 
personis legem iraponere habeat aliquam neque iugum contra et ultra 
laudabilem consvetudinem inibi hactenu.s observatara. Secus igitur in 
premissis facere non ausuri, si graves penas vobis exinde inlligendas 
per gravissimam judicacioneni nostram cupitis ct rultis evitare, Pre- 
sentes vero liiteras nostras in libro statu torum capituli predicte 
ecclcsie nostre zagrabiensis strictissime dc verbo ad verbum preci- 
pimus registrari ad perpetuara rei memoriam ad condignam et per- 
petuam firmitatem. Datum Zagrabie sub nostri pontificals et auten- 
tici sigilli appensione, in festo beali Valentini martiris. Anno doraini 
millesimo quadringentesimo decimo septimo, 

E simpljci tiimsumpto in charts, initio saec. XYI. -^ In archiv. honor, 
colleg. Praebendar. 



25 

-Vnna 14171 1 4, Beptembria. Zsgmbiae, 

LiipUnium %agrahkHt€t cmnmynitnte rot^ante^ privile^um a Sigismundo rege 
dc iibcrtatibus cditum mitdL 

Capitulum ecclesic zagrabiensis. Omnibus Cbristi iidelibus pre- 
sentibus pariter et futuris, presencium noticiam babituris, salutem in 
omnium salvatore. Ad universorura noticiam harura serie volumus 
pervenire, quod providi et honesti viri, Johannes Prawcz. judex, 
Gaspar , Lodouicus , Demetrius et Ladislaus jurati cives civitatis 
montis Grecensis de iuxta Zagrabia, suis et universorum concivium et 
cohospitum ipsorum, inhabitorum utpula ipsius civitatis, nominibus 
et in personis ad nostram personaliter accedentes prcsenciam exbi- 
buerunt nobis et presentaverunt quoddam privilegium serenissimi 
principis et domini, domini Sigismundi, dei gracia Hungarie, Dalmacic 
Croacie^ Ramc, Seruic, Gallicie, Lodomerie, Cumanie, Bulgarieque 
regis, marchionis Brandcmburgensis, sacri Romani imperii arcbicame- 



24 Doc. 26. — An. I 41 8. 



rarii, necnon Bohemie et Lucemburgensis heredis, domini nostri na- 
turalise subsequentis tenoris, duplicis autentici pendentis sigilli sue 
maiestatis munimine roboratum, petentes nos precum cum instanda, 
ut tenorem eiusdem privilegii in transcripto litterarum nostrarum sub 
nostri sigilli appensione eisdem daremus ob remedium cautele ube- 
rioris. Cuiusquidem privilegii tenor sequitur per omnia et est talis: 
(vide Doc. 10. anno 1406, 10. januarii). Nos igitur peticionibus 
eorumdem ipsius privilegii exhibencium annuentes, predictum privi- 
legium de verbo ad verbum transcribi et transummi facientes absque 
augmento et diminucione aliquali, transcriptum et transumptum eiusdem 
sub nostri sigilli appensione eisdem duximus concedendum, nostrls et 
ecclesie nostre juribus salvis remanentibus. Datum in festo Exalta- 
cionis sancte crucis. Anno domini millesimo quadringentesimo decimo 
septimo. 

Originale in membrana. In margine inferiori appendet zona sericea colons 
nibri absque sigiUo. In archivo lib. reg. civ. zagrabiensis. 



26. 

Anno 14 1 8, (28. Junii?). Budae. 

Petrtis ForgaH magister curiae reginalts, sibi anniversariutn censum sex 
ftor, pro centum a communitate mantis Gmcensts solutum esse testificatur, 

Nos Petrus Forgach de Ghymes, magister curie reginalis maies- 
tatis et comes nitriensis. Memorie commendamus, quod nos a circum- 
spectis et providis viris Johanne, Bozo dicto, ac eciam magistro 
(Fabiano pro parte) communitatis civium civitatis mentis Grecensis 
recepimus pro centum sex flor. cum quibus ipsa civitas nobis tene- 
batur in festo Circumcisionis domini, (nunc proxime) preteriti; quos 
quidem VI. flor. pro centum ipsi Johannes et magister Fabianus nobis 
(ad racionem dicte) communitatis hodie plene et integre persolverunt 
Super quibus (percepcione nos totam) conmiunitatem et magistros 
Johannem ac eciam Fabianum predictos (nee non totam communi- 
tatem) pervigeremus. Presentes autem sigillo nostro (duximus consi- 
gnandas). Datum Bude feria tercia proxima in vigilia [beatorum apo- 
stolorum Petri et Pauli]. Anno domini millesimo CCCCXVIII. 

Originale in charta valde lacemm. In margine inferiori impressam ett 
sigillum. In archiv. lib. reg. civ. zagrab. 



Doc> 2y. — An. 1419. 



>S 



27. 

Aduu 1419> I. oclobrt!«« Zagrabiae. 

Di&nysius banus communitaU pricanie /ore ut tiits libtrtaUs ikfcndat^ se 
obiigatt idemque omnibus comitibus, vUecomUibus suhque homhiibus mandate 

Nos Dyonisius de Marchali, regni Sclauonie banus, comesque 
symigycnsis. Memorie commend amus tenore presencium significantes, 
quibus expedil universis, quod (viri providi) iudex, iurati ct cives 
civitatis rcgalis montis Grecensis de iuxla Zagrabya in eorum et uni- 
versorum civium, incolarum et inhabitatorum (eiusdero) civitatis no- 
minibus et personis nostram adeundo presenciam exhibuerunt nobis 
cfficacissima litteralia instrumenta divorum regura (Hungarie, super 
liber)tatibus eisdem civibus per ipsos reges confecta» emanata et 
concessa, petcntcs nos, ut eosdem cives, incolas et inhabitatores . • . 
dicte civitatis in corum iuribus et libertatibus iuxta predicta eorum 
litteralia instrumenta, frui, gratulari et gauderi , . . quietos relin- 
queremus et permitteremus. Nos igitur predictorum civium iuribus et 
libertatibus visis (perlectis et intelle)ctis, mcmoratos cives, incolas et 
inhabitatores predicte civitatis montis Grecensis in omnibus et (singulis 
iuribus ac con)svetudioibus semper et ab antique hactenus lentis et 
conservatis reliquimus et commissimus pre(sencium per tenorem . • , 
• , , iuri)bus legittimis et iustis consvetudinibus conservare promisi- 
mus et assumpsimus, ymmo presencium se (lirmiter obligamus) paci- 
fice et quiete frui, uti, gratulari et gaudere. Quocirca vobis comitibus, 
vicecomitibus vel (vices eorum gerentibu)s nunc in comitatibus cri- 
syensi et zagrabiensi constitutis et in futurum eciam constituendis, 
cunctisque aliis nostns hominibus, (vel ad nos) pertinentibus, pre- 
scntibus visuris, firmiter precipiendo mandamus, quatenus sepefatos 
cives, incolas ct inhabitatores an(tedicte) civitatis contra prescriptas 
eorum libertates et iura in prctactis eorum litteralibus instrumentis 
conscriptas et expressata in nullo (imp)edire, perturbare, molestare, 
dampnificarc et inquielare presumpmatis, nee sitis ausi racione ali- 
quali communiter aut divisim, ymmo volumus pocius ipsos et eorum 
queralibet contra quosvis illegitimos inpetitores, malefactores et inquie- 
tatores semper et ubique in eorum iuribus et bonis ac persona pro- 
tegere et defcnsarc; et aliud in premissis . . nullatenus facere pre- 
sumpmatis, Presentes vero post earum lecturam semper per vos rcddi 
iubemus exbibentibus. Datum Zagrabye die dominico proximo post 
festum beati Michaelis archangeli. Anno domini millesimo quadrin- 
gentesimo decimo nono. 

Originak in membmaa, sat Ucenim. In margine infcrion impresstim est 
^umim tiglllum. In Kinhiv. lib reg. dr. zagmb. 



26 



Doc, 28. — An. 1420, 



28. 



Anno t420, 2, octobns. Zagiabme. 



In causa, ^uam communiias month Grectnsis in capitufum agtbat, c&mites 
zagrabi€n$cs sese fioUstatem communitatts in ms vacandae nm habere 

profitcntut\ 



Nos Sebastianus de Karmach et Petrus de Cruemche, comites 
zagrabienses ac judices nobilium eiusdem coraitatus. Memorie com- 
mendamus per presentes, quod cum honorabiie capitulum ecclcsie 
zagrabiensis jtidicem, juratos et universos i:i'^^ dvitatis montls Grc- 
censis de iuxta Zagrabiam ad presentes octavas festi nativitatis beate 
Marie virginis in presenciara dominl nostri DiODisii bani certo modo 
in caiisam atrahendo, contra eosdem agere et proponere voluissent; 
tunc certi nuncii civium eiusdem dvitatis nobis in scde nostra judi- 
ciaria in eisdem octavis judicantibus, nostrum judidariam et regni 
nobilium nobiscuro judicanciura adieuntes conspectum, quasdam Hlteras 
domini nostri Sigismundi regis, unam privilegialem et aliam paientem, 
terciamque prescripti domini nostri bani similiter patentem super 
libertatibus ipsorum civium confectas, iidem nuncii dvium nobis ex- 
hibuerunt» in quibusquidem litteris inter cetera id clare vidimus con- 
tineri, quod nullus banonim vel vicebanorum sen comitum dicti co- 
raitatus pro tempore constitutorum eosdem dvcs communiter vel di- 
visim ad instanciam quorumcumque, judicio ipsorum astare compelli 
facere presumpmerent modo aliquali, nee litteras inquisitorias quipiam 
nobiles aut viri ecclesiastici ad versus eosdem cives in quibuscumque 
factis possint facere emanari; si vero quipiam quitquam accionis vel 
questionis haberent vel babere pretenderent id in presencia regie 
maiestatis aut magistri thavamiconim regal in m prosequi deberent et 
tenerentur ordine juris observato. Nos igitur unacum predictis regni 
nobilibus» visis litteris premissis, prefatos dves judicare nee litteras 
judiciales vel alias ipsos inpugnantes extradarc seu extradari facere 
audentes, presentes litteras nostras eisdem judici, juratis et univerbis 
civibus ipsius civitatis in testimonium premissorum duximus conce- 
dcndas, quibus sigiila nostra a tergo impressimus. Datum Zagrabie 
dedmo octavo die octavarum festi nativitatis beate Marie virginis 
predictanim. Anno domini mtllesimo quadringentesimo vigesirao. 



Sclent. SUt. merid. 



-u veAtigia trium si^illoruiti. In Mchiv. iacLAcad. 



Doc. 2g. 30. — i^t—1^2. 



29. 

Anno 1421, mense Julio* * 

Injuriae a capitulo ^agrub. dvibus Grectnsitui illatae rtferuntur. 

Itcni» primo, circa feslum beate Margarethe virginis, tempore 
treugarum, Georgius officialis seu iudex provincie capituli zagra- 
biensis cum familiaribus et hominibus suis, homines, cives, incolas 
et inhabitatores prcdicte civitatis regie maiestatis in medio eiusdem 
civitatis dire verberavit, vulneravit et spoliavit, pgaque bourn et 
cumis desecuit et anibilavit potencia mediante. De hiis itaque non 
contentus idem Georgius homines seu civ^ civitatis predictc capti- 
vavit et captos in civitate in turri hie habila tamdiu vinculis manci- 
patos tenuity quouiique sue placuit voluntatis culpa eorum sine omni 
et contra libertatem civitatis. 

Docnmentum transactionale. In archiT. veo, Cftpit. itagrabiensii. Act Cap* 
ajit. fsBC, 10. ur. 14. 



30. 

Aoflo i422| I7« JuDii, In Solnok; 

Sigismundus sex severe mandat capituh , ne ewes ab agris cokndis 

impediaL 

Commi&sio propria domini regis. 
Sigismundus dei gracia Romanonim rex, semper augustus, ac 
Hungarie, Bohemie, Dalmacie, Croacie etc, rex. Fidelibus nostris hono- 
rabilibus viris, dominis preposito et capitulo ecclesie zagrabiensis sa- 
Ititem et graciam* Gravem querelam fidelis nostri providi magistri 
Fabiani civis et notarii nostrc civitatis zagrabiensis per ipsum in 
personis fidelium nostrorum providorum judicis, juratorumque civium 
ac tocius communitatis eiusdem nostre civitatis zagrabiensis noslre 
maiestati allatam intelleximus admodum displicenter, quomodo vos 
eosdem cives et hospites nostros contra eorum libertates et consvetu- 
dines, quibus ipsi ab antiquo usi fuissent et gavisi, plurimum inde- 
bite ct minus juste imped ivissetis et impedire non cessaretis, et quod 
eosdem lerris eorum ad dicta m civitatem nostram zagrabiensem per- 
tinent! bus et intra veras metas et cursus metales eiusdem adiacentibus 
uli cl fmi non permitteretis, ymmo hiis temporibus retroactis quidam 
ex vobis cum eorum familiaribus quosdam ex eisdem civibus in dictis 
eorum terris arantes repperiendo aratrum ipsorum simul cum rotis 
M idem aratrum aptis penitus et in partes minutissimas dissecari 
fecissetis, potencia mediante, In ipsorum preiudicium ac dampnum^ 



2 8 Doc, 3/. — An. 14^2. 



libertatisque eorum prerogative dcrogamen non modicum. Suppli- 
cal^im itaque extitit nostre maiestati in personis eorumdem civium, 
ut ipsis circa premissa opportune dignaremur providere. Et quia nos 
eosdem cives et hospites nostros libertatibus et consvetudinibus eorum 
antiquis, quibus hactenus usi fuere et gavisi illibate fnii volumus, 
igitur fidelitati vestre firmissime precipimus et mandamus, quatenus 
habitis presentibus amodo quoque in antea et deinceps prefatos cives 
et hospites pretacte nostre civitatis zagrabiensis et presertim in terris 
intra metas ipsorum antiquas adiacentibus in nullo contra antiquas 
libertates et consvetudines, quibus ipsi hactenus, ut prefertur, usi 
fuere et gavisi, impedire seu quovismodo dampnificare presumatis nee 
sitis ausi modo aliquali, alioquin vobis in premissis secus facientibus, 
quod non credimus, eisdem civibus et hospitibus nostris de tali re- 
medio curabimus provideri, quod ipsi in premissis dampnum non pa- 
cientur aliquale. Secus igitur facere non ausuri in premissis. Presen- 
tes quoque post earum lecturam reddi jubemus presentanti. Datum 
in Zolnok feria quarta proxima post festum sacratissimi corporis 
Christi. Anno eiusdem millesimo quadringentesimo vigesimo secundo. 
Regnorum nostrorum anno Hungarie etc. XXXVI. Romanorum duo- 
decimo et Bohemie secundo. 

Originale iD charta. In margine inferioni impressum est sigillum. In archiv. 
lib. reg. civit. zagrab. 

3L 

Anno 1422, mensibus : majo, Junio, Julio. Zagrabiae. 
Injuriae a capitulo zagrab, civibus Grecensibus illatae referuntur, 

De premissis eciam non contentus ipse Georgius per homines 
et familiares suos in festo Annunciacionis virginis gloriose elapso, in 
anno domini MCCCCXXII homines et cives huius civitatis similiter 
contra libertatem civitatis dire vulneravit, verberavit, percussit et 
spoliavit usque ad exsiccacionem membrorum, prout eciam apparet 
de presenti, culpa eorum sine omni, eodem modo in civitate prc- 
notata. 

Item, feria tercia proxima ante dominicam Rogacionum nonnuUi po- 
ciores domini de capitulo ecclesie zagrabiensis ad territorium seu terras 
civitatis regalis cum eorum hominibus et familiaribus manibus armatis 
vehementer irruentes, aratra in eisdem terris arrancium hominum 
nostrorum d^secuerunt, homines percusserunt et crudeliter vulnc- 
raverunt 



Doc, Ji, — An, 1422, 



«9 



Item, altera die inmedtatc sequent! Ladislaus de Dauoth, unus 
ex canonicis in turri hie habita constitutus, cum sibi adherentibus, ma- 
chinas et pixides sonorosas sepissime more hostili hue ad civitatem 
cmisit ct cmitti fecit, ubi eciaro, si Tigilem custodiara non habuis- 
semus, utique idem Ladislaus cum suis complicibus banc civitatem 
In faviltam ignis converti fecisset, culpa nostra non exigente, Pre- 
fatus eciam Ladislaus de premissis non contentus, diebus proxime 
elapsis, altera vice unum hominem in civitate prenotata captivavit et 
ab eodem omnia bona sua, arma, vestimenta et pecunias aliasque res 
pro tunc apud cum habita et repertas more predonico abstulit et 
recepit et fecit que sue placuit voluntatis Hodem die diversos ictus 
sagittarum ad homines huius civitatis in civitate hinc inde gradientes 
emisit et emitti fecit, sicut sue placuit voluntatis et incendium ignis 
in banc civitatem cmitti voluit, prout prius et ante, ubi eciaro, si 
custodiam vigilem seu jugem non babuissemus, utique quod volebat 
perfccisset. 

Item, hiis diebus similiter proxime elapsis Gerardus lector et 
canonicus ccclesie zagrabiensis , unam honestam mulierem, civcm 
huius civitatis in factis suis agentem in via in capitulo habitam, re- 
pertara, omni sua sine culpa propria manu dire verberavit, cooperto- 
rium capitis de capite eius abstulit et eandem verbis illicitis et vitti* 
perioris pertractavit in dedecus sexus muliebris, alias eciam honestas 
mulieres cisdem verbis adiungendo crimnatus est. 

Item, similiter hiis diebus proxime elapsis circa festum bea- 
torum Petri et Pauli apostolorum, nunc elapsum, prefati domini de 
capitulo, missis eorum hominibus et familiaribus duos equos Michaelis, 
fiUi Symonis, pridem iudicis, ac duos bQves^Stfipii^^it pridem iuraii, 
concivium nostrorum, in territorio huius civitatis demactari fecissent 
seu vulnerari sine culpa, 

Ite gk in festo beate Margarethe virginis e t maniris noviter 
elapso, domini de capitulo ecclesie zagrabiensis, tempore treugar um 
fori annualis^eiusdem festi, a meridie usque ad crepuscul um noctis, 
ad latus campane sonitu propulsato, congregatis eorum familiaribus, 
hominibus et iobagionibus sub precepto, advocatis eciam oftxcialibus, 
familiaribus, hominibus et iobagionibus reverendissimi in Christo 
palris, domini Johannis episcopi zagrabiensis, manibus armatis et more 
excrcituancium incepcrunt expugnare civitatem a meridie predicti 
festi usque ad crepusculum noctis et sequent! die a mane iterum 
usque ad crepusculum noctis. In qua pugna ex ista parte fluvii in 
terriiono civitatis prope fontem Manduscwecj et ecclesiam sancti 
Martini ac domum balnei civitatis ac iuxta turrim prope novam 



30 



Dt7c. J-?. — Ah. 1422. 



portam nonnullos cives et homines in ista parte se defendentes misc- 
rabili nece intcriinerunt ct intereinptos de ista parte ad aliam partem 
fluvii traxenint et deporlaverunt, quosdam iam mortuos alios semi- 
viTos, qui postea ibidem vitam eorum coiycluserunt temporalem ; ce- 
terosque multos sagittarum ictibus et aliorum armorum vulneribus 
cnideliter saucianint In qua eciam pugna Gerardus lector de manu 
8ua propria unum ictu sagitte de balista intercmit, alios quoque 
multos vulneravit, Ladislaus autem de Dawoth unum eciara de ba- 
lista propria manu sagitta interemit, alios quoque diversos cnideliter 
sagittis vulneravit, Premissam quoque pugnam et discordiam er eo 
inceperunt domini de capitulo prenotati, quia eisdem litteras regie 
maiestalis exhibuimus, in quibus sua maiestas mandat, ut terras intra 
meias huius civitatis per ipsos occupatas noviter eidem civitati re- 
mittere debercnt et tcnerentur, litteras eciam minime observare vo- 
luerunt, nee ad easdem aliquid boni responderunt^ sed ipsam pugnam 
premissam litteris regalibus predictis visis excogitaverunt, prout et 
fecerunl. 

Docufnentum transactionale. In archiv. veo* Cupit. zagr&b. Act Cup. AOt, 
fasc TO. nr. 14. 



32. 

Anno 1423, 7. septcrobris. 2iflgrnbioc. 

Johannes eftscopus za^rabiensis , chts ZiigrabuN^cs, .//// urmaui miinu 
capittihtm agrcssi stdftf maj^namqut chidtm ftccrunt^ excommunicat, 

Johannes dei et apostolice sedis gracia episcopus zagrabiensis, 
regalis ct reginalis maiestalum regni Hungarie sumpmus cancellarius. 
Universis et singulis venerabilibus, circumspeclis, religiosis et discretis 
viris nobis in Christo dilectis abbatlbus. prepositis, prioribus. gar- 
dianis, ministris et provincialibus ac monachis, fratribus et conven- 
tibus ordinum quorumcumque exemptorum et non cxemptorum, mo- 
nasteriorumque et ecclesiarum rectoribus seu plebanis, archidiaconis. 
vicearchidiaconis ac canonicis, lectoribus, cantoribus seu custodibus 
kathedralis nostre zagrabiensis et collegiatarum. presbiteris quoque 
et capellanis curatis el non curatis, clericisque et tabellionibus pu- 
blicis per et infra dvilalcm seu diocesim noslram zagrabiensem ubt- 
libel constilutis, qui presentibus fuerint requisiti vel alter ipsorum 
requisitus, salutem in domino et debitam ac solertera habere dili- 
genciam in commissis, piesentibusque litteris nostris iidem indubiam 
adhibere. Replerunt amaritudine ihabernaculum mentis nostre ille 
enormes offense preterite ct istud novum horrendum facimus in dci 



D&€. J 2. — 



r^22. 



conlumeliam, nostram iniuriam permaxiraam, nostri cleri laraenta- 
bilem oppressionem ymmo el ipsius nostre spouse zagrabiensis ec- 
clesic katbcdralis, cui divina disponente clemencia in solicitudinis 
partem vocati presidemus inmeriti, extremum contemptum seu iactu- 
ram per illos malediccionis alumpnos, nepharie prodicionis baiulos, 
cives illos, incolas ac hospites, judices, juraios et homines ac commu- 
nitalem eorum sacrilegam el Gomorre populos de monte Grecensi prope 
dictam Zagrabiam, muUipharie muUisque modis et vicibus nequitcr 
perpetratis^ qui non atteodentes aut oculis mentis seu debite consi- 
deracionis vel saltern racionis et rectissimi erga se iudicii modcra- 
mine perpendentes, quod sancta mater ecclesia suo semper sponso 
qui Christus est, ineffalis amoris dulcedine copulaia ab ipso susce- 
perit dotes amplissimas graciarum ubertate fecundas et specialiter 
inter eas beneficium insigiiite libertatis^ quod que ipse Christus illam 
peramabilem sponsarn eitis fidelibus populis Hbero preesse voluit 
dominio et habere potestatem in singulos, veluti in fiUos, non cuiquam 
aut cuiusvis servituti subiacere, ita, ut illam cuncti fideles (ilii, quos 
eidem regenerat assidue spiritus sancti gracia uberime fecundata, non 
inmerito sicuti raatrem et dominara suam bonorarent omni reverencia 
econtra filiali. Cum hec sit utique, prout est, dilecta illius, columba 
cius de cavcrnis macerie, id est latere eius sanctissimo progrediens 
seu procedcns ut sponsa de cubili suo et in illo requiescit hec co- 
lumba eius, circa quam et eius ministros ipsius utpute honoribus et 
libertaiibus preditos cor eius invigilat, hie est ortus denique ipsius 
fcrtilis et irriguus, in cuius svavitatis odore precipue delectatur* 
cuius poma gustui ipsius sunt valdc sipida et accepta. Nee contenti 
iidem, quod alias de anno domini MCCCLXXXXVII citra vel ultra, 
inito et communicato inter se prius malignandl ac forti et maiuro id 
faciendi habito inter se iniquissimo et deo ac hominibus odioso con- 
silio huiusmodi sancte matris ecclesie sua materna pietate, qua filios 
suos tarn amorc svavissimo fovcre, quam uberum lacte suorum alcre 
consvevit inpudenter contempta, ad sonum maioris campane ipsorum 
piiblice et clara luce diei, erectis cruentis ipsorum vexillis, hostiliter 
manu armata de predicta civitatc, si dici debeat et meretur, descen- 
dentes in capitulum eiusdem ecclesie, ymmo et totum clenim civi- 
talis nostre Zagrabiensis deseviendo inimanilcr, in curias et domos 
eiusdem capiluli ncc non prebendariorum suonim, nequiter, dolose et 
fraudulentcr more vispilionura irruentes, huiusmodi dominos et prc- 
bendarios ipsius capituli ac clericos a maximo usque ad minimum 
omnibus rebus et bonis ipsorum et presertim libris» lilteris, buUis 
apostoHcis, instrumenlis, juribus, vestibus, argenteriis, pecuniis;, vinis, 



3« 



Doc, 5^. — An, 14^2. 



biadis, equis et bobus, ceterisque clenodiis inibi repertis ct existen- 
libus a maioribus eciam simpHciter usque ad minuta eisdem dominis 
de capitulo, prebendariis ac clericis peaitus denudatis ac de propriis 
scdibus propulsatis et eiectis ausu sacrilego spoliaverint et huitis- 
modi spoUis in predam conversis, ad ipsorum civitatem, si dici taraeu 
debeat et merctur, deportando. Eciam predictas curias numero Xlll, 
sic, ut prcmittitur, inter ceteras nequiter spoliatas incendendo com* 
busserint, casdem funditus in favillas et cLneres i^ium redigctites et 
in nichilum, Quam plures libros ecclesiasticos, quos dicti domini tunc 
erga se causa studii conservabant, calicesque et paramenia diclc ec- 
clesie zagrabiensis ac alias plures res eciam sacras abstulerint inter 
alia omnia supradicta, ymmo ad deteriora machinantes in predictam 
ecclesiam zagrabiensem similiter irruendo, ipsam reliquiis, thesauris, 
videlicet reliquiis sanctorum, paramenlis, sacris vestibus et eciam 
celeris bonis in eadem ultra ilia existentibus et repositis, earn forti 
manu obsidendo obpugnantes more huiusmodi eorum sacrilego spo* 
liare voluissent, si eisdem sacrilegis januarum ac portarum suarum 
fonitudo et inibi existentes non restitissent. Quodque cum huismodi 
dampnosum ipsorum proposituro nequivissent perficere , missis in 
eandem ecclesiam pluribus sagittis et ex dicta ipsorum civitate pre- 
tensa et sacrilega bambardis; personas tnsuper dictonim domino- 
rum prebendariorum et clericorum invadentes et manus ipsorum 
sacrilegas mittentes in eosdem et iniicientcs, quosdam ex eisdem 
detinendo enormiter vulnerarunt et nonnullos ex eisdem nee non 
plures ex hominibus ipsorum capitularibus nece miserabili interi* 
merunt et occiderunt, interemptosque et occisos per aream et plateam 
capitolarem traxerunt hinc inde; alios ac alios, quos tunc rt'perire 
potuerunt, dire et acriter verberantes et letaliter vulnerantes ac more 
carnificum inbumaniter sauciantes, pluraque mala iuaudita et qualia 
facere potuerunt, et finaliter excogitare deo et hominibus odiosa, 
cruente bellue et perfidissimus populus, ita perpetrarunl el commi- 
scrunt. Que omnia et singula in pluribus litteris regie maieslatis, nee 
non processibus quondam reverendi patris domini Johannis* tunc za- 
grabiensis episcopi, predecessoris nostri, et actis habitis superinde ac 
confectis contra eos plenius continentur, et propterea sint et fuerint 
excommunicacione aggravati , reaggravati et interdicti sentenciis 
atque penis irretiti, quas hucusque nulli dubium sustinent, animis 
prorsus induratts in eisdem hodie sordescenles el inter claustra fidc- 
lium lupi rapaces commorantes ceteros christicolas inficientes, vip- 
penime utiijue gcneracionis filii^ de heresi plurimum et vcheracDtcr 
suspecli; subsequcnter quoque quod ipsi eciam pcrtidi filii Belial et 



Doc. J2, — An. 1422, 



33 



pestifenjs populus de aimo presenti, in festo videlicet beatissime Tri- 
nitatls, ut ciusdem unice deitatis emuU^ turrim dictorum domtnonim 
de capitulo in dicta ipsorum sacrilega civitate habitam et constructam 
similiter armatis manibus circumdaado et circumvalaado ubique hosti- 
liter inpugnanint; quendam canonicum dicte ecclesie nostre zagra- 
bieniis. videlicet honorabilem virum dominum Ladislaum de Dauoth 
pro custodia et conservacione turris eiusdem et rerum prefate ecclesie 
ac suarum in ipsam deportatarum, deputatum, extrahere et suspendio 
tradere, sicuti tunc expresse et publice claraabant et pocius tatrabant, 
fortissime sunt connali, iniquitatis exinde audacia de novo vehementer 
captala et ex premissis. Iterumque ,*) licet ipse sacrilegus populus 
alias eciam circa festum Ascensionis domini, simiUter proxime prele- 
ritum, erecto dicto eorum sacrilego et cruento vexillo, plures ex ipsis 
iniquitatibus filiis similiter clara diei luce, hominibus dictorum domi- 
nonira in campis laboranlibus ac arantibus miserunt et direxenint 
de dicta ipsorum sacrilega civitate animis et intenciombus similia 
scelera perpetrandi et de novo in eosdem dominos deseviendi et ma- 
lignandi, ipsos homines capilulares in eisdem campis, sic ut prefertur, 
laborantes agredi faciendo, manibusque armatis et hostiUbus in eosdem 
irruendo expulerunt et repulerunt, ipsis ceteris dicte sacrilege civitaiis 
hominibus armatis similiter in muro et turribus eiusdem civitatis 
speculantibus et cxploranlibus a longe in fincm et effectum, quo et 
si ipsi domini vel ipsorum familiares eisdem restilissent, tunc eosdem 
mox et in continenli more predonico et premisso iterum invasissent, 
parati omnino iterum descendere in capitulum supradictum ac platcam 
capitularem, ipsosque comburrere et excogitatis suppliciis affligere sicut 
prius; quod utique fecissent, si tunc dicti domini, qui numero pauci 
erant, hec et alia plura silencio et cum summa paciencia non pretc- 
rissent et auffugissent aliunde, per ipsum dominum Ladislaum con- 
canonicum eorum certe extenso de ipsa turri signo avisati, nobis 
semper absentibus et regiis serviciis potencialitcr inherentibus. Quod- 
que de hiis omnibus nulla saiisfaccio sit adhuc subsecuta, licet usque 
in presens cum omni paciencia prestolata, nichilominus ipsi degeneres 
et infideles filii, gens utique perversa et absque consilio, ecclesiastice 
libertatis emuli illam matrem suam ecclcsiam, sponsam nostram pre- 
dilectam et eius ministros sic non verendo oflTendere et ad iniurias 



*) In altero ofigiaali aliaea Istn sic iocipit : 

Iterumque iidem cives, incole et hospites. judtces et jurati in festo beate 
Margarilhe virginis erecto dicto eorum sacrilego et cruento vexillo 

(CMtera at supra) » 

3 



34 



!?£?f. J2* — An, 1^22. 



diversas multipliciter provocare pariter ct persequi in capite atque 
membris. Quinymmo a voce patris ipsorum spiritualis suum auditum 
avertentes, execrabili et hoiribiHum novonim scelerum eoniin odiosa 
presumpdone et parvipriviiatis licencia, nedura ad illam novam 
cnidelitatis sevicicm manus extendendo, quam qmlibet fidelis actenus 
cog^itare horrebat vel audire verum eciam pavidi el vecordes redditi 
et in multos facti audaciores ad insolita ct aitrociora tlagicia perpc- 
Iranda^ de anno similiter present! malum malo accumnlando et ipso* 
mm malignum ac iniquissimum propositura continuantes, ut clerum 
ipsum linaliter extinguerent et ecclesie ipsius libertatera deprimerent 
in die beatissime Margarethe virginis et martiris de mense |ulii anni 
preseniis, qua exteris eciam et ceteris ex regalibus privilegiis ni^i- 
dinarum tempore ibidem asvete habitarum pax datur et status, tran- 
quillilas omnibus servatur, ymmo quietudo criminosis iUibata, ipsam 
ecclesiam nostram et clemm nostrum replendo amaritudine populus 
suus ymmo certe nunc non suus, quia quos ius spirituale dedit in 
proprios, laycalis reddit iniuria alienos^ insurgentes in matrem filii, 
a pastoribus oves oberantes, iniuria superiorum suonira iniuriosi 
subiecti, saihane satellites, desudantes rursum videlicet cives illi ni- 
mium inctviliter de dicto monte Grecensi prope Zagrabiam sue prorsus 
immemores saluti, adhuc manu ipsorum extenta ad rapinam et in- 
stantis continuitate vexacionis sic matris honoribus onerosi, quod sibi 
sint oneri, ancillantes matrem ipsam eorum, ut non vocentur lilii 
libere sed ancille, simili modo in unum adunati, habito inter se 
iterum eorum odioso malignandi consilio ac in malis plus soluto* 
more iterum predonico et asveto innocentura sanguinem sicientes, 
manu ipsorum armata et sacrilega, de ipsa sacrilega civitate in capi- 
tulares areas descendentes ad pulsum campane ipsorum similiter 
maioris ad curias dominorum canonicorura nequiter declinarunt, domos 
subintrando eorumdem^ quarum quasdam rebus et bonis omnibus 
inibi repertis et existentibus, confractis hostiis domorum eorumdem 
ac apertis omntno spoliarunt et secum in predam ausportarunt Ht 
ipsi rugientes belue ac bcstie indomate secundum quod facere con- 
sveverunt personas plurimas ecclesiasticas et seculares usque mortis 
interitum vulneribus diris sauciarunt^ gravibusque et diversis plurima 
homicidia perpetrantes, quorum sanguis de terra ad celum clamat 
nimirum pro vindicta, clericosque et presbiteros, quorum domos 
eciam confringendo, sic ut prefertur, subintrarunt, ruptis similiter 
hostiis eorumdem rebus infinitis spoliarunt et libris, novis quoque ct 
exquisitis suppliciis ac lormentis enormiter irrecuperabiliter ac inliU- 
maniter et semper usque sanguinis etfusionem, quos habere potuerunl. 



Doc. J2. — An, 1422. 



35 



ipsorum cnidelitate et rnanuum suarum violentarum ac sacrileganim 
mieccione vulneribus affecerunt et postrcmo, modo simili, in ipsam 
zagrabiensem ecclesiam sponsam nostram, matrera ipsorum, huiusmodi 
sepissimis iniuriis ipsorum ac inpulsibus hostilibus lascesilam medu- 
litus et tot cnormibus collisam jacturis, ut hostes eius efOcaciter modo 
facti, alias can ipsius ac vicini et qui ipsius suxerunt ubera ab ilia 
sepius lactis refecti dulcedine. quique fecundati per ipsam amplius 
grandium ubertate bonorum eam amaritudinis calicem proch dolor 
degustari compellendo, pluribus sagittis emissis et hostiliter ob et 
iiipugnando subintrare et curiam nostram episcopalem fortiter inpe- 
tere conati sunt atque ausi, et eandem utique subiatrando confre- 
glssent et spoliassent, si nutu divino et sufragiis sanctorum, quorum 
inibi sacre requiescunt reliquie, eorum ausus sacrilegi et conatus in- 
portune et opportune non fuissent cicius propulsali; tandemque ipsi 
sic repulsi et in maligno ipsorum proposito inpediti et eiecti instan- 
tissime ad pulsum similiter campane ipsorum predicte validissimosque 
clamores, latratus, ut canes, vispiliones ebriosi, publice huiusmodi 
verba clamantes: audacter et cito festinate in presbiteros raaledictos 
et clericos, predam toUite, capite, vulnerate, interlicite, delinete, libros, 
calices et paramenta ecclesie sancti Stephani et canonicorum eiusdem 
rapite ac loUite et vobiscura ausportattf; dividamus spolia, eorum 
rebus nostras edes impkamus, quibus ut alias aniraum principis terrc 
ac nostri dominii simplicem et insontem iterum nunc placemus san- 
guine innocentum et occisorum plateas suas et eonim purpurando, et 
plures ex eisdem verberando acrlter et detinendo. Multaque mala 
inaudita yramo piarum aurium offensiva committendo et plurimum 
scandalosa, ([ue nequeunt facile nee possint ad plenum ob sui proli- 
xitatem brevi stilo exarari, se no vis sentenciis iterum sacrorum ca- 
nonum in tales scripto jure promulgatis inpHcantes, Quapropter de 
ipso amaritudinis calice non merito bibentes, quo ipse sacrilegus po- 
pulus nostri in absencia tanla infinita mala perpetravit, ut dum nobis 
de regiis serviciis redeuntibus, ibL plus desolacionis audivimus et fide 
oculata vidimus ubi plus solacii sperabamus; et dum christiani no- 
inis vocabulo insignitos, sic in profundum malorum fesiinare con- 
bpicimus, quos nos Christo lucrifacere sperabamus. Adtendentesque, 
quod in tali bus nee ordinl nee ofi^cio parcitur, nee etali aut certe 
dignitati defertur, ubi per facilitatem venie tanta nocendi potestate ad 
iniquos transfusa, super sortem justorum inpune virga extenditur 
peccatorum, nervus discipline obrumpitur, rectitudinis judicium pe- 
nilus religatur, justicie partes totaliter proscribuntur, negligilur pius 
pater, qui lollerat, ymmo si nimis expectat, contempnitur Justus do- 



3«> 



Doc, J2, — An, 1422. 



minus justiciam semper diligens et judicans equitatem, si videlicet 
taiia conniventibus oculis relinquuntur inpunila, propter quod dignitas 
ordinis clericalis non tantuin in minoribus sed eciani in maioribus 
oontemptui exponitur atque morti, conteruntur velut vasa testea filii 
Syon incliti et sicul oves ad occisionem ducuntur ab impiis ccclesie 
filii et prelati quos, ut prcfertur, dei filius custodcs constituit liuius* 
modi sponse sue ac in quibus se honorari precipit, nee contempni> 
pupillam eciam ocuU tangi prohibens in eisdem* Quura utique si rec- 
tissima dei judicia et eius justicia perpenduntur, hec non licuerunt 
pro cerlo si decus magnificum consideratur ecclesiasticarum perso- 
narum et ecclesie status non decuit, si utililas et felicitas patrie no- 
telur, id non erat expediens, omnino maxime hits diebus et terapo- 
ribus inpacatis, nunquam in talibus adherebit lingua palato, nunquam 
silencio hominum labia conticescent, nunquam vox hominum exalta- 
bilur inde, alias quasi tuba, ut buic crudeli populo sua scelera nun- 
cientur. O ingratitudinis dampnale vicium, res inquam ingrata, superis 
et terrenis infesta, heu deo et hominibus molesta res utique qua lex 
humane nature confunditur^ cum sic filii in matrem et spiriluales 
patres seviunl inmaniter, quod iUorum gladius istorum animas reli- 
gata filiali devocione penelravit. Et ne horum tacitumitas nobis tantam 
communicaret offensam, licet de omnibus et singulis supradictis el 
quolibet predictorum plenam et suflicientem habuerimus informa- 
cioncra per litteras autenticas, instrumenta publica et alia legittima 
documenla, nobisque alias per facti evidenciam publicam et ipsius 
consiarent evidentem notorietatem, cum nulla possint tergiversacione 
celari, maxime cum tota patria presens et vicina de hiis eciam 
clament et doleant airectantcr; tamen juris ordinem servare cupientes 
in premissis, ac micius procedere contra eos, cum sit rigori juns 
propter severitatem aliquando delrahendum iuxta legittimas sane- 
clones et eciam ne nimium propere et exhorbitanter procedere vide- 
remur, quamquam tarn a jure quam hominibus alias sint et existant, 
ymmo sunt el existunt de present! diversis excommunicacionum, ag- 
gravacionum, reaggravacionum et interdict! sentenciis tarn in specie 
quam in genere innodati et eciam irreliti jamque a pluribus annis, 
mens! bus et diebus, nos ex officio nostro nobis incumbente, cupientes 
huiusmodi scandalis obviarc, eosdem cives, populos, judices, juratos^ 
incolas, homines et illara communitalem sacrilegam per certi tenons 
litteras nostras in forma debiras et consvetas per cerlos execulores 
nosiros ecclesianim rectores et plebanos, viros discretos et hones tos, 
in eisdem litteris nostris ad hoc specialiter deputatos, patcrne fecimus 
requiri Ct eciam monerl dilijzcntei, ut in cerlis tci minis diver^is a»^ 



Dae, J3, — Af$, 1422, 



37 



diebus in eisdem litteris nostris eisdcm prefixis et sufficienter ex- 
pressis coram nobis legittime comparendo, nos de absolucionibus 
eorum, si quas haberent a pristinis sentenciis tarn juris canonici quam 
ecLam dicti domini Johannis quondam zagrabiensis episcopi, prede- 
cessoiis nostri, et alias de et super eisdem senlenciis pretextu prions 
invasionis dominorum de capitulo, pre ben da riorum et clericonim 
predictonim et combustionis pristine superius lacius expressis, latis 
in eosdem tarn in specie, quam in genere vel alias quoquomodo vel 
eciam promulgalis ipsis datis, factis desuper et concessis ac satisfac- 
cionibus similiter que de jure requiruntur superinde prefatis dorainis 
de capitulo et pro premissis et quolibet preroissorum ac aliis quorum 
interest inpensis et exkibitis plene et sufficienter informarent et pro 
ipsorum animanim salute edocerent evidenter el signanter in quodam 
alio termino certo uUeriori, similibus litteris nostris eisdem sufficienter 
prefixo, coram nobis comparerent legittime vel per suos responsales 
de el super omnibus aliis premissis contra prefatam ecclesiam nostrara 
nee non eosdem dominos de capitulo, prebendarios ac clerum nostrum 
jam de novo, ut premiititur, nequitcr pcrpetratis, nobis, qui huius- 
modi corumdem iniuri.is nostras reputavimus et reputamus ac eisdem 
plenariam aut saltern competentera saiisfaccionom impendercnt, fa- 
cerent et eciam exhiberent, sibique de debite absolucionis beneficio 
providcrent eciam quo ad plenum vel causam seu causas, si quas 
forte haberent racionabiles; quare premissa omnia et singula sic fieri 
ft facere, signanter quare de novo sentencias ante latas in tales et 
promulgatas incidisse dampnabiliter declarari et alias similiter de 
novo tarn in specie quam in genere excommunicari in scriptis ac 
suspendi et ipsorum sacrilega communitas ac ipsi omnes in genere 
seu ipsorum ci vitas pretensa firmissirao ecclesiaatico subici interdicto 
non debercnt alegaturi, dicturi, excepturi et deducturi verbo aut in 
scriptis, citari feciraus et in nostri presenciam legittime evocari. Qui- 
busquidem terminis advenientibus et sese sequenlibus nee per se nee 
per legittiraos responsales aut nuncios curarunt comparere, ymmo 
consvete rebellionis calcaneum ipsorum ac stimulum inobediencie 
contra nos erigentcs, coram nobis contumaciter neglexerunt, prout 
hodie contradicunt, comparere. Unde nos pro tribunali sedentes et 
solum deum pre oculis habentes in quolibet terminorum predictorum 
in et ob contumaciam eorum ac rebellionem publicas et manifestas 
similiter ex officio nostro nobis incumbent! supradicto, dictorum do- 
minorum et ccclesie iniurias ac enormes offensas nostras reputantes 
ad nostri et ecclesie nostre predicte syndici seu procuratoris legittimi 
instanciam eosdem cives, hospites^ populos, incolas, homines, judices 



3« 



Dae. J2. — An. 7^22, 



et juralos et quemlil)et de per se nominanter ac in specie excom- 
municacionis late juris seu canonum ac ipsam sacrilegara communi- 
tatem ipsorum seu civitatera cum eorum suburbiis ac ipsos homines 
in genere propter premissa et quodlibet premissorum firmissimi ec- 
clesiastici interdicti sentencias atque penas declaravimus et tenore 
presenciura declararaus dampnabiliter incidisse et eciam subiacere, 
ymroo quemlibet ipsorum in solidum et de per se ac alias nomi- 
nanter et in specie excommunicaraus et dictam ipsorum sacrilegam 
communitatem seu civitatem, si dici meretur, atque locum montis 
Grccensis cum dictis ipsorum suburbiis ecclesiastico iinnissimo inter- 
dicto subicimus in hiis scriptis ; eosdem eciam cl quemlibet ipsorum 
tarn in specie similiter quam in genere omnibtts feudis» terris, prediis, 
pratis, agris, vineis, domibus, areis, nemoribus, curiis, beneficiis ac 
offidis et quibuslibet aliis bonis, rebusque mobilibus et immobilibus, 
que et quas ipsi aut alter ipsorum a dicta ecclesia nostra zagrabiensi 
dinoscitur quomodoUbet obtinere privantes et nichilominus privatos 
eisdem et exutos, excommunicatosque et dictam sacrilegam civitatis 
communitatem et eius locum cum suburbiis suis quibuslibet inter- 
dicto et ecclesiastico firmissirao inlerdicto subactis et supositis denun- 
ciamus similiter in hiis scriptis; filios ipsorum usque ad quartam 
generacionem in presenti ecclesia nostra ad gradus, ordines sacros aut 
aliquas dignilates, beneficia, officia, feuda, aut predia decerncntes et 
volentes minime posse aut dcbere in posterum promo veri, nee posse 
el valere aliqualitcr pronunciantes, quosque de premissis omnibus et 
singulis nobis, dicte ecclesie nostre, eisque dominis de capitulo, pre- 
bendariis atque clero per eosdem fuerit realiler satisfactum. Et super 
hiis omnibus cum eisdem et cum quoiibet ipsorum sufficienter fuerit 
dispensatum, quoniam jure cavetur expresse^ quod contra molientes 
Christi ministros extinguere ac contra incendiarios, violatores eccle- 
siarum, raptores seu eciam invasores pessonarum et rerum ecclesia- 
sticarum et alios publicos depopulatores ac latrones est taliter pro- 
cedendum et talis eis pena seu castigacio infligenda, quod ipsl metu 
pene st non amore divino inducii vel retracti a similibus de cetero 
abstineant, desistant et eciam Unaliter resipiscant, aliisque stmilia 
presumentibus , eorum castigacio transeat in exeraplum. Quocirca 
vobis omnibus et singulis supradictis in virtute sancte obediencie et 
sub excommunicacionis pena, quam in vos et quemlibet vestrum, trium 
dierum canonica monicione premissa, fcrimus in hiis scriptis, nisi 
feceritis quod mandamus, districtc precipiendo mandamus, quatenus 
mox visis et receptis presentibus, et postquam super hoc fueritis re- 
quisiti seu alter Testrum requisltus, prefatos cives, populos, hospites. 



Dqc, J2. — Art. 1422, 



39 



incolas, judices, XII, juratos, nee non homines, communitatemque sa- 
crilegam et locum dicte civitatis firmissimo ecclesiastico interdicto 
cum suis suburbiis subactls et subpositis» subiectosque et subpositos in 
genere excommunicatosque maiori excoramunicacione, juris et hominis 
et inhabilitatos ac ita privates quemlibet ipsorum et nominanter ac 
in specie et signanter: Chonum de Florencia, judicem de present!, 
Michaelem Sebastiani, Johannem Bohemum, Johannem Zygeth, Jo- 
hanncm Hungarum, Vrbanum Krapchewych, alias judices, Anthonium 
de Florencia prope portam, utrumque Fabianum, litteratos, Georgium 
sartorem, Iwanum^ Paulum, Benedictum, Gregorium et Briccium, 
fratres, dictos Hudostyh, Johannem Peronis, Georgium de Modnissio, 
Valenlinum Gobech, duos familiares jacobi castellani, Andrcam Petri 
Safar, Ladislaum aunfabrum, jMathiam scolasticum, Stcphanum Ra- 
karycb, Jacobum Popowych, Demetrium Rosowych, Wlfgangum lapi- 
cidam, parlerium condam, Gregorium de Bethowya, Johannem Kneht, 
Thomam sutorem. Andream Zw^iych, Dominicum, Paulum, fratres, 
ac Nicolaum et Andream Bogdanych eorumque complices et fautores, 
accensis candelis demumque extinctis et in terram proiectis, pulsa- 
lisque campanis in ecclesiis vestris ac monasteriis et capellis publice 
et in ambonibus denuncietis el denunciari facialis in signum perver- 
sitatis ipsorum singulis diebus dominicis et iestivis, precipue tamen 
vos tres capellani sive rectores capelle sancti Marci ewangeliste dtcle 
pretense civitatis et montis Grecensis et quilibet vestrum effective, 
inhibentes vobis expresse sub simili et incarceracionts ac privacionis 
officii et benelicii penis et quibuslibet alits ne in dicta sacrilega civi- 
tate aut coram ipso populo seu sacrilega communitate sive loco ipsorum 
aut quibuslibet aliis ubi el in quibus moram traxerint, pcrtransierint et 
quamdiu ibi manserint continuo ac demum per triduum post eorum 
ab inde rccessum vel coram ipsis excommunicatis divina officia cele- 
brare aut pocius prophanare quoquomodo presummatts aut ceteri 
presumant, nee alia queque jura ecclesiastica exercere ibidem et coram 
eis ac eisdem rainistrare demptis dumtaxat, que de jure talibus per- 
mittuntur ipsis, iirmissimum el continuum ecc tesiasticum predictum 
observantes interdictum, cessando quoque interim et semper penitus 
a divinis, monenles preterea oranes et singulos alios Christi lldeles, 
sexus utriusque homines, quos et nos et quemlibet ipsorum tcnore 
prcsenciura primo, secundo, tercio et eciam peremptoiie requirimus 
et monemus eisque et cuilibet ipsorum in virtulc sancte obediencie et 
sub excoramunicacionis pena, quam in contrafacientes trium dierum 
canontca monicione premissa ferimus eciam in hiis scriptis, districte 
precipientes mandantes et inhibentes ne sic excommunicatis vel inter- 



40 



Doc. J2. — An, 14.22, 



dictis in loquendo, vendendo, emendo, conversando, coraedendo, bi- 
bendo, molendo, coquendo, serviendo, ignem vel aquam eis vel altcri 
ipsonim dando vel aliquid solacii exhibendo seu alio quoyis humano 
commercio communicent quomodolibel comrounicare presuraani et alter 
ipsorum prcsumas, illis dumtaxal demptis^ qui et que excipiuntur a 
jure, alioquin huiusmodi ipsis excommunicatis et interdictis contuma- 
citer communicantes eciam excommunicamus nominanter et in specie 
ac quemlibet ipsonim eciam in hiis scripUs, precipien tes eciam talem 
una cum eisdem a Christi fidelibus universis arcius evitari, ab inde 
non cessantes, donee aliud a nobis habuerint in mandatis superinde 
et iidem sacrilegi excommunicati et interdict! ad cor reversi debite 
absolucionis benelicium meruerint obiinere et dictis enor miter et 
multipliciter lesis satisfaciant de premissis quoad plenum, nos de 
presencium execucione reddentes cerciores per litteras vestras auten* 
ticas aut publica instrumenta. In quorum omnium et singulorum 
Iidem ac testimonium premissorum presentes litteras nostras huius- 
modi processum nostrum in se contlnentes per discretum virum ma- 
gistrum Michaelem de vico Lalinorum, notarium seu scribam nostrum 
publicum infrascriptum, subscribi et publicari mandamus nostrique 
pontilicalis et autentici sigilli iussimus appensione communirL Datum 
et actum Chasme, nostre zagrabiensis diocesis, in curia seu domo ha- 
bitacionis nostre et nostro episcopali pallacio domus eiusdem, die lune, 
septima mensis septembris sub anno incarnaclonis dominice millesimo 
quadringentesimo vicesimo secundo, indiccione XV, hora tercianim 
vel quasi. Nobis inibi pcrsonaliter ad huiusmodi et alia jura reddenda 
sedentibus pro tribunali, Presentibus honorabilibus viris dorainis De- 
metrio Tlioma de Garyg, altero Thoma plebano in Iwanych et Ja- 
cobo Longo canonicis et presbiteris prebendatis ecclesic nostre colle* 
giate sancti Spiritus chasmensis, nee non Nicolao dicto Praudycb, si- 
militer notario publico, nobilibus viris Thoma, vicario nostro tempo- 
ral! et . . dicto Hyersperger aliisque quam pluribus fidedignis lestibus 
ad premissa vocatis specialiter et rogatis, Ponlificatus vero sanctissimi 
in Christo patrts et domini nostri, doraini Martini, divina providencia 
pape quinti, anno ipsius quinto. 
Si^tun 

DOtftHt. 

Et ego Michael Blasii de vico Latinorum prope Zagrabiam, 
clcricus zagrabiensis , publicus imperiali auctoritate notarius, quia 
premissis omnibus et singulis dum sic, ut premittitur, agercntur et 
fierent unacum prenolatis testibus presens interfui , eaquc omnia 
et singula sic fieri vidi et audivi, ideoque hoc presens publicum 



J>^^c. jj. — An. 1422, 



instrumentum per alium fideliter scriptum, licet aliis pro tunc ccrtis 
me occupato negociis arduissimis, exinde confeci, publicavi, subscripsi 
et XXL banc formara publicam redegi, signoque et nomine ac subscrip- 
cionc meis solilis et consvetis unacum appensione sigilli reverendi 
in Christo patris domini Jobannis episcopi zagrabiensis suprascripti 
diligentissime consignavi rogatus et requisitiis in fidem et testimonium 
omnium et singulorom premissorum. 

Originale doplei^ in membrana, A toTxa, rubri et aibi coloriis a]ipciidel sigillum. 
In arcli. ven. Capit, xagrab. Act. Capit. ant. fasc. 6. Kr 21. 



83. 

Anno J 422, 7. decembris. Posonil 

Sigismundus rex Shwoniae bano mandate ut suo ftomuic ctvcs ^agrab tenses 

defemiat, 

Coiumissio propria domim regis. 
Sigisraundus dei gracia Romanorum rex, semper augustus, ac 
Ilungarie, Bobemie, Dalmacie, Croacie etc, rex, Fideli nostro magni- 
fico reg:iii Sclauonie bano vel ipsius vicebano salutem et graciam. 
Cum nos judices, juratos, universosque civcs, hospites et incolas 
nostrc civitatis Zagrabiensis simul cum universis bereditatibus, rebusque 
et bonis ipsorum quibuslibet, justis utpula el legittimis, in nostram 
regiam recepimus proteccionem et tutelara spccialem, viteque nostre 
maiestatis et persone nostre commissimus tuicionem, igitur fidelitali 
vestre firmiter precipientes mandamus, quatenus prefatos judicem, 
juratos ac universes cives, bospites et incolas nostre civitatis Zagra- 
bien$i$ simul cum pretactis universis bereditatibus, rebusque et bonis 
ipsorum quibusvis justis, ut prefertur, et legitimis contra quosHbet 
illegitimos impetitores, ipsos sine juris tramile inquietare volentes» 
protegere, tueri, defensare et indempniter manutere ac conservare 
auctoritate nostra regia vobis la hac parte attributa (barum serie) 
mediante, Secus facere non ausuri in premissis. Presentes quoque post 
earum lecturam reddi juberaus presentanii. Datum Posonii in vigilia 
fcsti Concepcionis virginis gloriose. Anno domini millesimo quadrin- 
gentesimo vigesimo secundo. Regnorum nostrorura anno Hungarie etc. 
XXXV L Romanorum iredecimo et Bobemie tercio. 



On^inale ia chnrta sJit exesum. In mnr^itie inferiori imprcsfum c»t ligillam. 
In arcbiv. lib reg. civ. zagmb. 



43 



Dm, J4. — An. 142J. 



34. 

Anno 1433, 16. JuntL Zagmbiae. 

Commumtas cmi month Grtunsis €<ftam cenutatu zagrabknsi de quit^us- 
tiam sua poss^sswmbus a Sij^hmunth re^^e nobilibus de Mcdvtd ei Sused 

condonatis recusat. 

Nos Georgius et Barlholomeus comites zagrabienses ac judicea 
nobilium eiusdem comilatus. Memorie coniinendanius per prescntes, 
quod nobis in octavls fcsti Penthecostes in sede nostra judiclaria pro 
faciendo causantibus moderalivo judicio iinacum regni nobilibus se- 
dentibus, discretus vir dominus Blasius plebanus ecclesie sancti Marct 
in civitate montis Grecensis de juxta Zagrabiam constructc ac civis 
de eadem, nostrum et dictorum regni nobilium judiciarium adiens 
conspeclum in sua ac judicis, juratorum et universorum civium . . . 
eiusdem civitatis personis, nobis per modum protestacionis et inhibi- 
cionis significare curavit, quomodo serenissimus princeps dominus 
Sigismundus dei gracia Romanorum rex, semper augustus, ac Ilungarie, 
Bobemie, Dalmacie, Croacie etc. rex, dominus noster naiuralis, posses- 
siones eorumdem civium et communitatis: Kralewch, Kobilyak, Zwy- 
blya, Narth, Novakouch alias Cerya vocatas, prope Bosyakow habitas ; 
item Villas seu possessiones Dedichi, Bythek, Nouaczi et ceteras omnes 
possessiones eidem civitati et eiusdem civibus per divos reges Hun- 
garie graciose datas et perpetuatas reverendo in Christo patri domino 
Johanni episcopo modemo zagrabiensi ac Rodolpbo, filiis Rodolphi 
de Alben et de Medwewar; item possessiones seu villas eorumdem 
civium et communitatis Petrowina, Hrascbya et Silyakouina nuncu- 
patas, ultra ftuviura Zawe situatas, nobilibus viris Ladislao, tllio Ni- 
colai Thoth et Johanni, filio Laurencii, similiter Thoth de Zumzedwar 
ab ipsis civibus et communiiate alienando, dedisset, donasset et per 
peluo contulisset in preiudicium universitatis dictorum civium et 
dampnum valde magnum. Unde facta huiusmodi protestacione prefatus 
dominus Blasius plebanus suo et norainibus, quibus supra, prenotatum 
dominum nostrum Sigismundum regem ab huiusmodi donacione, col- 
lacione et perpetuacione predictarum possessionum et villarum ac 
cunctarum periinenciarum earumdcm, memoratos vero dominum Jo- 
hannem episcopum ac Rodolphum, fiUos Rodolphi, nccnon Ladislaum 
et Johannem Thoth ab occupacione, detencione, usurpacione et alia 
quavis causa ad se recepcione ac usuum, fructuura et quarumlibet 
utilitatum earumdem percepcione et percipifaccione, aliosque quosllbet 
se in dominium ipsarum possessionum ac villarum et periinenciarum 



B&c. 35. — 



^423, 



43 



earumdem omnium, quovis modo aut quesilo colore seu ingenio, in- 
tromissiotie factis vel fiendis probibult conlradicendo et contradixil 
inhibendo coram nobis testimonio presencium medianle. Datum Za- 
grabie acdeciroo die octa varum predictarum. Anno doraini millesimo 
quadringentesimo vigesimo tercio. 

Origioale in cliarta, A tergo vvstigta Irium sigiUorum. In arch lib. teg. 
civil, lapriib, 

35. 

Anno t423» 16. JuniL Zigrabioe. 
CommuniUJS cw'tt. mantis (Jreceftsis coram comitatu zagrahiensi rtcusat^ nc 
Johdfuus tpncopm et Rudoiphus^ tins frattr^ fioiiUes tk Alben^ ex qm-- 
biiSiiam communitatis posstssionibus ^ qu^s ////> rex dona ccssit, fruc- 

tum capittnt, 

Nos Georgius et Bartholomeus comites zagrabienses ac judices 
iobilium comitatus eiusdem. Memorie comraendamus per presentes, 
quod nobis in octavis festi Penlhecostes unacum nobilibus regni in 
sede nostra judiciaria pro fadendo moderativo judicio causantibus se- 
dentibusi providus vir Andreas, filius Nicolai de 2winaria, condam 
judex et nunc ciiris ciirUatis loontis Grecensis de juxta Zagrabiam in 
personis judicis, juratorum et universorum civium ac tocius commu- 
nitatis predicte civitatis cum procuratoriis Utleris ipsius communi- 
tatis ad nostrara veniendo presenciam nobis et eisdem regni nobilibus 
per modum protestacionis el inhibicionis significare curavit in hunc 
raodum: quod prout ipsi percepissent rcverendus in Christo pater 
dominus Johannes episcopus zagrabiensis» summusque cancellarius re- 
galls et reginalis maiestatum, unacum nobtli viro Rodolpho» filio 
Kodolphi fratre suo uterino de Alben et de Medwewar, quasdam pos- 
sessiODcs heredilarias ipsorura civium et tocius communitatis Kralewch, 
Kobylyak, Zwyblya, Narth et Nouakowch alias Cherya prope Bo- 
syakow vocatas, habitas et existentes dudum et nuperime ab ipsis 
indcbile ablatas, de consensu, ut dicitur, domini nostri regis, super 
ecclestam sancti Stephani regis et quoddam altarc. pro animabas olim 
domini Eberhardi episcopi loci predicti ct magnifici viri Johannis 
fratrum ipsorum perpetue legavissent, donassent et contulissent possi- 
dendas et lenendas in preiudicium ipsorum civium et communitatis 
valde magnum. Unde facta huiusmodi protestacione idem Andreas 
nominibus et auctoritate procuratoria sepefatorum civium et commu- 
ntt3tis« annotatos dominum Johannem episcopum et Rodolphum a le- 
gacione, donaciooe et collacione predictarum possessionum superius 



44 ^^^- 3^' 37' - ^^- ^4^3' 

nominatarum et earum pertinenciarum, dotninos vero canonicos et 
quosvis rectorcs seu altaristas predicte ecclesie zagrabiensis et quos- 
libet alios easdem ad se recepcione, occupacione, detcncione, usuumque 
fnictuura et quaniralibet utilitatum earumdem percepcione et perci- 
pifaccione, ipsumque dominum nostrum regem ab huiusmodi et a tali 
possessionarie legacionis, donacionis et coUacionis consensu pariter et 
assensu factis vel fiendis prohibuit contradicendo et contradixit inhi- 
bendo coram nobis testiraonio presencium mediante. Datum Zagrabie 
sedecimo die termini prenotati. Anno domini millesimo quadringen- 
tesimo vigesimo tercio. 

Originale in charta. A tergo vestigia trium sigillonim. In archiv. incl. Acad. 
Sclent. Slavor. meridional. 

36. 

Anno 1423, mense octobri. 

Georglus canonicus zagrabiensis nomine capituli in octavis sancti 
Michaelis coram Matheo de Paloch judice curie, produxit litteras 
chasmenses contra civitatem inquisitorias, quod annis aliquot preter- 
lapsis certas terras, precipue terram Bobichan juxta Zavam prope 
Jarun existentem capituli, cives usurpassent, et quod, licet Joannes 
episcopus zagrabiensis causam banc intercipiendo quodammodo se- 
dasset et partibus silentium usque ad finalem causae decisionem in- 
dixisset sub poena amissionis causae, tamen cives terras, et praecipue 
Bobichan in majori parte quam prius de novo occupassent; item 
curias domuum Michaelis doctoris, Nicolai de Cilia, Stephani hospi- 
talis, canonicorum zagrabiensium ac Mathiae pracbendarii suffodissent 
et fluvium Chirkvenik de suo cursu per idem fossatum fluere per- 
misissent, qui tamen citati, non comparent. 

Georg. Marcelovid: Regesta diplom. aliorumque monument. In biblioth. 
arch idioece sis. 

37. 

Anno 1423, 23. novembris. Krapinae. 
Hermanns, CiUae comes et Slavoniae banus, de causa, quam communitas 
in Michaekm, Petri pellificis filium, agehat, regem certitiorem reddit. 

Serenissime princeps et domine, domine generosissime, cum sui 

recommend acione obsequiorum prona Pridem nostri in pre- 

sencia constitutus providus Georgius, civis de Buccaro, incola et homo 
magn(ifici domini) comitis Friderici, michi significare curavit, quo- 
modo ipse a quodam Michaele, filio Petri, cive civitatis vestre z(a- 



2?iv. J7. — An. 142J, 



45 



grabiensis pro) sexaginta iloreais in Venedis se debitorem constituisset 
principalctn, pro quaquidem tlorcBonim summa ipsura reelimere et 
inderapnem re{cldere) recusaret, supplicans exinde pro assecucione 
dcbili sibi iusticie compleraentum cum instanti minislrare. Et quia 
dictus Michael civilatensis prefate civitatis extilerat, ideo causara 
ipsam iudici et juratis iamfate zagrabiensis civitatis, lege ipsorum et 
regTii consvetudine solita requirenle, audiendam, decidendam et fine 
delvito terminandam altencius commisi, Q>ua commissione facta, ipsi 
iudex el iurati in causa procedenies, quandam diffinitivam pro dicto 
Georgio, cl contra ipsum Michaelem sentenciam tuleruni, a qua qui- 
dem senlencia per prefatum Michaelem iuxta consvetudinem pretacte 
civitatis ad seniores fuit illico appel latum, Quiquidem processum 
cause huiusmodi discucicndo, riraanies sentenciam, ut premiltiiur, 
latam, confirmarunt. Annotatus vero Michael, senciens se exinde gra- 
vatura, ad nostri presenciara, ut magislrum Ihavarnicorum, in appcl- 
lacionis dilTugium melioris huiusmodi cause pro discussione ulterius 
prorupit. Tandem mentis cause huiusmodi ponderalis eiusmodi appella- 
cionis discussionem sub magistro vestro Ihavamicorum, racione previa, 
diffiniendam duxi commitendam. Qui demum dc proborum et provi- 
dorum virorum, ut accepimus, consilio, dictum appellacionis negocium 
discuciendo diflinivit, eo modo, ut prenotati cives capitulo zagrabiensi. 
vestre maiestatis in persona, per singula enarrando clariusdeduxerint 
pro quo michi non videtur fore necesse ipsos indices ac iuratos ad 
vestram celsitudinem ob hoc vocatos, vestre maiestatis graciam visi- 
lare, cum ipse Georgius non sit Venetus ncc ipsi iudex et iurati ad 
ipsorum Venetorum inslanciara» ut prenarratus Michael exposuil, scd 
ad meam solummodo commissionem causa in huiusmodi processe- 
mnt Quare domine generosissime, vestre serenitati duxi obnixius 
supplicandum, quatenus ipsa sepefatos iudicem et iuratos ab huius- 
modi comparicione dignetur mei intuitu generosius supportare, ipsa 
quoque in et super premissis pertranseat incommota, quia ipsa, nostra 
huiusmodi iuxta scripts, nccnon mei ad complacenciam, vestram vi- 
sitare graciam, hac vice distulerunt; sed si celsitudo vestra eos facto 
ab huiusmodi nollet habere supportatos, ipsi graciam vestram visi- 
tarc sunt parati, eidem in omnibus semper humilime complacendo. 
Datum Krappine, feria tercia ante Katherine. Anno millesimo qua- 
dringcntesimo vigcsimo tercio. 



E (raii<;umpto (Tipituli £ignab« de anno 1424. 14, jaauAni. Iji archiv. \\h 
rrp» civit, Kagmb, 



46 Doc. 38. — An. 142J. 

38. 

Anno 1423, 3. decembris. Albae. 
Communitas civit, tnontis Grecensis coram capitulo albensi recusal, ne Jo- 
hannes episcopus et Rudolphus^ eius f rater, nobiles de Alben, ex quibusdam 
communitath possessionibus, quas Hits rex dono cessit, fructum capiant. 

Nos capitulum ecclesie Albensis. Memorie commendamus, quod 
Farcasius, filius Egidii, nobilis Clokuch, civis civitatis monlis Gre- 
censis de Zagrabia, in suo, universonimque civium sen hospitum 
dicte civitatis zagrabiensis, coram nobis personaliter constitutus, per 
modum protestacionis et prohibicionis nobis significando narravit, 
quomodo serenissimus princeps dominus Sigismundus, dei gracia Ro- 
manorum rex, semper augustus, ac Hungarie, Bohemie, Dalmacie, 
Croacic etc. rex, dominus noster naturalis, possesiones eorumdem 
civium et civitatis Kralewch, Kobilyak, Zwiblya, pariter Nouakouch 
aliter Cerja vocatas prope Bosyakovo sitas, item villas seu posses- 
siones Dedychi, Bylhek, Chernomerchy et ceteras eius possessiones 
eiusdem civitati et eiusdem civibus per plures reges Hungarie gra- 
ciose datas et perpetuatas, reverendissimo in Christo patri, domino 
Johanni, episcopo moderno zagrabiensi ac Rudolpho, filiis Rudolphi 
de Alben et de Medwewar; item possessiones seu villas eorumdem 
civium et civitatis: Petrowyna, Hrascha et Silyakowina nuncupatas, 
ultra fluvium Zawe situatas, nobilibus viris Ladislao, filio Simonis 
Thoth et Johanni, filio Laurencii similiter Thoth de Zomzedwar ab 
ipsis civibus et communitate alienando, dedisset, donasset et perpetuo 
contulisset in preiudicium universitatis predictorum civium et dam- 
num valde magnum. Unde facta gravi protestacione prefatus Farca- 
sius suo et nominibus, quibus supra, prenotatum dominum nostrum 
Sigismundum regem ab huiusmodi donacione, coUacione et perpetua- 
cione prcdictarum possessionum et villarum ac cunctarum pertinen- 
ciarum earumdem, memoratos viros dominum Johannem episcopum 
ac Rudolphum, filium Rudolphi, immo Ladislaum et Johannem Thoth 
ab occupacione, detencione, usurpacione et alia quavis causa ad se 
recepcione ac usuum, fructuum et quarumlibet utilitalum earumdem 
percepcione et percipifaccione, aliosque quoslibet seu in dominium 
ipsarum possessionum ac villarum et pertinenciarum earumdem, omni 
et quovismodo aut quesilo colore seu ingenio intromissione, factis 
vel fiendis, prohibuit contradicendo et contradixit inhibendo coram 
nobis testimonio presencium mediante. Datum feria sexta proxima 
post festum beati Andree apostoli. Anno domini millesimo quadrin- 
gentesimo vigesimo tercio. 

£ copia simplici. In archiv. archiepp. zagrab. 



Doc. jp. 40. — An. 1424. — 1425. 47 

39. 

Anno 1424, 14. jannarii. Zagrabiae. 

Capitulutn zagrab. eccL litteras Hermani, comitis Ciieae et bant, quibus 

de causa, quam cammunttas in Michaeltni, Petri pellificis filium, agebat, 

regetn certitiorem reddit, transummit, 

Nos capitulum ecclesie zagrabiensis. Meraorie commendamus per 
presentes, quod viri providi et honesti, Michael, filius Symonis, iudex 
et iurali cives civitatis montis Grecensis ad nostrara personaliter ve- 
niendo presenciam, exhibucrunt nobis quasdam litteras spectabilis et 
magnifici domini Hermanni, Cylie, Zagorieque comitis ac regni Scla- 
uonie bani serenissimo principi et domino, domino Sigisraundo dei 
gracia Romanorum regi, semper augusto, ac Hungarie, Dalmacie, Cro- 
acie etc. regi, domino nostro naturali pro parte siquidem prefatorum 
iudicis et iuratorum civium, contra Michaelem filium Petri, pelli(fi)cem, 
civem dicte civitatis montis Grecensis loquentes et directas ...... 

suo roanuscripto solito consignatas, petentes nos cum instancia ut 
easdem de verbo ad verbum (transcribi faceremus et tenorem) earum- 
dem presentibus inseri et sigillo nostro consignari faciendo, eisdem dare 
dignaremur. (Quarum tenor per omnia talis est): (vide Doc. 36. de 
anno 1423, 23. novembris). Nos igitur peticionibus eorumdem iudicis et 
iuratorum, justis utputa et juris consonis annuentes, pertaxatas litteras 
ipsius domini Hermanni bani de verbo ad verbum transcribi et tran- 
summi, transcriptum et transsuraptum earumdem presentibus litteris 
nostris inseri et sigillo nostro consignari faciendo, eisdem iudici et 
iuratis uberiorem ad cautelam duximus concedendas. Datum feria 
sexta proxima post octavam Epiphaniarum domini. Anno eiusdem 
millesimo quadringentesimo vigesimo quarto. 

Originale in charta, parum attritum, a tergo vestigium capitularis sigilli. In 
archiv. lib. reg. civit. zagrabiensis 

40. 

Anno 1425 
Commufiiids civitatis mofitis Grechensis de niercatii, industria ac securi- 
tate severa edicta emittit, 

(Anno 1425. Tempore judicatus Andree, filii Petri). Notandum 
est, quod tota communitas id unanimiter decrevit, ut presens statutum 
per totum anni circulum firmiter ac inviolabiliter deberet permanere 
observandum. 



48 



Doc. 40. — An. 142s, 



Item primo, eadem cormnunitas civitatis videlicet montis Grc- 
ceasis de juxta Zagrabiam statuit, ut quiUbet stacionarius seu apote- 
canus veras el justas meosuras ac lances nee non ulnas tarn panni 
quam tele tenere et servare teneatur, et si ea falsificaret, res quas 
vendit mercimoniales pro excessu huiusmodi perdere debeat Et quod 
nee pannum cum ulna tele, ncc tclam cum ulna panni mensurare 
presumat, et si de hoc excederet, pannum et telam aramitat. 

Item, super una funta seu talento olei, non plus nisi duos de- 
narios pro tempore currentes lucrari possit, sub ammissione eius- 
dem olei. 

Item, pistrices panum super unum cubulum fnimenti, non magis 
nisi quatlraginta denarios, furfures includendo, lucrari valeant. Ita 
quod quelibet earumdem fornacem habens, precellos pisiare et duodecim 
precellos pro uno nummo seu denario dare teneatur, que si non pi- 
staverit, tunc quelibet lalium in LX, denariis convincetur. 

Item, quilibet sutor unum par sotularium maiorum pro merce- 
nariis necessariorum pro decern et octo denariis; minus autem par 
sotularium pro quatuordecim denariis, non carius, venderc presumat 

Pro circumsuicione vero antiquorum calceonim seu sotularium 
non plus nisi tres denarios recipere debeat 

Ubi vero sutor nova capita et subsolia sua propria uni con- 
siieret^ quatuordecim denarios recipiat sub ammissione sotularium 
predictorum. 

Item, piscalores, pisces crudos in curru adducentes in domibus 
deponere non presummant, nisi in foro stando usque triduum vendant. 
Qui vero in pondere portarent, tales usque pulsum magne campane 
in Quadragesima, aliis autem temporibus infra meridiem, vendicioni 
exponere teneantur, 

Pisces autem, qui remanserint ultra tempus predictum, lalibus 
piscibus decauus juratorum per preconem communilatis caudas am- 
putari facerc teneatur. 

Item, venditores cancrorum, de cancris maiohbus duodecim, de 
minoribus vero XXIIII. pro uno denario dare teneantur et aliler fa- 
cientes eosdem cancros ammiliant. 

Item piscatores in civitate, residentes ex ista parte fluvii Zawe, 
pisces sub ammissione eorumdem pisciura emere non presummant; 
sed ipsimet quorum sunt, eosdem inportent et inportare teneantur. 

Item, penestice usque meridiem nullas res conparare debeant, 
ita, quod prius cives per se vel eorum homines debeant forizare. Si 
autem aliqua carura premissa transgrederetur, talis peneslica re per 
earn empta per juratos privelur. 



Doc, 4.0. — An. 142$, 



49 



Item, nullus stacionariorum vel instttorum telam emere, nee 
eciam sartores usque meridiem ad revendendam eandem emere pre- 
sumant, sub aramissione eiusdem tele, nisi semper prius cives forizandi 
liberam habeant potestatem. 

Item, nullus hominum tarn domesticorum quam eciam extraneO' 
rum avenam^ fenum et fru men turn usque meridiem ad revendendum 
emere presuramat, eo, quod civibus compelit juridice prius pro do- 
mibus eorum necessaria comparare, omnibus autem per ecs^ contra 
presens decretum emptis, per juratos civitatis privenlur. 

Item, universi et singuli cuiuscumque ^atus et condicionis ho- 
mines cxistant, qui aliqua mercimonia causa vendendi in civitatcm 
conducerent aut eciam apporlarent, talia mercimonia non in hospicio 
sed in foro vendere tencantur; ubi vero in hospicio inscienter ven- 
dercnt, quia hospiti eorum est notum statutum civitatis^ ideo valorem 
rerum venditarum hospes domus debeat sublevare in eanim perdi- 
cione« utputa judici et juratis illius anni. 

Item, lucifiguli in quoUbet foro consveto oUas et picaria pro 
thabematoribus vini necessaria preparando, ante se habere debeant; 
et ut quatuor picaria pro uno denario dare teneantur. In casu vero, 
quo picaria ad forum apportare non curarent» contra mandatorium 
statutum coramunitatis tunc ollis coram eis habitis priventur per ju- 
ratos clvltatis, in secundo vero maiorem penam pacientur. 

Item» quilibet homo veras mensuras signo com muni latis et ju- 
dicis illius anni consignatas, videlicet bladorum et vinorum, puta: 
medium cubulum, quartale cubuU, prout lapidea mensura civitatis 
demonstrat, item mediam vini sea ptntam, aut quartale, justas et 
veras scrvare teneantur, sub ammissione rerum tunc venalium. 

Item, nullus hominum in circuitu civitatis et prope ac subtus 
murura eiusdem civitatis terram seu argiUam fodi facere presummat^ 
et si qui, vel homo cuiuscumque condicionis in talibus repertus fucrit, 
in primo sexaginta denarios pro pena solvat, in secundo vero tres 
pensas et in tercio maiori pena prout in privilegio civitatis conti- 
netur» punietun 

Item, nullus hominum spurcicias, vulgo zmety dictas, in dome 
scopatas nee eciam lavatoria scultellarum vel aliarum Lnmundicianim 
fetid arum specialiter cinerura, vulgariter parilo, et poplaihy dictorum 
ad plateas communes nullo modo proicere aut fundcrc presummat 
nee sint ausi modo aliquali. Qui autem fecerint, tales in sexaginta 
denariis in primo convincantur, in secundo in tribus pensis, in tercio 
vero maiorem penam pacientur. 

4 



50 Doc. 41. — An 14.25, 



Item, omnes, porcos servantes, eos sub clausuris tenere debeant, 
ne civibus dampna faciant ipsi porci per civitatis plateas ambulantes. 
Si quis autem aliqucm ipsorum porcorum in suo dampno repperiendo 
mactaverit, tales porcos judex et jurati pro sc recipere possint, do- 
mino vero porci nulla solucio inpendatur. 

Item, simili modo porci, qui in platea seu vico exteriori aut 
ubicumque in suburbio civitatis existentes, muros ipsius civitatis sub- 
foderent, tales porcos jurati illius anni pro judice et pro seipsis re- 
cipere valeant atque possint, contradiccione hospitis ipsius porci non 
obstante eo, quod ipse transgressor statuti communitatis est repertus. 

Item, nullus omnino hominum cadavera animalium cuiusvis con- 
dicionis in plateas proicere nee ad pallacium regis, nee eciam extra 
portellam civitatis campestrera portare, conducere seu trahere aut 
proicere et deferre debeat modo aliquali, si quis autem contra id 
facere presumpserit, pro pena cum sexaginta denariis, pro perpetra- 
cione tali, eo quod perpetraverit solvat, et cum aliis sexaginta denariis 
deferat et deportet extra portam camificum ad vallem sub ponte vel 
extra novam portam civitatis similiter ad vallem. 

Item nulla pistrix, salaria, *) penestica, circa .suam venalitatem 
seu forizacionem, videlicet circa panes, sal et alias res venales in 
foro sedens seu stans, iilare nee fusare debeat modo aliquali, eo quia 
per tales inmundicias, stupe seu lini, homines inficiuntur; si que ipsa- 
rum premissa transgressa fuerit, in primo LX. denarios, in secundo 
tres pensas denariorum pro pena solvat, in tercio vero rem suam 
venalem, quam vendit, eotunc perdat. 

Item, nullus omnino hominum videlicet stacionariorum et insti- 
torum et aliorum quorumlibet, qui piper et oleum ac alia merci- 
monia ad pondus et staleram mensurare solent, ad aliam funtam seu 
ad aliud pondus non debet mensurare, nisi ad funtam seu pondus 
theuthonicalem seu theuthonicale sub perdicione talis rei mensurate 
et sub persolucione sex marcarum denariorum in communes usus 
persolvendarum, quod tota communitas unanimiter statuit et predictis 
statutis adjunxit. 

Originale in membrana. In archiv. lib. reg. civit zagrab. 



*) In originali : sala. 

41. 

Anno 1425, 25. martii. In Thata. 

Sigismundus dat litteras ad Joannem episcopum zagrabiensem 
sacri Romanii imperii, suum ac reginae summum cancellarium, ac 
Albertum Ungh, Priorem Auranae, Dalmatiae et Croatiae banum, 



Do€, 42, — Ah, 142^ 



51 



refert capitulum conquestum, quod ci?itas plurimum inter metas ca* 
pitulares prope Zagrabiam a pluribus annis occupassent, et omni die 
ulterius serpent et occuparent; et licet id rex alias Hennano Cileae 
el Zagoriae comiti, Sclavoniae bano, socero suo, et quibusdam aliis 
nobilibus, ut metas rectificent, jussisset, id tamen pcrficerc nequivis- 
sent; dicit deinde se capituli tutorem et protectorem esse specialem, 
nee illud per quempiam gravari velle permittere, et mandat lis 
duobus, ut sine ultcriori lite terras controversas per antiquas metas 
litterarum in facie loci per partes, in certo terraino eis praetigendo, 
in specie monstrandarum^ reambulent. 

Georgii Marcelovid: Regesta Diplomat alioramque Documentofum. Mse. in 

MbliothecA ftrchidioec, zagmb. 

Aimo 1 4351 2$. Julii. ZngrabUe. 

Cammuniias cwitatis mantis Gncensis mcipit c^ndicionts^ quibm Johannis 
AWeni hani it ga turn in usum zagrabiensis monasterii s. Francisci c&Uaium est 

Nos Andreas, filius Petri, judex, Caspar, Martinus, Antonius, 
Benedictus, Nfartinus, Dominicus, Laurencius et Georgius jurati, consi- 
liarii et universi cives civilatis raontis Grechensis. Memorie comraen- 
damus tenore presencium significantes, quibus expedit universis, quod 
dum magnificus condam vir, dominus Johannes, filius Rodolphi, olim 
regni Dalmacie banus, pie memorie, in extremis vile sue laborasset, 
tunc ipse inter cetcras suas testamentarias legaciones et disposiciones 
reverendo in Christo patri domino Henrico dei et apostolice sedis 
gracia cpiscopo quinqueecclesiensi, tilio scilicet annotati Rodolphi, 
firatrt suo uterine et camali, nee non sagacibus et drcumspectis vins 
Joanni litterato, officiali de Rakonok et familiari reverenJi in Christo 
patris et domini, domini Johannis dei et apostolice sedis gracia epi- 
scopi ecclesie zagrabiensis ac sacri romani imperii nee non regie et 
reginalis sumpmi canceliarii, frairis similiter annotatorum Joannis 
bani et domini Henrici episcopi ecclesie prenota te^ ac naagistro Wli- 
kano phisicQ, civi civitatis prenotatc] commissariis et executoribus 
testamenti, ultimi^suTeulogu, certam pecuniarum quantitatem in eo- 
dem testamenlo expressatam in emendas possessiones conventui fra- 
trum claustralium ordinis ac ecclesie sancti Francisci confessoris in 
dicta Zagrabia fundate, pro remedio animc sue salutari jugitcr de- 
servientes legasset et dimisisset, de cuius ceriitudine plurimo eorum- 
dem commissariorum ipsius domini Joannis bani evidenti documento 
plene sumus edocU et informati, iidemque commissarii ipsius Joannis 



52 



Doc, 4^^^An, 14.25, 



bani ab una, parte vcro ab altera providus ct circumspectus vir 
dominus Michael, pridem judex, filius Sebastiani, olim ipsius civitatis 
similiter judicis, nostrum personaliter adeuntes conspcclum, per eun- 
dem dominum Michaelem confessum extitit pariter et relatum in 
hunc modum: ut ipse quoddam roolendinum suura currcns, simul 
cum loco et edificiis in eodem constructis ac quad am terra arabili 
ipsi molendino subjacenii et atlinenti inter meatum dicti molendini 
et fluvium existente in territorio ct fluvio nostro inter duos flavios 
Matichina et Pretoka vocatos et intra loca molendinaria ac molendina 
nobilis viri Ladislai Szenche ab una et liberorum seu successorum 
condam pit)vidi et honesti viri Joannis, filii Jacobi dicti Bo lye, olim 
judicis, concivium videlicet nostrorum parte ab altera existens, ipsum 
omni juris titulo litteratorie concernens, prout hoc in eisdem litteris 
nostris priviiegialibus pro parte sui superinde confectis el craanatis 
ac coram nobis in specie exhibitis fide contineri vidimus oculata, 
simul cum omnibus premissis et aliis cunctis ipsius molendini utili- 
tatibus, proventibus, usibus ct perlinenciis universis. sub eius priori- 
bus veris et antiquis metis, prout per ipsum dominum Michaelem 
ac alios suos primevos veros et legittimos possessores idem molen- 
dinum tentura fuisset et possessum, religiosis ac deo devolis fratribus, 
totique coramunitati ipsorum fratrum claustralium premissorum ordinis 
ct ccclesie sancti Francisci confcssoris, presentibus pariter ct futuris 
ibidem deo jugiter famulantibus pro octuaginta tlorenis auri puri, 
boni el justi ponderis, per annotatos commissarios raemorati condam 
Joannis bani testaloris, ex preraissa eiusdem testamentaria legacione 
jam plenc, uti ipse dominus Michael judex retulit, datis et persoluUs, 
vendidisset et assignasset, immo ex consensu et permissione vicinorum 
predictorum vendidit, tradidit et assignavit coram nobis jure perpeluo 
ct irrevocabi liter possidendum, tenendum pariter et habendum ac 
iuxta condicionem civitatis prenotate al^ antique approbatam, quo- 
modocumque volueril disponendum; ita tamen, quod idem molendi- 
num cum suis cunctis perlinenciis prenotatis a jurisdiccione ipsius 
civitatis et eius territoril per nullos eius possessores presenlcs scilicet 
vel futuros ullo unquam tempore avelli possit seu ahenari; antiquas 
quoque litteras, si que forenl presentibus contrarie, cassas relinquimus 
et viribus carituras, In cuius rei memoriam, firmitatemque perpetuara 
presentibus sigillum nostrum commune duximus appendendura. Da- 
tum in festo beati Jacobi apostoli. Anno domini millesimo quadrin- 
gentesimo vigesimo quinto. 



Jr. 



£ iran.sumpto sacc. XVIf. la archivo regu. ('ro»t SUv. Dalm. AcL St^^ 

*^' >?, nf. 22. 



Do€, 4.J, — An 1426. 



53 



43. 

Aiinu 1426, 19. febritfttii. ^grabiae. 

C&mmunitai cmtatis coram capkuta zagrab. de p05scssionihm HmUa <i 
Peitavifia, (fttas Sigismimdus rex fiobi/ibtts tie St4S€d (ondomwit^ identtdetn 

rtassat, 

Nos capitulum ecclesie zagrabiensis. Memorie commendantes, 
tenore prcscnciiim significamus. quibus expedit universis. Quod viri 
providi et honesti Friche, filius Jun ct Jacobus, filius Johannis dicli 
Bolyc, jurat! cives civitalis montis Grecensis in ipsorum ei judicis ac 
juratorum nee non ct universorum civium ciusdem civitatis personis 
ad Tiostram personalitcr veniendo presenciam nobis per modura pro- 
testacionis et prohibicionis significare curarunt in bunc modum: quod 
prout ipsi judex, jurati et universi cives dicte civitatis percepisscnt, 
Ladislaus, filius Nicolai dicti Thoth, et Johannes, filius Laurcncil. si- 
militer Thoth dicli, de Zumzedwar, quasdam duas possessiones seu 
villas Petrouina et Ilrascha vocatas, in comitatu zagrabiensi ultra 
fluvium Zawa vocatura, habitas et existentes, ipsis videlicet judici, 
juratis et universis civibus prefate civitatis alias dudum per sere- 
nissimum principem dorninum Sigismundum dei gracia Romanonim 
regem, semper augustum, ac Ilungarie, Bohemie, Dalmacie, Croacie 
etc, regem, dorninum nostrum naturalem, pro fidclibus serviciis co* 
rumdem judicis, juratorum et universorum civium ipsique civitati 
nove donacionis titulo datas, collatas et perpetuatas, terciam vero 
possessionem seu villam Silyakouina appellatam in eodem comitatu 
zagrabiensi similiter ultra predictum lluvium Zawe sitam et existen- 
lem, ipsos scilicet judicem et juratos, universosque cives civitatis pre- 
notate empcionis titulo litteratorie concernentem, ab ipsa regia sere- 
nitate pro se ipsis rursus racione donacionis titulo indebite et minus 
juste inpetrassent et occupassent, occupatisque uterenlur de presenti in 
grande preiudicium eorumdem judicis, juratorum et universorum 
civium predicte civitatis, jurisque dispendium atque derogamen valde 
magnum, Unde facta huiusmodi prolesiacione iidem Friche ct Jacobus 
juraii in ipsorum, ut prefertur. predictorumque judicis, juratorum et 
universorum civium prelibate civitalis nominibus el in personis pre- 
titulatum dorninum nostrum regem a premissis donacione, collacione 
et perpetuacione prediciarum trium possessionum seu villarum ipsis 
videlicet Ladi^lao el Johanni universisque hercdibus et posteritatibus 
eorumdem ac aliis quibuslibet^ eosdem itaque scilicet Ladislaum et 
Johann<*m cunctosque eorum hercdes et posteritates universas ac alios 
quoslibet cuiusvis status ct condicionis homines ab eadem regia sere- 



54 ^oc. ^ 4.5, — An, 14.26, 



nitate pro se ipsis inpetracione, statuifaccione, occupacione et deten- 
cione atque in dominium eanimdem possessionum trium seu villarum, 
cunctarumque ipsarum utilitatum et pertinenciarum universarum quovis 
quesito colore, ingenio seu forma intromissione, usuumquoque, fruc- 
tuum et quarumlibet utilitatum earumdem percepcione et percipifac- 
cione quoquomodo aut qualitercumque factis vel fiendis prohibuerint 
contradicendo et contradixerint inhibendo coram nobis vigore et tes- 
timonio ac lirmitate presencium nostrarum litterarum mediante. Datum 
feria secunda proxima ante festum kathedre beati Petri apostoli. Anno 
domini millesimo quadringentesimo vigesimo sexto. 

Originale in charta. A tergo vestigium impressi sigilli. In archiv. lib. 
reg. civit. zagrab. 

44. 

Anno 1426, initio mensis marcii. 

Civitas per civem Andream Ztepkovich circa mediam Quadra- 
gesimam in quadam communi via, quae ducit, de sylva Lonya appel- 
lata, capitulari, ad civitatem et capitulum, hominem Georgii de Ma- 
rovcha, canonici zagrabiensis, ligna ducentem de eadem silva verbe- 
ravit, eundemque dissecuit, quod circa eundem dein fecit homini 
Andreae, archidiaconi Vaska. 

Georgii Marcelovid: Regesta Diplomat, aliorumque Documentorum. Msc. in 
bibliotheca archidioec. zagrab. 

45. 

Anno 1426, 24. Junii. In arce Medved. 

Johannes, Corbaviae comes et Croatiae banus, Johanni Novakovid posses- 
stones quasdam sub Medved sitas, domit 

Nos Joannes comes Corbauie etc. banus Dalmacie, Croacie et 
Sclauonie etc. Universis et singulis coram quibus presentes nostre pa- 
tentes pervenerint littere salutem et graciam. Damns vobis ad no- 
ticiam, quod nos existentes coacti et adstricti fidelibus et gratuitis 
serviciis egregii Joannis Nouakouich, que ipse nobis pro locorum et 
temporum varietate constanter exhibuit, eflfundendo sanguinem suum 
et in duello cum inlidelibus lidei christiane coram oculis nostris 
victoriam reportans, et ob respectum aliorum notorum serviciorum, 
que in corde gerimus, considerando dedimus et donavimus immo in 
perpetuum ascripsimus sibi et suis heredibus possessiones, que appe- 
lantur Szepnicza et Sz lanowcz in pertinenciis castri Med we cum om- 
nibus pertinenciis et juribus quecunque pertinerent ad easdem posses- 



Do€, 46, — Aft, 1426. 



55 



siones, ut possint uti et manutenere predictas possessiones et ot oemo 
possit eos in predictis impedire, sed deffendere et manutenere et si 
quispiatn in processu temporum ad occupacionem ipsarum posse^sio- 
num se irapediturura vcllel et niteretur non possit interim occupare, 
donee trecentos llorenos non solverit heredibus ipsius, quos ipse Jo- 
annes exposuit in taclis nostris et castri nostri Medwedwara, \n 
quorum fidem nos presenles dedimus litteras nostras annulari sigillo 
nostro obsignatas* Datum in Medwedwar in festo sancti Joannis bap- 
tists Anno domini MCCCCXXVI. 

E Iran sum ptu capittili /.agmb. auoo 1535. Littcrae Uac ilaaaUooales ,.dc 
glagolitico ju iatioum tdioma" traasumpta« ^itnt. In An:h. t^%vl. Croat. Sbv Dalm. 



46. 

Aooo I4l6« 
Injuria^ a capiiuio civibus Grecensibus illaitje^ referuniun 

Item, prime de anno domini miUesimo CCCCXXVI, tempore 
iudicatus viri providi et circumspecti Anthonii, judicis ipsius civitaiis, 
filii Appardi^ Gregorius judex provincialis dictorum dominorum de 
capitulo, ex permissione et consensu eorumdem plures homines uiri* 
usque sexus in turri ipsorum in dicla ciTitate habtta, in preiudicium^ 
villipendcnciamque libertaiis civiiatis predicte, nocturno tempore mi- 
serabiliter occidit et occisos in eadem turri ct extra ipsara intra 
muros dicte civitatis in certis locis ibidem sepelivit, prout hoc. plu- 
ribus viris idoneis et fidedignis existit manifestum, et dum ipsos sic 
occisos el sepulios homines ab ipsis dominis de capitulo in medio 
eorumdem deslinando et veniendo pro expurgacione ipsorum, pro quo 
iusticie et libertatis nostrc complemento effoderc et extrarecipere po- 
stulassemus, tunc ipsi domini de capitulo non dederunt nequc per- 
misserunt, contra iurisdiccionem et libcrtatem dicte civitatis. 

Item, annotatus Gregorius iudex provincialis predictorum domi- 
QOnim de capitulo, cum certis suis familiaribus, pluhbusque eciam 
servitoribus et familiaribus ipsorum dominorum de capitulo et aliis 
complicibus videlicet suis, similiter nocturno tempore, res et bona 
cuiusdam Cristiani, pie memorie, servitoris olym domini Johannis 
episcopi zagrabiensis, tllii Nicolai de Cassowia, stacionem eiusdem 
subfodiendo^ subtraxerunt et furati sunt, et ad ipsam turrim in dicta 
civitatc existentem, eadem tempore nocturno cum quibusdam carnibus 
in infer ioribus macellis per eosdem subtractis per funem in sporta 
traxerunt, et ibidem ipsum furtum tamdiu, quousque ipsis placuit, di- 
videntes tenuerunt. Quiquidera Gregorius eadem de racionc ci abhlnc 



56 



Dec. 47* — An. ^4^7' 



salivit, prout communitcr omnibus bene cxtitit inanifcstxim, contra 
libcrtatem et honorem dicte civitatis. 

Item, idem Gregorius, iudex provincialis predictorum dominonim 
de capitulo, plures homines tam iDtraneos, quam eciam extraneos, 
tam videlicet habitatores civitatis, quam advenas ex permissione et 
consensu ipsorum dominorum de capitulo in dicta luni detineri, spo- 
liari et vinculis mancipari et tandem interfici ei ibidem tumulari fecit, 
contra libertalem ct iurisdiccionem ciritatis prenotate. 

Item, post rccessum domini Johannis episcopi zagrabiensis, 
eodem anno, circa festum Purificacionis gloriose semper virginis 
Marie, cerli homines, servi et jobagiones honorabilis viri, domini 
Johannis cantoris et canonici ecclesic zagrabiensis, ex commissione, 
voluntatc et precepto eiusdem, quosdam homines et habitatores civi- 
tatis predicle in campo et tcrritorio eiusdem civitatis, nullis culpis 
eorum exigentibus, detinuerunt et captivarunt ; et dum captos ct de- 
tentos eos per vias deduxerint, tunc idem adiuves presidium excla- 
mantes, per alios diversos homines ibi prope in cuUura existentes, 
vL\ liberati exstitenint, et super se, in signum huius, signa armalia, 
deo volente, obtinuerunt. 

Documeatam traa^actioiiale. Id arch. ven. Capit, ^agrab. Act cap. Ant. 
fasc« 10. nr. i6. 



47. 

Anno 1427, 20. Junii, Poiegae. 

Capitulum s, Petri de PoUga evtntiim exquisitwnis inter eapituium tagrab, 
ct cammunitatem civitatis aetae de injuria in Jarun vicQ cemmissa Si- 

gismunda regi n/ert, 

Serenissimo principi domino Sigismundo del gracia Komano- 
rum regi, semper augusto, ac Hungarie, Bohemie, Dalmacie, Croacie 
etc. regi, domino ipsorum metuendo^ capitulum ecctesie beati Petri 
de Posega, oraliones in filio virginis gloriose. Vestra noverit serenitas, 
quod nos sumpma cum obediencia receptis litteris vestris annualibus 
pro honorabili capitulo ecclesie zagrabiensis ad inquisiciones, evoca- 
ciones et prohibicioncs, ac ad omnia alia, que iuxta regni vestri con- 
svetudinem talibus in processibus fieri consveverunt facienda emanati% 
eidcmque per vestram maiestatem ad anni circulum graciose datis et 
concessis ad nos preceptorie directis et iuxta eanundem continendam 
una cum Ladislao, filio Michaelis de Drenoua, homine vestro, in 
eisdem litteris vestris annualibus inter alios homines vestros nomi- 
natim cooscripto, nostrum hominem, videlicet discretum virum Fa- 



Doc. 47. — An, 1427. 



57 



bianum presbitcrutn, magistrum altaris beati Michaelis archangeli in 
dicta ecclesia nostra constructi ad infrascriptam inquisicionera facien- 
dam nostro pro tesliraonio transmisimus fide dignum. Qui tandem 
exinde ad nos reversi, nobis uniformiter retulerint: quod ipsi feria 
sexta proxima post festum Penthecostes, proxiine pretcritura, simul 
procedendo ab omnibus, a quibus decuisset et licaissel, palam ct 
occulle diiigenler de infrascriptis inquirendo, talem scivissent veri- 
tatem: quod cum feria quarta proxima ante festum Purificacionis vir- 
ginis gloriose, proxime elapsum, honorabilis vir, dominus Jobannes, 
cantor et canonicus eiusdem ecclesie zagrabiensis, ires familiares suos» 
scilicet: unura mercenarium Nicolaum nomine, pro inducendis lignis 
ct apportandis in portu insulc dicti capiluli Jarun vocate, pro usu 
curie dicti domini cantoris aggregatis et repositis cum duobus equis 
et uno vchiculo; alios vero duos, videlicet Michaclem» filium De* 
metrii de Adamowcz et Stephanum de Sub-Kemlek pro certis suis 
negociis expediendis ad predictam insulam Jarun destinasset, et cum 
ipsi Michael et Stephanus eodem vehiculo sedentes et prefatus Ni- 
colaus raercenarius ipsum vehiculum in equo sedendo conducebat, 
ad dictum portum applicuissent, tunc Martinus sartor civis et bospes 
civiiatis montis Grecensis unacum aliis complicibus et sociis suis con- 
civibus ex consensu, instigacione et speciali transmissione Antbonii 
de Florencia, judicis, ac Maximi, Demetrii et aliorum juratorum ac 
civium dicte civitatis cum armis, sagittis et cuspidibus ex preconcepta 
racionis malicia in quaddam silva eiusdem capituli circa ipsum portum 
babita congregati et (in) insidiis positi in ipsos lautcnlcr imiissent, 
prefatum Michaelem letaliter in capite vulnerassent, memorattmi vero 
Stephanum ad terram proslernentes in capite, manibus et brachiis, 
totoque corpore gravibus verberibus afficicnles semivivum reliquissent, 
de cuius vita dubium haberetur; prelibatum autem Nicolaum roerce* 
narium similiter gravibus verberibus et vulneribus sauciantes omnibus 
eorum rebus et bonis, videlicet, armis, faretris cum sagitiis et bic- 
eellis et crumcnis nee non pecuniis pro tunc crga ipsos repertis more 
predonum et latronum spoliassent, quosquidem arcus« feretras cum 
sagittis ct biccellis prefati Martinus sartor cum diclis complicibus ad 
sedera judiciariam, ubi ipsi judices et elves solent congregari, eadem 
die apportantes, presenlibus ibidem nonnuUis nobilibus, videlicet: 
Mathew, filio Johannis, comitc zagrabiensi, Petro de Kakonok, Ladislao 
de Gepew et aliis quampluribus nobilibus el probis viris, qui pro 
tunc ad pelicionem dictonim dominorum de capitulo ad noiificandum 
et tnsinuandum dictis judici et jurat is et aliis civibus predictam ipsis 
sic Ulatam injuriam fui&scnt congregati, coram eisdem judicc ct ju- 



II 



58 



Doc, 4.8. — An. 1427, 



ratis et aliis civibus processissent, qui ipsi nobiles fide sollempnem 
fecissent protestacionem. Et cum tandem sequent! die videlicet feria 
quinta proxima ante festum predictum Purificationis virginis gloriose 
prefati judices nobilium per dictum capitulum destinati ad dictum 
portum insule Jarun personaliter accessissent, tunc ibidem juxta pre- 
dictum portum eiFusionem sanguinis de vulneribus dictorum familia- 
rium prefati domini cantoris similiter vidissent fide occulata, ubi 
eciam memoratus Martinus sartor, personaliter adherendo, ipsis audien- 
tibus dixisset: quod licet hucusque in iamfata silva homines et fa- 
miliares dicti capituli nostras secures receperint, de cetero tamen, 
talem timorem vellent eis incutere, quod talia facere contra ipsos 
vererentur ; propria eorum potencia mediante in preiudicium dicti 
capituli valde magnum. Datum septimo die, diei inquisicionis ante- 
dicte. Anno domini millesimo quadringentesimo vigesimo septimo. 

Originale in charta. A tergo vestigium impressi sigiUi. In archive ven. Cap. 
eccl. zagrabiensis. Act. Cap. ant. fasc. 10. nr. 21. 



48. 

Anno 1427, 9. Augusti. Zagrabiae. 

Capitulum zagrab, 28 j, florenis auri, quos a parochia Novovillana neces- 
sitate cogente mutuatum est, tria praediola: Savisdey Otok et Prevlaka, 

dat pignori. 

Capitulum ecclesie zagrabiensis. Omnibus Christi fidelibus pre- 
sencium noticiam habituris salutem in omnium salvatore. Ad univer- 
sorum noticiam harum serie volumus pervenire, quod nos inauditis, 
gravissimis, continuisque taxarum regalium vexacionibus et extorsio- 
nibus nos ad presens extreme urgentibus, scilicet quod ubi nos sine 
aliquali dilacione ipsas taxas regias non persolveremus, edicto regali 
Priori Aurane litteratorie superinde facto, possessiones nostre et be- 
neficia nostra occuparentur. Nos autem soUicite satagentes huiusmodi 
periculis obviare, com ita turn nostrum Toplicensem ad certos futuros 
annos arendando, aliosque nostros comitatus et universes colonos ta- 
xando et insuper cum dignitatibus de propriis bursis nostris contri- 
buendo, calices quoque ecclesie nostre, non sine tristicia, pignori obli- 
gando et nee sic premissas taxas persolvere valentibus, de trecentis 
ducatis puri auri ecclesie sancti Joannis Baptiste de Nova villa nostra 
apud nos in sacristia nostra depositis, ducentos octuaginta et tres flo- 
renos auri puri recepimus et ad supplecionem premissarum taxarum, 



Doc. 4S. — An. 142J. 



59 



non absque dolore coacli, dedimus; quibusquidem ducentis octuaginta 
ct tribus ducatis boni auri eidem ecclesie sancti Joannis Baptiste obli- 
gamur, reliquos auiem decern et septem florenos auri pro septem ju- 
geribus terre arabilis in Zelor juxta piscinam, ct aliis tribus jugeribus 
ct duobus feniHbus in campo vici Laiinonim solvi fecimus, Caven- 
tesque et timentes ne dicta ecclesia sancti Joannis Baptiste temporis 
in processu sepedictis ducentis octuaginta tribus ducatis auri privaretur 
ct consciencie nostre lederentur, anime autem punirentur, et quamvis 
non in toto, tamen saltern in aliqualem recompensam, in pleno capi- 
tulo nobis capita lariter congregatis, nuUo discrepante, matura inter 
nos superindc deliberacione prehabita consciencia ducti, quedam pre- 
diola nostra omnino deserta Zavaiche et Ottok cum Prevlaka vocatis 
ab alia parte Szavi ct penes eundem Szavum juxta et infra portum 
nostrum Jelenovecz inter predium nostrum Kosznicza vocatum ac 
inter possessionem nobilium de Mickclieuecz, nee non inter possessi^ 
oncm Eremitarum Remetinecz vocatam sita et habita; que quidem 
predia condara Dominici prepositi ecclesie nostre et nepotum suorum 
prefuerunt, sed propter non solucioncm censuum per certos annos de 
ipsis prediis nobis provenire debencium ac desolacionera eorumdem 
prediorum per ipsos nepotes ipsius Dominici prepositi asportacionem, 
aliasque plurimas ingratitudines eorumdem ad man us nostras devoluta 
extitenint, et pro nobis a diu occupata et ab els alienata de jure ac 
de facto existunt. Que tandem prediola nuper honorabili viro magistro 
Ladislao de Dauoih nepoti ipsius Dominici prepositi, socio et conca- 
nonico nostro nove donacionis nostre titulo» ul videlicet turrim nostram 
suis expensis custodisset, quantum ad vitam eiusdem contuleramus; 
que prediola deroum idem magister Ladislaus spontc ad manus 
nostras resignavit. Item prediolum nostrum a predjcta Kosznicza 
nostra, in quo de presenti tres resident jobagiones, quod novissime 
Blasius de Ivanich socius et concanonicus noster ex nostra commissione 
occupaverat et ex nostro consensu tenuit usque modo, prefate (ecclesie) 
sancti Joannis Baptiste et per cam suis rectorlbus sub ipsorum pre- 
diolorum veris et antiquis metis, quibus per prefalum Dominicum 
prepositum, suosque nepotes ac prcfatos magistros Ladislaum et Bla- 
sium fuerunt tenia et possessa, cum omnibus ipsorum perlincnciis et 
utilitatibus universis ac collectis seu taxis consvetis per nos secundum 
ecclesie nostre statu ta pro nobis imponi pro tempore solitis seu per 
quempiara alium potentem potencialiter agentem, quod deus avertat, 
imponendum, proventibusque aliis quibusvis, quovis nominis vocabulo 
vocitatis, demplis dumtaxat decimis, quas post explecionem sex anno- 
rum libertaiis a die adventus cujuslibet coloni ad ipsa predia causa 



6o 



Dae. 4.S, — An, i^^7> 



commoraQdi advenientis pro nobis rcservamus. F.t volumiis, quod in 
signum dorainii nostri judex nostrc communitatis secundum statula, 
causas criminales, duntaxat criminaliler moias, cum officiali seu villico 
plebani ipsius ccclcsie sancti foannis Baptiste habent determinandas* 
Stybram quoque de ipsis prediis, alias nobis provenienlem, eidem 
ecclesie relinquimus et dimittimus, dedimus, donavimus et contulimus, 
immo damus, donamus et concedimus pkno jure tenendi, possidendi 
pariter ct habendi, promittenlcs predictam ecclesiam sancti Joannis 
Baptiste et suos rectores in pacifico et quieto dominio ipsonim pre- 
diolorum conservare, protegere cl defcnsare contra quoslibet illcgi- 
limos impetitores et signanter contra prefatos nepotes prefali Domi- 
nici prepositi et magistros Ladislaum et Blasium, nee non Stephanum 
de Mikcheuecz nostns propriis laboribus et expensis, omniaque jura, 
litteras. privilegia super ipsis prediolis, pro ipsis Dominico preposito 
et suis ncpolibus emanatas et emanata, quorum unum in superficie 
seu margine superiori in signura et testimonium annihilacionis et 
nuUitatis eiusdem cultello scidi et lacerari fecimus et commisimus, 
concassamus et annihilamus in judicioque et extra exhibitoribus suis 
nocituras et nocitura fore declaramus testimonio presencium mediante. 
Hoc non pretcrmisso, sed expresso, quod si temporum in processu 
ipsam ecclesiam sancti Joannis Baptiste in pacifico dominio predic- 
torum prediolorum conservare dissimujaremus aut negligeremus seu 
non curarcmus, vel rector eiusdem ecclesie sancti Joannis Baptiste 
pro tempore constiiulus et constituendus pro predictis ducentis octua- 
ginta et tribus ducatis puri auri, quorum valorem re vera predicta 
prediola non attingunt, eadem prediola mode premisso tenere recu- 
saret, sed ipsos ducentos octuaginta et Ires Ilorenos auri rehabere et 
imponi, ubi et prout prius, vel pro meliori possessione emenda sol- 
vere et dare voluerit, aut presens nostra disposicio nobis vel succcs* 
soribus nostris non placucrit, sed ipsa prediola rehabere voluerimus 
seu voluerint, tunc omnibus edificus cujusvis nominis vocabulo vo- 
citatis, que rector ipsius ecclesie sancti Joannis Baptiste super pre- 
dictis prediolis suis sumptibus et expensis fieri fecerit, estimatis ct 
solutis, dictis quoque ducentis octuaginta et tribus ducatis puri auri, 
plane ipsi ecclesie beati Joannis Baptiste persolutis, pre fata prediola 
rehabere possimus et possint, valeamus atque valeant. Ad que omnia 
et singula nos spontc obligavimus immo obligamus harum nostrarura 
testimonio litleranim. In cuius rei mcmoriam, firmitatemque indubiam, 
presentibus sigillum nostrum duxiraus appendendum, predictaque pre- 
diola eidem ecclesie sancti Joannis Baptiste et suis plebanijt per ho» 
norabiies viros, dominos Ladislaum archidiaconum cathcdralcm ci 



Doc, 4p, — An, 1^27. 



61 



magtstros Ladlslaum de Dauotb, Mathiam de Chasm a, socios et con- 
canonicos nostros statui fecimus. Datum in vigilia beati Laurencii 
marliris. Anno doraini millesimo «iuadringentesimo vigesimo septimo. 

E visita canonka. arcliidt»conatu^ cnthedralb de anno 1741. In arch, ven, 
canoelhrisw dioecesaoae pag. 1008 — toog. 



49 

Anno 1427, 24. Au^sti ZagraMae, 

fohannts ipi$«fpus tagrabiensh^ de Ehcrhardo deassore pio exemplum 
capUns^ coUegh praebauiariorum nunsae ipiscopalh dedmam vini /rumeft- 

iique dona dtjL 

Nos Johannes dci et apostolice sedis gracia episcopus zagra- 
btensis, sacri romani imperii et regie maiestatis Hungarie sumpmus 
cancellarius, Memorie commendaraus per presentes, tenore presencium 
significantes, quibus expedit universis, quod discreli et honesti viri 
domini universi prebendarii ccclesie noslre zagrabicnsis predicte, no- 
stram accedentes in presenciam, nobis buraili cum instancia detegere 
curarunt eo modo: quomodo universi predecessores episcopi et pre- 
scrtim tempore domini Hberbardi» fratris nostri charissimi, felicis re* 
tordacionis, decimas de singulis vineis ipsorum ac teiris propriis ad 
ipsorum videlicet prebendas de jure et ab antiquo pertinentibus et 
spectanlibus proveniendas prorsus et per omnia ipsis duxissent remit- 
tendas et relaxandas ob hoc videlicet, quod meraoraii domini preben- 
darii ad laudem et honorem divini nurainis, virginis gloriosissime ct 
toctus celestis curie singulis annomm curriculis missam solemni cum 
dcvocione singulis feriis quartis in qualibet ebdomada ad honorem 
saocti Nicolai episcopi et confessoris decantarent, super hiisque Ittteras 
graciosas ipsius condam domini Eberhardi episcopi, fratris nostri cha- 
rissimi, nobis in specie produxerunt et presentaverunt, supplicantes 
nobis prece sabiectiva, ut nos premissa dignaremur per ipsos prede- 
cessores nostros episcopos ipsis prebendariis concessa et donata rata 
habere atque grata, Nos igitur cernentes et in archano mentis nostre 
sedula meditacione pensantes ipsorum dominorum prebendariorum 
postiilacionem et peticionem iustam atque racioni congruam fore ag- 
noscentes et eandcm nolentes infringere ipsorum predecessonim no- 
strorum sanccionem ad laudem creatoris omnium factam, talera grade 
prerogativam eisdem duximus faciendam, immo facimus presenciam 
per vigorem, quod de singulis vineis ipsorum ac terris propriis ad 
ipsorum prebendas spectantibus et pertinentibus a priracvo tempore 
usque felicem obi turn ipsius condam domini Eberhardi episcopi, fratris 



62 Doc, 50. 51. — An. 14^. 

nostri charissimi, ipsis per quoscumque testamentaliter vel quovis modo 
legatis et donatis nullas decimas nobis et nostris successoribus ex 
parte eonim provenire debendas, solvere debeant et nee perpetuis 
futuris temporibus sint obligati easdem, quia pro eisdem dominis 
prebendariis duximus remittendas et relaxandas, immo remittimus et 
relaxamus. In cuius rei memoriam, firmitatemque perpetuam presentes 
litteras nostras privilegiales pendentis sigilli nostri secreti munitas 
eisdem dominis prebendariis duximus concedendas. Datum Zagrabie 
predicta in festo beati Bartholomei apostoli. Anno domini millesimo 
quadringentesimo vigesimo septimo. 

£ transumpto capituli zagrabiensis de anno 1520. In archivo ven. capitoli 
Z9grab. Act. cap. ant. fasc. 76. nr. 34. 



50. 

Anno 1427 . 

Hoc anno civitatenses terram praebendalialem Otok, altaris 
beate Virginis in cathedrali per Buzam, olim cantorem, canonicum 
zagrabiensem, collatam, et cum confirmacione regia ab immemoriali 
pacifice possessam, occuparunt. (Ex evocatorio chasmensi). 

Georgii Marcelovid: Regesta Diplomat, aliorumque Documentorum MSC. in 
bibliotheca archidioec. zagrab. 



51. 

Anno 1427. 
Injuriae a capitulo civibus Grecensibus illatae, referuntur. 

Item, in anno domini millesimo CCCCXXVII, tempore iudicatus 
viri providi et honesti Briccii, filii Benedicti, alias judicis civitatis 
montis Grechensis de iuxta Zagrabiam, quidam presbiter, capellanus 
domini Fabiani canonici ecclesie zagrabiensis, Kost dictus, ex commis- 
sione ipsius domini sui et ex scitu et voluntate tocius capituli pre- 
dicti, quemdam civem civitatis predicte, nomine Martinum, sutorem, 
filium Mathie, absque omni culpa sua crudeliter et enormiter cum 
cambuca percussit, ipsum semivivum relinquendo, potencia mediante. 
Lite tamen inter ipsos cives et dictum capitulum pendente. 

Documentum transactionale. In archiv. ven. Capit zagrab. Act. Capit. ant. 
fasc. 10. nr. 16. 



Doc. 52. — An. 1^8, 



63 



52. 

Anno 1428, 25. febraarii. Zagnibiae. 

Commuffiias dviiatis zagrab, vineam suam tUsertam et infarestam Fran- 
cisco^ Mikcc filio^ mohtori^ censu annivcr&arw perfnitttt* 

Nos communitas civitalis montis Greceasis. Memorie commen- 
dailies lenorc presenciurn significamus quibias expedit univcrsis, quod 
quia quedam vinea deserta et inforesta in territorio nostro condicio- 
nali, inter vineam similiter desertam et condicionalera providi viri 
Petri Hungari, pridem iurati, concivis nostri, filii Pauli, a seplemtri- 
onali parte si tarn et virgultum scu terram nostrara communem de- 
sertam a Tneridionali parte habitam, desuper a via comrouni ab occi- 
dente existente, et infra usque fluvium pro raolendinis aptum, Pre- 
toka Yulgo appellatura, a parte orientis decurrentem, habita, simul cum 
virgulto eidem vinee inforeste subiacenti se extendens, propter info- 
rcstacionem, inputacionem et desertacionem sui, in qua per negligcn- 
ciam possessonim eiusdem a pluribus retroactis temporibus devenisse 
pcrhibebatur ex acerto super nos et nostram disposicionem devoluta 
cxistit totaliter atque redundata; ideo nos eandem vineam desertam 
seu inforestara simul cum predicto virgulto eidem subiacenti, metisquc 
et censu seu condicione annuali infra declarandis, cunctisque aliis 
eiusdem vinee deserte ac ipsius virguUi utilitatibus, iuribus et perti- 
nenciis universis, provido viro Frane aliter Francisco molendinatori^ 
£li0 Mikech molendinatoris, habitatori ipsius civitatis ac per eum suis 
heredibus et posteritatibus universis sub censu et condicione annuls 
infra, ut predicitur, declarandis, conferimus, damns et assignamus, 
ymmo contulimus dedimus, et assignaviraus iure perpetuo et irrevocabi- 
liter possidendam, tenendam pariter et habendam ac iuxta condicionem 
et consvetudinem civitatis preooiate ab antiquo approbatam, quomo- 
documque voluerit disponendam. Cuius quidem vinee inforeste mete 
hoc ordine distinguntur, quod prima meta eiusdem vinee incipit ab 
infra de predicta Pretoka ab oriente sita et procedit penes dictam 
terram seu virgultum nostrum commune a dicta meridionali parte 
situm, per fossatum supra usque ad dictam viam communem ab occi- 
dentc predicto habitam, et per eandem viam vadit ad prefatum scp- 
temtrionem ad quandam quercum cruce incisam penes eandem viam 
a parte inferiori existentem, deinde per viam communem novam, la- 
tam, transit ad quandam corulum parvam cruce signatam« lezka vulgo 
dictam, meta terrea circumdatam, et ab eadem vadit ad quandam 
pirum silvestrem, cruce incisam, deinde infra per vallera seu dccur* 
sum aque pluvialis circumeundo descendit ad priorem Pretokam flu- 



64 



^<^' 53- — ^^* 1428. 



vialem, sicque tcrrainantur mete prenotatc. Hoc express©, quod pre- 
fatus Francisco seu Franc molendinator el per eum sui cuncti heredcs 
ipsius vinee et virgulti po&sessores annis singulis tempore vindemie 
sexaginta denarios novos, usualis monete regalis, pro tempore curen- 
tes nobis et nostre communitati seu coniitibus nostris pro tempore 
constitutis perpetiio dare et solvere tenebuntur. Antiquas quoque lit- 
teras uni^^ersas in conlrarium presencium per quempiam exhibendas 
cassas, mortuas commisimus et viribus carituras. In cuius rei memo- 
riam, firmitatemque perpetuam presentibus sigillum nostrum commune 
duximus appendendum. Datum in festo convcrsionis beati PauU 
apostoli. Anno domini millesimo quadringentesimo vigesimo octavo. 

OriginiJe in membrana, sigillum, aTulsum. In archtv. lib. reg. civit, ^agrab. 

53. 

Anno 14284 4. Janit, Zagrabiae. 

Johannes /piscopus za^rabUnsis, in causa de quarta Ustamtntanae dispa- 

sitionis s&ivindit a pracb^ndariis iCcUsiae cathtdralis redoribus parochialis 

eccUiiae s Marci acta^ bene existimai de pracbendariorutn coUigia^ 

Nos Johannes dei et apostolice sedis gracia episcopus zagra* 
biensis, sacri Roman! imperii et regni Hungarie summus secretarius 
cancellarius. Memorie comraendamus et tenore presencium significamus 
quibus expedit universis, quod cum alias de anno domini millesimo 
quadringentesimo vigesimo quinto coram fclicis recordacionis condam 
magistro Osualdo lectore et canontco ecclesie nostre prefate zagra- 
biensis ac vicario nostro in spiritualibus et causarum auditore gene- 
rali inter discrelos viros Anthonium, Paulum et Johannem capelianos 
seu rectores ecclesie sancti Marci in opido montis Grecensis fundate, 
ul actores, ex una, et similiter discretos viros Petrum, decanum pre- 
bendariorum, ceterosque prebendarios ecclesie nostre predicte, ut reos 
seu in causam attractoSf parte ex altera, in facto testamentarie lega* 
cionis, ac rebus et bonis per incolas, aut hospites seu cives opidi 
prefati montis Grechensis aut plebezanos dicte ecclesie sancti Mard 
predictis prebendariis m ultima voluntate dlsposicionis aut mortis 
articulo legatis, de quibus rebus et bonis ipsis prebendariis sic pro 
tempore legalis , annotati rectores ecclesie sancti Marci quartam 
partem seu canonicam porcionem ad se pcrtineie debere asserebant, 
litis et oontroversionis materia orta fuisset et suscitata, et in eadem 
causa ad dictonim Anthonii^ Pauli et Johannis instanciam. coram codem 
condam magistro Osualdo ad nonnullos actus judiciarios^ iuxta morem 
ct consvctudincm sedis nostre, juris ordine observato, processum exsti* 



D&C, J J. --^A^T42S, 



65 



tissct; tandem vero prelibato condam raagistro Osualdo viam uni- 
verse carnis ingT-esso, dictaque causa sic per plurimos annos suspensa 
el quasi sopita et non ventilata, demura quia nonnulU cives et hos* 
piles dicti inontis Grechensis, hiis proximis tern pori bus defuncti, in 
eonira teslamcntaria disposicione et testamentis inde conscriptis ex 
induccione, svasione et informaciono dictorura Anthonii, Pauli et Jo- 
hannis prcsbiteroruni. proul nos ex certaruro personarum assercione 
cognovimus et ex mullis coniecturis percepimus, in detrimentum et 
fraudem juris approbate consvetudinis dictorum prebendariorum huius- 
modi clausula inserebatur, per alios huiusmodi testamenta facientes 
iaro cerlis vicibus inserta fuisset: quod ante omnia ipsi prebendarit 
de bonis et rebus ipsis legatis quartam partem seu canonicam por- 
cionem eisdem rectoribus dare deberent; ideo memoratus discretus 
vir Petrus, prius dccanus dictorum prebendariorum, suo et sepedic- 
torum prebendariorum nominibus, prelibatos Anthoniura, Paulum et 
Johannem* capellanos seu reciores in presenciam venerabiUs viri, do- 
mini Johannis cantoris el canonici ecclesie nostre predicte et vicarii 
nostri in spiritualibus et causarum auditarum generalis citavit seu 
traxit in causam, quo locis contestacione facta, libellisque hinc inde per 
partes productis, nobis vero feria sexta post feslum gloriosissimi cor- 
poris domini nostri Jhesu Christi pro tribunali sedentibus, querulanti- 
busque iusticiam impertiri volentibus, pii patris more laudabili mo- 
leste ferenles incommodo subdilorum, ad exacte consideracionis examen 
ac inter peclorum claustra solicite revolventes, quam sit plena peri- 
cuHs, quam onusta dispendiis, quamquam in divine maieslaijs conspec- 

turn redd propterea intendentes 

prorsus quererc ac omnimodc subvenire, nuUis umquara futuris tem- 
poribus; favenle domino , . . . . habita super premissis matura et 
gesta cum jurispcritis consilio et deliberacione, Christi nomine in- 
mcalo, pro tribunali sedendo» solum deum pre oculis habentes, per 
hanc noslram senlenciam diftinitivam, quam feriraus in his scriptis. 
de consensu et matura voluntate honorabiUum virorum dominorum 
canonicorum de capitulo predicte ecclesie nostre zagrabiensis fralrura 
nostrorum carissimorum dicimus, pronunciamus, sentenciamus et de* 
claramus de jure sepefatos ecclesie nostre prcbendarios presentes aut 
futures de legatis eis in morte aut mortis articulo a quocumque cive, 
hospite aut incola opidi prefati monlis Grechensis seu quovis alio 
cuiuscumque status ac preeminencie, dignitatis aut gradus cuiuscumque 
loci existat quartam partem solvere non debere nee teneri sepedictis 
Anthonio, Paulo et Johanni capellanis seu rectoribus ecclesie prefate 
ayt eorum succeisori vel succe^soribus seu quibuscumtiue ecclesiarum 

5 



66 



Da€. S4- — ^^' 142^. 



parochialium rcctoribus aut curatis, addicientcs si cuiuscumque tcm- 
poris in processu sepefati Anthonius, Paulus et Johannes aut eonira 
successor vel successores vel alii quicamque ecclesiarum parochialium 
rcctorcs predicte litis maleriani super percipienda quarta icstamenta- 
liter legaionim anted ictis prebendariis innovaverit vel innovaverini, 
suscitaverit aut susciiaverint , ante litis ingressum quinquaginia 
marcas denariorum usualium, quarum medietas judici coram quo 
litem moverint, alia vero sepememoratis prebendariis assignetur, se- 
pedicti capellani seu rectores ecclesie sancti Marci vel eorum suc- 
cessor aut successores et alii quicumque deponere teneantur, quas 
videlicet quinquaginta marcas si deponere recusaverit aut recusaverint» 
ad id censura ccclesiastica compcllatur aut compellantur, nullusque 
civium, hospitum aut incolarura prefati mentis Grecensis scienter 
clausulam de solvenda quarta a prebendariis sepememoratis rectoribus 
sub pena privacionis ecclesiastice sepulture inserat aut faciat inter- 
seri vel inscribi; si vero quisquam eorumdem aut quorumcumque 
aliorum ignoranter tamquam juris ignarus insericrit vel inscribi fe- 
cerit, dicta clausula tamquam contra jurium disposictonem inserta, 
nullum penitus operetur effectum. In quorum omnium et singulorum 
fidem et testimonium premissorura presentes litteras nostras, buius* 
modi nostram sentenciam diffinitivara et declaracioncm in se conti- 
nentem, fieri ct sigillo nostro secreto fecimus appensione communiri. 
Datum Zagrabie feria sexia proxima post predictum festum glorio- 
sissimi corporis Christi. Anno eiusdem millesimo quadringentesimo 
vigesimo octavo. 

E traosQtnpto Dotarii public! facto amio 1429. L jaDaaiii Id charta. In 
archjv. hoD, coll. Praebend, 



54. 

Anno 1429, f. juDuariJ, Zngrabiae. 

Jokannis episcopi judicium^ f/ua praebendarii fcdeshe cathedraiis a Uga^ 

iorum quarta pat&chinli rectoribut iccktiae s, Marci solvenda iibtrantur^ 

a fwtarh pubHco iiiieris comignatur. 

In Christi nomine. Amen, Anno nativitatis eiusdem millesimo 
quadringentesimo vigesimo nono, indiccione septiraa, die prima mensis 
januarii. Pontificatus sanctissimi in Christo patris ct doraini nostril 
domini Martini pape quinti. anno duodecimo eiusdem, Zagrabie in co- 
clesia kathedrali sancti regis Stephani personaliter constituti honorabiles 
viri, domini: Petrus sacerdo^, decanus condam prebendariorum chori 
eccleste eiui>dem ac ceteri prebendarii in mei notaril publici subscripti 



Doc. S5' — J'^P- 



67 



testiumque infrascriptorum presencia personaliten cxhibuerunt et pre- 
scntaverunt mihi notario predicto quasdam litteras revercndi in Christo 
patris et domini, domini Johannis dei el apostoUce sedis gracia 
episcopi zagrabiensis, summl sacri Romani imperii secretarii et regni 
Hungarie cancellarii, processus sentencionaJes sub lenore infrascripto, 
petcntes, ut easdem dc verbo ad verbum transummi et transcribi, ac 
in publica forma redigi, signoque et nomine nostris eisdem ad cautclam 
et ad maioris rci evidenciam traderem et assignarem, ita videlicet, 
ut ipso transumpto seu publico exemplar!, uli originali sue, in judicio 
et extra possil fides plenaria adhiberi, quoad ipsius domini Petri 
ceterorumque prebendariorum exhibencium sic de verbo ad verbum, 
nichil addito nee diminuto, quod suum immutet sensum, vicietque 
aut variet intelleclum seu alias immutare, variare aut viciare posset 
modo aliquali realiter cum effectu. (Juarum quidem litterarum sen ten- 
cialium seu adiudicatoriarum tenor de verbo ad verbum sequitur et 
est talis: (Vide doc, 53, anno 1428. 4. Jtinii). In quorum singulorum 
omnium lidem et testimonium premissorum presentes Hiteras ipsius 
domini Johannis episcopi huiusmodi sentencias in se continentes, eisdem 
confeci, publicavi, subscripsi et in banc formam publicam redegi 
signoque meo consveto consignavi, eodem domino Petro ceterisque 
prebendariis duxi concedendura ad cautclam. Datum et actum anno, 
indiccione, die, mense, hora, pontificatus et loco quibus supra. Presen* 
tibus ttaque lionorabilibus et discrelis viris, dominis: magistro Stephano 
canonico ecclesie collegiate sancti Spiritus chasmensis et magistro 
hospitalis beale Elisabeth et Stephano, filio Pauli de Kemlwk, Thoma, 
fiiio Blasii de Dumbro, Gregorio, filio Johannis de Megywrechye ac 
altero Gregorio, filio Pauli de Zenche clericis zagrabiensis dioecesis, 
testibus fided Ignis, ad premissa vocatis specialiter et rogatis. 

Origiode io chartai pAram attritam. In archiv. honor. colL Praebeadar. 



55 

Anno 1459. 
Qmmunttm cwitatis pratcipit^ qmmodo claves munitianum servtntur, 

Tn nomine domini. Amen. Anno nativitatis eiusdem millesimo 
quadringentesimo vigesimo nono. Tempore judicatus viri providi et 
cArcumsprecti Michaclis pridem et nunc judicis civitatis montis Gre- 
oensis, preseos katema est facta ex pah et unanimi voluntate commu- 
nilatis dicte civitatis juxta equalem et pariformem libertatem civium 
ipsius civitatis, ut ita unus sicuti alter debeat pariformiter pro utili- 
tate toctus civitatis predicte claves portarum eiusdem civitatis conser- 



68 Doc, s6. — An. /^p. 



vare. £t per infrascripta singulariter denotabuntur, qui cives ad quas 
portas civitatis claves predictas ordinarie tenere et conservare tenc- 
buntur, ita videlicet, ut quilibet civis juxta moracionalem et residen- 
cialem domum suam in qua habitare dinoscitur, sive plures domos, 
sive unam tantum domum habeat, semper nisi de una domo, in qua, 
ut predicitur, moram habet personalem, clavem tenere debet porte 
illius civitatis predicte, ad quam portam cum predicta clave est ser- 
vire deputatus et hoc per unum integrum mensem. 

Item, primo ad portam lapideam debent servare clavem cives 
incipiendo in domo Andree judicis, dicti de Zwinaria, et usque in 
domum liberorum Thome vicarii, et ad ipsos pertinentes sunt insule: 
octava, nona et prima. 

Item ad portellam civitatis campestrem seu ad campum ten- 
dentem debent servare clavem eiusdem porte cives incipiendo in domo 
liberorum Stephani lapicide in circulo usque ad macella communi- 
talis, et ad ipsos pertinentes sunt insule: septima, sexta et quinta. 

Item ad portam civitatis, carnificum dictam, debent servare 
clavem eiusdem porte cives incipiendo a predictis macellis commu- 
nitatis in circulo usque ad domum Pauli decani seu liberorum Paulas, 
et ad ipsos pertinens est: quarta insula, seu cives in eadem morantes. 

Item ad novam portam civitatis, debent servare clavem porte 
eiusdem cives incipiendo in predicta domo ipsorum liberorum Paulas 
in circulo et usque ad domum liberorum Vrbani Hansethyn, et ad 
ipsos pertinens est: insula tercia, seu cives in eadem habitantes. 

Item ad portellam parvam civitatis predicte, ab oriente sitam, 
surove dwercze vulgo apellatam, debent servare clavem eiusdem por- 
telle cives incipiendo in predicta domo dictorum liberorum ipsius 
Vrbani Hansetin usque ad domum predicti Andree de Zwynaria, et ad 
ipsos pertinens est: insula secunda. Et sic lerminantur, perpetuis tem- 
pori,bus durando, ut quilibet ordinarie curam et onus civitatis sup- 
portet modo prenotato. 

Originale in membrana. In arch. lib. reg. civ. zagrab. 

56. 

Auno 1429. 

Copia fundualium civitatis mentis Grecensis super vacuo aedi- 
ficiisque destituto lundo Stoykonis, lilii Lucasii Agatich, civis dicte 
civitatis, Briccio, dim judici ac per eum suis heredibus pro tribus 
tlor. auri perennaliter vendito. 

Act. moDast. Remetensis fasc. II. nr. 14. In arcbiv. regn Croat. Slav. Dalm. 



Doc. S7- S^- — ■^''- 1430—14.^1. 



57. 

Anno 1430, 2, aprilb, Tymaviae, 

Statuerat Sigismundus rex in comitiis Posoniensibus, ut moneia 
reg^alis in omnibus tarn regiis quara ecclesiarum etc. exactiombus 
ita currat, ut centum majores denarii, noviter cusi, valeant uniira 
llorenum auri, de alia vero minori moneta, quartinus vocata, eo tem- 
pore currente, quadringenti denarii simililer valeant. Interim, quo- 
usque major et minor dicta moneta mukiplicaretur, pro uno denario 
majori vel quatuor minoribus, decern denarios monetae, duccat ap- 
pellatae, solvi debere. In corailalu itaque zagrabiensi et crisiensi, 
decimas non aJiter quam ea moneta duccat, alias abolita et ad terapus 
tantum admissa, solvebant Capitulum Sigismundo detulit, qui mandat 
omnibus in lis comitaiibus bona habentibus» ut statuto se accomodcnU 
alioquin iisdera litteris mandat Hermano Sclavoniae bano, ut eos 
corapellat ad justitiam faciendam, 

Gcorgii Murccluvid : Kege^ta Diplomit* aHorumque Documcot. MSC. ia 
bUothcca Arcliidioecesis /agnib. 



58. 

Anno 143 ]« 19, s^ptembris. ^grabiae. 

"rforgius^ fiUus ducts Jc Afarchali^ i/uoJ aUinet ati currtium rotas^ quas 
tXircUus ejus tn lialutm proficiscens Zaj^rabiae a Nkoiai dt Gar a John- 
fionibm, persoiuto prius prcth^ vi acctperat^ communitatem montis Gte* 
censis innoceutem esse iieeUtrat. 

[Nos Georgius, Olius Dionisii bani] ncc non wayuode de Mar- 
chali. Meraorie commendamus per presentes. Quod ducente nobis im- 
peratoris clcmencia cum gentibus nostris (more exer)cituancium versus 
Italie partes ex precepto serenissimi principis dnmini nostri, domini 
Sigismundi regis pcrvenimus ad Zagrabiam, casualiter confractis rotis 
curruum nostrorum, easdem rotas alias reperire non potuimus nisi 
in civitate regia montis Grechensis de iuxia Zagrabiam predictam 
hominum et jobaginnum magnifici viri domini Nicolai de Gara regni 
Hungarie palatini^ quas rotas cum nobis idem jobagiones domini pala- 
tini dare recusassen* ct eisdem carere non potuissemus, recepimus 
easdem propria auctoritate nostra, deposito condigno precio earumdem, 
Ideo fatemur, quod dvitatenses in et ablacione dictorum curruum om- 
nino sunt innocentes. llarum nostrarum testimonio literarum et sigilli 
nostri appensione communitarum. Datum in dicta Zagrabia feria quarla 
proxima post festum Kxallacionis sancte crucis. Anno domini millesimo 
quadringcntesiroo XXX primo. 

t>rigifialc 111 ch:irtiL, valdr e^efum. In mnrginc ini^Tlon impre«uni e^t fifjjilbim 
In Aichiv, lib. reg« dvU. idgrabiensiE. 



70 



Doc, 5p. — Aru I^J2* 



59. 



Aano 1432, 3. Jantt, Zagn»biac. 

Legati commuptitatis civiMis et rec tores parochialis ecchsiae s* Mtirci cum 

T/utma, cammico iasmensi^ de nennuhrum Friderid ins ti tarts rtrum et 

bonorum ncepthpu coram capituh zagrak pacticmem faciunt, 

Nos capitulutn ecclesic zagrabiensis. Memorie commendamus per 
presentes^ quod providis viris Petro judice ac Georgio et Briccio alias 
judicibus (senioribus), necnon Marino, Blasio et Fabiano juratis et ci- 
Yibus civitatis mentis Grechensis; item discretis viris dominis Anthonio 
et Johannc plebanis ecclcsie beati Marci cwangeliste in dicta civitate 
ftindaie in ipsorum ac tocius comraunitatis civitatis antedicte pcrsonis 
ut actoribus ab una, ac honorabili viro domino Thoma, canlore cano- 
nico collegiate ecclesie sancti Spiritus chasmensts, tamquam in causam 
atlracto parte ab alia personaliter coram nobis constitutis, per easdem 
partes confessum extitit spontanea eorum voluntate pariter et relatum 
in hunc modum: quod quamquam alias ipsi cives et hospites dicte 
civitatis In quadam causa seu lite, que vertebatur inter ipsos cives 
ab una, parte vero ex altera Ladislaum, filium Johannis de Zynche, 
pretextu ablacionis et recepcionls nonnullarum rerura et bonorum 
condam Friderici institoris similiter civis dicte civitatis in valore centum 
florenorum et in prompto quinquaginta florenos auri, eidem Ladislao 
in obprobrium dictorum civium procurasse et dedisse, primo in pre- 
sencia reverendi in Christo patris domini Johannis dei et apostolice 
sedis gracia episcopi zagrabiensis^ sacri romani imperii et regni Hun- 
garie summi cancellarii. domini et prelati nostri^ consequenterque in 
presencia honorabilis viri domini Johannis cantoris dicte ecclesie 
nostre zagrabiensis, socii et concanonici nostri ac ipsius domini nostri 
episcopi vicar ii in spiriiualibus generalis, in causam attraxerint et ipsa 
causa inter eosdem cives et ipsum dominum Thomam cantorem diu- 
cius ventilata et mota fuerit; tamen ordinaria composicione nonnul- 
lorum proborum et honorabilium virorum pacem parcium amancium 
interveniente ipsi cives et idem dominus Thomas cantor super uni- 
versis litibus, questionibus, controversiis, iniuriis, diffaroacionibus, 
dampnis nccumentis ac interesse et expensis ceterisque quorumcumque 
vel qualiumcumque malorum generibus sibi invicem vel mutua vicis- 
situdine qualitercumque et quomodocumque hactenus factis^ illalis el 
irrogatis et contra sese hucusque actis et perpetratis, non vi vel metus 
causa sed eorum spontanea et benivola voluntate et pura eorum con- 
sciencia sese dumtaxat mutuo el altematim quietos reddidissent et 
per omnia expedites, ymmo reddiderunt et commiserunt nostri io 



Doc, 60, 61, 62. — An T4.J2, 71 



presencia, harum nostrarum vigorc et testimonio lilerarum. Datum 
feria tercia proxima post festum Ascensionis domini. Anno eiusdem 
millesimo quadringentesimo tricesimo secundo. 

Originale in chnrta. A tergo vestigiam impressi sigilli. In arch. lib. reg. 
civit. zagrab. 

60. 

Anno 1432. 

Injuriae a capitulo zagrab, civibus Grecensibus illatae, referuntur. 

Item, in anno domini millesimo CCCCXXXII. tempore primi 
judicatus Petri, filii Pauli, feria sexta proxima ante festum sanctc 
Margarethe virginis et martiris Christi, honorabilis condam vir, do- 
minus Nicolaus de Cylia, canonicus ecclesie zagrabiensis supradicte, 
ex scitu et voluntate tocius capituli ecclesie zagrabiensis quemdam 
civem civitatis predicte in via publica in tcrritorio dicti capituli repe- 
riendo, nomine Marcum, camificem, filium Georgii, absque omni culpa 
sua diris verberum et vulnerum plagis affecisset, potencia mediante. 
Lite tamen inter ipsos cives et capitulum pendente. 

Docamentum transactionale. In archiv. ven. Capit. zagrab. Act. Capit. ant. 
fasc. 10. nr. 16. % 

61. 

Anno 1432, 12. septembris. Senis in Italia. 

Capitulum coram Sigismundo queritur contra civitatem, quod 
terras capituli, signanter in possessionibus Raboch et Geremlye, ultra 
metas per eos abolitas occupassent et alias injurias subditis et capi- 
tulo inferrent. Prohibet ista civitati Sigismundus et scribit se mandare 
Johanni episcopo zagrabiensi et Hermano, bano Sclavoniae, comiti- 
busque et vicecomitibus comitatus zagrabiensis, ut eos coerceant. 

Georgii Marcelovid: Regcsta ut supra. 

62. 

Anno 1432. 

In octavis sancti Michaelis, Georgius canonicus zagrabiensis in- 
quisicionem chasmensem coram Matheo de Paloch, judice curiae re- 
giae contra civitatem proposuit in merito occupati Otok 1427., quam 
non comparentem, mandat judex chasmensibus proclamare. Datum 36. 
die termini praenotati. 

Georgii Marcelovid; Regesta ut supra. 



72 Doc. 63. — An. 14.33. 



63. 

Anno 1433, 14. marcii. Quinqueecclesiis. 
A Johanne Albeno, episc, zagrab,, pia hgata testavtento reUnquuntur, 

Hoc anno 1433. 14. martii, Joannes episcopus zagrabiensis, im- 
perii et regni Hungarie cancellarius aegrotus decumbens Quinqueccle- 
siis in stubella parva in palatio chori in castro quinquecclesiensi 
testamentum condidit, in quo disponit: quod velit sepeliri Zagrabiae 
in cathedrali ante suum altare in choro. Argenteriae totius medietatem 
legat ecclesiae zagrabiensi in ornatus reliquiarum et calices etc. juxta 
dispositionem capituli; medietatis vero unam partem Rudolpho de 
Alben et de Medve fratri suo carnali, ut preces fieri curet pro ejus 
et Eberhardi condam episcopi, fratris eius, anima; aliam vero aequa- 
lem partem legat cathedrali s. Petri quinquecclesiensi ad emendas 
cappas et omamenta ecclesiae. Libros, casulas ac vestes pontificales 
ecclesiae zagrabiensi. Brevianim vero ecclesiae dumbrensi, ut ejus 
rectores pro ipso orent. Vestitum suum, tres item currus ipsius et 
quartum pendentem una cum equis curriferis legat praebendariis za- 
grabiensibus et chasmensibus. Pannos magnos imaginibus et picturis 
contextos, dudum jam per eum ecclesiae zagrabiensi destinatos, eidem 
legat, appendendos suls temporibuf. Civitatem de monte Grecz juxta 
Zagrabiam sitam, quam a Sigismundo tilulo pignoris possidebat, legat 
regi, eidem pecuniam superinde concessam, relaxando. Ratione castri 
Kuvar, civitatis Kapronczae cum pertinentiis, item Zent-Peter prope 
Dravum et tributum, quod ab eodem Sigismundo obtinuerat titulo 
pignoris pro hungaricalibus 10.000 et 300. jobagionibus, quos idem 
Sigismundus ratione castrorum Tadika et Peleske pro curatoribus 
eidem Joanni dare promiserat, sic disponit: considerando Sigismundi 
in se benignitatem 3000 tlor. ei remittit de summa 10.000 in tributo 
et possessione Zent-Peter haerentium: reliquos eero 7000 flor. et 600, 
civitatem et 300. jobagiones fratri legat medietatem castri et civitatis 
per executores possidendam usque ad tempus redemplionis pro fabrica 
ecclesiae zagrabiensis. Flor. auri 315. receptos a vicario suo in tem- 
poralibus Thoma, pro missa s. Stephani regis in qathedrali perpetuo 
celebranda, comittit cxecutoribus ut solvant, pro qua pecunia acce- 
dentibus ordinationibus cujusdem jam factis circa castrum Kemlek vult 
earn missam perpetuo celebrari singulis diebus. Legat insuper 1500 llor. 
ad fabricam ecclesiae zagrabiensis continuandam. Anulos legat filia- 
bus Anthonii comitis de Blagay ex Magdalena sorore ejus progenitis. 
Pulvinar suum majus in castro Gompnecz habitum .•^uccessori epi- 
scopo zagrabiensi. Unum pulvinar magnum in castro Medwe habitum 



D&€. 6j, — An. r^jj. 



73 



Rudolpho fralri. Duas magnas coperturas, vulgo poplun, in codem 
castro, ecclesiae pro ornamentis altarium. Omnia reliqua pulvinaria 
ubilibet habita, vendi, et exindc paupercs vestiri vult Henrico de 
Plombcrg capitaseo castri Kemlek salarii quos tenelur tlor. 114. solvi 
vult uti et aliiS secundum conventionem, aliis vero non salarisatis, 
qui ex gratia servierunt, legal lion 000. secundum qualitatera ser- 
vitii inter cos per executores dividendos. Castruro suum Nag^-Kemlek 
cum territorio suo legat ecclesiae zagrabiensi juxta dispositionem per 
alias litteras coram capitulo quinqueecclesiensi factam. Ad fabricam 
ecclesiae s, Margarithae domhrcnsis legat duos equos mcliores suh 
sella. Pro altaria ss. Cosmae ei Damiani. quod altare in lectorio 
ante cliorum construi fecit ita disponit, ul casu quo ea ex Nagy- 
Kemlek juxta dispositionem factam stare nequiret, pro ca erigenda 
executores dent ilor 500. — Ladislao sororio suo tlon 1000. Prael>en- 
danis quinqueecclesiensibus confraternitalis singulis feriis quintis in 
novilunio celebrari solitae legat flon 26; aliis extra confraternitatem 
praebendariorum tlor 24., ut orent pro ipso. Omnes domos suas et 
palatia Budae habita, legal successoribus episcopis zagrabiensibus itg, 
Ul quolibet anno pro censu pendant capitulo Ilor, 20. incorporandos 
pro conservaiione trium missarum in dispositione Kemlek fundatarum, 
proul melius ipsis videbilun Commitlit fieri unam domum cum nc* 
cessariis in oppido Dombro, in loco ubi commodius videbiiur, pro 
hospitio viatorum. Flor 500. pro exequiis, missis etc. ad trigesimum 
diem fieri solilis, F^auperibus virginibus pro dote tlor. 500. Pauperisms 
sacerdotibus tlor. 500. in eleemo^ynam pro missis distribucndos pro 
anima ejus, fralrum el sororum ipsius ac parcnlum, pro singulis missis 
denarios io. Ad missam Kberhardi cpiscopi zagrabiensis melius conti- 
nuandam tlor 80., per executores disponit, ut cum eisdem cura cum 
dispos*itione dc Kemlek melius peragi possit. Clauslro zagrabiensi s. 
Francisci rlon $0 , s. Nicolai Praedicatorum Zagrabiae tlor 50.» Pauli- 
norum prope Zagrabiam flor. 50,, chasmensilms Dominicanis 50. tlor. 
Mospitalibus s. Anthonii et s, Elisabeth Zagrabiac 25. tlor. Paupe- 
ribus leprosis in hospitali s. Petri in suburbio zagralnensi el in ho- 
spitali chasmenii flor 25. \fonasleria de Toplica pro fabrica eiusdem 
flor, 100, Monaslerio in Bela pro fabrica ejusdem tlor, 100. Claustro 
Paulinorum ad claustrum Garich flor, 50. Ad fabricam ecclesiae wes- 
primicnsis tlor, iOi>, Capitulo xagrabiensi tlon 150,, ul orent pro ipso. 
Pro fabrica collegiatae s. Spiriius Cha^mac Ilor. 100.. si quid super- 
fuerit in eleemosynas depuiat Omnia testamenta (excepta dispositione 
de Kemlek) revocat hactenus per eunp facta, quorum unum rcpositum 
ost in ccelesia zagrabiensi . . . . de Zireza. canonico zagrabiensi tencri 



u 



Do€. 



HS3 



se diclt flor. loo. Portionera fluam tributi in Thersycz per quemdani 
comitem Nicolaum ei et eius fratri impignoratam remittit cidem. — 
Executores nominal Henricum eptstopum quinqueecclesicnsera, fratrem 
suum, Joannem cantorem vicarium suum, Eberhardum lectorem ca- 
nonicum ragrabiensern, Iknricum de Plomberg capetaneum in Kemlek 
etc Testes, fratres canonici, aliqui quinqueecclesieuses, Thomas ple- 
banus de Dombro canonicus zagrabiensis, Joanna de Rakonok cano* 
ulcus zagrabiensis. 

E regcstis Georgii MjtrccloTJd. Id bibliotb. eccl. cathcdr. lagrab. 37. j Conf, 
KrCclid: Hislor. calhcdr. cccL I. pag, 165 166, — F*rllati Illif, Sacr, Tom, V. 
pag 467. 



64. 

Anno 14^3* 23. aprilis Casmie. 

Qr/itulum ctismtmf^ postquam vim civium zagrabiemium paisessiani en- 
pituU zagrab, Mudd iihtmfi exquhmt^ Sigismundo rfgi rtfert, 

Serenissimo principi domino Sigismundo dei gracia Romanonim 
regi, semper augusto, ac Hungarie, Bohemie, Dalmacie, Croacie etc. 
regi, domino ipsorum natural!, capiiulum ecclesie chasmensis ora- 
cionum suffragia dcvotarum, Vestra noverit serenitas, quod nos obc- 
diencia qua decuit receptis litteris vestris annualibus pro honorabili 
capitulo ecclesie zagrabiensis, ad inquisiciones, evocaciones, prohibi- 
ciones ac ad omnia alia^ que iuxta regni vestri consyetudinem talibus 
in processibus fieri consvevenint facienda , confectis el emanatis, 
eidemque per vestram maiestalem ad anni curriculum graciose daiis et 
concessis, nobis prcceptorie directis« ei iuxla earumdem conlinenciam 
unacum Blasio, filio Bencdicli de Therzlenyk, homine vesiro, in 
eisdem litteris vestris annualibus, inter alios homines vestros nomi- 
natira conscripto, nostrum hominem, videlicet discretum virum Ge- 
orgium presbiterum chori ecclesie nostre predicte prebendarium, ad 
infrascriptas inquisicionem et evocacionem faciendas vestro pro tesli- 
monio transmisimus fide dignum; qui tandem exinde ad nos reversi, 
nobis uniformiter retulenint, quod prefatus homo vester prcsenie 
dicto nostro tesiimonio^ feria quarta proxima post dominicam Ramis- 
palmarum, proxime preteritam, ab omnibus, a quibus decuissei et 
licuisict palam et occulie diligenier de infrasciiptis inquirendo, talem 
scivisset veritatem, quomodo Anthonius Italicus, judex, Benedicius 
dombrensis, Georgius sartor, Jaxa, filius Boletycb, Michael, lllius 
Sebastian!, Martinus Parvus, Johannes Peronis, jurat!, aliique civcs ct 
hospttes civitatis montis Grechensis in anno cuius Lam lercia insiaret 



Doc, 64. — An. r4jj. 



revolucio, circa festum Pcnlhecostes» tunc preterituiii, cum quamplu- 
ribus equilibus ct peditibus manu armata ad quoddam fcnile ipsius 
capituli prope in silvam Rodes, habitum, irruentes, fossatum ipsius 
fenilis cum maximis laboribus et expensis in antiquo eius cursu rc- 
novatuin, replcri et cum superllcic terre taliter adequari fccissent, 
ut nee fossatum ibi fuisse apparuisset, et tandem pecora et pecudes 
ipsius civ i talis in ipsum fenile inpelli et sub armatorum custodia 
pluribus diebus et noctibus pasci disposuissent, per quod ipsum fenile 
destruxissent et anichilassent; de quo non contenti prefati jurati, nee 
non Nicolaus judex et Petrus Hungarus similiter judex, cum aliis 
ipsius ctvitatis civibus in anno proxime preterite in maiorem prefati 
capituli oppressioncm, gregem ipsius civitatis per to tarn estatem in 
ipso fenili similiter sub custodia plurimorum armatorum pasci fe- 
cissent et custodiri» disponentes: ut si quis homo capituli in ipso fe- 
nili reperiretur, ibidem intcrficeretur ; quorum metu nullus homo 
dicti capituli ad ipsum fenile pro eius revisione et custodia ire de- 
buisset, quo sic tot jam vicibus destructo et anicbilato per huius- 
modi ipsorum metum et tiranidem dictum fenile ab ipso capitulo 
alienare ct sibi ipsis potencialiter appropriare conarentur, potencia 
mediante, in ipsius capituli preiudicium ef dampnum valde magnum. 
Unde facta huiusmodi inquisicione codem die inquisicionis idem homo 
vester presente eodem nostro testimonio, Stephanum, filium Micbaelis 
modernum ac Michaelem, filium Sebastiani, Anthonium Italicum, Be- 
nedictum dombrensem, prenotatos, Petrum Hunganim, Georgium sar- 
torem et Nicolaum, alias judices. nee non Fabianum littcralum, Fryche. 
Blasium, filium Wytezych et Georgium, tilium Francisci ac alios ju- 
ratos cives, hospites et lotam communitatem predicte civitatis montis 
Grcchensis in cadem civitate moniis Grechensis contra memoratum capi- 
tulum ecclesic zagrabiensis ad octavas festi beati Georgii martiris, nunc 
Venturas, vestre sercnitatis evocasset in presenciam, racionem de pre- 
missis reddituros. Datum octavo die diei inquisicionis et evocacionis 
predictarum. Anno domini millcsimo quadringentesimo tricesimo tercio, 
(A tergo). Domino regi. Pro honorabili capitulo ecclesie zagra- 
biensis contra provides viros Stephanum, filium Michaelis modernum 
ac Michaelem, filium Sebastiani, Anlhonigm Ithalicum el Briccium, 
filium lienedicti alias judices ac cives, hospites et totam communi- 
tatem civitatis montis Grecensis de juxta Zagrabiam, ad octavas festi 
beati Georgii martiris in presencia domini nostri regis inquisicionis et 
evocacionis relacio. 

OrJgiiiAte in cbarta. A tergo vestf^um impreftsi si^lli. In arch. vcn. Capit 
eccL lAgn&b. Act. Cap. ant. fa>»c. 10 m. 25. 



76 Doc. 65". — An. 14.33. 



65. 

Anno 1433, 24. Junii. Zagrabiae. 

Hermanns, Cileae comes et banus, quibusdam personis mandat, ut fines 

communitatis civit, Grecensis et capituli in vicis Budei, VrabU et Grmlje 

sitis, de quibus jus ambigitur, explorent 

Hermannus Cilie, Sagorieque comes etc. regni Sclauonie banus. 
Reverendo in Christo patri, amico carissimo et lideli, domino Johanni 
episcopo Tynniensi nee non honorabili, egregiis et nobilibus, fide- 
libus dilectis, domino Nicolao de Orbaua, lectori ecclesie chasmensis, 
Petro Ade, vicario in temporalibus episcopatus zagrabiensis, Georgio 
de Bigzad, Johanni Weriun burger capitaneo nostro Sagoriensi et ma- 
gistro Michaeli de Rauen salutem cum dileccione. Quia factum dis- 
sensionis inter venerabiles nobis dilectos dominos canonicos ecclesie 
zagrabiensis ex una et providos viros nobis dilectos, judicem, juratos, 
ceterosque cives et hospites civitatis montis Grecensis iuxta Zagrabiam 
partibus ex altera, de et super quibusdam terris arrabilibus et pratis 
circa metas possessionum Rodes ac Rabocz et Gvrimlye vocatarum 
habitis et adiacentibus, alias dudum exorte et per vos, cuius iam 
tercia vel quarta anni instaret revolucio, una cum quondam domino 
Johanne episcopo zagrabiensi reambulatum et revisum et iam de novo 
partes inter predictas resuscitatum per vestram fidelitatem quemad- 
modum alias revisum extitit, iterum reambulari volumus et revideri. 
Fidelitati igitur vestre committimus firmiter et mandamus, quatenus 
mox visis presentibus ipso die dominico proximo festum sancti Jacobi 
precedente , ad facies dictarum terrarum et pratorum procedentes, 
inibique presentibus partibus utrisque, quas harum serie ad id venire 
jubemus, metas et limites prelibatarum terrarum arabilium et pra- 
torum alias per vos revisas rursus suo modo reambulare et revidere, 
reambulatasque et revisas cum serie prime reambulacionis, in quo 
statu hoc factum . eotunc dimiseritis et que dictarum parcium contra 
huiusmodi vestram dimissionem venerit aut fecerit, nobis vestris pa- 
tentibus litteris clarius denotatum remittere debeatis, ut secundum 
hoc pretactum factum proximis in octavis, scilicet sancti Jacobi ibidem 
Zagrabie, utrimque audiendi?, eo melius decidere et concludere vale- 
amus. Et secus non facturi. Presentibus quoque perlectis, reddi ju- 
bemus presentanli. Datum ipso die sancti Johannis baptiste sub castro 
nostro Montis regalis. Anno domini millesimo quadringentesimo tri- 

cesimo tercio. (.'ommissio propria domini bani. 

Originale in charta. In marline inferiori impressum est sigillum. In arch 
ven. Capit. eccl. zagrab. Act. Cap. ant. fasc. lo. nr. 22. 



Doc. 66. — An. T4.33. 77 



66. 



Anno 1433* 20. Jalii. Romae. 

SigismunduSy Hungariae etc, rex, Rudolpho Albeno, nobili de Medved, 
mandaty ut ex Johannis Albeni, episcopi zagrabiensis, testanunto dimidiutn 
pretii castri Kuvar et civitatis Kaproncae testamenti executoribus assignet 

Commissio propria domini imperatorls. 

Sigismundus del gratia Romanorum imperator, semper augustus, 
ac Hungarie, Bohemie etc. rex. Nobili Rudolffo de Alben resident! in 
castro Medwe, iideli nostro dilecto, gratiam nostram et omne bonum. 
Nobilis, fidelis, dilecte! Quemadmodum quondam venerabilis Johannes 
episcopus zagrabiensis, cancellarius noster devotus, dilectus frater 
tuus, bone memorie, suum diem clausit extreraum, suumque testa- 
mentum condidit et fecit, in quo testamento castrum Kewar ac civitas 
Kapruncza cum suis pertinenciis comprehenduntur, et super eisdem certa 
summa pecuniarum ad fabricam ecclesie zagrabiensis est per eundem 
episcopum deputata. Sic nos huiusmodi testamentum audivimus et 
intelleximus bene dare; volentensque, quod huiusmodi testamentum 
in illo puncto nullatenus debeat impediri, sed suum sortiri effectum, 
fidelitati tue ex certa nostra scientia districte precipimus et mandamus 
presentium per vigorem, quatenus iuxta tenorem ipsius testamenti 
medietates de predictis castro Kewar ac civitate Capruncza una cum 
ulilitatibus et pertinenciis suis executoribus huiusmodi testamenti 
absque contradictione ct more dispendio visis presentibus assignes et 
condescendas habendum, tenendum, utifruendum et possidendum iuxta 
ipsius testamenti continenciam ipsis testamentariis et executoribus 
nullum impedimentum in eodem testamento et eius disposicione in- 
ferendo quovismodo. Aliter non facturus in premissis prout nostram 
gratiam volueris conservare. Datum Rome die XX. Julii. Regnorum 
nostrorum anno Hungarie etc. XLVIL, Romanorum XXIII. Bohemie 
XI If., et imperii primo. 



Originale in charte. In margine infer, impressum est sigiUum. In arch 
Capit, eccl. zagrab. Act. Cap ant. fasc. loi. nr 25, 



ven. 



78 



Doe. 6j. — An. 14JJ. 



67 

Aaoo 1 4 33, 28, Qclobns, Basilcae. 

Sij^isfnumius, Hungariae rtx^ Rudofpkum Albenum^ qui ix Johannis Albem 
episcopi kstamenta dmuiium f^retn castri Kuvar et civitatis Kafrroncae 
itsiamtnti txtcutorilms n&n amgnavitt rtprthendU^ tig ue poena m minitatur 

Coroinbsio propria dommi tmperatorls, 
Sigismundus dei gracia Romanorum imperator, semper augustus, 
ac Hutigarie, Bohemie, Dalmacie, Croacie etc. rex, Fideli nostro egregio 
Rudolfo de Medwe alias de Alben saluteni et graciam. Ad nostre de- 
ductum est noticiam rnaiestatis, quod licet condam reverendus do- 
ininus Johannes episcopus zagrabiensis, frater tuus, in suts extremis 
directam medietatem tarn nostre civitatis Kaproncza quam eciara 
castri nostri Kewar et suarum pertinenciarum cunctorumque proven- 
luum eorumdem ipsura condam dominum episcopum titulo pignoris 
a maiestaie nostra concernencium ad fabricam ccclesie sancti regis 
Stephani zagrabiensis testamentaliter legaverit per executores sul te- 
stamenli usque tempus redempcionis earumdem civitatis et castri con- 
servandam et pro huiusmodi fabrica atque labore ipsius ecclesie iide- 
liter percipiendam et dispensandam disposuerit et conimiserit, Tamen 
tu, nescitur qua ductus presumpcione, ipsam medietatem predictarum 
civitatis et castri suarumque pertinenciarum memoratis executoribus 
dare et reraittere dcnegasses, ymmo quod deterius est, eciam pre- 
dictos provenlus ex ipsa medietate civitatis et castri, suarumque 
pretinenciarum predictarum provenientes , ipsos executores perci- 
pere et levare non admisisses in tui honoris scandalum et salutis 
tue anime notabile detrimentum. Et quia nos predictum testa- 
mentum antefati condam domini episcopi , fratris tui , quod ad 
pia et salubria opera conditum est, in suo vigore volumus rema- 
nere, ideo fidelitati tue lirmissime precipimus et mandamus, qua- 
" tenus habita presencium noticia super omnibus proventibus predictis 
ex iamdicta medietate civitatis et castri suarumque pertinenciarum 
predictarum per te anno in presenti perceptis pretitulatis executo- 
ribus testament! prenotati plenarie satisfacere debeas^ ipsamque me* 
dietatem civitatis et castri ac suarum pertinenciarum prenotatarum 
sepefatis executoribus secundum formam predicti testamenti per 
ipsum condam dominum episcopum, fratrera tuum, conditi, remittcre 
el resignare debeas omnibus modis et nee te peramplius de predicta 
medietate civitatis et castri ac suarum pertinenciarum, proventuumque 
et quarumcuraque obvencionum earum intromiltcre presumas quovis 
modo, quinymmo ipsam civitatem et castrum cum suis pertinendis 



\\ 



ii 



Bl 



Dae, 68, — An, /fjj. 



79 



atque proventibus univcrsis antelatis exccutoribus tenere et conser- 
varp, levareque et percipere sinas ct permiltas sine difficuliate el 
con trad iccione aliquali, ulteriori nostro mandato super inde non ex- 
pec tato. Qui si secus feceris, ex tunc commisimus ct harum serie fir- 
niiter committimus iideli nostro spectabili et magnifico Hermanno 
Cilie et Zagorie comiti, regnique nostri Sclauonie bano, socero nostro 
carissimo, ut ipse te ad premissorum nostroriim inandatorum sed el 
testamenti prennarrati omnimodam observacionem eciam per tua gra- 
vamina arcius conipeUat et aslringat auctoritate nostra sibi in hac 
parte specialiter attributa mediante, Ht nichilominus memoratis exe- 
cutoribus annuimus et harum serie concedimus (plenam) facultatem, 
ui ipsi contra le si secus feceris rigore juris et justicie eciam per 
censuram ecclesiasticam agere possint et procedere valeant, si neces- 
sarium fuerit et opportunum, Secus ergo nullatenus facere presumas 
gracie nostre sub optentu. Prcsentes eciam post carum lecturam reddi 
iubemus presentanti* Datum Basilee in festo beatorum Simonis et Jude 
apostolorum. Anno domini MCCCCXXXIIl Regnonim nostrorum anno 
H(ungarie etc. XL)V[r, Romanorum XXUH Bohemie ^V^\, imperii 
vero primo* 

Originale in charta. In tnargine iofenori impressuin e*t sigilluin mains. In 
archivo vcn. Cap. zagrab. Act. Cap fnon registrata). 



68. 

Anno 1453, 11 QuvemWiA, Badsie« 

Mtiihms di Paioc/t, Judex curiae, capitulo casmensi mandat, ut commu- 
niiatem nmiih Grectnsh propUr vim capiiuh zagrak iiiafam, per iegaium 

in jus ducat, 

Amicis suis reverendis capilulo ecclesie chasmensis comes M(a- 
Iheus de Pa loch, judex curie domini Sigismundi, dei gracia Roma- 
norum regis), semper augusli, ac (Hungarie, Bohemie, Dalmacie, Cro- 
acie etc.) regis, amiciciam paratam cum honore. Noveritis, quod ma- 
gister Georgius Lad , . pro honorabili capitulo ecclesie zagrabiensis cum 
procuiatoriis litteris eiusdem iuxta continenciam litterarum (nostranim 
provoca)toriarum in ociavis festi beati Michaelis arcbangeli (nunc pro- 
xime preteriti), in ligura nostri judicii (comparendo, contra Siephanum, 
filiumj Michaelis modernum ac Michaelem, filium Sebastian!, Antho- 
nium Italicum, Briccium, filium Benedicti, Petrura Hunganim et Ge- 
orgium sarlorem alias judices nee non Fabianum (litteratum, Fryche.) 
Blasium, filium Wythezich, Georgium» filium Francisci et alios (ju- 
ratos civcs et hospijtes et lotam coramunitatem civitatis montis Gre- 



8o 



D&€, 68n — Aru I^JJ* 



censis de iuxta >?agrabiam, quasdam litteras vestras inquisitoriat et 
cvocatorias domino nostro vegi ad suum regium litteratorium man- 
datum rcscriptas, asserenlcs accionem et proposicionem dicti capituU 
lilteris contineri in eisdem, nobis presentavit declarando: quod Bla- 
sius filius Benedicti de Tberzthenyk, regius, et discretus vir Georgrius 
presbiter chori ecclesie vestre predicte prebendarius, vaster, homines 
ad regium litteratorium mandatum transmissi, feria quarta proxima 
post dominicam Ramispalmarum, proxime preteriiam, in comttatu 
zagrabiensi procedendo, ab omnibus quibus decuisset et licuisset 
palam et occulle diligenter de infrascriptis inquirendo talem scivis- 
senl veriiatem : quoraodo Chwn, judex, Valentinus, Gobech dictus, An- 
thonius de Florencia^ Johannes, filius Peronis, Demetrius, Mart inns 
sartoris, decanus, Georgius de vico sutorum, Andreas, filius Petri, 
Paulus Thatar^ jurati ; Michaelf filius Sebastiani, Johanes Zygethchyak 
dictus, Johannes Pehem, Johannes Hungarus, Gregorius Hudosthyr, 
Briccius, fraier ciusdcm, Jaxinus, filius Bok, Clemens in{stit)or, Ja- 
komellus, Paulus, filius Giuan, Paulus Hungarus, Egidius carnifex, An- 
thonius, Petrus dictus Plemenschyak, Chaganchewych, Paulus Sal- 
kowych, Paulus carnifex, Martinus juratus, Blasius dictus Frawyn, Lau- 
rencius institor, alter Laurencius Sydowchych, Andreas Ztepkouich, 
Dominicus Maxethycb, Stepbanus litteraius dictus Rakarycb, Grego- 
rius Valentin!, Benediclus Rufus» Dionisius Mozlawech, Paulus Rusman 
dictus, Mathyas sartor, Ladislaus et Emericus aurifabri, Farkasius. 
filius Hgidii. Ivan Italtcus, Paulus sartor, Kwsuc carnifex de civitate . 
item Dominicus et Paulus sellipares, Kenned, Blasius sutor, Stephanus 
dictus Kweth, faber, Johannex pellifex, Nicolaus, Andreas dicii Bog- 
danych, Clemens Praudych, Paulus Iwankowych, Ambrosius, Georgius 
filius Francisci, Thomas Kryuiych, Thomas Camus, Nicolaus, Valentinus 
dictus Peren, Gyurak et Valentinus dicti Mozlawech, Paulus sagitarius 
Thomas dictus Diuaek, [acobus. Elyas sagitarii. Johannes arcupar, Va- 
lentinus sutor, Valentinus Antbonii et Galus arcupares, ceterique urn- 
versi cives et populi civiiatis montis Grechensis in eadem civitate et 
in suburbio eiusdem civitatis juxla Zagrabiam» mala eorum opera in 
ipsura capitulum a diutumis temporibus crudeliter et inmaniter excr- 
cuissent et commisissent, et que nuperrime evasissent, sumpta exinde 
temeritatts audacia in anno domini millesimo quadringentesimo vigc- 
simo secundo pretcriio, videlicet in festo sancte Trinitatis turrim ip- 
sius capituli in dicto monte Grech habiiam, ubi res et bona dicte 
ecclesie el dicti capituli zagrabiensis propter metum Turconim ad con- 
servandum reposuissent. obsidentes. et multa caterva hominum arma- 
torum circumvallantes, magistrum Ladislaum de Dauootb socium ct 



^db 



Doc. 68. — An. lifjj. 



8t 



coficanonicuiD pro tunc ipsonim pro oistodia dictarura rerum et bo- 
norum ipsius ccclesie et capiluli in eadem lurri constilutum capere 
et interficere sathagentes, positls eidem hinc inde insidits, pluribus 
diebus etindem prestolassenl ; et ut ipsos canonicos ipsius capiluli 
absque sono campane et sine strepitu clangoris hominum in domibus 
eonim incautos reperire potuissent, erecto vexillo in turri ecclesie 
sancti Nfarci in dicta monte Grecbensi habila, omnes unanimiter ar- 
raati, ad invadendum dictum capitulum fuissent congregati; et nisi 
idem Ladislaus de Dawoth concanonicus eonim in dicta turri ipsius 
capituli existens, rumorem popuU et discursum armatorum hominum 
et sagittarum hinc inde per vicos et plateas eorum senciens, erecto 
parvo Hneo in uno baculo ligneo ipsis canonicis et clero ipsius ec- 
clesie za^abicnsis de ipsa turri signum dedisset, el ipsi hoc signo 
viso et intellecto, cum rebus et bonis eonim ad ecclesiam kalhe- 
dralem et curiam episcopalem affugissent, predicti cives et hospiies 
eorum malignum propositum utique opere complevissent. Et quia hoc 
ipsum pro tunc facerc non potuissent, ob hoc iterum habitis inter se 
colloquiis et fraudulentis occasionibus, congregati ad quoddam terri* 
torium dicti capituli Croogh vocatum, retro claustrum sancti Nicolai 
firatrum Predicatorum habitum, in cuius pacifico dominie dictum ca- 
pitulum a centum annis vel citra pacifice extitisset, quosdam eorum 
concives cum armis et sagtttis destinantes, nonnuUos homines ho- 
norabilis viri domini Mathye, eotunc prepositi ipsius ecclesie zagra- 
biensis, quosquidem cum bobus et aratris ad dictum territorium ad 
arandum destinasset, cum mini? et vituperiis de ipso territorio expul- 
sissent, aliis eorum concivibus invicem similiter cum armis preterea 
congregatis, ut si ipse propositus vel capitulum aliquos eorum fami- 
liares ad repellendum dictos eorum concives, videlicet quos ad ir- 
ritandum et provocandum misissent, destinassent. subiio omnes una- 
nimiter super dictum capitulum absque dubio irui^ssent. Item, iidcm 
cives et hospttes adhuc, ut eorum malignum propositum contra dictum 
capitulum a diu conccptum adimplere potuissent, occasiones nequiter 
excogitando» die dominico proximo ante festum beate Margarethe vir- 
ginis et martiris, similiter preteritura, cerlos eorum concives, videlicet : 
Anthonium de Florencia et Valentinum, dictum Gobech. cum aliis 
tribus vel quatuor ad medium dominorum de dicto capituio, ubi ipsi 
in sacnstia ecclesie eorum kathedralt post missam capitulariter fuis* 
sent congregati^ destinantes, per eosdem ipsis dominis expresse inii- 
massent: quod ipsi domini de capitulo ad metendum fruges eorum 
in dicto territorio eorum Croogh vocato seminatas et tunc ad messem 
paratas, homines eorum nuUo modo deberent dcsiinare, addendo et 

6 



Zt 



D0€. 68, — Ah, i^jj. 



dicendo eis publicc, quod si sccus facerent, extunc ipsi vcllcnt ipsas 
fruges manu armata ab ipsis recipere et tpsum territonum contra 
predictura capitulum defensare, plures minas eisdem dominis de dicto 
capitulo ibidem inponentes. Tandem sequenti die, videlicet in festo beatc 
Margarethe Tirginis et manim, similiter codem anno, qua die videlicet 
in ipsa civitate forum annuale seu nundine cum certis libertatura prcro* 
gativis a diu celebrari consvevissent, hora vesperarum, dum ipsi domini 
de dicto capttulo cum clero ipstus ecclesie vespertinum officium decan- 
tassent, prcdicti cives et hospites et signanter in platea suloniro in 
suburbio dicte civitatis commorantes, coadunatis sibi nonnullis homi- 
nibus servientibus, qui ad buiusmodi nundinas seu forum annuale ipso 
die festi beate Margarelhc virginis in dicta civitate celebrari solitas, 
fuissent congregati, ex preconcepta a diu contra ecclesiam zagra* 
biensem ac capitulum et derum eiusdem ecclesie rancoris malicia, 
manibus armatis et potenciaris ad predictum capitulum contra liber- 
tales eorum et cetera pacta pacis ei concordie inter ipsum capitulum 
el cives, temporibus diu retroactis innila et facta, vigorosisque litteris 
sub certis penis in eisdem expressis firmata, per ipsos cives jam se- 
pius el signanter tempore combustionis domorura canonicaliura de 
dicto capitulo per eosdem cives pridem facte, ausu temerario, violen- 
taque manu hostiliter descendendo, curiasque et domos eorumdem ca- 
noniconim et signanter dominorum Ladislai de Dawoth, predicti, Jo- 
hannis Farkasii archidiaconi de Bexen, magistri Michaelis doctoris artis 
medicine et Johannis cantoris eiusdem eccleaie inmaniter invadendo 
el subintrando serasque et clausuras, nee non hostia domorum et ce* 
lariorum confrangendo, lectistemia. pulvinaria ac laridos et panes et 
bona in eisdem domibus eorum repertas et inventa auferrendo et 
asporlando; duos familiares raagistri Jacobi de Zerdahel videlicet: Ma- 
thyam et Gregoriura, item qualuor familiares magistri Nicolai Almant^ 
scilicet: Lucam, Stephanum, Paulum et Petrum, item Jaxe familiarem 
domini Thome preposili ecclesie bacbyensis, canonicorum ecclesic za- 
grabiensis, gr^vibus sagittarum (ictibus) letaliter vulnerassent; et Gyurak 
villicum domini Petri dubicensis el Demetrium jobagionem magistri 
Gcorgii de Marocha, similiter canonicorum eiusdem ecclesie miserabiti 
nece interemisseni ; Anthoniumque dictum Chunek, jobagionem memorati 
domini Matbyc preposili prope Ebres commorantem, diris et lelalibus 
ictibus sagittarum affecissent et per predictum capitulum discursus fa- 
ciendo, rcpllcatis clamoribus vociferando : sacerdotes, sacerdotes inierfi- 
cite, plures ex ipsis civibus usque ad ipsara ecclesiam kathedralem cuccur- 
rissent et nonnubi sagiitas seu ictus sagittarum in ipsam ecclesiam el cius 
turres ac quosdam dommos de capitulo predicto, qui ibi fuge presidio 



Dee, 68. — 



'#33- 



«3 



afugissrot emittendo, et nisi ipsi dominie et canonici dc predicto capi* 
lulo rumorc perterriti de ipso vesperarum officio, ad quod fuisseni 
congregali ad sacristiam fugiendo se rcclusisscnt et certorum hbminum 
ac faro ilia Hum condam Dionisii bani ac reverendi in Christo palris. 
domini Johannis cpisopi zagrabiensis, regie fet reginalis maiestatum 
suTDpmi cancellarii aliorumque nonnulorum proborum et nobilium 
virorum, qui ad ipsum forum annuale convenissenl, furtbundo die* 
torum civium occursu se virilitcr opponencium presidio et auxilio 
futssent defensati, oranes in eadem ecclesia pariter extitisseat jugulati, 
Eo non contenti predict! .cives et hospUes, et preseVllm, ut prefcrtur, 
ia platea sutorum residentes, sequenii die videlicet fcria tercia pro- 
xlma post predictum festum.beate Margarethe virginis ad sonum cam- 
pane, ut consvevissent, ad consilium congregati extitissent» nisi per ali- 
quo!? probos et bonos homines, quibus mala J\uiusmodi displicuUsent, 
ab eorum propositu fuissent prohibit!, unanimiter ad dictum capitulum 
irruendo, domos et edificia canonicorum immo et ipsam ccclesiara 
furiosn irapftu invadcre, resque et bona ac litteras et privilegia tarn 
dictc ccclesie quam nobilium et aliorum hominum inibi reposita, sacri- 
lega manu auferre et asportare et totum clerum interimere voluissent 
potencia eorum mediante, in preiudicium ipsi us capituli et dampnum 
satis grande. Facta huiusmodi inquisicione ipsi eadem die prefalos 
Stephanum, filium MichacUs modernum, Michaelem, filium* Sebastian! » 
Briccium, filium Benedicti; Anthonium italicum, Petrum llungarum, 
Nicolaum et Georgium sartorem, alias judices, Fabianum litteratum, 
Fryche, Georgium, filium Francisci et Blasium, filium Wythezych, 
juratos ac alios uni versos et quosUbet cives et hospites ac totam com- 
muniiatem prescripte civiiatis mentis Grechensis in eadem civitate mon- 
tis Grechcnsis contra annotatum capitulum ecclesie zagrabiensis ad oc- 
lavas festi bcAti Georgii martiris tunc Venturas in regie serenitatis evo» 
cassent presenciam, racionem de premissis reddituros. Ad quasquidem 
octavas festi beati Michaelis archangeli, (sic} prefati in causam attracti 
per annotatum procuratorem dicti capiitiU ta persona eiusdem con- 
gruis diebus ipsarum octa varum coram nobis expectati, nostram in 
presenciam non venerant neque miserant, se mediantibus aliis litteris 
nostris judiciariis exinde confectis in judicio aggravari permittentes ; 
postulans prefatus procurator dicti capituli, eidem ex parte memo- 
ratorum in causam atlractorum per nos in premissis juris equitaiera 
inpertiri, Et quia prefati in causam attracti ad premissa vice secun- 
daria cvocandi fore visi fuerant, pro eo veslram amiciciam litteratoric 
pecieramus diligenter, quatenus vestrum mitteretis bominem pro testi- 
moDio fidedignum* quo presente homo regius infra declarandus, me- 



84 



Doc. 68, — An. 14$$- 



moratos in causam attractos in premissis peremptoric responsuros, 
racionemque efficacem reddituros contra annotatum capitulum ecclesic 
ragrabiensis ad octavas festi Hpiphaniarum domini tunc venturas rc- 
giam evocaret in presenciara, tt post hec ipsius evocacionis sericm 
cum nominibus evocatonim ad easdem octavas dicto domino meo 
fidcliter rescriberetis. A quibusquidem octavis, dum causa parcium 
prescripta partes inter easdem scriebus litterarum nosirarum prorogatori- 
arum ex commissione prelatorum et baronum regni ventillanda, ad pre- 
sentes octavas festi beati Jacobi apostoU prorogative devenisset, tandem 
ipsis octavis festi beati Jacobi apostoU instantibus, Ladamer dc Ada- 
nooch pro dicto capitulo ecclesie zagrabiensis cum procuratoriis Ittteiis 
ciusdem in nostram veniens presenciam, litteras vestras super preraissa 
evocacione dicto domino meo regi rescripcionales nirsus presentavit, 
in quibus per Michaelem de Kysgora regium, et Jacobum presbiterum 
chori ecclesie vestre predicte prebendarium vestrum, homines, feria 
quinta proxima post festum Concepcionis virginis gloriose, proxime 
preteritum prelibatos Stephanum, filium Michaelis, modcinum, Mi- 
chaelem, filium Sebastiani, Petrum Hungarum, Anthonium italicum, 
Briccium, filium Benedict! et Nicolaum alias judices, Fabianura lite- 
ratum, Fryche, Georgium, filium Francisci ei Blasium, filium Wythe- 
zych ac alios universos et singulos juratos, consiliarios, cives, hospitcs 
et totam communitatem civitatis montis Grechensis de juxta Zagrabiam 
in eadem civitate montis Grechensis contra annotalum capitulum ec- 
clesie zagrabiensis ad dtctas octavas fesii Epipbaniarum domini regiam 
in prcienciam legiHime evocatos fore comperimus manifesto Ad quas- 
quidem octavas festi beati [acobi apostoU (sic) prefati in causam attract! 
per annotatum procuratorem dicti capituli in persona eiusdem congruis 
diebus ipsarum octavarum coram nobis expectati, nostram in presen- 
ciam non venerunt neque raiserunt, sed raediantibus aliis lilteris nos- 
tris judiciariis exinde confectis in judicio aggravari permitcntes, 
postulans prefatus procurator dicti capituli eidem ex parte predic- 
torum in causam attraclorum, per nos in premissis juris equiiaiem 
elargiri. Et quia prelibati in causam attracti ad preraissa vice terci* 
aria evocandi fore videbantun pro eo vestram amiciciam presentibus 
petimus diligenter, quatenus vestrum mittatis bominem pro testimonio 
fidedignum, quo presente: Valentinus. Illius Stephani, .vel Nicolaus 
aut Demetrius de Drenoua sin Dionisius, filius Emerici de Adanouch 
seu Lucas sive Michael de Kysgara, neve Ladomer de dicta Adanoouch 
aliis absentibus, homo vester, prcfatos in causam attractos in premissis 
peremptorie responsuros, racionemque efficacem reddituros ac de 
sexaginta sex marcarum nobis et parii adverse satisfacturos contra 



Dqc. 6g. — An, 1433, 



85 



annotatum capitulum ccclcsie zagrabiensis ad octavas festi beati Mi- 
cl^aclis afchangeli nunc venturas regiam evocaret in presenciam; et 
post hec ipsius evocacionis seriem cum nominibus evocaiorum ad 
easdem octavas dicto domino meo rcgi fideliter rescribatis. Datum 
Bude Iricesimo septimo die lermini prenotati. Anno domini millesimo 
quadringcntcsimo tricesimo tercio, 

(A tergo). Amicis suis reverendis capitulo ecclesie chasmensis» 
pro honorabili capitulo ccclcsie zagrabiensis, contra Stephanum, filium 
Michaelis, modernum judicem civitalis montis Grcchensis dc iuxta Za- 
grabiam et alios intrascriptos ac octavas festi bcati Michaelis archan- 
gcli, evocatoria. 

Originale satis lacerum in cbarta. Vestigium unius sigilli a tergo. In arch 
▼en. capie. zagrab. Act, capit, ant. fasc, 6, nr. 22. 



69 

Anno I413f 32. decembns. 

^gttmundus Hungariat etc, rex, communitati montis Greansis imperat, tu 
mpediat, qmmtnus lurcorum invasioms meh*^ capitulum Zii^abkme turrim 
jf Popov turtn*^ vocatam ntamqut in €&mmunitat£ reficiat atque muniat. 

Commissio propria domini imperatoris. 
Sigismundus dei gracia Romanorum imperalor, semper augustus, 
ac Hungarie, Bohcmie, Dalmacie, Croacic etc. rex. Fidelibus nostris 
providis, judici, juratis, ceterisque civibus et loti communitati noslre 
civitatis montis Grecensis de Zagrabia salutem et graciam. Gravem 
querelam per iideles nostros venerabiles decretorum doctores, dominos 
Johannem Bachensteyn camarcensem et alteram Johannem de Wrbowcx, 
archidiaconos, canonicos ecclesie zagrabiensis, pro parte honorabilis 
capituli ciusdem ecclesie zagrabiensis nobis allatam* recepimus con* 
tinentem, quod cum ipsi nuper metu et formidine sevissimorura Tur- 
corum partes illas sepenumero vastancium ac cuiusdam Rottar, qui 
ipsum capitulum tirannice et hostiliter invadere velle famabatur per- 
territi, turrim eorum angularera, quam intra muros prefate civiiatis 
Dostre montis Grecensis ex donacione et institucione divorum nostro* 
mm predecessorum regum Hungarie tenent et possident, in suis tec- 
turis, muris et edificiis collapsam ac delectus el ruinam pacientem, 
reformare, in ipsaque pro tuciori preservacione et conservacione cle» 
nodiorum, ornamentorum ac rerum el bonorum prefate ecclesie za- 
grabiensis certas testudines et woltas construere et edificare voluisseni, 
tunc vos, nescitur qua ducti presumpcione, cos ab huiusmodi retbrma- 
Clone et tectura prefate turris ac stiuctura et ediUcacione huiusmodi 



r^. — Ah. i4ss. 



woltarum ct testudinum intra ipsam turrim causis ex premissis fa- 
cienda iahibuissetis el nee ad huiusraodi reformacionem lecture anie- 
fete turns, construccionem et edificacionem woltarum et testudinum 
prediclarura admisisseiis, gravem iniuriam ipsi capiiulo per hoc in- 
ferendo. Verum quia nobis nuper in urbe Romana existentibus, 
quidam vestri concives, nostre celsitudinis accedentes conspectum, de 
prefato capitulo in eo conquerebanlur, quod idem (^apilulum aniefatam 
turrim corum cum sue situ et cum acie et area ad ipsam turrim 
pcrtinentibus a prefata civitatc per elevaturo et ex lapidibus edifi- 
catum murum vellent recludere, obstruere et separare, nosque eisdem 
coDcivibus vestris per expressum laic recordamur ex ore nostro pro- 
prio eoiunc dedisse responsum: quod huiusmodi edificacionem et 
elevacionem muri, per quern ipsam turrim cum sue situ et area a 
prefata civitate nostra separaretur et obstrueretun nullomodo adniit- 
tcmus; in tccturis tamen et onmibus aliis reformacionibus ct r^ara- 
cionibus defectuum, rupturarum el ruinarum eiusdero turns ipsi capi- 
tuJo plenam dedimus facultatem, prout iidem concives vestri^ vos si 
voluerunt, c'lare super hoc informare potuerunt Ideo fidelitati vestre 
firmissimc precipimus et omnijio volentes mandamus, quatenus liabita 
presencium noticia, memoratas'wohflis et testudines ac alia ediUcia 
per memoratum capitulum pro tuciori preservacione et conservacione 
clenodiorumj ornamentorum ac rerum et bonorum antefate ecclesie 
zagrabiensis infra ipsam turrim edilicare et facere, ipsamque turrim 
in sua tectura sub tali forma et disposicione sicut nunc existit et in 
omnibus aliis suis rupturis ac defcctibus rcformare permittatis, demptis 
tantum aliis el notabilibus extensis mentis et propugnaculis vulgo 
erkel dictis in ipsa lurri de novo faciendis, que nolumus fieri in pre- 
iudicium nostre civitatis supradicte. Preterea prefaii utcrque domini 
Jobannes, doctores^ nominibus quibus supra/ nostre querulose dete- 
xerunt maiestati, quod post reversionem de pretacta urbe Romana. 
dictorum vestroruni conciviura vos multimode, ipsos dorainos de dicto 
capitulo in propriis ipsorum territoriis impedivisselis, perturbassetis 
et molestassetis, imped ireque, perturbare ac molestare non cessarelis 
de presenti in g^rande preiudicium ipsorum dorainonim de capitulo 
prenotato, Et quia uti exinde manifeste recordamur, eotunc spectabili 
ct magnifico Hermanno Cilie, Zagorieque comiti ac regni noslri Scla- 
uonie bano, socero nostro carissimo ac fideli, dilecto, in eo districte 
mandaveramus, ul omncs differencias, contenciones atque controversias 
inter prctactum capitulum ab una, el xos ab altera partibus exortas 
et suscitatas sopire, complanare ac fine debito terminare dcberet. 
Qui tamen, uii ex pretaclorum conquerencium slgnificacione intelte- 



Doc, 70. — An. 1434. 87 



ximus nil in hiis usque in presenciarum facere curavisset; ideo fide- 
litati vestre simili nostro sub prccepto firmiter iniungimus, quatcnus 
interim, donee videlicet et quousque prefate differencie, contenciones 
et controversie inter dictos dominos et vos per prefatum comitem 
Cilie, aut aliquem alium per nos ad id deputandum seu propriam 
nostram maiestatem complanabuntur, seu forma juris sedabuntur et 
eciam expost prefatos dominos in eorum territoriis, in quorum do- 
minio iidem de presenti existunt, et pro tunc dum prefati vestri con- 
cives in dicta urbe Romana in presencia nostre maiestatis fuerunt, extite- 
runt, sed et aliis ipsorum possessionibus ac juribus possessionariis atque 
tenutis nullatenus impedire, molestare et perturbare presumatis nee 
sitis ausi modo aliquali. Qui si contrarium feeeritis, extune eommi- 
simus et serie presencium committimus fideli nostro magnifieo comiti 
Matkoni, inter cetera episcopatus zagrabiensis et antefate eivitatis 
nostre gubernatori et suas vices ibidem gerentibus, ut ipsi vos ad 
observacionem prefatorum nostrorum mandatorum arcius eompellant 
et astringant. Secus ergo facere non ausuri nostre gracie sub obtcntu. 
Presentes autem post earum lecturam reddi jubemus presentanti. 
Datum Basilee feria tercia proxima ante festum nativitatis Domini. 
Anno eiusdem MCCCCXXX tercio. Regnorum nostrorum, anno Hun- 
garie etc. XLVII. Romanorum XXIIII. Bohemie XIIII. Imperii vero 
primo. 

Originale in charta. In margiue inferiori impressum est sigiUam. In arch, 
archiepisc. zagrab. Politica fasc. 1. nr. 2. 

70. 

Anno 1434, 16. martii. Basileae. 
Si^i^ismundiis Hun<^aruie etc, rex, Georgia archiepiscopo sirigoniensi mamiat, 
ut in ius vocet Ritdolphum Albcnum , qui le^atum ab Johannc Albeno 
episcopo cccUsiae cathedrali zagrabiensi relictum adhuc non solvit, 

Commissio propria domini imperatoris. 
Sigismundus dei gracia Romanorum imperator, semper augustus, 
ac Ilungarie, Bohemie, Dalmacie, Croacie etc. rex. Fideli nostro devoto 
et sincere dilecto reverend issimo in Christo patri, domino Georgio 
archiepiscopo strigoniensi, locique eiusdem comiti perpetuo ac primati 
et apostolice sedis legato nalo salutem et graciam. Nuper pro parte 
honorabilis capituli ecclesie zagrabiensis contra et ad versus egregium 
Rodolfum de Alben et de Medwe, fralrem scilicet cainalem condam 
reverendi patris domini Johannis episcopi zagrabiensis, proposita nobis 
gravi querela continente in effectu, quomodo ipse Rodolfus contra 



Dae. 70, — An, r4J4* 



disposicionem et legacionem testamentariam, prefatl condam domtni 
Johannis episcopi de medietate casiri Kuvvar ei oppidi Kaproncza 
per nos dudum ipsi condam domino Johanni cpiscopo pro seplem 
millibus^ florenis auri impignoratonim , iamfato capitulo zagrabienst 
ex eo factam , ut proventus eorumdem taradiu , donee per nos 
redimerentur, et post ipsorum redempcionem medieiatem prenomi- 
natorum septem minium tlorenorum auri per dictum capttulum 
zagrabiense et executores sui testamenti ad fabricam dicte ecclesie 
zagrabiensis dispensarentur, ad huiusmodi medietatem iara dictorum 
caslri et oppidi dictum capitulum zagrabiense et testamenti ipsius 
condam domlni Johannis episcopi executores nuUatenus admisisset 
neque admittere vellet, eandem apud manus suas potencialiter reti- 
nendo, dicens et subinferens idem Rodolfus, prout ipse eciam coram 
nobis hoc idem asserebat huiusmodi testamentariam disposicionem 
prelibati condam domini Johannis episcopi, frairis sui, frivolam esse 
et nullis posse aut debere viribus subsistere, cum de eisdem ipse 
nullam testandi habuerit facultatem, et quod insuper idem Rodolfus 
quandam villam Cralyoucz et tributum in Czerye exigi solitum, que et 
quod per condam reverendum patrem dominum Eberhardum epis- 
copum zagrabicnsem pro celebrandis in pcrpetuum missis in quodam 
altari in ipsa ccclesia per ipsum instituto, capitulo predicto et recto- 
ribus ipsius altaris donate extitissent, et quorum dominium atque 
pacilicam possessionem idem capitulum et rectores ipsius altaris per 
totum tempus ipsius condam domini Johannis episcopi habuisscnt, ab 
eisdem auferre et ad castrum Medwe applicare et annectere conarctur, 
allegans ipse Rodolfus, prout et coram nobis personaliter allegavit, 
dictam villam ac tributum ad ipsum castrum Medwe semper et ab 
antiquo perlinuisse, et ipsum condam dominum Eberhardum epis- 
copum in preiudicium sui juris huiusmodi disposicionem de dictis 
villa et iributo facere non potuisse, mandaveramus per nostras lit- 
tcras spectabUi et magnifico Hermanno Cilie et Zagorie comiti, 
nostriquc regni Sclauonie bano, socero nostro, ut causam huiusmodi 
testamentarie disposicionis et ectam ordinacionis prefati condam do- 
mini Eberhardi episcopi super premissis rebus inter iarafatum capi- 
tulum zagrabiense et rectores altaris prenotati ex una ac sepefatum 
Rodolfum ex altera partibus habitam, evocatis eisdem sui in presen* 
ciara et re visa liitera testamenti dicti condam domini Johannis epis- 
copi, ceterisque juribus nee non proposicionibus et allegacionibus 
earumdem parcium cum sibi per nos adiunctis. visis, auditis, intel- 
lectis, examinaiis, ruminatis el discussis judicaret ac fine debito et 
decisivo terminaret, partesque inter easdem in ipsa causa jure dictante 



Doc, jr. — Ah. 1434. 



89 



judicialiler sentenciam ferret, non advertente illo tunc, quod huius* 
modi cause, que mere ecclcsiastice sunt, non debeant in judicio se- 
cular! tractari el judicari, quod nunc considerantes animo deliberaio 
in contrarium mandati superioris, mandavimus prefato comili Ctlie. 
ut de judicio huiusmodi cause se nullatenus impedire aut intromit- 
lere prcsumat, sed eandem per prefatas partes libere et sine omni 
contradiccione ad tui presenciam deduci permitlat judicandam, Et 
quia auctoritate prescripie natelegacionis apostoUce, qua instar prede- 
cessorum lucrum archipresulum ecclesie strigoniensis fungeris huius- 
modi et alias quascumque causas ecclesiasticas, que ad te et tuam 
sedem judiciariam deducunlur, plenara servans juridicis processibus 
judicandi et fine debiio lerminandi nee non tuo judicio reluctantes 
pcrccnsuras ecclesiasticas coercendi babes facultatem. Hanc itaque causam 
pretactam inter iamfatos capilulum ^agrabiense et reclorem altaris, nee 
non Rudolfom de Medve habitam, tuo judicio duximus committendam et 
committimus presencium per tenorera, le affecluose exhortantes et nicbi- 
lominus tibi iniungentes, ut partibus prenarratis, quibus ut coram le 
compareant, precipimus in tui presenciam legittime ordine processuum 
juris ecclesiastici observato evocatis, dictam causam super rebus pre- 
missis, ut prelibatum est, inter antefatas partes habitam, cum om- 
nibus incidentibus, connexis et clcpcndentibus partes inter easdem ser- 
▼atis debite juridicis tcrminis judicare ac fine debito ci decisive juris 
ordine dictante terminate et prout opus fuerit et justicia svadebit 
super tuo judicio sentenciam difUnitivara ferre debeas et pronunciare 
recusa et subterfugio quibuslibet relegatis. Datum Basilee feria tercia 
proxima post festum beati Gregorii pape. Anno domini MCCCCXXX 
quarto. Regnorum nostrorum anno I-Iun^^arie trtc. XLVII, Romanorum 
XXim. Bohemie XIHL Imperii vero primo. 

Origioale in charte. Id margioe tofeiiori vestigiiim impressi i^igiUL In &rch> 
ten, capit, zjigrab. Act. cap, ant. fasc. 2. nr. 30. 



71. 

Anoo 14341 6. Jnlii. Zagrabiae. 

Mathaeus laiovac, episc&patus zagrak gnhernator^ indkit^ m sola quaedam 

HtigioSii. quae post Johannis Albtni tphcopi m&rttm inter capituium et 

{ommunitiUem cnntatts relkta sunt, caiantur, pritis quam permisent, 

Nos Mathko de Talloucz comes Kouiniensis ac judex Comano- 
rum el gubernator episcopatus zagrabiensis. Memorie commendamus 
per prcsenles, quod nobis feria secunda proxima post festum Visita- 
cioinis vlrginis gloriose (Zagrabiej existentibus^ bonorabiles viri, do- 



90 



Dec, 7/. — An 1434^ 



mini Johannes cantor et canonicus, vicariusque de capitulo ecclesie 
zagrabicnsis sede vacantc in spirilualibus generalis, ceteriquc canonici 
ciusdem ecclesie zagrabiensis, noslram adeuntcs presenciam, presentibus 
et atidientibus Johanne, filio Pcronis judice el Anthonya ithalico, 
Pelro Ilungaro, Stephano, alias similiter judicibus, necnon Thoma, 
01io Cholny, Georgio sartore ac Benediclo similiter sartore et Fabyano 
litterato, juratis et civibus civitatis motitis Grecensis de Zagrabia, contra 
et ad versus eosdem, qui pro seipsis personaliter et pro ceteris omnibus 
et singulis civibus et hospitibus ipsius civitatis montis Grecensis cum 
suflicienti procuracionis mandate nostri in presenlia adhebant, necnon 
uni versos juratos et cives civitatis antedicte proposuerunt et conquest! 
sunt gravi cum querella in hunc modum: quod licet alias reverendus 
in Cbristo pater dominus Johannes episcopus zagrabiensis ac sacri 
romani imperii et regni Hungarie summus cancellarius, felicis remi- 
niscencie, dominus et prelatus eorumdera dominorura canoniconim, 
gubernatorque ipsius civitatis in causa seu controversia inter ipsos 
dominos de dicto capituto zagrabiensi ac annotatos cives ct hospites 
racione ct pretextu cuiusdam magne quaniitatii lerre, necnon ccrti 
rubetj et nonnullorum fcnilium ac pratorum dictorum dominonim 
canonicorum ct ecclesie zagrabiensis prodicte exorta ct suscitata^ de 
commissione et mandate serenissimi doraini nostri impcratoris Sigis* 
mundi et regni Hungarie regis, unacum reverendo in Christo patre, 
domino Johamic episcopo , tunc eleclo thinicnsi ac preposilure de 
Byenyko gubematore ct Petro, filio Ade de Zcnthlewlek, alias vicario 
in temporalibus eiusdem episcopatus zagrabiensis, necnon magistro 
Michaele prothonotario scdis crisicnsis et magistro Johanne condam 
de Rakonok dicto ac aliis quampluribus probis et nobilibus viris 
iuxta continenciam litterarum eiusdem condam domini Johannis epi- 
scopi obligatoriarum ad fassiones earumdcm utrarumque parcium 
confectarum et emanatarum, pro earum arbitris clectis inter dictum 
capitulum et annotatos cives civitatis predicte mctas earumdcm par 
cium iuxta continencias privilegiorum ct jtirium tarn ipsius capituU 
quam eciam annotate civitatis reambulasscnt ct revisissent, revisisque 
eisdem metis pro eo. quod ipse eotunc rcalem earumdem meiharum 
distinccioncm inter partes prcdictas faccre non voluissent, eisdem 
partibus auctoritatc supcrarbitrii in clsdcm litteris suis obligatoriis 
conlcntis, id commisisict sub ccrtis penis et obligaminibus, quod 
neutia parcium predictarum» ultra ea, in quarum lerrarum, nemorum 
et pratorum ipse partes tempore rcvisionis i^ ' im metharum 
domtnio cxiitinsont, nihil penitus sub cisdcra obi,, i^us de eisdem 

tcrrid occupare ct innovare vel extirpftre debuisseiU; lamen ipsi civr 



^/. — An, 1434^ 



9t 



dicte civitatis nihil oinnino huiusmodi' conimissioncm predicli domini 
episcopi curantes seu advertentcs mox et in continenti, mortuo anno- 
^ato condam doniinb Jobanne episcopo za^abicnsi, sepissimis vicibus 
magnam partem terrarum, ncmorurn, fenilium et pratorura annotati 
capituli contra ipsius capituU inhibicione^ occupassent in cisdemquc 
mulia** cxtirpaciones facicndo easdem sutninassenl, feniliaque depasd 
ac conculcari et annichilari fecisscnt, eisdemque terris^ fenilibus, nc- 
moribus et rubetis ad ipsorum libitum uterentur eciam dc present! 
potcncia mediantc, in preiudiciutn juris dicle ecclesie el annotatomm 
dominorum canonicorum satis grande. Quo audito, prefaii Johannes* 
filius Peronis, judex ac Anthonya ithalicus, Petrus Hungarus, Ste- 
phanus alias similiter judices, ncc non Thomas, Georgius, Benedictus^ 
sartores, ct Fabyanus litteratus, jurati et cives predicte civitatis, ut 
premittitur, pro se ipsis pcrsonaliler et pro aliis predictis civibus 
cum pleno mandalo in nostram exurgcndo prcscnciam responderunt 
ex adverse: quod ipsi post prescriptam revisionem metharum pre- 
dictarura nicbil penitus dc cisdera Icrris, nemoobus et pratis occu- 
passent et hoc revisione oculata proborum et nobilium virorum pes* 
sent comprobarc, petentes nos» ut easdem methas revideri facerc 
dignarcmur. Nos igitur auctoritate ipsius domini nostri imperatoris el 
regni Mungarie regis in hac pane nobis attributa, partes inter easdem 
volentes super premissis certo cercius experiri et edoceri, egregtos ct 
nobiles viros Stephanum Bychkcle de Zelnawar, Gcorgium de Byk- 
zaad, Andrcam, filium Vtthecz de Karaarcha, Stephanum, filiura 
Farkasii de Ebres ct prefatum magislrum Michaelem ac alios quam- 
plures nobiles et probes viros ad revisionem dictarum occupancium 
duxissemus destinandos. Qui tandem exinde ad nos reversi et per 
nos requisiii diligenter, presentibus eisdem partibus. nobis uniformiler 
retulerunl co modo: quod pretacti cives post preallcgatam revisionem 
metharum ct terrarum prcdictarum magnam partem prescriptarum 
terrarum arabilium, fenilium ct rubctonim seu nemorum ultra con- 
signacioQcm per eundem dominum cpiscopum tempore annotate rcvi- 
sionis factam^ occupassent et easdem terras exlirpari, seminari, feni- 
liaque depasci et annichilari fecisscnt El licet dicli cives pro huius- 
modi accLOnis ipsorum polcnciarie segetcs in eisdem tcrris seminatas 
omnino perdere debuisscni, tamen nos cL^dem rigorem iusticle levi- 
tate misericordie lemperarc volentes» easdem segetes ipsis pro hac 
vice metendi el recipicndi annuimus, Sed quia nos, aliis arduis factis 
ipsius domini nostri imperatoris occupati ad present fincm el conclu- 
sionem facto in codcm inter partes predictas facerc non valcmus, ideo 
, nos ipsam causaTii racjone diirle occupacionis prcdictarum terrarum 



Doc. 72, — An, i^J^. 



coram nobis modo prchabito vertentem, taliter duximus prorogandam: 

quod neutra parcium prediclarum de dictis tcrris litigiosis, per ipsos 
cives, ut prefcTtur, occupatis et cxtirpatis, necnon fenilibus et rubctis 
usque dum nos pcrsonaliter ad faciem dicte (terre) litigiose proccdere 
poterimus, uli, frui presummanl modo aliquali, sed easdem terras, 
fenilia et rubeta ab omni usu et cultura inlacta presen^are et con- 
servari facere tcneantur. excepto tamen fenili, condam domuii Nicolai 
archidyaconi, nunc erga dominum Thomam archydiaconum de Warasd 
habito, in cuius doniinio dictum capitulum ad prcsens existere dinos- 
citur, salTO remanente; quod si qua ijarcium predictarum ab usu 
earumdem terrarum sc inhibere non curaverit et contra buiusraodi 
nostram inhibicionem ac usum earumdem et culturam qualitercunique 
se ingresscrit, extunc talis pars contra partem alteram in ducentis 
marcis denariorum pro tempore currencium judici et parti adverse 
irremissibiliter persolvendarum convincatur ipso facto, testimonio pre- 
sencium mediante- Datum Zagrabie predicta, secundo die termini pre- 
notati. Anno domini millesiroo quadringentesimo tricesimo quarto. 

Orig^iiiale in charta. In margine inferiori impressum est sigillum. I& fttch. 
▼en capit. sagrab. AcL Cap. atit» fasc. 6. nr, 23. 



72. 

Anao I434t 6* Julii, Zagmbiae* 

A Mathaea Taltwac ^ episcopatus zagrahiemis giibernatore^ commttnitas 

chntath zagrah.^ quae hartum cathedra its tcchsiae s. Enter ici devastavit, 

centum marcis denariorum muktatur, 

Nos Mathko de Talloucz comes Kouiniensis el judex Comanorura» 
gubernatorque episcopatus zagrabiensis etc. Memorie commendamus 
per presentes, quod nobis feria secunda proxima post festura visita- 
cionis beatc Marie virginis Zagrabie cxistentibus, honorabUes viri, 
domini, Johannes cantor et canonicus in ecclesia zagrabiensi, locique 
eiusdem sede vacante vicarius in spiritualibus generalis. ceterique 
domini canonici de capitulo eiusdem ecclesie zagrabiensis, nostram 
adeuntes presenciara, presentibus et audientibus Johanne, filio Perouicz, 
judice, Anlhonya iialico, Petro Hungaro et Stephano, alias judicibus, 
item Benedicto sartore, Fabiano liiierato, Thoma filio Chun, Georgio 
sarlorc et Leonardo italico, juraiis civibus, pro se ipsis personaHler 
et pro aliis civibus civitatis montis Grecensis de juxta Zagrablam 
cum sufficienti procuracionis mandato, coram nobis astantibus, contra 
eosdem judicem, juratos, cives et totam communitatem civitaUs pre- 
dicle proposuerunt et conquest! sunt eo modo: quoraodo iidem judex 
et universitas civium civitatis predjcie htis diebus noviter transactis. 



Do€, J2, — An, 143^ 



93 



malo freti consilio ortum plebani ecclesie sancti Emerici ducis el 
confessoris ante fores dicte ecclesie zagrabiensis constnicle, ex utraque 
fluvii Cyrkwenyk adiacenlem, irruendo, caules ct alias seminaturas in 
eodem orto seminatas contra legitlimas prohibiciones nobilis viri Pauli 
provisoris curie episcopalis zagrabiensis, familiaris nostri, pedibus con- 
culcari et destrui, ac terrani de eodem otto effodi et quasdam clau- 
suras eiusdem fluvii Cyrkuenik obstrni fecissent, eunderaque ortum 
pro se ipsis minus juste et indebife occupassent potencia mediante in 
preiudicium juris dicte ecclesie sancti Emerici et per consequens pre- 
scriptorum dominorum canonicorura satis grande, ex parte quorum per 
nos in premissis judicium et justiciam pecierunt impertiri. Quo audito 
prefatl Johannes, filius Perouicz, judex, Anthonya italicus, Pctrus Hun- 
garus et Stephanus alias judices, item Benedictus sartor, Fabianus 
litteratus ac Thomas, filius Chun, Georgius sartor et Leonard us ita- 
licus, jurati elves, pro se ipsis, ut premittitur, personaliter et pro 
aliifi predictis civibus cum sufficienti procuracionis mandato, in nosiram 
exurgentes presenciam responderunt ex adverse: quod hoc verum 
esset, quod una pars dicti orti a parte occidentis dicti tluvii (Zjr- 
kuenyk adiacens intra metas dicte civitatis habetur et ob hoc eandem 
partem dicti orti non minus iuste, %^\ uti eorum jus occupassent. 
In quorum contrarium prefati domini canonici hoc, quod ipse ortus 
plebani ecclesie sancti Emerici ducis ex utraque parte dicti fluvii 
Cyrkwenik adiacet et eidem ecclesie de jure pertinere debeai, exhi- 
bicione Htterarum composicionalium prelate civitatis sub sigillo pro- 
prio dicte civitatis^ die dominico proximo post festura apparicionis 
beati Michaelis archangeli anno domini millesimo trecentesimo nona- 
gesimo secundo privilegialiler emanatarum manifeste declarabani: 
iidem judex et cives tenori el forme dictarum litterarum composicio- 
nalium in nullo obiceie el contradicere valuerunt Quibusquidem lit- 
teris exhibitis cisdem paitibus in premissis per nos judicium et justi- 
ciam impertiri poslulanlibus, quamvis prefati cives eandem partem 
dicii orti a dicta plaga occidentis adiacenlem pro se ipsis occupavcrint, 
tamen dicia pars eiusdem orti ex virtute prescripte composicionis 
annotate ecclesie sancti Emerici ducis de jure pertinere dcbere, nobis 
ct nobilibus regni nobiscum in sede judiciaria sedenlibus perspicue 
agnoscebatur, pro eo 00s auctoriiate imperialis maiestatis et regni 
Hungarie regis nobis in hac parte attributa, nolentesque dictorum 
judicis, juratorum et cetcrorum civium dicte civitatis montis Grccensis 
huiusmodi actus poiencionarios simpHciter et impune pertransire, ne 
alii ab ipsis exemplati ad similia facta potencionaria se apponere 
presummant sed pocius ipsorum penalis conlricio aliis transcat in 



94 



Doc. 7J. — -^Jf. 1434. 



excmplum, cosidcm judicem ac juratos et cetcros civcs pro prcmlssis 
eorum aclibus potenciarits, per ipsos, nsodo quo supra, commissis, in 
factis polencie, ex eoqac in centum marcis dcnariorura in duabus 
partibus nobis, el tercia parte, parti adverse persolvcndis, conviclos 
fore coirtmittimus atquc aggravatos aucloritale nostra judlciaria rae- 
diante. Datum Zagrabic. sccundo die termini prejiotaii. Anno domini 
millesimo quadringcnlcsimo tricesimo quarto, 

Ong'iaalc ia churta. In margine inferiori impres&um 'est^ stgillum. la arch, 
vcn. Capit. jcAgrab, Act. Cftp« ant, fiuc. 10. nr. 11. 



73. 

Aqdo 1434* 8 Julii« Z^grabiae, 

Johanftes, ChUransmm zagrah, abbai^ Rmiolphum Aibenum a se in jus 

esse tmcatumt '/^/<7 Johannis Albeni episcopt legatum eccksiae zagrabiensi 

non soherit^ Georgia afchiepiscep<f nuniiaL 

Reverendissimo in Christo patri et domino, domino Georgio 
miseracione divina archiepiscopo strigoniensi, lociquc eiusdem comiti 
perpctuo, primati et apostoHcc sedis legato nato, domino ct patri sibi 
plurimum bonorando, frater Johannes, divina favente clemencia abbas 
monasterii beate Marie virgin ts dc Zagrabia, executor ad infrascripta 
unicus electus et deputatus, oracionibus devotis in Chrisio Jhesii ju- 
giter preoblatis. Litteras vestrc R. P* citntorias pro parte honorabilis 
capituli ccclesie zagrabicnsis contra nobilem Rodolfura dc Alben alias 
de Med we war confcctas et emanatas vcstre R. P. sigillo minori con- 
signalas, micbique per egregium virum dominum Johannera decre- 
torum doctorem, arcbidiaconum de Vrbowch et canonicum dicte za- 
grabiensis ecclesie, nominibus et in pcrsonis dominorum de dicto 
capitulo zagrabiensi exbibitas et prcsentatas cum omni qua decuit 
reverencia et obediencia recepi, quas vestre R. P, in prcsentibus 
in specie duxi transmittendas ; quanim tenor sic incipit: Georgius 
miseracione divina archiepiscopus strigoniensis , locique eiusdem 
comes perpetuus, primas et apostolicc sedis legatus natus. Dilecto 
nobis in Christo vcnerabili ct religioso viro domino fratri abbati 
monasterii beaic virginis de Zagrabia salutem (et obedienciam nos- 
tiis) immo verius sacratissimi basiliensis concilii mandatis. Litteras 
eiusdem basiliensis (concilii per hanorabilem) virum dominum Georgium 
de Moravcha , canonicum ecclesie zagrabiensis, procuratorcm legit- 
timum venerabilia capituli zagrabieasis tempore et loco infrascriptig 
preseiuatas nos (omni ea qua) decuit reverencia noveritis reocpisse 
(in hec verba): Sacrosancta generalis synodus Basiliensis, in spiri'Ti 



I>oc, 7J. — An. 1434. 95 

sancto legitime congregata universalem ecclesiam representans. Vene- 
rabili archiepiscopo strigoniensi, salutem et omnipolentis dei benedic- 
tionem. Exhibita nobis pro parte dilectorum ecclesie filiorum capituli 
ecclesie zagrabiensis nee non executorum testamenti seu ultime volun- 
tatis bone mcraorie Johannis olim episcopi zagrabiensis peiicio conti- 
nebat, quod dilectus ecclesie filius Rodolphus de Alben, armiger in 
diocesi zagrabiensi morara trahens, eosdem capitulum et executores 
in nonnullis bonis mobilibus et immobilibus ex obitu ipsius episcopi 
seu voluntatis predicte etc. et sic finit: Datum Strigonii in castro 
nostro, die sabbati vigesima sexta die mensis Junii. Anno domini 
millesimo quadringentesimo tricesimo octavo, indicione duodecima, hora 
vesperarura vel quasi illius diei. Pontificatus autem sanctissimi in 
Christo patris et domini nostri, domini Ewgcnii pape quarti, anno 
quarto. — Post quarumquidcm ipsius vestre R. P. litterarum exhibici- 
oncm et presentacioncm per eundem dominum Johannem doctorem 
fui requisitus debita cum instancia, ut ad execucionem dicti vestri, 
immo verius prefati sacrosancti concilii basilicnsis, mandati procedere 
deberem. Ego vcro frater Johannes abbas, executor ut supra, tamquam 
obediencie filius mandatis vestre R. P. immo verius dicti sacrosancti 
concilii basilicnsis humilitcr parcre cupiens, ut tcneor, die Jovis, que 
est octava mensis Julii, hora tcrciarum vel quasi, unacum notario et 
testibus infrascriptis ad dictum Rodolphum, ipso in castro suo Med- 
wewar nuncupato pcrsonaliter existcnte, ubi eciam suam continuam 
facit residenciam, pcrsonaliter acccssi, ibique, quia ad suam perso- 
nalcm presenciam me admittere noluit, convocatis nonnullis probis et 
idoneis ciusdcm Rodolphi familiaribus, ipsum dominum Rodolfum 
vip^ore dictarum vestre R P. litterarum publice et manifeste sic citavi 
perhemplorie vestre R. P. in presenciam, ut ipse tricesimo die a die 
citacionis (prescncium) sibi per mc facte computando, si audita fucrit 
et vestre R. P. vol vcstrum in hac causa subdclcgalum, quem con- 
stituerit . . . reddendum jure, pro tribunali sedere contigerit, alioquin 

dicta die juridice coram 

veslra R. P. vel subdelegato predicto compaieat, dicto capitulo za- 
grabiensi vel suo procuratori Icgittimo, constituto responsurus ac ju- 
sticie complementum in premissis rccepturus, procedique visurus in 
premissis usque ad diffinilivam sentenciam . . certificantes eundem, 
quod si coram vestra R. P. vel dicto subdelegato comparuerit, bene 
quidem, alioquin vero ulterius non hie in partibus sed in foribus 
ecclesie vestre R. P. strigoniensis citato ad partis coram vestra R. P. 
vel dicto subdelegato comparentis instanciam, prout justicia svadebit, 
juxta preceptum sacratissimi concilii in ipsis causis et causa usque 



o6 



Doc. 7^. — An, 



ad diffinitivam sentenciam inclusive veslra R. P. vel prcfatus subdc- 
Ic^^atus procedet allcriys partis absencia vel contumacia non obstante. 
In quorum omnium fidcm ct testimonium huiuscemodi nostras lilleras 
scu (nostrum) mstnimentum huiusmodi cilacionis relacionem in se 
contincnles seu continens . . . per notarium .... cum subscripcione 
eiusdem notarii, mei sigilU jussi appensione muniri. Datum ct actum in 
predicto castro Medwewar, sub anno domini millesirao quadringentesimo 
tricesimo quarto, indiccione duodecima, ac ponlificatu et bora, quibus 
supra. Prcscntibus ibidem nobilibus et providis viris: Stephano notario 
predicli Rodolphi, Leonardo castellano dicii castri Medwewar nun- 
cupali, Nicolao de Marowcza ct Paulo filio Malhie de Gora testibua 
Ode di^nis ad prcmissa specialiter vocatis et ro^atis. 

(f Si^num noiarii Gregorii fiUi Nicolai de Marocha clerici za- 
grabiensis et subscriplio eiusdem, sed illcgibilis). 

Originale fn membraiit, in medio valde lai^^rom cl attntum. In Tnargioe fofe- 
riofi fragtneD mcmbmnae, quod pro viacttlo stgilli iDscrviebat. In arciiiv. ven. Cap, 
tagrab. 

74. 

Anno \M\% 25. J alii Casmae, 
Coram capiiulo iasmensi Rudoiphus Albtnus, nobilis de Medved^ Johannis 
Aibmi eptscopi hgatum capituh zagrab. per/eete ixpimiit 
Nos capittilum ccclesie chasm ensis» notum facimus tenore pre- 
scncium quibus cxpedit universis* Quod egrcgius Rodolfus de Medwc 
alias de Albcn coram nobis personaliter const i tutus onus et gravamen 
Leonardi, filii sui, in se spontc assumendo, dixit et confessus est ora- 
culo vive vocis; quod quamvis ipse per exccutores testamenti condara 
reverendi in Christo pairis domini Johannis episcopi zagrabiensis, 
fratris sui carnalis, et capitulum ecclesie zagrabiensis, racione et pre- 
textu recte ct equalis medictaiis civilalis Kaproncze necnon castri 
Kwkaproncza vocati el suarnm pcrtinenciarum abas per invictissimum 
et serenissimum principem dominum Sigismundum Romanorum impc- 
ratorem, semper augustum, ac Hungarie etc, regem, dominum nostrum 
naturalcm, prefato condam domino epi^copo et ipsi Rodolfo pro 
septcm mil li bus necnon centum sexaginta sex florenis auri ac trecentis 
jobagionibus irapignoratorum per eundcm condam dominum cpiscopum 
ad fabricam ecclesie sancli regis Stephani zagrabiensis kathedralis le- 
gatorum et dcputatorum in causam aitractus et ad sacrum basiliense 
conciHum citatus, cum eisdem in ipso sacro concilio et eciam coram 
ipso domino nostro imperatore aliquamdiu in Hie processcril ct sc 
contra disposicionem in dicto testamcnto exprcssam detcndere conalus 



Doc, 7^, — Aiu Ijfj^.. 



97 



fuerit ; tamen ipse postmodura matura in sc dcUbcradone prehabita 
et usus consilio saniore, nolens eciam ultimam ipsius condam domini 
episcopi fratris sui voluntatem et ca, que per ipsum ad pios tasus 
sunt salubriter disposita inlringcre vel aliquomodo impedirc, mediante 
nichilominus composicione leverendi in Chris to patris domini Johannis 
episcopi tyniensis et giibematons prepositure de Byenyko, nobiliumquc 
et egregionim Georgii de Bykzaad et Johannis Thot de Zwmzedwar 
ac aliorum nobilium et proborum virorum per ipsas partes com- 
muniter electorum, unacum honorabili viro domino Johanne cantorc ct 
canonico vicarioque sede vacante dicle zagrabiensis ecclesie in spiri- 
lualibus generali, executore scilicet testament! prcdicti condam domini 

Johannis episcopi, omnium aliorum virtute dicli teslamenti 

representante, necnon prefatis dominis de capitulo zagrabiensi sanatis 
penitus et sedatis ac depositis omnibus controversiis ct litibus hu- 
cusque inter se habitts ad talcm pacis ct concordie devenissent uni- 
onem: quod ipse Rodolfus rectam et equalem medietatem dicte civi- 
tatis Kaproncra ct castri Kwkaproncza vocatarum, omniumque posses- 
sionum, villarum, tribulorum, vincanim, silvarum, nemorum, lerrarum 
arabilium, raoncium et terragiorum, fenctorum, pratoruro, aquarum 
et tluviorum, molendinonim ct piscaturarura, cunctoniraque et singu- 
lorum aliorum provcntuum, emolumcniorum et utilitatum quomodo- 
cumque ex eisdem et de eisdem proveniencium et provenire deben- 
cium, realomquc et corporalera possessionem ipsius medietatis civi- 
tatis Kaproncza necnon castri, possessionumque et villarum, illam vide- 
licet partem, quam prefatus condam dominus Johannes episcopus 
post divisionem dicti castri et possessionum inter ipsos alias factam 
habuisset et tenuisset, prcfato domino caniori, tamquam executon, ac 
annotaiis dominis de capitulo zagrabiensi tamquam coadvutoribus 
huius saluberime execucionis testamentarie disposicionis ipsius condam 
domini episcopi pure et simpliciter remisisset, relaxasset et rcliquissct, 
immo coram nobis rcraisit, relaxavit ct reliquit» secundum vigorem 
dicti teslamenti et disposicionem prefati condam domini Johannis epi* 
scopi ad fabricara dicte ecclesie sancti regis Stephani zagrabiensis, 
per eosdem dispensanda, anncctenda et converlcnda, hoc specialiter 
declarator quod in cventu, quo prefatus dominus noster imperator, 
Tita sibi comite, aut aliquis regum Hungarie, successor suus, prescript 
tam civitatcm Kaproncza necnon prcdictum castrum Kwkaproncza 
appcUatum pro prcmissis sex millibus centum sexaginta sex florcnis 
auri ac trecenlis jobagionibus vellet redimere vel redimerit do fiacto, 
exlunc similiter recta et cqualis medietas tam predicte summe ilorc- 
Tinrnm quam dictorum trecentorum jobagionum ad predictam zagra* 

7 



98 



D&€, 7S' — ^^' H34- 



bicnscm ccclesiam et capitulum ad fabricam scilicet ciusdem pcrpe- 
tuis temporibus devolvatur el condescendat, ipsi Rodolfo ct prefato 
filio suo aut eorum successoribas contradicerc non valcnlibus in hac 
parte. Ad que omnia et singula supradicta prenominatus Rodolfus 
coram nobis existens assistencia personali suo et dicti fUii sui suonim 
que succcssorum nominibus et in personis bona fide et sine fraud' 
servanda ct cffectu mancipanda sc obligavrt vigore et tcstimonlo pu 
scncium medianle. In cuius rei mcmoriam ct perpetuam firmitatem 
presenter liileras nostras concessimus nostri sigilb autcntici muniminc 
et appcnsione roboratas. Datum in festo sancli Jacobi apostoli. Anno 
dcrmini millesimo quadringcnlcsimo tricesimo quarto. 

Originate in membrana. Zona ^cHcea violacci colons dependet ab»|ue si^illo 
In M-chivio ven. capituli zagrabiensis 



75. 

Anao 1434, 25. Julii. Casmae. 

Coram capHufo casmensi, Ruiiolphus Albemis, nobilh He Medved, posses- 

sionihus Kraljevtc^ Cerjc^ Kobiijak, Svihijt et Nart, quas Eberhardus 

tpiscopus cathedrali eccUsiae sagrabiensi in perpetuam altariam rilu^uit, 

se abdicat tasque cnpiiuh administrandas tradiL 

Nos capitulum eccksie chasmensis. Memoric commendamus te- 
norc prcsencium significanles quibus expedil uni\^er$is. Quod egregius 
et nobilis vir Rodolphus, fiJius Rodolphi de Medwc alias dc Alhcn, 
nostra conslitulus in presencia in sua ac Leonard!, filii sui, personi^ 
onus et gravamen ciusdem Leonardi filii sui in sc assumendo dixit et 
est confessus vivc vocis sue oraculo: quomodo ipse sedula mcdila- 
clone in sui cordis armario revolvens ct matura dclibcracionc ani- 
madvcrtcn'5, sue, hercdumquc ct fralrum suorura saluli intcndens, potis* 
sirae condam revcrendi in Christo patriii domini liberliardi eplscopi 
zagrabiensis, felicis recordacionis consanguinei sui, a quo quamplu- 
rime possessioncs et non nulla temporal ia bona in ipsum suosque lie- 
redes condescend issent, eademque habcrel et possideret, pro quorum 
bencficiorum donis ab ipso condam domino Kberhardo episcopo, ut 
prefcrtur, pcrceplis, nolens vicio ingratitudinis notari» quin pocius 
memor et gralus rcpcriri, ad laudem dci omnipotenlis et gloriose vir- 
ginis Marie, matris dei, honorem ac tocius cclcstis curie gloriam pro 
uberiori fundacione et (irmiori perpetua stabiliiale duai'um mi^isarum, 
unius in cantu, alterius in lectura in ara sancle cruci? in ecclc^io 
sancti reeris Stephani zagrabiensi kathedrali, per ipsum condam do- 
minum libcrhardum episcopum pro nnimc sue salute cotlidic cole- 



Doc. 75, — Ah. 14J4, 



9<> 



bran coniiiiisi>arura ct dispositarum, certas posscssiones Kralyowcz, 
Cbcryc ad candcm Kralyowcz pertinctttem, cum tributo in cadcm 
Chcrye exigi soli to, ncc non Kobylyak, Zwyblyc ct Narth vocatas in 
coinij^ta zagrabicnsi existentcs, quas ipse condam dominus Ebcrhardus 
cpiscopus inter alias possessioncs a screnissimo domino, domino Sigis- 
mundo Romanorum imperatorc, semper augusto, ac Ilungaiie etc rcge, 
domino nostro gracioso, labores maximos, fatigas et expensarum 
sumptus mnumerabilcs non sine sui corporis tediosa inquietudinc sub- 
eundo ct sufferendo» sibi ac condam reverendo in Christd patri, do- 
mino Johanni similiter cpiscopo zagrabiensi, ncc non Pctro et Johanni 
banis Dalmacie et Chroacic, fratribus camalibus ipsias Rodolphi, 
ipstque Rodolpho et suis hcredibus in perpetuum impetrasset, cum 
Tinivcrsis carumdem posscssionum Kralyowcz, Cherye, Iributi, Kobilyak, 
Zwyblyc et Narth vocatis utilitatibus, tcrris videlicet arabilibus, cultis 
ct incuUi>, silvis, pratis» nemoribus, aquis, aquarumque decursibus, 
molendinis et locis molendinorum, piscaluiis ac cunctis carumdem 
ulilitatibus, cmolumentis» fructuositatibus quovis nomine vocitatis ad 
easdem ct idem ab antique spectantibus cum omni co jure, quo prc- 
diclc poSfe-es$iones ct Iributum ad ipsum Rodolphum suosque heredcs 
ex collacione et donacione prcfati domini nostri imperatoris vel quo- 
cumquc alio modo pcrtincrcnt et dinoscerenlur pertincre pro ipsorum 
condam dominorum Kberhardi et Johannis episcoporum ac sue proprie, 
heredumquc, nee non prefatorum Petri et Johannis banorum, aliorum 
cciam fratnim suorum salute ct re medio anime, in signum elemosine 
ct pcrpetue donacionis dicti altaris sancte crucis ac ipsarum duarum 
missarum conlinuacione, honorabilibus viris, dominis canonicis de ca- 
pilulo dicte ecclesie zagrabiensis et per consequens predicto allari 
sancte crucis, ncc non' rectori ejusdem altaris, juxta limitacioncm 
conimdem dominorum canonicorum predicte ecclcsic zagrabiensi.s pro 
tempore constitucndis et disponendis, dedisset, donasset ct conlulissct, 
tmmo coram nolas dcdit, donavit et contulit jure perpcluo et irrc 
vacabiliter lenendas, possidendas pariter et habendas, nil juris, nilqui 
proprietatis in eisdem possessionibus et tributo sibi et suis hcredibus 
ac posteris ulterius reservando, sed toium jus omneraquc proprietalem 
carumdem posscisionum et tributi in prescriptos dominos canonicos 
capUuli dicte ecclcste zagrabiensis ac altare sancte crucis prenotatum, 
ncc non rcctorem ejusdem aliari?, sic, ui premitlitur, per eosdem 
dominos institucndi penitus transferendo; omniaque cciam jura et 
quevis littcralia instrumcnta ?^ub quacumquc forma vcrborum in facto 
ipsarum possession urn ct tributi pro parte sua ac suorum hcrcdum 
confecta el cmanata in jus et proprietalem diclomm dominorum ca- 



lOO 



D0C, 2S* — ^'f' ^434- 



nonicorum ac altaris sancte crucis ascribendo et Iransferendo, sibique 
et suis heredibus ac posleris per amplius nuliius vigoris aut firma- 
menti esse^ sed dlctis domtnts canonicis ac altari sancte cnicis aniodo 
profectura et in perpctuum valitura comraittendo. Hoc eciam expresso 
et specialiter declarato, quod quia prefatus condam dominus Johatmes 
episcopus fraler ipsius Rodolphi, quandam possessionem Bathina vo- 
catam per ipsum condam dominum Eberhardum episcopum eidem 
altari sancte crucis pro continuacione dictanim missarum datara et 
depulatam precio vendidisset, et ab cod em altari ac eius rectore 
alienassct, certas eciam pecunias ad magnam sumpmam se exten- 
dentes, similiter per ipsum condam dominum Eberhardum episcopum 
pro continuacione diclarum missarum de cerlis possessionum sibi 
impignoratarum provenlibus dari debendas prefatus condam dominus 
Johannes episcopus, ipse eciam Rodolphus, ad nutum suum dispo- 
suissent, quorum scilicet dominorura episcoporum res et bona ac 
possessiones per ipsos acquisiie ad eundcm Rodolphum post eorum 
obiium condescenderunt, ideo idem Rodolphus cupiens in hac parte 
galuti proprie consulere et ipsius fralris sui condam domini Johannis 
episcopi aniraam a penis alleviare, voluit et sponte coram nobis 
assumpsit, quod si in processu temporum ipse vel lllius suus pre- 
dictus aut eorum posteri nittercntur donacionem dictarum possessio- 
num et tributi per ipsum, ut premittitur, factam, et eciam in sup- 
pleraeotum pccuniarum prcdictarum depositam infringere et eidem 
resistendo contraire, hoc attemplare minimc valeant, neque preiactos 
dominos canonicos de capitulo predict© aut eorum alierum seu quem- 
piam ex ipsis vel observatorem missarum predictarum, per eosdem 
dominos canonicos slatuendum, in causam ac litem atrahere possint, 
nisi prius depositis sex millibus tlorenis auri pretactis dominis cano- 
nicis ac annolato altari pro continuacione ipsarum missarum annec- 
tendis, prius et absque qualibet prorogacione ac difficuUate aliquali 
per talera seu tales integraliter persolulis. Ad que omnia premissa et 
premi*»sorum singula firmiter observanda et bona fide et sine fraude 
et dolo effectui mancipanda prcnominatus Rodolphus suo et dicti filii 
sui ac successorum suorum nominibus se obligavlt coram nobis sua 
spontanea voluntate. In quorum fidem et testimonium prcsentes lit- 
teras nostras concessimus nostii sigilli munimine roboraias. Datum in 
feslo sancti Jacobi apostoli. Anno domini millcsimo quadringentcsimo 
Iricesimo quarto. 

Originate in membmna. Sericea leona flavi et caeralei colons dcj»cndct absqoG 
sigillo. In srch. veii. capita zagrab. Act. Cap. aot. £tac. 3. ur. 31. 



Doc. y6. — An. r^j^ 



lOl 



76. 

A&ao 1434, 7. ieptembii». Zagrftbiae. 

Nennannus, Cileac comes et CroaHac tanus, mantiat capituio iasmemi^ ut 
capitulum zagrah in Ugitmam possessionem Kraljevec statuatur. 

Amicis suis revcrcndis, capitulo ecclcsie chasmensis, Hermanus 
Cilie, Zagorieque comes etc. regni Sclauonie banus, amiciciam paratara 
cum honorc. Dicitur nobis in pcrsonis honarabilium vtrorum domi- 
norum canonicorum de capitulo ecclcsie xagrabicnsis ac lectorU aU 
taris sancte crucis in eadem ecclesia kathedrali zagrabiensi futidati, 
quomodo ipsi in dominium possessionum Kralyowch ac Cherye ad 
ipsam Kralyowch spcctantis, nee non tributi in cadcm Cherye exigi 
soliti, item Kobylak, Zywblye et Naarth vocataniro, in comitatu za- 
grabiensi existencium et habitarum, ipsos juridice concernencium, legit- 
time vcllent introire, super quo vcstram amiciciam presenlibus pe- 
timus reverenter, quatenus vestrum mittaiis hominem pro testimonio 
fidedignum, quo presente Nicolaus vel Georgius, filii Ladislai, llUi 
Ladomcrii de Radomerch, aut Marcus, lllius Johannis de Chawa« sin 
Michael, tilius Nicolai de Kisgora, sive Johannes, filius Emerici de 
Nerpesa, abis absentibus, homo noster, ad facies prescriptarum pos- 
sessionum el tributi vicinis el commetaneis earumdem et eiusdem 
univcrsis inibi legittime convocatis et presentibus accedendo, introducat 
prefatos dominos canonicos ecclesie zagrabiensia et rectorcm dicli 
attaris sancte crucis in dominium earumdem et eiusdem, statuatque 
easdem et idem eisdem jure ipsis incumbente perpetuo possidendas, 
si non fuerit contradictum; con trad ictores vero, si qui fuerint, citet 
cos contra annotatos dominos canonicos zagrabienses et rectorcm 
altaris predicti nostram in presenciam in sedem zagrabiensem ad ter- 
roinum competentem, racionem con trad iccionis eorum reddituros; et 
post hec ipsarum possessionarie introduccionis et statucionis sericm 
cum nominibus contradictor urn et cilatorum, si qui fuerint, terminoque 
assignato nobis amicabililer rcscribatis, Presentes sigillo Stephani 
KwhiDgcr de Bathyna, comitis nostri zagrabiensis, fecimus consignari. 
Datum Zagrabie in vigilia fesli nativitatis beate Marie virginis. Anno 
domini millesimo quadringentesimo tricesimo quarto. 

£ tnuisiiiEipto capUali cbsismeasia, ut infcniuL Doc. 78, 



toa 



Do€, 77. jS. — An, I^J4, 



77. 

Anno 1434, 14. septembris. Fosonii. 

Evocata autcm saepius civitatc ad curiam regiam abscnte Sigis- 
mundo, et iam per tcrnam proclamationeTn ratione occupatarum ter- 
rarum, aliarum violentLarum, seroper tamcn conlumadter se absetitante, 
causa finiri non potuit ; ideo Sigismundus ad parcondum expensis, ab- 
nipto longo proccssu, prima in praesentia causam concludere volcns, 
mandat civitati, ut Albam rcgalem compareat octaro die Epiphaniac. 

Georgii Marcclovid: Regesta at supra. 

78. 

Anno 14^4. 2}, septembris. &Lsmae. 

CapihUum casmense nundai capitulum zagrahienst in possessionem KraJjevec 
sine contrndictione esse stntuHim. 

Capitulum ecclcsic chasmensis. Omnibus Christi fidolibus tarn 
prcsentibus quam futuris prcscncium noticiam babituris salutcm in 
omnium salvatore. Ad universorum noticiam harum serie volumus 
perYenire, quod nos litteras spectabilis cl magnilici domini Hcrmani, 
Cilic, Zag^oricquc comitis ctc> rci^ni Sclauonie bani, introductorias et 
stalutorias nobis directas, honore quo dccuit, recepimus in hcc verba: 
(vide Doc. 76. de anno 1434, die 7, septembris). Nos itaquc arnica- 
bilibus pclicionibus ipsius domini Ilermani bam annut*nles, unacum 
prefato Nicolao, filio Ladislai, lilii Ladomcrii de Radomcrch, bomine 
ipsius domini bani, nostrum homincm fidcdignum, discrctum virum 
Georgium prcsbilcrum chori ipsius ecclesie nostra prcbendarium ad 
premissam possessionariam statu cioncm facicndam nostro pro testi- 
monio duximus destmandum. Qui tandem cxinde ad nos reversi, nobis 
voce consona retuleninl isto modo: quod prediclus homo dlcti domini 
bani prcsente eodem nostro tcstimonio feria tiuinta proxima post 
prcdictura fcstum nativitalis bcate Marie virginis» nunc prcteritura, 
ad facies prcdiclarum posscssionum Kralyouch ac Chcrye, ad ipsam 
Krai vouch speclantis, nccnon Iributi in predicta Chcrye exi^i con- 
svcti, item Kobylak, Zywblic et Naarth vocatarum, in comitatu za- 
grabiensi existcncium, vicinis et commctaneis ipsarum ct ciusdcm 
univcrsis inibi legittime convocatis et prescotibus accedcndo inlro- 
duxissct prefatos dominos canonicos dicte ecclesie ragrabiensis nccnon 
reclorem dicti altaris sanctc crucis in cadem ccclcsia fundati in do- 
minium earumdem et eiusdem, siaiuissetque easdcm ct idem cisdcm 
jure ipsis incumbente pcrpctuo possidendas, nullo penitus con trad j< 



a^ 



mMk 



Doc, jg — An. 14.34. 



103 



tore apparcntc, dicbus Icgittimis et congniis juxta regni consvetuditiem 
in facicbus earumdcm pennanens. In cuius rei inemoriara, firTniia- 
teroquc perpctuam prcsentes littcras nostras piivilegiales pendcnlis 
autcntici sigilli nostri munimine roboratasralphabeto intercisas, eisdem 
dominis canonicis et rectori dicti altaris duximus concedendas. Datum 
quintodecimo die possessionarie statucionis prenoiate. Anno domini 
supradicto. 

Origioale in membrana. A ^ona sericea viobcel colons app«adet dgillum. 
In arch, vea. oipit, zagrab. Act. cap. ant. Case. 2. nr« 32. 

7». 

Anno 1434, ^3. septembris. Casma«. 

Capitulum casmmse Mathato Paloch, mriai judke cogcnU, c&mtfmnitnUm 
dxniatis zagraL a s£ in jus vocakim €sse Sigtsmundo rtgi refirf. 

Serenissimo principi domino Sigismundo dei gracia Romanonim 
impcratori, semper augusto» ac Ilungaric, Bohemie, Dalmacie, Croacie 
etc. rcgi, domino ipsorum naturali, capitulum ecclesie chasmcnsis ora* 
cionum suffragia devoiarum cum perpetua fidelitate. Noverit ipsa 
vestra serenitas, quod nos honore quo decuit reccptis litteris magnLQci 
domini comitis Mathyus de Paloch judtcis curie ipsius vestre sercnitatis 
cvocatoriis, nobis amicabiliter directis, quas capite nostri sigilli consig- 
nantes vobis in specie duximus transmittendas et iuxla earumdera 
continenciara unacum Demctrio de Drenowa, homine eiusdem vestre 
sercnitatis in eisdera litteris ipsius doraini comitis Matbyus evocatoriis 
inter alios homines ipnus vestre screnitatis nominatim consoipto, 
nostrum hominem videlicet discretum virum Georgium clericum de 
Zwsycza, chori ecclesie nostre predicte prebendarium, ad infrascriptam 
cvocacionem faciendam nostro pro tcstimonio transmisimus fide dignura. 
Qui tandem exinde ad nos reversi nobis uniformiter retulerunt, quod 
prefatus homo ipsius vestre sercnitatis, presentc dicta nostro tcstimonio, 
sabbalo proximo ante festum beati Mathei apostoli et ewangeliste 
proximo preteritum, Stephanum, filium Michaelis, modernum, \fi- 
chaelera, filiura Sebastiani, Gregorium Hodosthyh, Briccium, fratrem 
dusdem, Anthonium de Florencia, Petrum Hungarum, Nicolaum 
nienky; Georgium sartorera, alias judices; Fabianum litteratum, Frychc 
Thewtunicum, Blasium, filium Wytezycz ct alios juratos, cives, hospites 
ct totara communitatem civitatis monlis Grecensis in eadem civitate 
montis Grecensis ad contenta dictarum litterarum evocatoriarum ipsius 
domini comitis Mathyus in premissis perhemptoric responsuros» racio- 
nemque eflicacem reddituros ac de judiciis triginta trium marcarum 



I 



104 



Dm. So. — An, 14J4^ 



vobis el parti adverse salisfacturos contra honorabile capitulum ec- 
cksie zagrabiensis ad oclavas festi beati Michaelis archangeli nunc 
Venturas, vestre serenitatis evocassct in presenciam. Datum sexto die 
diei evocacionis antedictc. Anno domini njillesimo quadringentesimo 
tricesimo quarto. 

fA tergo). Domino rcgi, pro honorabili capitulo ecclesie zagra- 
biensis, contra Stcphanum, filium Micliaelis modemum judicem ci?i- 
tatis raontis Grecensis de juxta Zagrabiam ct alios intrascriptos ad 
octavas festi beati Michaelis arcbangcli evocacionis relalio. 

Originale in chirtA, A tergo Testigium impress sigiUi In arch, ven. Capit. 
cccL £agr:ib. Act« Cap. anL iasc. 6, nr. 25. 



80. 

Anno 1434. 
Injuriae a capiiuh tagrab, civtbus Grecensibus iliaiae, refcruntur. 

Item, in anno domini millesLmo CCCCXXX quarto, tempore iudi- 
caius viri providi et circurospecti Johannis, lilii Pero, honorabilis vir 
dominus Petrus archidiaconus dubicensis ex scitu et voluntate tocius 
capiiuli ecclesie zagrabiensis, quemdam civem civitatis prefate, nomine 
Johanncm Plusar, absque omnx culpa sua crudelibus et enormibus 
vulnerum plagis affecisset. ipsum semivivum relinquendo ; qui tandem 
post paululum lemporis ex eadem plagacione vulnerum vttam suam 
finivit temporalem, Lite tamen inter cives predicios et capitulum 
pendente* 

Item, eodem anno et iudicatu, discretus vir dominus Nicolaus 
prebendarius, capellanus honorabilis viri domini Jacob! de Zcrdahel 
canonici ecclesie zagrabiensis prenotate, ex scitu et voluntate prefali 
domini Jacobi ac ipsius tocius capituii, quemdam civem civitatis pre- 
dicte, nomine Martinum^ sutorem, in territorio capituii rcpertum, 
absque omni culpa sua dire et crudeliter verberavit et plagavit usque 
ad sanguinis effusionem, potcncia mediante, Lite tamen inter cives 
et capitulum pendente. 

Item, in anno domini millesimo CCCCXXX quarto, nunc pro- 
ximc elapso, tempore iudicatus judicis Johannis, (ilii Pero, homines 
el famiUarcs dommi GregorLi custodis et canonici ecclesie zagrabiensis, 
circa festum sancti Michaelis archangeli cum allis familiaribus aliorum 
dominorum capituii prenotati, clara diei luce, quosdam certos concives 
ct cohabitatores nosiros, videlicet: Bcnedictum Dudinych cum certis 
socils suis in campo ct territorio civitatis in pascuis eiusdem civitatis 
communibus repertos, absque omni culpa eorum, diris vcrberum ct 



DtK. Si. — /^jF>. 



105 



vtilncrum plagis affecerunt ct semivivos it idem rcliquerunt, et insuper 
bovcs eorum octo magnos, una cum aliis eorum rebus ab ipsis rece- 
pcrunt t*x consensu et admissione atque voluntale predictonim domi- 
norum capituli prcnotati, potencia mediante, in preiudicium et viola- 
cionem iurium et libertatum ac territorii civitatis pronotalc; quod 
cciam factum doraino Mathkoni et domino Perkoni^ fratri suo, bene 
notum est, Et dum superinde ab ipsis doroinis capituli scpefaU iusti- 
ciam nobis imperliri postulasscmus, in sacristia eorum postulassemus 
et satisfaccionera, tunc in presencia hominis dominorum Mathkonis ct 
Perkonis fratris sui, curiensis videlicet curie episcopalis zagrabiensis, 
coram codem curiense nuUam nobis justiciam nee atiquam satisfac- 
cionem impenderc voluerunt domiiii capituli scpefati, in contemptum 
ct dcrogamen ac oppressioncm jarium et libertaJum civitatis scpefatc. 

DocuBQentum transactioDalt, In aruhiv. veiu Capit, zagrab. Act. Capit, ant, 
fasc. 10. ur 16, 



Anoo 143$^ I. januarii. Zagrabiae. 

}oltanna, Osiercit zagrab. abbas^ comtnunitaH cmtath zagrab, c.xffnpiar 
ngis Sigismundi iiiteramm, quibus (ommunitas civcsqut in tuUlam a$su- 

muntur^ deferU 

Nos frater Johannes, abbas monasterii beatc Marie scraper vir- 
ginis de Zagrabia, ordinis fratrum Cisterciensium, tolusquc conventus 
fratrum loci ciusdem. Significamus tenorc presencium, quibus expedil 
universis, quod Johannes, filius Pero, iudex et Anthonius ac Fryche. 
iurati cives civitatis mentis Grecensis, pro se et pro univcrsis civibus 
ac pro tota communitate eiusdem civitatis, ad nostram personaliter 
vcnientes presencia m, exhibuerunt nobis quasdam litteras palentes 
exccnentissimi principis domiui Sigismundi, dei gracia Romanorum 
impcraioris, semper augusti, ac Hungarie, Bohemie, Dalmacic, Croacic 
etc. regis, dominl nostri et eorum naturalis, plurimum metuendi atque 
generosi, sigilio sue serenitatis rejy^ie dudum consi^^Tiatas, pelcntes nos 
deb\ta prccum cum instancia, ut tenorcm earumdem Htterarum ipsius 
domini nostri regis present ibus litteris no^fris paten tibus inseri ct 
sigilio nostro et convenluali consigriari facientes» eisdem ex co dare 
dignarcmur, ne per discrimina viarum ipsas litteras eiusdem domini 
nostri regis^ eosdem cives dicte civitatis quoquomodo amittere con- 
tingat. Quarumquidera litterarum tenor talis est: (vid. VoL I. Doc. 404, 
de anno 1397* 21. martii), Nos itaiiue peticionibus memoratorum iudicis 
el iuratorurb civium civitatis prenotale, iustis utputa et luriconsonis 



io6 



Doc, S2, — Afi, f^jj. 



annucntcs, predictas littcras pretitulati domini nostri regis, non ab- 
rasas, non cancellatas^ nee in aliqua ipsorum parte viciatas, scd 
prorsus oniiii vicio ct suspicione cardites, presentibus liltcris nostiis 
patentibus dc verbo ad verbura sine diminucionc et additamento ali- 
quali inseri et stgilli nostri convcntualis appcnsione communiri fad- 
cntes, eisdcni judici ct iuratis ciyibus ci?italis sepcfatc, uberiorcm ip- 
sorum racionem ct cautelam ob premissam duximus concedendas. 
Datum Zagrabie prtnotata, in fcsto Circumcissionis domini. Anno 
ciusdem millesimo quadringcntcsimo triccsimo quinto. 

Origtimle is tnembraoa^ a duabtis umls senceis pendebant duo, mmc afulso, 
sigilla. to arch. lib« teg, dvit. zagruK 



Adiio I435r '4* jaanarii, Alhae. 

Cofwenti4s Cruciferorum de AWa^ kgatoi qniikm cmiatis month Gre- 

cefisis centra twbiUs de Susai die pmesitMa adtitnhse, nobilis autem de 

Suscd frustra esse exspictaias^ confirmaL 

Nos convcntus Cruciferonim domus hospital is ecclesie bcati 
regis Slephani de Alba. Meraoric commendamus, quod Jacobus, fllius 
Johannis, dicli Bolya, civis civitatis de monte Grecensi iuxta Zagrabiam 
existente, in sua ac judicis, jurato'rumquc civium ut tocius commu- 
ni talis de cad em personis in nostram reniens prcscnciaro, nobis per 
inodum protestacionis sij^nificare curavit in hunc modum: quomodo 
Ladislaus, filius Nicolai et Johannes, filius Laurcncii dicti Tliot de 
Zomzedwar in causam attract! per prefatos judicem, juratosquc cives 
et totam communitatem actorcs, mcdiantibus litteris cxccllentissimi 
principis domini Sigismundi imperatoris in prescnciam ciusdem ad 
oclavum diem festi Epiphaniarum domini proxime preteritum in ci- 
vitatcm Albcnsera evocati extitisscnt; ipsoquc lermino advcniente, idem 
Jacobus, filius Johannis, pro eisdcm judice, juratisque civibus ct pro 
tola communitate cum procuratoriis litteris eorumdem m eadem civi* 
tate Albensi comparuisset; undc facta huiusmodi protestacione, idem 
Jacobus, filius fohannis, littcras nostras super prcdicta protcstarione 
postulassei, quas nos eidem concessimus comrauni justicia svadentc. 
Datum fcria sexta proxima post octavum diem prescript! festi Epipha- 
niarum domini. Anno ciusdem millesimo quadringentcsimo triccsimo 
quinto, 

Origiaale tii chaita, A tergo vestigittm Imprci^.! deUU* In ifch. lib. rec 
dv. sagrmb. 



Doc. 8 J. 84. — An. 14.35. 107 

83. 

Anno I435» post dominicam Laetare, Posonii. 

Siffismundus causam capituli contra civitatcm, quam ex curia 
regia abscntantibus se civibus ab ejus curiae judicio, in suam prac- 
sentiam in suo ad rcgnum reditu revocaverat, ubi etiam a Thoma et 
Georgio canonicis zagrabiensibus, procuratoribus capituli, plures in- 
quisitiones et protestationes capitulorum et judicum nobilium prae- 
sentaverant contra civitatem; nihilominus imperator impeditus aliis 
negotiis, rursus ad Hermannum banum Sclavoniae vel vicebanum seu 
vicecomitem et judices nobilium zagrabiensis comitatus remittit ad 
octavas s. Georgii finiendam, ne uUa pars ad eum amplius recurrat. 

Georgii Marceluvid; Regesta ut supra. 

84. 

Anno I435» 29. martii. Posonii. 

Sigismundus Hungariae etc, rex, Hermanno bano praccipity ut in causa, 

quae inter communitatem civitatis et nobiles de Sused de possessionibus 

Petrovina Hrai^a et Siljakovina agcbatur, rem Judicet 

Commissio propria domini imperatoris ex 
dcliberacione baronum in judicio facta. 

Sigismundus dci gracia Romanorum imperator, semper augustus, 
ac Ilungarie, Bohcmie, Dalmacie, Croacie etc. rex. Fideli nostro spec- 
tabili et magnilico Hermanno, Cilie et Zagorie comiti, regni nostri 
Sclauonie bano, socero nostro carissimo, salutem et graciam. Nostram 
venientes in presonciam fideles nostri providi viri : Petrus, dictus 
^ragyar, alias judex ct Xicolaus litteratus, cives civitatis nostre mentis 
Grecensis de Zagrabia, nobis in suis ac ceterorum universorum conci- 
vium, hospitum et populorum eiusdem civitatis nostre personis expo- 
suerunt querulose^ quomodo alias condam Nicolaus ac Laurencius, 
filii Nicolai dicti Toth de Zomzedwar, quasdam tres possessiones pre- 
fate nostre civitatis et consequenter ipsorum civium: Petrowyna ac 
Ilrastya et Syllyakowyna vocatas in comitatu zagrabiensi habitas ab 
ipsa civitate nostra et cisdem civibus indebite ac minus iuste pro 
seipsis occupassent et occupatas, dum vixissent, tenuissent et conser- 
vassent. Nunc autem ipsis Nicolao ac Laurencio defunctis, Ladislaus, 
prefati Nicolai ac Johannes, antefati Laurencii filii, detinerent similiter 
indebite, immo potencia mediante, in ipsorum civium dampnum et 
preiudicium valde magnum; super quo supplicarunt ipsi Petrus ac 
Nicolaus litteratus, cives nostre civitatis zagrabiensis prcdictc, sibi et 



io8 Doc. 85. — An. 1435. 



dictis ceteris eorum concivibus per nos de condigno juris remedio 
provider i. Unde cum noS qucmquam regnicolarum nostrorum suo justo 
jure indcbite destitui nolentes, inter eosdem cives nostros ac prefatos 
Ladislaum et Johannem judicium fieri et debitam justiciam ministrari 
velimus, igitur lidelitati tue firmiter precipientes mandamus, quatenus 
habitis presentibus prefatis ambabus partibus simulcum eanimdem 
universis litteris et litteralibus munimentis factum annotatarum posses- 
sionum tangcntibus tui vocatis et accersitis in presenciam, auditisque 
ipsarum parcium proposicionibus, allegacionibus et obieccionibus ac 
revisis et diligenter examinatis huiusmodi eorum litteralibus instrumcntis 
inter easdem partes super facto predictarum possessionum apud manus 
ipsorum Ladislai et Johannis occupative, ut dicitur, habitarum, merum 
judicium ac debitam justiciam recusa et dissimulacione absque ali- 
quali, regni nostri consvetudine dictante adeo, ut pro defectu justicie 
neutra ipsarum parcium nostre exinde per amplius cogatur qucnilari 
maiestati, facere et impendere modis omnibus debeas et sccus in 
premissis non facturus. Datum Posonii feria tercia proxima post 
doroinicam Letare. Anno domini millesimo quadringentesimo tricesimo 
quinto. Regnorum nostrorum anno Hungarie etc. quadragcsimo octavo. 
Romanorum vigesimo quinto. Bohemie quintodecimo. Imperii vero 
sccundo. 

Originalc in charta, in margine inferiori impressum sigUlum maios. In archiv. 
incl. Acad. Scient. Slav, merid. 



85. 

Anno 1435. 
Injuriae a capititio zagrab, ctvibus Grecensibus lllatae, referuntur. 

Item, in presenti registro notantur et contincntur multe iniurie 
et obprobria ac dampna et nocumciita, quasque honorabiles viri do- 
mini de capitulo ecclcsie zagrabicnsis in anno domini millesimo qua- 
dringentesimo XXX quinto, nunc presenti, post recessum magnifici 
domini Mathkonis de Thallowcz etc. gubematoris prioratus Aurane et 
episcopatus zagrabicnsis ac civitatis montis Grechensis de iuxta Za- 
grabiam, per eundem dominum Mathkoncm circa serenissimum prin- 
cipem dominum Sigismundum, dei gracia Romanorum iraperatorem 
etc. factum diebus infrascriptis, super cives, incolas et inhabita tores 
dicte civitatis montis Grechensis contra mandata, prohibiciones et 
'bligamina ipsius domini Mathkonis literatoria inter eosdem dves et 



Doc, 85. — An. J^JS^ 



109 



inter ipsos dominos dicti capituli ra^rabiensis per ipsum doininum 
Mathkoneiti facta. 

Item, primo in die scu circa diem medie Quadragcsime prcfati 
domini dc capitulo zagrabiensi, quondam civem prediclc civitatis, no- 
mine Stephaniam, sutorem^ per iudicem eorum specialem et per qucm- 
dam capellanum ipsoruro, absque omni culpa ipsius Stephani suloris, 
dctincri fecerunt bina vice ct lamdiu in tippone scdcre fecerunl, 
quousque ipsorum placuit voluntati, nulla lamen ex parte eiusdcm 
Stephani suloris et iudice civitaiis prenolate iusticia postulata^ in 
preiudicium et derogamen prcfatorum civium civitatis prenotatc. 

Item, feria quinta proxima ante dominicam Ramispalmarum do* 
minus Jacobus dc Zcrdahel, canonicus ecclesic zagrabiensis, missis 
ho minibus et pastor ibus suis cum bobus et peccoribus suis ad campum 
el tcrrilorium civitatis prenotate, segctcs et fruges ipsonim civium 
in campo ct teiritorio eiusdem civitatis habitas per cosdem homines 
ct paslorcs suos cum ipsLs bobus et peccoribus suis depasci et destrut 
ac devaslari fecit in dampnum et nocumcntum eonimdem civium 
yalde magnum; et dum ipsos bovcs dicti domini Jacobi iidem civcs 
pro ipso dampno et nocumento eorum dc more alias consveto esli- 
mando ad judiccm civitatis dcpulUssent seu dcpclli feci^sent, tunc 
adhuc ipse dominus Jacobus ipsis civibus minas mortis inposuit ct 
nequaquam ab ipso judicc civitatis prcdictc ipsos suos boves redimere 
voluit, nisi iudcx cunc cpiscopatus zagrabicnsis, pro scrviciis suis per 
peticiones ct per preccs suas ab eisdcm civibus ipsos bovcs obti- 
niiissct. 

Item, in die Ramispalmarum dominus Mathias Kclkedii, similiter 
canonicus prcdictc ecclesic zagrabiensis, in libero foro in civitate 
montis Grecensis supradicta habito, piscatores forenses in eodem foro 
pisces vendentes vcrbcravit usque ad sanguinis eflfusionem, absque 
omni culpa eorum. Et tandem dum iidem piscatores sibi ex parte 
ipsius domini \fathic iusticiam per iudicem dictc civitatis irapcrtiri 
postulasscnt, tunc adhuc idem dominus Mathias canonicus ibidem in 
eodcra foro in prescncia ipsius judicis astans omni revcrencia tarn 
ipsius judicis quam sua postposila, eundcm judiccm ipsius civitatis 
Tcrbis turpibus ct cnormibus cnorraitcr vituperavit in preiudicium ct 
derogamen ac opprcssioncm civitatis predicts 

Item» feria quinta proxima post festum apparicioms beaii Mi- 
chaelis archangcli, scu post festum sancti Staniztai, prenotaius dominus 
Jacobus dc Zerdahel canonicu?, ut prefertur, ipsius ecclesic zagra- 
biensis per certos homines ct familiarcs suos ex consensu ct volun- 



110 



D9C. 8s* — An, I4JS 



talc ac comroissione omnium dominorum dc prcfato capitulo zagra* 
bicjisi concanonicorum videlicet ct consociarum suorum sex cives ci 
habiialores civitatis sepcdicle in campo ct tcrritorio eiusdera civitatis 
in pascuis boves sues tempore nocturno pascentcs repcrlos, vestibus 
c-t ceteris rebus corum extunc apud ipsos habitis spoliari et spoli- 
atos dire vcrbcrari ct crudcliter colligari fecit, et tandem spoliates, 
verberatos et crudelilcr colltgatos petie§ equos eorum, super quos 
pro tunc cquitarunt, iidcm famuli per campuro ipsius civitatis trabl 
fecerunt orani sine culpa eorura ac misericordia dci pcnitus postcrgata 
in preiudicium ct deroi^amen et oppressionem libertatum et tcrritorii 
civitatis sepcdicte. Ex quibusqtiidenn sex hominibus, qiiatuor eorum 
secundo aut Icrcio die vix sunt reperli, duo autem eorum usque in 
hodiernum diem adhuc non sunt invenli necxue reperti, quos prefati 
ipsius domini Jacobi famuli illuc fecerunt el reposuerunt, quo ipsorum 
placult voluntatis dc quibus adhuc nescilur ubi sint, polencia me- 
diante. Lite tamen inter capilulum el cives pendente. 

Item, insupcr prefati domini de capitulo prenotato missis fa- 
miliaribus et ceteris armatis hominibus et pastoribus eorum cum 
bobus, cqtiiS et ceteris animalibus ipsorum scgctes et fruges ac fe- 
nilia et cetera pascua communia civitatis sepedicte in tcrritorio ct 
campo civitatis predicte penitus et per omnia depasci et dcstrui ac 
dcvastari fecerunt impune in preiudicium similiter el derogamen ac 
oppressionem libertatum ct tcrritorii civitatis sepedicte, minas mortis 
civibus ipsius civitatis semper imponentes. 

Item, eciam hi is mabs non contenti sed peiora peioribus accu- 
mulanles, feria quarta proxima ante fcstum Penthecostcs, iidem do- 
mini de capitulo, missis certis eorum familiaribus armatis ad campum 
et tcrritorium civitatis sepcdicte, cuiusdam habitatoris et civis di' 
civitatis nomine Petri, culloris terram suam arabilcm, in predicio 
campo ct tcrritorio ipsius civitatis, rastro ferreo vulgo brana vocato, 
pro seminando milio cum duobus bobus suis rastrantis, pretcr quoa 
plures non habebat, cum quibus eciam bobus sibi et pueris suis 
victum acquirebat, unum bovem ex eisdem bobus duobus ad^ terram 
ciiideUier demactari fecerunt usque ad mortem absijue omni culpa 
ipsius Petri, in dampnum et nocumentum eiasdem Petri valdc magndro, 
potencia ipsorum mediante. Lite tamen peodente inter ipsos, contra 
libertalcm civitatis sepefate. 

Item, feria secunda proxima post feiium Pc^lhecostcs in anno 
prc:5cnii honorabilis vir do minus Grcgorius custos et canon reus treclestc 
zagrabicnsis, cum quodam Gregorio dicto Ho^jjatUycbilch, iobagione suo, 
ct aliis familiaribus ct jobagionibufi suis gladiis ct aUis armi^ ipsorum 



DtK, S6; — Am, IfJS' 



evanginalis ct cxcmptis in tcrrilorium civitatis prcdicte prope eccle^siam 
saacie Margarelhe virgbiis ex consensu et voluntate iocias capituli 
predictc ecclesic zagrabiensis polencialiter irrucndo in horto Tome 
iurati, lilii Choni, iudicis, in suburbio et tcrritorio ipsius civitatis 
habito, palos sou valla, vult^o prezleczc dicta, potenctalitcf extrahcndu ' 
in ipsum hortura potcnli ct armata manu irrucndo, quemdam servum 
suum Gregorium Churman, prcnominatum, sub nomine furis arriperc 
et capcrc ac dctincri fecit, potencia mediantc, in preiudicium cl op- 
prcssionem ac violacionem Hbcrtalum, lerriioriique civitatis prenotatc 
valde magnum. Lite inter capitulum ct civcs predictos pendente. 

Item, sabbato proximo post feslum beati Johannis bapiistc» anno 
similiter in prcsenti, honorabilis vir dominus Jacobus de Zcrdahel 
canonicus ecclesie zagrabiensis, per certos homines et familiares suos 
in terriiorio et in campo civitatis predictc, Franciscuro sutorem cum 
uno servilore seu pastore suo unum equum et boves suos pascentem 
ex scitu, consensu et voluntate tocius capituli predicti depredari et 
predictum Ciiuum suum recipi ct abduci ac ab ipso pastore suo vesti- 
menta et cin^,'ulum cum pera et pccuniis dcpredative recipi el aspor- 
tari ac auferri fecit potencia mcdiante, in preiudicium ct dampnum 
ac opprcssionem libcrtatis civitatis prenotatc ct territorii eiusdem. 
Lite tamen inter ipsum capitulum et predictos cives pendente, 

Documentum tniosactjonale. In arch. ven. Capit. jcagmb. Act cap. Ant. 
fa»c. 10. nr. i6. 



86. 

Anno I435t lo. Anguslt. Brunae 

SigismuHiius HungnHac He* rex, Mathata Tahvac^ episcopatm zagraif, guber- 

nat0ri, itutque fmtri mamial, ut capitulum in fructum a^rorum a a>m- 

munitaU civiiniis ei ereptomm risHtuat, 

Commissio propria domini imperaloris. 
Sigismunius dei gracia Romanorum imperator, semper augustus, 
ac Hungarie, Bohcmie^ Dalmacie, Croacic etc. rex. Fldelibus nostris 
magnitico Mathkoni dc Talloucz inter cetera coraiti kouinensi et aipe- 
taneo nandoralbensi ac gubernaloii episcopatus zagrabiensis et cgregio 
Perkoni de dicta Talloucz, fratn eiusdem, salutem ct graciam. Pro 
parte ct in persona honorabilis capituli ecclesie zagrabiensis nostre 
cxponilur maicstali gravi cum querela, quomodo icmporibus proximc 
preteniit^ judex, juid1i« cetcrique civcs et populi civitatis nostre montis 
Giecen^is de Zagrabii quasdam terras arabile^^ et fenilia predicti capi- 
tuli Krog vocalfls. in quarum domlnio idem capitulum a tempore 



112 



D&c, 86, — An. ^435- 



cuius contrarium mcmoria horainum tjoti comprchenderit perstitisset, ab 
eodcm capitulo anno in present! indebite, immo polcncialiler, occupas- 
sent et occupatis utercntur etiani de prescnti, potencia eonira med)- 
ante, in preiudicium ct dampnum, jurisquc derogamen ip$ius capituli 
valdc magnura. Et quia nos ipsum capitulum huiusinodi suis justis 
juribus minus juslc ct indcbite per quempiam destitui nolumus ct 
privari, ideo fidelitali vestre firmissime precipimus et mandamus, 
quatenus statim receplis prcscntibus prcmissas terras ct fen ilia Kiog 
appellatas, de quarum scilicet dominio ipsum capitulum per antefatos 
judicem ct civcs nostros de mone Grccensi modo premisso exclusos 
fore compenctis, nirsus et iterum eidem capitulo reslatucre debeatis, 
prefatos judicem et cives de dominio earumdcm cxcludcndo; ipsum 
eciam capitulum in eisdem contra quosvis illegitimos impctitores et 
signanter adversus iamfatos judicem ct cives nostros in persona ct 
auctoritate noslrc maiestatis presenlibus vobis in hac parte attributa 
mcdianle conservarc, proicgere et indempniter manutcncre debeatis, 
committentes prefatis judici et civibus nostris, lit si iidem in facto buius- 
modi terrarum et fenilium Krog nuncupatanim quitquam juris sc 
habcie prciendunt, id coram nostra maiestate aul alio judice eorum 
ordinaiio juridicc ct secundum legem ac consvetudinem rcgni nostri 
legiltime prosequantur super capitulum prenotatum, ex parte quorum 
nos aut alter judex eorum ordinarius omnino contra cos querelam. 
judicium et justiciam impendemus aut impendet prout dicta verit ordo 
juris, Secus ergo non facturi gracie noslre sub obtentu. Presenlibus 
perlectis^ cxbibcnti restitutis. Datum Brunne parcium Morauie in feslo 
beati Laurencii martiris. Anno domini millcsirao quadringentesimo trice- 
simo quinto, Regnorum nostrorum anno Hungaric clc XLIX. Roma- 
norum XXV. Bohemie XVI. Imperii vero lercio, 

OrigiBale in charta. In mArgine infer, impressam est sigiltum. In arcli wn, 
Cnpii. ecd, zagrab. Act Cap ant, fasc. 6, nr 24. 



In regestis Georgii Marcclovid post mentionem buiUB r< - 1 n tn lati, ndflilttr: 
Lltteras anprascriptas Sigismundi rMnissionaIes» Hermano bano j j i^ « nt Ait procurator 
capituli Fablanus de Slreza canotiicus zagrabieosis^ simulque alia» Mathiae de Palocb, 
jiidids curiae, proclamatas anno 1435. in octavi^ s. JacobI, infonnaodo euis» uti olim 
Paloch a Georgio canonico lagrabiensi infonnabatur de cnidelitate clvium an. 142 
excrcita, idquc probavit inquisidooc chasmensisw po^gani «t judicum nobllium conn- 
tatus zagrabicnsis; itiFUpcr ad commQnem iQqui&icion^m rem offcrens, cires com* 
miuiem ioquisitioncm non acoeptantes repouuutt inquisitortim productas nan valcre 
practentantes litteras Sigismundi an 1405. YXI. kaleudas mati, io qaibus e>at: drcrc^- 
TlnmS) quod nullus publicus notarius in causis, quae inter duos laicos verhtntu 
sive coram judice ccclesiastfco sive saeculari procurare audeal vel ullatenus advocati. 
fled nee extranenm testimonium inter cives locum kabeat, nee nobiles seti vlrl 



Da€. 8j, — An. //JJT- 



1J3 



eceledastid inquiftitionrs possiiit facere contra eos. — Judex licet exislimaret juitlu 
morem regm, utiltttite nllr^nta, juT^meDtum ad capita civium adjudicanditni, tamen 
jndlciliiii cattsae ct cxcctitioDcm Htteranim productanim ad octavos s. Michaelis in 
p«rsoaa)em praesentiam tmnsmistt. obligaado cive^ ad eamm littcranim productioacm 
tunc, ut rcprcsentent ad octavas Epipliaiiiae jttdicii seriem. Zagrabie 34. die 
octavarUQi s. Jacobi, 

87. 

Anno I41S> 7* octobns. 
Sigismamius , Hungariae etc. nx, communitak cmtatis roganu anu^pmm 
Beiae IV\ privUegium ik libtrfatibus ei conassis confirtnaL 

Sigismundus dei gracia Romanorum imperator, semper aiigustus, 
ac Hungarie, Bohcmic, Dalmacie, Croacie, Rarae, Seruie, Gallicie, Lodo- 
mcrie, Coraanie, Bulgariequc rex. Omnibus Chrisii fidclibus prescn- 
tibus pariler et futuris prescns scriptura inspecturis salutem in co, 
qui est omnium vera salus. Dum fideles regii per donum principis 
libertalis bencficio ct cxempcionis solacio pociuntur, tunc regaUs celsi- 
ludo laudem et augraentacioncm honoris adipiscilur in present!, in 
fuluro autcm gloriam consequi poterat sempitemam, et tanto in su- 
orum subiectorum multitudine uberius glariatur, quanto ipsos direcUs 
circiter oculorum conspeclibus ad sue maicstatis exccllcnciam vidit 
copiosius ampliari. Proinde ad universorum tarn presencium quam 
ftiturorum noticiam harum scrie volumus perremre; quod fidclis 
nosier Jacobus, filius Johannis Bolyc ct Fr>xz juraii cives civiiaiis 
nostre montis Greccnsis de Zagrabia in ipsorum ac judicis, univcrso- 
rumque el singulonim civium» incolarum ct hospitura ciusdem civi- 
tatis nostre personis, exhibuerunt et presentavcrunt nobis quasdam 
litteras nostras privilegiales priori novo dupplici autenlico sigillo nostro, 
quo ut rex Hungarie utebamur, et pridem propter augmentum tituli 
nostri impcrialis suscepiis coronis imperialibus rupto ct in partes 
dissccato, loco videlicet cuius aliud similiter autenticum dupplex sigil- 
lum pro nostra celsitudine sculpi fecimus et fabricari in pendenii 
consignatas, tenores quarumdam liiterarum condam incliti principis 
domini Karoli regis Hungarie predecessoris nostri laudande memoric 
postremi sui dupplicis autentici sigilli appensione munitarum, confir- 
mancium tenorem cuiusdam privilegii eiusdem condam domini Karoli 
regis, vetcri suo sigillo autenlico consignati confirmative in se habentcs 
privilegium condam domini Bele, similiter regis Hungarie, proavi 
ipsius condam domini Karoli regis et predecessoris sui, pie recorda- 
ci0ni9y super libertatibus eorumdem judicis, civium, hospitum ct inco- 
larum eiusdem civitatis montis Grecensis de Zagrabia eisdem conces- 
sis ac coUacione cuiusdam terre circa montem Grech sub distinccio- 

8 



114 



D&c. 87, — An, J435. 



nibus et linjitacionibus certarum metarum in eodem pnvilegio expres- 
sati5, per cundem condam dommum Belam regem, pro ipsis judice, 
civibus, incolis et hospitibus pretacte civitatis nostre rite faclis con- 
fectum in se confirmative habcntes tcnoris infrascripti, supplicantes 
annolati Jacobus^ filius Johannis Bolye et Frycz, iurali cives predicte 
nostre civitatis, suis ac aliorum, quonim supra npniinibus et in per- 
sonis nostro culmini prece subiectiva, ut easdem litteras nostras privi- 
Icgiales ratas, gratas et acceptas habendo nostris litteris similiter privi- 
k'gialibus sub presenti novo dypplici autentico sigillo nostro, quo nunc 
ut rex llungarie utimur, emanandis, verbotenus inscri facientes pro 
eisdem judice, civibus, incolis et hospitibus civitatis nostre predicte 
ipsorumque heredibus et posleris universis innovandas pcrpetue vali- 
luras condrmare dignaremur. Qu arum quid cm litterarum nostranim 
tenor talis est: (vid. Doc. 10. an, 1406, 10. januarii). Nos igilur humi- 
limis et devotis supplicacionibus prctactorum Jacobi et Frycz iura- 
torum civium, per eos suis ac aliorum, quorum supra, nominibus 
nostre cxinde porrectis maiestati imperiali atque regali benignitate 
exauditis clemcnter et admtssis, pretactas litteras nostras privilegiales 
non abrasas, non cancellatas ncc in aliqua sui parte viciatas immo 
mere el sincere veritatis intcgritate prepollentes, presentibus de vcrbo 
ad verbum insertas, quoad omnes ipsarum contincncias, clausulas et 
articulos acceptamus, approbamus et ratificaraus, easque nichilominus 
considcratis fidelitatibus et fidelium serviciorum mcritis annotatorum 
iudicis, civium, incolarum et hospitura pretacte civitatis per eos maie- 
stati nostre iuxla ipsonim possibilitatis exigenciam exhibitis simul 
cum ratificacionibus et confirmacionibus prelibalis nccnon libertatibus 
ct prerogativis ac collacione predicte terre prope montem Grech necnon 
liraitacionibus et distincctonibus metarum aliisque omnibus et singulis 
supcrius in tenoribus predictanim litterarum limpidius specificatis 
et conlcntis mcra auctoritate ct potestalis pknitudine et ex certa 
sciencia nostre maiestatis pro ipsis iudice, civibus^ incolis et hospi- 
tibus pretacte nostre civitatis montis Grecensis de Zagrabia ac eonim 
postcris universis innovantes pcrpetuo valituras confirmamus prc- 
sentis scripti nostri pairocinio median le, sal vis juribus alienis. In 
cuius rei memoriara firmitatcmque perpetuam prescntes concessimus 
litteras nostras privilegiales pendentis autentici sigilU nostri novi 
dupplicis, quo pro nunc uti rex Hungarie utimur, muniminc robo- 
ratas. Datum per manus venerabilis domim Mathie do Gatbaloucz 
prepositi ecclesie quinqueecclesicn>is, aulc nostre summi cancellarii, 
fidelis nostri dilccii. Anno domini millesimo quadringentcstmo tric<»- 
simo quintOi nono idus octobris. Eegnorum nosirorum anno Hungai 



Do€^ 88. — An. 143S' 



IIS 



etc quadragesimo nono, Romanorum vigesirao sexto, Bohemie scdecimo, 
imperii vero tercio, Vencrabilibus in Christo patribus, dominis Ge- 
orgio archiepiscopo strigoniezisi^ colocensi sede vocante, Dwymo archie- 
piscopo spalatensi, jadrcnsi sedc vacante, Petro de Rozgon, agriensi, 
waradinensi sede yacante, Gcorgio Lapes, iransilvancnsi, zagrabiensi 
sede vacante, Henrico quinqueeclesiensi, Simone de antedicta Rozgon 
wesprimiensi, Clcmente jauriensi, vaciensi sede vacante, Georgio ni- 
triensi, chanadiensi sede vacante, Jacobo sirmiensi, Joseph bosnensi, 
Johanne tiniensi, Vito corbauiensi , Johanne de Dominis segniensi, 
ecclesiamm episcopis, ecclesias dei feltciler gubernantibus, sibinicensi, 
novensi , scardoniensi , traguriensi , makariensi et pharensi sedibus 
vacantibus. Item magnilicis Mathius de Palowc2 prenominati regni 
nostri Hungarie palatino, comite Stepbano de Batbor iudice curie 
nostre, Ladislao de Chaak waywoda nostro transilvanensi, Johanne et 
Stephano Wegle, Segnie et Modrusse comitibus regnorum nostrorum 
Dalmacie et Croacie predictorum, Mathkone de Taloucz tocius regni 
Sclauonie» Desew et Ladislao de Gara machouiensi, banis ; Johanne 
de predicta Rozgon tavarnicomm, Emerico et Johanne de Marcrali 
janitorum, Johanne et Stephano de Peren dapiferorum , Paulo et 
Johanne Kompolt de Naua pincemarum^ Laurencio de Hedrehwar, 
agazonum nostrorum magistris, ac Stephano et Georgio de antelala 
Rozgon comitibus nostris posoniensibus, aliisque quam pluribus regni 
nostri comitatus tenenttbus et honores. 



E tnmsampto Wkdialai regis am»o (493. 
' grabiensis. 



lo arcMvio lib. reg, civit. za- 



88. 



AiLDo I455i 7' Dovembris. Basileae. 

Coram synodo Basil iensi capitulum et episcopus zagrabiensis 
quest! sunt, eomm bona et proventus a variis occupari, cosque varie 
a pluribus vexari, petentes, ut cum difficile sit pro singulis Romam 
recurrere. cis de remedio providercnt; comittit itaque synodus epi- 
scopo quinqueecclesiensi, abbati beatae Virginis de Zagrabia et . . 
Viennac, dtoecesis Pataviensis, ut illi judicium impcndendo eos pro- 
teganl. 



G^orgii Morceloirtd: Regesta Diplomat* allorumque Docament MSC. ia 
bibliotheai archidioeoctis lagrab. 



Il6 



Dot, 89. po. — An. r^js. 



89. 

An&o 1455, 8. novembris. Posonii. 

Sigrsmundus^ Hungariae etc, nx, omnibus tributariis ct vUetrihutarm 
mamiai^ ne a civibm mantis Grectnsis ullum iributum petant mve exigant, 

Commissia propria domini imperstods. 

Sigismundus dei gracia Romajionim iraperator, semper augustus, 
ac ?Iungarie, Bohcmic, Dalmacie, Croacie etc. rex. Fidelibus nostris 
universis et singulis tributariis ct vicetributariis, tarn nostris quam 
alionim quonimcumque in regno nostro Hungarie ct partibus eidem 
subiectis, ubilibet constilutis, presenlibus scilicet et futuris prcsencium 
noiiciam habituris, saluicm et graciam. Quia fidcles nostri iudcx, 
luratt, ceterique cives et incole civitatis nostre montis Grecensis de 
Zagrabia iuxta eorum aniiquas libcrtatcs et prcrogativas per divos 
reges Hungarie, nostros scilicet predecessores, eisdcm gra close con- 
cessas et per nos nunc confirmatas, ab omni tributaria solucione de 
personis ac rebus et bonis corum facienda exempt! sunt penitus et 
emancipati; ideo volumus et vejstrc et cailibct vestrum fidelitati 
firmissime precipimus et mandamus, qualenus amodo in antea a pre- 
tactis iudicc, civibus et hospitibus et incolis pretactc civitatis nostre 
montis Grecensis de Zagrabia. ac rebus et bonis eorum quibuscumque, 
contra predictas eorum libcrtatcs, nullum tributum, nullaroquc Iribu- 
tariam solucionem petere et exigere, petiqui et exigi facere prcsu- 
matjs, nee sitis ausi modo aliquali, gracie nostre sub obtentu. Prcscntes 
quoque perlcctas reddi iubemus prescntanti. Datum Posonii fcria tcrcia 
proxima ante fcstum beati Martini cpiscopi et confessoris. Anno do- 
mini millesimo quadringentcsimo tricesimo quinto. Regnorum nos- 
trorum, anno Hungarie etc XLVIIIl Romanoium vigesimo quinto, 
Bohemie sedecimo, imperii vero tercio. 

Originale in membranAp ia margiae in/erioti impressum est sigillam. In 
mrchiv. lib. re^. civ. za^rab. 



90. 

Ajmio t435f 8, nov«mbrii. Posoali. 
Sigismufitius, Hunga^ine tU. r^x, commmutaum avttaiis monHs Gncensts, 
si cofiira qmscunqyi orJine juduiario copttncia eritt i^t mnnibus mukiis sol- 
vindis a parhom judidaria nktxat 

Nos Sigismundus dei gracia Romanonim imperator, semper au* 
gustus, ac Hungarie, Bobemie, Dalmacie, Croacie etc, rex. Memoric 
commcndamus per prcscntes, quod nos turn ad humilUmc supplica* 
clonls instanciam nonnullorum fidclium nosirorum per cos pro parte 



Dot. pr. — An. 14^5- 



V17 



judicis, juratorum, cctcrommque liniversonirti civiam ct hOspitildi 
nostrc dvitatis montis Grecensis de Zagrabia mdicstati nosttc pOr- 
rcctam, tarn eciam ex gracia spcclali univcrsa birsagta et qticvis 
judicionim gravamina in quibus ipsi in prescnciis quornmcutaque 
judicum et justiciarionim rcgni nostri quandocutnque et conti-a 
quoscumquc ordine judiciario convicli fuissent et agravati, porctonenl 
judiciariam concemenlcm eisdcm judici, juratis ct universis civibus et 
hospltibus duximus rclaxanda et rcraittenda, immo rclaxamus ct re- 
inittiraus prcsencium per vi^orcra. Quocirca vobis fidelibus nostris 
magnilicis palatino ct judici curie nostre, item regni nostri Sclauonie 
bano, vesirasquc in judicatu vices gercntibus nee non comitibus vcl 
vicccomitibus ac judicibus nobilium comitatus zagrabiensis, item uni- 
versis birsagiorum cxactoribus tarn nostris quam aliorum quorucumquc 
presenlibus et futuris harum seric firmissin^L- prccipimus e\ mandamus, 
quatenus memoratos judiccm, juratos et universes dves et hospitcs 
(predicts civitatis nostrc) racione prcraissorum birsagiortjm per nds 
ipsis, ut premittitur graciose relaxatorum, intra ct extra judiciumi 
tarn in personis, hereditatibus, rebusquc et bonis ipsorum quorum- 
cumque itnpedire ct molestare, irapediriquc et molesiari facere nulla- 
tcnus prcsumatis nee sitis ausi modo aliquali. Prescntes eciam post 
Icciui am, semper reddi jubcmus presentanti. Datum Posonii feria tercia 
proxima ante festum bcati Martini episcopi et confessoris. Anno do- 
mini roillesimo quadringentesimo tricesimo quinto. Regnorum nostro* 
rum anno Ilungaric etc, XLIX- Romanorum XXV. Bobcmie scdecimo, 
impcrio vero Icrcio. 

OrigiDAlc in chartji, exesum. In margine tnferioh impreisum est sigillum. In 
aitHiv. lib, reg. ci^it. tAgmbieiisis, 



91. 

Anno 1435, 9. novembris, Posonii. 

' Sighmundm, Hungariae etc rex^ capitulo H^ksim Alhat rt^aHs mandate 
ut virum miitat, qui cum ipsius le^to communitatts civitatis montis Gre- 
censis p&ssessiafies reambuUt earumque metas ren&vet, 

Sigismundus del gracia Romanorum imperator. semper augustus, 
ac Hungarie, Bohcmic, Dalmacie, Croacle etc. rex. Fidelibus nostris 
capitulo ecclesie Albe rcgalis, salutem et graciam. Dicilur nobis in 
personis iidcliura nostrorum judicis, juratonim, ccterorumquc civium 
et incolarum citritalis nostrc montis Grecensis dc Zagrabia, quomodo 
idem civitas nostra Icgittima rcambulaciono et mctarura ercccionc 
raiovacionc pluiimum indigeret, super quo fidclitati vestrc firmitcr 



118 



Dae. g2, — An r^JS. 



precipientes mandamus, quatcnus vestnim mittatis hominem pro 
tcstimoaio fidedigtinm , quo presentc I^dlslaus Thoot de Zwm* 
2edwar, vel Nicolaus» filius Nicolai de Grebcn, aut Jacobus, filius 
Johannb dc eadem, ceu Georgius et Johannes, filii alterius Jobannis 
de dicta Greben, sin Johannes, filius Johannis dc Brczouicza, sin 
Gcorgius, filius Iwan de eadem, neve Slephanus , filius Nicolai 
de eadem , ceu Ladislaus Zaloych de Egidowcz, aliis absentibus, 
homo noster , ad facicm predicle civitaiis montis Greccnsis et 
suarum pcriinenciarum vicinis et commelancis suis univcrsis inibi 
legiitime convocatis ct prescntlbus accedendo, reambulet, easdem per 
suas veras metas antiquas, novas iuxta veteres in locis necessariis 
erigendo, reambulatasque et ab aliorum juribus possessionariis mcta* 
liter ueparatas et distinctas relinquat eisdem judici, juratis cetcrisque 
civibus et incolis pretacte civitatis nostre jure ipsis incumbente per- 
petue possidendas, si non fuerit contradictum ; contradictores vero, 
si qui fuerint. evocet ipsos contra ipsos judicem, juratos, cives ac 
universos hospites in presenciam regni nostri Sclauonie bani in sedem 
zagrabiensem ad lerminum competentem racionem contradiccionis eorum 
reddituros. Et post hec huiusmodi reambulacionis ct metarum erecci- 
onis seriem cum cursibus metarum inibi erigendarum, contradictorum 
et eyocatorum, si qui fuerint, ac vicinorum et commctaneorum, qui 
premisse reambulacioni intererunt nominibus, tcrminoque assignalo, 
nobis Meliter rescnbatis. Datum Posonii feria quarta proxima ante 
festum beat! Martini episcopi et confessoris. Anno domini millesimo 
quadringcntesimo tricesimo quinto. Regnorum nostrorum anno Hungarie 
etc, XLVllIi Romanorum XX VL Bohcmie sedecimo, imperii vero tercio. 
(A. tergo). Fidelibus nostris capitulo ecclesie Albe regalis, pro 
judice ac juratis ceterisque civibus civitatis nostre montis Grccensis 
dc Zagrabia. Reambulatoria, 

Orig^inale in charts. A tergo ?estigium impressi sigiUi maioris. In archiT. 
lib« ttg, ciTit zagrab. 



92. 

Anno 1425, 16. Decembris, In Frodavic, 

Mathaem Jahvac banus, omnibm hominibus possessionatis^ tjui tributa 
tencnt, mandai, fu Sigtsmundi re^^ jussu a civibus zagrabiensibus uJIum 

tributum exiganL 

Alathko de Tallowcz regni Sclauonie banus, Universis et singulis 
nobilibus et alterius cuiusvis status dicti regni Sclauonie possessionatis 
hominibus tributa ubilibet icnentibus et habentibus prescncium no- 
liciam habituris salutem cum dileccione. Ex lilterls domini nostri 



Doc. 93. — An, 1435, 



1 10 



Sigisraundi dci gracia Romanorum impcraloris ct regis Hungaric etc. 
doinini nostri g^raciosissimi, pro parte civium et hospitum dYitati^ 
montis Grecensis do luxta Zagrabiam emanatis, vobis et cuilibet 
vestrum loquentibus, coram nobis productis, vidimus contineri, quod 
sua maiestas, ex juribus ipsorum civium coram sua serenitate pro- 
ductis, ipsos et res eorum quaslibet merciraoniales a cuiuslibet 
tributi solucione cxemptos fore reperiendo, vobis et cuilibet vestrum 
mandassetj ut ipsos cives et hospites racionc alicuius solucionis tribu- 
larie in locis Iributorum vestrorum non auderetis quoquomodo impe- 
dire* Super quo ct nos in persona prefati domini nostri imperatoris 
vos et qucmlibct vestrum requirimus et hortamur auctoritateque 

nostri officii com mittimus prescncium notiiia. 

amodo ct in postcrum a prefatis civibus et hospilibus, rebusque et 
bonis ipsorum quibuslibet in locis dictorum tributorum vestrorum, 
contra mandatum dicti domini nostri imperatoris nullum tributum, 
nuUamvc solucioncm iributariam recipere ct cxigcre presumpmalis 
nee sitis ausi modo aliquali ; ct aliud, prouti transgressor cs dictorum 
mandatorum impcrialium effici formidatis, facere non ausuri in pre- 
missis. Prcsontcs ociam post earum Iccturam ubique rcddi jubcraus 
pre^cntanli. Datum in Prodauiz feria scxta proxima post festum beatc 
Lucic virginis. Anno domini millesimo quadrrngentesimo XXX quinto. 

Origiiialc in charta, in caarginc infcriori imprcssum est sigiilom* In irchiVt 
ind. Acad. Scieat. Slav, merid. 



93. 

Anno 1436, 8, febmafii. lo Draielc 

Maihaeus Tahvac baftus, /// annmunitaii ctvttaiis vtcttuUia p^r Jniirem 

umm homintsqut suns comsumpta restiiuai, nsUiuiiattm ptcuniariae taxae 

rtgio mandato impositae nlaxat commumtatL 

RicUcio domini Perkonli. 
Nos Mathko dc Talloucz regni Sclauonie banus. Damus pro 
memoria, quod nos ad peticionis instanciam in personis providorum 
vironim civium videlicet et hospitum civitatis montis Grecensis dc 
promontorio Zagrabicnsi nobis allatam, paupcrtatis inopie eorumdem 
compacientcs, residuitaiem taxe pecuniaric per egrcgium Perkonem, 
fratrcm nostrum, de imperiali mandato super ipsos imposite, nondum 
exactam^ in satisfaccionem victualium per ipsum fralrem nostrum et 
homines suos post suum reccssum consumptorura, eisdem civibus et 
hospitibus, per ipsos exigendam, duximus relaxandam immo relv 
xamus presendum Utterarum nostrarum (testimonio) ct Vigore medi- 



lao 



DiK. 04, — Am. I4j6> 



ante, Quocirca vobis nobilibus Pclbardo de Vt.Tgnoucz ac Blasio lite- 
rate dc Thcsa ct Paulo dc Azthalnok serie presendum lirmitcT prcci- 
pimus, quantcnua nullum ex civibus ct bospitibus civitatis predictc 
racionc rcsiduitaiis dictc taxc pccuniaric per ipsos nonduin, ut prc- 
fertur cxsolute, irapedire, aut vero solucionem eiusdem astringere et 
compellcrc audeatis Deque prcsummatis modo aliquali. Secus non 
facturi de prcmissis. Presentibus perlectis exhibenti restituUs. Datum 
in Drasclcz feria quinta proxima post festum beate Dorothec virginis. 
Ajquo domini njillesimo CCCCXXXVI 

OriginiU in charta. SigiUom impressuai. In afhlv. t&d. Acad. Scient. Slav. 
Bierid. 



94. 

Amio I436» 12. febraarii. ZagrabUe. 

Exactor ti taxae imptrialis residuitatem taxae praeiiciae (i, e. J 4 flarJ 

communitati ckntath montii Grecenm exigendam it dehita vktualium, 

quae Pctrus Talmmc cum sua familia in eadem cwitate fectsut, c&mfnu- 

nitati exsolvendam sesc commisissc m publico profitcntur. 

Nos capitulum ecclesie zagrabiensis. Mcmorie commcndamus 
per presentes, quod cum nos ad instantem ct legittimam peticionem 
judicis, juratorum ac tocius communitatis civitatis mentis Grecbensis, 
honorabiles viros, magistros Franciscum et Vrbanum, duos ex nobis 
socios et concanonicos nostros ad infracriptam fassionem audicndam 
et ad ipsam civitatem montis Grecbensis legittime destinassemus, 
tandem iidem exindc ad nos reversi nobis concorditer retulcnint eo 
modo: quod cum ipsi hesterno die ad ipsam civitatem ad nobiles 
viros videlicet Pelbartum predialem de Gessazcntiwan et Blasium 
litteratum, dicatores et exactores taxc imperialis maiestatis per cgre- 
gium dominum Petrum de Thallowch, gubematorem episcopatus zagra- 
biensis et ad ipsam dicacionem et exaccioncm ipsius taxe deputatos 
accessissent^ tunc ipsi Pelbartus et Blasius litlcratus, presente multi- 
tudine civium eorumdem, id fassi extitissent, quomodo ipsi residuitatem 
taxe predicte, quam dixerunt se extendere ad florenos quinquaginta 
et quatuor cum medio iloreno auri, quam ipsi nondum ex cxcissis 
sibi exigere non valuissent^ cisdem judici, juratts el civibus ac toti 
communitati dicte civitatis exigere ct dcbita victualium, que prcfatus 
dominus Petrus de Thallowch cum sua familia in dicta civitatc fecis^ 
set, exsolvere comisissent; et dixissent insuper iidcm Pelbartus ct 
Blasius littcratus, dicatores supradicti, quod ipsi iaro secundum vas 
vini Andree Friglimel civis dictc civitatis^ quern ipsi drcebant se a 



Doc. ps^ - Aft. I4jt. 



lit 



dicacionc ct solucione dicte taxe tinperialis majeslatis absentassc, recc- 
pisscnt soli auctoritalc domini Petri prevent! et ad usum suura conrer- 
tissent SupcT quibus omnibus premissis, ipsi cives peciertint per nos 
superindc sibi dari littcras nostras, quas eisdem concessinius com- 
muni justicia racdianle. Datum fcria sccunda proxima post fcslura 
beatc Scholasticc virginis ct martiris. Anno domini millcsimo qua- 
dringcnte>ijno tricesimo sexto* 

Origmiile in diarta sat ezesum, Tergo impressum est sigillum. In arcHv* lacL 
AcatL Scicnt, Slavor mcrid. 



86. 

Anno 1436. 
Injuriae a mpitulo zagralh civibus Grecensibus iilatae, riftruntur. 

Item, in anno domini raillesimo CCCCXXXVI, tempore secundi 
judicatus prcfati Petri judicis, Symon ofQcialis seu iudex capituli pre- 
dicli cum familiaribus suis ex commissionc ct Toluntate capituli pre- 
notati, quemdam civcra civitatis predicte nomine Martinum cultorem^ 
dictum Chuck, in koucha sua circa vineam ipsius noctis in silcncio 
existentis, manibus et armatis et potenciariis invadendo, diris et le- 
thalibus vcrberum ac vulncrum plagis affecit, potencia mcdiante, nullis 
culpis suis cxigcnlibus, ipsum semivivum relinquendo, Lite tamen 
inter civcs ct capitulum pendente. 

Item, honorabilis vir dominus Gcorgius de Marowcha, canonicus 
ecdcsie zagrabiensis, anno similiter presenti, circa festum invencionis 
aaiictc Cruds, nunc proxime preteritum^ unum equum cuiusdam con- 
civis nostn Nicolai in pascuis repertum, ad se recepit ct circa se 
landiu tcnuit, usque super eum familiares suos proprios hinc ct inde 
pro faclis et neccssariis suis destinando, voluntatora suam adimpleirit; 
nee eundcm nobis aut ipsi copcivi nostro pluries postulanti usque ad 
explecionem sue voluntatis reddere penitus curavit. in prciudicium et 
dampnum dicti concivis nostri, nostrorumque dedccus valde ingens. 

Item postremo, dicti domini de capitulo per certos ofliciales et 
homines ipsorura in turn prefata circa fcslum beate Anne matris 
virginis benedicte, plures et innumerabiles homines detincri et ?in- 
culis mancipari feccrunt in prciudicium el villipendcnciam libertatis 
ct jurisdiccionis civitatis prenotate, 

DocQtnentimi transoctionale. In archin ven. Capit. lagrab. AcL Capit aaL 

fasc. to. ur. 16, 



\22 



Do€. p6, — Afu 1436^ 



96. 

Anno 1436, 7. Augusti. Sub castro Zyri. 

Mathaeus Talavac banus, egregiif Supiiano BkkeU de ZtUnavar^ ei f&miii, 

vuicomitibus^ judicibuu^ue nobiHum comitatus zagrab. pniecipit, nt in causa ^ 

quae infer communitatem civi talis et capitulum de Utigiosis agns a^itur^ 

Judicium faciant^ priusquam ipse decrivirit 

Mathko de Tallowcz regnonim Dalmacie, Croacie et todus 
Sclauonie banus etc. Dilcclis nobis egregio Slephano Byczkele de Zel- 
nawar, necnon comiti vel vicecomiti et judicibus nobilium comitaius 
zagrabicnsis salutem cum dileccione. Qucrclara pro parte providorum 
ct circumspcclorum judicis, juratonim, ccterommque civium ct hos- 
pitum civitatis montis Grccyensis de iuxta Zagrabiam nobis porrcctam 
accepimus conlinentcm, quoniodo honorabiles doniini de capitulo 
ecclesie zagrabiensis ipsis insciis et penitus ignorantibus, se median- 
tibus quibiisdani litlcris nostris ?obis loqiicntibus ad querimoniam 
prefatorum doniinonim de capitulo zagrabicnsi emanatis, ad quasdam 
terras, fenilia, rubcta, super quibus ipsi judex et jurati se et corum 
communitatem sufficicncia iura habere asserunt, racione quarum inter 
eosdem dominos et dictos cives ac eoruro communitatem lis et qucs- 
tionis materia a pluribus retroactis temporibus mota dicitur fuisse 
et exorta, per vos introduci procurassent, et segetes in eisdem habitas 
sibiipsis usurpare ct recipere machinarentur in preiudicium ipsorum 
exponencium et darapnum valde magnum, supplicantes per nos ipsis 
in premissis de condigiio juris remedio opportune provideri. Et quia 
nos ad presens serviciis serenissimi domini nostri imperatoris in hiis 
partibus Croacie occupati examini dicte cause et conclusioni eiusdem 
vacare non possumus, nolumusque eosdem judices ct juratos et cives 
dicte civitatis montis Grecensis corum juribus sic improvise destitui 
seu privari quoquomodo, ideo dileccionl vestre committimus per pre- 
sentes, quatenus habita presencium noiicia fruges et segetes in facie 
dictarum tcrrarum litigiosarum habitas et seminatas tamdiu, donee 
nos auxiliante domino abhinc revertentes discussion! et examini cause 
premisse commode vacare et attendere poterimus, in sequestro reponi- 
facere, ct ipsas ambas partes ab omni usu premissarum lerrarum, 
fenilium et rubctorum litigiosorum sub penis et obligaminibus, alias 
per nos propterea impositis, inhibcre et interdicere debeaiis. Secus non 
facturl Presentes post earum Iccturam semper reddende presentanti. 
Datum in descensu nostro exercituali sub castro Zyri vocato, babito^ 
feria tercia proxima post festum sancie Marie de nive. Anno domini 
MCCCCXXX sexto. 

Ori|[iaalc in ch&rta, ia nmrgiae iafcriori impressum est signiiiin. In arcli 
lib. reg. civ, uignb. 



Doc, p/, — An. I4j6, 



133 



97. 
Anno 1436, 12. August!. Iglavisu:, 

Sigistftundus, Hi4ftgariae etc. rex^ Mathaeum Tahvac hamtm vituperai, 
quad litigiosos quosdam agros capitulo zagraifiensi adpuUcavit^ lUigatorisqut 

in suum jus citaL 

Commissio propria dotniii] Imperatoris. 
Sigismundus dci gracia Romanorum impcrator, semper augustus, 
ac Hungarie, Bohcmic, Dalmacic, Croacic etc. rex. Fideli noslro Math* 
koni de Talloucz rcgnonim nostrorum Dalmacie, Croacie et Sclauonie 
bano salutem ct graciam. Venientes nostrum in conspectum providi : 
Valentinus, lilius Ifk et Jacobus, lilius Johannis. dicti Bolia^ jurati 
cives nostre civitatis zagrabiensis, ipsorura ac universonim civium et 
hospHum eiusdem civitatis nostre zagrabiensis ifi personis, nostre 
exposuerunl maiestati laracntabiU cum querela, quomdo tu circa 
festum beate Margarethe virginis et martins, proxirae preleritum, 
quasdam terras arabiles, prata et fenilia^ silvas et rubeta ipsorum 
civium nostrorum ad predictam civitatem nostram zagrabiensera spec- 
tantes, in quarum quieto dominio ipsa ci vitas nostra a diutumis 
temporibus, cuius contrarium memoria hominum non potest enarrare, 
extitisset et easdem possedisset, capitulo ecclesie zagrabiensi minus 
iuste et indebite et absque lege statuisses, et idem capitulum in ip- 
sarum dominium introduxisses in preiudicium el juris derogamen 
dicle civitatis nostre valde magnum, Lmmo verius in specialem dis- 
pltcenciam nostre maiestatis. £t quia nos predictam causaro partes 
inter prenotatas, dura deo volente in regno noslro Hungarie constitu- 
emur examinare volumus et justo juris tramite propria nostra in per- 
sona adiudicare, ideo Udelitati tue fi^rmissime precipimus et mandamus, 
quatenus statim receptis present! bus, excluso predicto capitulo zagra- 
biensi de dominio pretactarum terrarum arabilium, pratorum, fenilium 
sUvarum et rubetorum, rursus et iterum memoratos cives et hospites 
iamfate civitatis nostre zagrabiensis in dominium ipsanim terrarum 
arabilium, pratorum, fenilium, sil varum ct nibetorum per te, ut 
predicitur, dicto capitulo zagrabiensi statutarum reintroducere et easdem 
ipsis restatuere eosdemque in dominio ipsarum contra et adversus 
prelibatum capitulum zagrabiense pretegere» tueri et defensare debeas 
auctoritate nostre maiestatis tibi presentibus attributa mediante. Com- 
mitendo cisdem partibus, quibus et nos per presentes Ermitcr com- 
mittimus, ut ipse ambe partes in primis octavis, postquam deo duce 
nos abhinc revertendo intra ambilum regni nostri Hungarie ubicumque 
constituemur celebrandi coram nostra personal! presencia cum omnibus 



1 24 



Doc. p8, — An, 1436, 



earum juribus, si que ad huiusmodi terras arabiles, prata, fenilia, 
silvas et rubcta habent, dcbeant et tencantQr comparcre judicium et 
justiciam factis in prt^missis a nostrc maiestatc reccpture. £l tandem 
quidquid id in prcmissis feccris, id nostrc maiestati fidelitcr rescribas 
ac octavas prenotatas, Secus facere nan ausunis, grade nostre sub 
obtentu. Prcsentibus pcrlectis, exhibenti rc&tituiis. Datum Iglauic, 
parcium Mora vie, die dominico proximo ante fcstum assumpcionis 
beatc Marie virginis gloriose. Anno domini millesimo quadringentc* 
sixno tricesimo sexto. Regnorum nostrorum, anno Hungarie etc. quin- 
quagesimo. Romanorum XXVI. Bohemie XVII. Imperii vero quarto, 

OrtgtDale ta chart*. In margine inferiori impressum est sigilltttD maius. In 
aichivio lib. reg. civit. wigrab Ex^tat in transumpto in archiv. vcn, Capit. jmgrab. 
-itct. Cap. ant. fasc. 6. ur. 26. 



98 

Adqo 143^>, 14. August!. Iglaviae. 

SigismufuiuSf Hufigariae etc, rex, judid curiae et Siavaniae regni hana 

matidat^ ut ad ipsius advenfum in causa, quae inter communitatem m&ntis 

Grecensis et capita turn agitur. Judicium differant, 

Sigismundus dei gracia Romanorum imperator, semper augustus, 
ac Hungarie, Bohemie, Dalmacie, Croacie etc. rex. Fidelibus nostris 
magniUcis palaiino et iudici curie noslrc, item regni nofitri Sclauonie 
bano, vestrasque vices in iudicatu gerentibus salutcm et graciam 
Quia nos universas et quaslibct causas inter honorabilc capitulum ecclesiL 
zagrabiensis ab una, ac providos iudicem, iuratos et cetcros cives necnon 
totam communitatcm civitatis nostre zagrabiensis ab altera partibus, 
racione quonimcumquc factorum et negociorum usque ad presens 
tempus motas et vcstri seu alterius vestrum in prescncia vertcnles, 
dum dantc domino ab hiis cxicris partibus reg^num nostrum Hun- 
garie feliciter revertemur, volumus propria nostra in persona discu- 
tcre, adiudicare ct fine debito terminare ; igitur fidelilati vestre fir- 
missime precipicntes mandamus, quatenus rcceptis prcsentibus pre- 
tactas universas causas panes inter prcnotatas, ut premittitur motas 
ct vertentcs, absque omni gravamine et v^ariacione aliquali, ad primas 
CK:tavas post felicem nostre maiestatis ab hiis regionibus ad regnum 
nostrum Hungarie fiendum redd i turn occurrentes, in personalem nostre 
maiestatis presenciam, ubicumquc cotunc intra ambitum dicti regni 
nostri Hungarie deo duce fuerirous constituti^ prorogare debeatis ct 
dilTere, et secus non facturi Presefttibus dcnique perlccliSj exliibeni 



Doc. pp. — An, 1436, 



125 



restitutis. Datum Iglauic^parci urn Morauie, in vigil la festi assumpcionis 
beate Marie virginis gloriose. Anno domini millesimo quadringenlesitno 
tricesimo sexto. Regnorum nostrorum, anno Hungaric etc. quinquage- 
simo, Roman orum vigesimo sexto, Bobemie XVII, imperii vcro quarto. 

E tnuisumpto Johaimifi ftbb. monast. b. v. Mftriae, Zagrabiae, ord Ci«terOw 
anno 1 4 36. di« t6, octobris ut infra. Doc. 101. 

89. 

A&DO 1436, 13. septembrts. Budae. 

S/x^hmt/m/us, Hungarhe tk. r€x\ ctvi$: qui armati dofnum trietumahm 

impetu facta spoUaverunt et damnum ^00. fiarenofum imporiavtruni^ aurbis 

Virbts vituperate mandatqut w, ut siatim ipolia reddant, 

Ek deliberadoae prelatorum et baronum ncariorum. 
Sigbmundus del gracia Romanorum impcrator, semper augustus, 
ac Hungarie, Bohemie, Dalmacie, Croacie etc. rex, Fidelibus no&lris 
judici, juratis, cetcrisque civibus nostrc civi talis montis Greccnsis dr 
Zagrabia salutcm et graciara. Gravem querelam fidelis nostri cgregii 
Leonardi Noffvy de Baymocz triccsiraarum et urburanim et cusionis 
monctarum nostrarum conjitis, cclsitudini nostre ac prelatis et baro- 
nibus vicariis scilicet nostris porreclara pcrcepimus displicenter, quo- 
modo vos diebus novissime preteritis temeraria ducli presumpcione 
ad instanciam et icquisicionem cuiusdam Pauli de Zylagh, provisoris 
curie episcopalis zagrabiensis, pariter cum codem ad curiam seu 
domum nosiram tricesimalem in dicta nostra civitate vestri scilicet in 
medio existenlem, armatis manibus el potenciariis imientes, destructis 
portis seu bostiis curie et domus eorumdcm, quasdam res el bona in 
pannis barhanis ct aliis rebus mercimonialibus consistencia, per ho- 
mines ct familiares seu vicetricesimatores pretacti coroiti* Leonardi 
inibi conslitutos, a quibusdam mercatoribus in falsa et indirecta via 
cum cisdem clandestine transeuntibus a solucioneque provenltium 
tricesiraalium nostre maicstatis se et ipsas occultantibus* licile, uli 
fcrtur, receptas ct ablata, simulcum univcrsis aliis rebus et bonis 
eoruradem familiarium sed et pecuniis ex ipsis provenlibus nostris 
congregatis, aufcrentes, duos ex cisdcra familiaribus capiivassetis, qui 
ct nunc apud vos seu dictum Paulum capti et vinculati conser- 
varcniur, Quidam vcro alii ex eisdcm familiaribus ipsius comitis 
Leonardi mctu consimiljs capltvitaiis ct incarceracionis tacti ab ilJioc 
fugientes in aliis provinciis divagarentur quoad presens. Per que pre- 
missa nostre maicstati ac prctacto comiti Leonardo plusquam tiuadrin- 
gcntorum tlorenorum auri darapna intulissetis, quod utiquc non solum 



1|6 



Doc* too, — An, i^^6. 



in etusdein comitis Leonard! preiudicium, verum eciam in nostre 
maiestatis displicenciam cedit multnm grande, de quo in veritate pes- 
sirae slaiBUs conlenti et vobis nee immerito cogimur egre ferre, ex 
eo potissime, nt vos, qui more ab olim observato, huiusmodi vice* 
tricesimatores proventuum scilicet nostronim collectores atque perccp- 
tores, nedum taliter sicut presumpsistis persequi et moleslare, vcnim 
pocius debuissetis eciam ab aliis quibusvis impetitoribus loto vestro 
posse defensare. Unde fidelitati vestre firmissinie et seriosissime man- 
dantcs precipimus, quatenus statim agnita presencium noiicia, omnes 
ct quaslibct buiusmodi res in quocumque consisiant, per vos, ac 
pretactum Paulum provisorem curie episcopalis antedicte, de pretacta 
curia et domo nostra Iricesimali receptas, que sub vestra potestate ac 
vestri in medio existunt a maiore usque ad minimam, pretactis homi- 
nibus et faroiliaribus anootati comitis Leonardi, harum utputa ostcn- 
soribus, plenarie et ex integro reddere et restitueret de ceteroque et 
per amplius ipsis hominibus et vicetricesimatoribus dicti comitis 
Leonardi, per eundem inibi conslitutis seu consiituendis, ad quorum- 
cumque instanciam nullum impedimentum nullamquc molestiam 
infenre seu irrogare, quin pocius eosdem ab aliis omnibus et singulis 
ilkgitimis impetitoribus, more alias consveto^ protegere, tueri et 
defensare ac ad percipicndos proventus nostros regales, ipsis favo- 
ribus et auxiliis vestris adesse et assistere modis omnibus debeatis^ 
secus sub pena capitum vestronim facere non ausuri. Present! bus 
perlectis, si secus feceritis, quod absit, exhibcnli reslitutis. Datum Budc 
feria quinia proxima ante festum exaltacionis sancte Crucis. Anno 
domini MCCCCXXX sexto. Regnorum nostrorum anno Hungarie etc* 
L. Romanorum XXVL Bohemie XVII. Imperii vero quarto* 

Onginale in chartai in margine inferiori impressum est sigillum mains. In arch. 
lib. reg. civ. rograb. 



100. 

Anno 1436, 29, septembris. 

Anno 1436. In festo beati Michaelis archangeli, Concambiales, 
vi quarum magister Michael lapicida, filius Slephani, olim aeque la- 
picida, domum suam muratam in civitate zagrabiensi penes fundum 
ecclesiae b. virginis Catharinae existentem, duas curias integras effi- 
cicntem, cum omnibus pertincntiis in Malhacum sartorem, filium 
Stephani, concivem zagrabiensem, pro alia domo eiusdem in eadem 
civitate habila, unam quartam et octavam curiae efEcientem ac tri» 
ginta quinque florenis auri puri jure perennali tranafert coram ma- 
gistratu loci, celebralae. 



Do€. toT, — An, r4j6. 



127 



(Hahentur etiam aliae Utterae, quae prae mauibus patram Domifticanomm 

Dt, eiasmodi sunt litterae vcDdicionales cuiuadam domas, doas curias continentis, 

^^^lSblt» templtim s, Catharinac, cum sigillo civitatis datae auuo 1436. — Item alUe 

Utterae super domum muratam ac faudum templi s, Cath&rinae, datae anno 1430. 

— Item litterae concernentes Tineam quandam et terras arrabiles^ quae jam una 

cum Tinea in silvas conversae suot, datae anno I540. 

Act Soc, Jesu, Fasc, 10. nr. 21. Ant. Soc. Jesu, Fasc 18, nr, 20» In archiT, 
regni Croat, Slav, Dalm. 

lOL 

AuDo 1436, 1 6, octobris» Zagrabiae. 

Johaftftes, abbas Cist en. sagrab^^ cam murt Hate pre^ante lidem exemplar 
Ittterarum regis Si^ismumH^ de ittigiosts quibusdam agris^ tfadit* 

Nos frater Johannes, abbas monaslerii beate Marie semper vir- 

ginis de Zagrabia, ordinis fratrum Cysterciensiunip ac totus conventus 

fratrum monSsterii etusdem, tenore prescncium significamus, quibus 

expedit universis, quod viii providi el circumspecti Briccius, alias 

iudex civitatis mentis Grecensis de iuxta Zagrabiam, fiUus Bencdicli 

et Valcntinus, filius hvk, ac Marinus, fiUus Klarych, iurati moderni, 

civesque eiusdem civitatis pro se ct pro universis civibus ac pro tota 

communitate ipsius civitatis ad nostram personaliter venientes pre- 

senciam exhibuenint nobis quasdam lilteras patentes serenissimi et 

invictissimi principis domini Sigismundi, dei gracia Romanorum im- 

peratoiis, semper au gusli, ac Hungarie, Bohemie, Dalraacie, Croacie 

etc. regis, domini nostri naturalis plurimum metuendi et generosi, 

sigillo sue maiestalis imperiali patenter consignatas, pctentes nos hu- 

mili precum cum instancia, ut tenorem earum preseniibus inseri et 

sigillis nostro ac ipsius conventus consignari face re dignaremur ob 

cautelam ipsorum, cavente^s, ne per discriraina viarum easdam litteras 

ipsos proficisccntes quoquomodo amittere contingat Quarum scilicet 

litterarum tenor talis est; (vid. Doc. 97. el 98. anno 1436. die 12. et 14. 

Augusti). Nos itaque pcUcionibus prediclonim Briccii iudicis et Va- 

lentini et Marini iuratorum, civiumque civitatis prenotate iuslis utputa 

et iuriconsonis annuentes, maxime ex eo, quia ipsas litleras reppe- 

rimus non abrasas nee in aliqua sui parte viciatas sed prorsus omni 

vicio et suspicacione carentes, tenorem eaniradem litterarum presen- 

tibus litteris nostris de verbo ad verbum sine diminucione et aug- 

mento aliquali inseri et nostro ac ipsius conventus sig'rllorum appen* 

sione fecimus consignari uberiorem ipsorum ob cautelam. Datum Za- 

grabic prenotata in fcsto beati GalH abbatis. Anno domini millesimo 

quadringcntesimo tricesimo sexto, supradicto. 

Origtnale in membrana, tericea« aoooe viridis colons, appendeat absque sU 
gfllis. In arcbiv. lib. reg. civ. aagrab« 



138 



Da€. 103. roj, — Am. i^j6. 



102. 

Attiio 1436, 23. Octobris. QniDqaeecd^u. 

Coram capitulo quinqueecclesitnsi Ugaius £af*itu!t tai^rabiensts de doniiiwne 
€t Jructu castri Medved contra fwbiUs Alhenos inicrcessi&nem facii, 

Nos capitulura ccclcsic quinqiieeccksiensis. Mcmoric commcn- 
damus, quod honorabilis vir magister Fabianus eiusdom eccleste nostrc 
et zagrabiensis ecclesianim canonicus, in medio nostri personaliter 
constitutus egregium Rodolfum, filium Rodolfi de Alben, ac Leonardum 
filiumeiusdem, necnon sercnissimum principem dominum SigLsmundum 
dei gracia Romanonim imperatorem ac regni Hungarie etc. regem, domi- 
num videlicet nostrum graciosissimum, a donacionc, vendicione, impigno- 
racione seu quavis alienacione cuiusdara castri dicti capituli zagrabiensis 
et ecclesic eiusdem Medwewar dicti, in comitatu zagrabiensi habiti et 
existcntis, universarumque villarum et possessionum ac aliarum utili- 
latum ad idem castrum spectancium, necnon villarum seu possessionum 
Szlannowcz et Zenthjacob nuncupatarum in dicto comitatti zagrabiensi 
existencium, necnon vadi seu portus fluvii Zaue in eadcm Zenthjacob 
habiti, cunctarumquc utilitatum sou proventuum ad eas porciones 
Szlannowcz et Zenthjacob pertinencium ; item magnificum Fridcricum, 
filium condam Hermani de Cilia, comitera de eadem, ac Wlricum, 
filium eiusdem et alios quoslibet ab empcione, pro pignorumque 
recepcione et sibi ipsis quovis alio quesito sub colore perpeiuacione 
seu appropriacione predictorum catri Medwewar ac possessionum 
Slannowcz et Zenthjacob nominatarum, cunctarumquc possessionum 
ac villarum et aliarum utilitatum ad idem castrum et dictas duas 
posscssiones spectancium, usuumque, fructuum et quarumlibet utili- 
tatum eiusdem et earundem pcrcepcione et pcrcipifaccionc qualiler- 
cumque factis vel fiendis prohibuit contradicendo et contradixit inhi- 
bendo publice et manifeste coram nobis. Datum feria tercia proxima 
post fcstum beatarura undecim millium virginum. Anno domini mil- 
lesimo quadringentesimo trigesimo sexto. 

Bfttb, Kr^elid. Hist. eccl. zagrab. p. 69. It. Kakuljrvid, Arkiv xa poTJcstmcu 
j«eoilATenskui str. 90. 

103 

Adqu 1 430, I. novcmbris. Zagrabiac. 

In tabula hanali^ in qua inter capituium et ctvitatis cmnmumt*item Hi 
agfbattir^ capituium zagrabiense jmtkium differifidum curat. 

Nos Mathko de Tallowcz regnorum Daimacie. Croacie et tociuts 
Sclauonie banus elc. Mcmoric commendaraus per presentcs, quod cum 
nobis una cum magnifico Henrico, fiUo wayuodc dc Thamasi etc. 



Doc. 104. — An. 1436. 



lag 



aliisque nobilibus viris in judtcio consedentibus providi Yiri, judex, 
jurati el nonnulli alii cives civitatis montis Grecensis de Zagrabia, 
quasdam litteras sercnissimi principis et domini nostri, domini Sigis- 
muudi, dei gracia Romanorum imperatoris, semper augusti ac regis 
Hungarie etc. nobis preceptorie loquentes, tenons infrascripti, nostri 
in presenciara produxtssent ; mox tunc honorabiles domini : prepositus, 
lector, cantor et cetiri domini de capitulo ecclesie zagrabiensis coram 
nobis personaliter comparentes, tenorem prescriptarum littcrarum 
imperialium in transumpto littcrarum nostranim ipsis dari petierunt 
ad cautelara. Quarum tenor talis est: (vide Doc. 97. die 12, Augusti, 
an. 1436). Nos igitur juriconsonis peticionibus ipsonim dominorum 
prepositi, lectoris, cantons et ceterorum dominorum de capitulo 
dicte ecclesie zagrabiensis annuentcs, tenorem prefatarum litterarum 
imperialium presentibus litteris nostris verbaliter inserturo^ eisdem 
dominis preposito, lectori, cantori et ceteris dominis de capitulo ante- 
fate ecclesie zagrabiensis duximus concedendum, communi justicia 
exposcente. Datum Zagrabie predicta in festo Omnium sanctorum. 
Anno domini MCCCCXXX sexto. 

Ori^nikle in chAitii. In m&rgtae inferiori impressum est Bigilliim. In ardi. 
▼en Capit. £agnib« Act Cap. ant. fa»c. 6, nr. 26. 



104. 

Anno 14564 2. novembris. Zagrabiae. 

Maihaeus Taiovac banus sese capitulo et ccmtmunitati civitatis montis Grt- 

ccftsis mandane, ui in causa^ ^uae dc Htigiosis agris agehatur, jusjurandum 

darentf Sigismundum regcm certiorcm facit* 

Serenissimo et invictissimo principi domino Sigismundo, divina 
favente clemencia Romanorum imperatori, semper augusto, ac Hungarie, 
Bohemie , Dalmacic et Croacie regi , domino sibi graciosissimo et 
naturali, Mathko de Tallowcz eiusdem vestre serenitaiis regnorum 
Dalmacie et Croacie predictonim ac toclus Sclauonie banus, debttorum 
obsequiorum servicia cum perpetua fidelitate. Vestra noverit serenitas 
me litteras eiusdem ventre serenitatis preceptorias, micbi per cives et 
hospitcs civitatis eiusdem vestre serenitatis montis Grecensis de juxta 
Zagrabiam, tarn pridem prope Bihigium, quam nunc in presencia 
magnifici viri Ilenrici, filii wayrode de Thamasy aliisque multis probls 
et nobilibus viris mecum in judicio hie Zagrabie existentibus exbi- 
bitas et prescntatas, ad eorumdem civium querelam eidem vestre se> 
renitati porrectam emanatas, humili obedtencia et debita cum reve» 
rencia recepisse in hcc verba: (vide Doc. 97. anno 1436, die 13. 

9 



130 



Doc. 104. — An. 1436. 



Augusti). Unde ego mandalis ipsius veslre serenitatis semper In om- 
nibus obedire cupiens, ut leneor, ad contenia dictarum liUeranim 
ipsius vestre serenitatis taliter respondeo: quod prefati Valentinus, 
filius Ifk et Jacobus, filius Bolya, jurati cives dicte vestre civitalis 
zagrabiensis ipsorum ac universorum civiura et hospitum eiusdem 
civilatis in personis, non ita quemadmodum res se habuit vestre cu- 
rarunl exponere serenitali, quia alias reverendus in Christo pat^, 
dominus Johannes, felicis reminiscencie episcopus pretacte ecclesie 
zagrabicnsis, vcstrarumque imperialis et regie majcstatum sumpmus 
cancellarius, gubernatorque pretacte civitalis zagrabiensis, revisis prius 
unacum quondam reverendo in Christo patre domino Johanne cpi* 
scopo tyniensi ac gubernatore prepositure de Byeniko, necnon nobi- 
libus viris Petro, filio Ade de Zenlhlilck, magistro Michaele protho- 
notario sedis crisiensis, Andrea, filio Viteez de Kamarcha ac Johanne 
Thoth de Zumzedwar, aliisque quam pluribus circumspeclis viris, 
prescriptis lerris, pratis, fenetis, sihis et rubetis per prescriptas partes 
demonslraiis el ostensis a diuturno tempore litigiosis, ipsas partem; a 
cultura, extirpacione et usufruicione earurodera usque ad debitum 
fincm dccisionis cause huiusmodi sub certis penis el gravaminibus 
inhibuerunt, partesque inter ipsas, de voluntate earumdem et assensu 
certos arbilros sub certis obligaminibus disposuerit et statuerlt; 
tamen ipsi cives et hospites, prefato condam domino Johanne episcopo 
de medio sublalo, ab ipsarum terrarum, pratorum, fenilium, silvarum 
et rubetorum cultura ct fruicionc nuUo mode se cohibere voluerunt, 
scd easdera in raaiori parte quam prius succidenint, extirparunl, 
preararunt et seminarunt contra inhibiciones capituli ecclesie zagra- 
biensis prenotati, Cumque ego de parlibus Italic versus predictas 
partes vestre serenitatis Mungarie et Sclauonie prenotatas per eandem 
vcsliam sercnitalem transmissus et dcslinalus ad dictam Zagrabiam 
perv'cnissem, ad multiplices et infestas querelas parcium prcdictarum 
nonnullos probos et egregios ac nobiles viros videlicet: Georgium de 
Bikzaad, And ream Viteez de Kamarcha, magistrum Michaelem prolho- 
notarium predictos, ac Stephanum Dikchclc de Zelnawar ct alterum 
Stephanum Farkasy de Ebies utriusque castri Hrazthowiche castel- 
lan um, pro revisione occupacionis et perarracionis, necnon extirpa- 
cionis et succisionis prescriptarum terrarum, tcnilium, praiorum, sil- 
varum et rubetorum a communi usu utrarumque parcium et frui» 
cione inhibitarum duxissem dcslinandos; iidcm cgregii et nobiles viri 
ad me rcvcrsi taliter michi rctulerunt: quod prefati cives el hospites 
prescriptas terras, prala, fcnilia, silvas ct rubeta a quibus eranl ambe 
ipse partes inhlbitc, contra huiusmodi inhibiciones ct obligamiua icm- 



Doc. 104. — An, I4j6. 



»3i 



pore dicti condam doTnini Johannis episcopi facias et inlta in multo 
maiori parte quani prius et contra ipsius capituli similiter inhibiciontrs 
occupassenl, perarrassent et extirpassent, seminasseni et succidissent, 
et hoc ipsi fide conspexissent occulata ; sic ego rursus et denuo ipsas 
ambas partes ab usu et fruicione terrarum, pratorum, fenilium, sil- 
vanim et rubetorum prenotatonim sub cerlis penis inbibueram tamdiu, 
quousque revision! eaninvdera per me vacare et bonum iinem Lnier 
ipsas partes facere valuissem ; at ipsi cives et hospites ab usa et 
fruicione earumdern terrarum, pratorum, fenillun>» silvarum et rube- 
torum tam contra huiusmodi priorcs ipsius condam domini Johannis 
episcopi, quam nieas inhibiciones se minime cohiberc voluerunt, sed 
casdcm de die in diem eciam nunc succidunt, extirpant, arant et sc- 
minant, propter quod attentis hits, que pro parte dictonim civiura 
vestre serenitatis contra me tacita veritale et suggesta falsitaie sunt 
exposita ac eciam huiusmodi cottidianis presumptuosis et temerariis 
occupacionibus, abolicionibus, succiosionibus ipsarum terrarum per 
jamfatos cives factis et patratis, tam prefatos cives, quam eciam 
dictum capitulum ecclesie zagrabiensis ab ipsis terns, silvis, pratis, 
fenilibus et rubctis duxi inhibendos et inhibui manifesto Et quam^ 
quam prcfaii Valentinus, filius Ifk et Jacobus, filius Johannis, dicti 
Bolya, prefatam civitatera vestre serenitatis a diuturnis temporibus, 
alius conirarium raemoria hominum non comprehenderet in quieto 
doroinio prescriptaram terrarum arrabilium, pratonim et feniUum ac 
silvarum et rubetorum esse et fuisse lemere asseruerunt, in conirarium 
tamen huius rei, ex tenore Iltteranim quondam spectabills et magni* 
fici domini Hermanni Cilie, Zagorieque comiiis ac regni Sclauonie 
bani, ubi idem de sua sede judiciaria zagrabiensi certos nobiles viros, 
signanler Stephanum Hwhinger. coraiiem suum zagrabiensem, ac egre- 
glos Johannem Thoth de Zwmzedwar et Georgium de Bikzaad pre- 
dictos, necnon duos ex judicibus nobilium dicle scdis zagrabiensis ad 
revisionem ipsarum terrarum per jamfatos cives occupatarum disti- 
nasset, ac certa fassione nonnuUonim proborum et nobilium virorum 
eosdem cives et hospites non in paciHco dominio dictarum terrarum, 
silvarum et fenilium ac rubetorum esse et fuisse, sed podus ipsos 
cives dicfas terras, prata, fenilia. silvas et rubeta contra huiusmodi 
sepissimas inhibiciones occupasse reperi manifesle, proul ipsa vestra 
serenitas tam ex ipsius condam domini Hermanni comitis et bani, 
quam eciam multis aliis littcris exinde confectis opportune tempore 
coram vestra scrcnitate exibendis clare polerit informare. Commisi 
eciam paritbus prediclis, ut ipse ambe partes in primis octavis post* 
quam deo duce ipsam veslram sereniiaiem intra ambitum regni vestre 



133 



Doc, los* io6, — Ah, 14J6 — 14J7. 



serenitatis Hungarie ubicumque cclebrandis constitui contingent, coram 
Testra personal! presencia cum omnibus conim juribus, si que ad 
huiusmodi terras arrabiles, prata, fcnilia, silvas et rubeta habent 
confectas et emanata debeant et teneantur comparere, judicium et 
jusliciam factis in premissis a vestra maicstate recepture^ eosdemque 
cives ac dictum capltulum ab ipsarum terrarum, pratorum, fenilium. 
silvarum et rubetorum cultura el fruidone usque ad decisionem litis 
per vcstram serenitatem panes inter easdem fiende, denuo et ex novo 
sub certis penis ex preyiis racionibus Inhibui. Datum Zagrabie pre- 
dicta secundo dei festi Omnium sanctorum. Anno domini millesimo 
quadringentesimo trieesimo sexto supradicto. 

Onginale in charts. In margiue inferloH impTcssum e^t Mgillum« In arch. 
Ten. Cap. zagrab. Act. cap. ant. fasc. 6. nr, 26. 



105. 

Anno 1436. 

Per Vilhelmum castellanum castri Medwe illatac violentiae per 
judices comitatus investigantur in anno 1436. 

Regeflta document, lib. reg. trw\\. sagrab. 



^ 



Anno 1457. 6. Jolti. Zagrabiae. 

Coram Aiexamiro, medico^ et Paulo Astahwk^ tuiart civfum zagrabien- 

sium, Petrus triceiimator communUatem dvitatis postulate ut peccata contra 

jura Uberttj Usque ipsius civitatis commissa, sibi ignoscanhtr. 

Ego magister Allexander doctor in phisica seu in arte med ici» 
o ali liberalj. Significo Icnoie presencium quibus expedit universis, 
quod Pelius triccsi mator seu exactor tricesime zagrabicnsis feria lercia 
in festo scilicet visitacionis gloriose semper virginis Marie unum ctve m 
civitati£ mentis Grecensis de iuxia Zagrabiam, nomine Georgiuiiuagri- 
fabrum, ausu temerario ~et propria sua vi contra libertalera civitatis 
prefate in domo exaccionis ipsius tricesime convencionali in dicta 
civitate habita, detinuit el incaptivavit in preiudiciura juris ct dictc 
liberialis ipsius civitatis. Et cum ipsojfactojude^ jurati et universi 
cives ac tola communitas civitatis predicte penes ipsa jura ct dlctas 
libertates civitatis prefate eadem jura et ipsas libertatcs eorum lucri 
ct defcnsare satagentcs, ipsum tricesimatorem seu exactorem trice^me 



Dae, io6, — An, 1437, 



133 



predicte contra ipsa jura et Hbcrlates ipsorum prmlegiatas ausu, lat 
predicitur, temerario et propria sua vi infringentcm quodammodo 
agravare et tenere voluissent ordine et justicia equitatis requi rente, 
a Paulo dicto Aztalnok curiensc seu provisore ac judice curie epis- 
copalis Zagrabie habile, taraquam a tutore et prolectore eoniin per 
magnificum dominura Matbkonem banum regnorum Dalmade» Cro- 
acie ct locius Sclauonic etc* dominum mcum bonorandum et gra- 
ciosum ipsis deputato, sibi ipsis superinde juslicie complcmentum 
inpertiri postulanles , tunc predictus Paulus Aztalnok idem factum 
seu ipsam causam ad crastinum diem dicti festi ipsius visttacionts 
beate Marie virginis per peticionem suam prorogavit Ipsaque craslina 
die facta, ego unacum predicto Paulo Aztalnok in eQdcm f(acto) 
laborantes, prefatum tricesimatorem seu exactorcrn dicte tricesime 
agressus^ diligenterque ab eodem factum perscrulans ct (examinans) id 
inveni et rescivi exacerto, quod ipse Petnis tricesimator facto in eodem 
fuisset per omnia culpabiUs, In quo facto idem cciam tricesimator 
se ipsum omnino reddidit fore culpabilem, Et cum tandem ego cum 
prcfato Paulo Aztalnok eidem tricesimatori pro predicto facto suo 
malo ct ncphario apud prefatos judicem, juratos, civesque ac commu- 
nitatem civitalis predicte gradara invenissemus, tunc ide m Pe trus 
tricesimator solus personalit er i n me dium ipsorum judicis et jura- 
torum ac unlversorum civium ct tocius commujiitaiis civitalis pre- 
dicte adveniens, s e ipsum jjublice et manifestc coram me ibidem et 
c oram prefato Paulo Aztalnok ac coram tota communitate civi tatis 
prcnotate in sede eorum judiciaria reddidit per omnia fore reum et 
culpabilem, sibTque ibi dem Ijem tri cesimator personaliter sola propria 
sua vqluntale ab "ciscfera civibus et tota comlnunitate civitalis sepe- 
fale coram eisdcm stando pro prefato facto suo per ipsum contra 
dicta jura et libertates ipsius civitalis indebile et illicite perpetrato, • 
graciam et veniam postulavit et invenit ita videlicet ct talcm: ut 
hec et omnia ac qucvis huiusmodi facta illicita inter ipsum tricesi- 
matorem et dictam communitatem dvitatis superius dicte hucusque 
habita et ventilata sint per omnia inter ipsos sopila, el quod predicta 
et alia ipsis similia facta per cundem tricesimatorem de cclcro non 
sint renovata nee renovanda. Assumpsit insuper idem tricesimator 
ibidem, quod predictos judicem, juratos et uni versos dves ac totam 
communitatem civitatis sepelate vult per amplius pro fratribus el 
amicis specialibus habere et cum ipsis bono modo vivere. Super 
quibus omnibus premissis ipsi judex, jurati et universi ctves ac tota 
communiias civitalis pluries dicte sibi ipsis per me litteras testimo- 
niales dari posiularunl uberiorem ipsorum ob cautelam, quas eLsdem 



m 



Doc, loy. — An. ^437* 



concessi communi justicia requirente. Datum predicta Zagrabie, die 
dommico proximo post prcdictum feslura visitacionis beate semper 
virginis Marie, Aono domini millesimo quadringentcsimo tricesimo 
sepilmo, 

Onginale in cbarta, pamm attntum. Stgillnm impreasimi. In ftrchiv. lib reg. 
civit, xa^rab. 

107. 

Anno 1437, 2f. deccmbris. Krapinae. 

Fridcricus comes CUcae capihiio et cammunitnti cwiiatis sese eorum accu* 

mtiones Vilhthni^ castri Mahied capetatii, suscipcre litigatonbus^ue justam 

sententiam ferre esse promptum nuntiaL 

Fridericus dei gracia Cilie, Ortenburge, Zagorieque etc. comes. 

Honorabiles ac providi nobis dilecti! Per nobilem Sigismundum Hann. . 
de Bednya, comitem nostrum varosdiensem, uti ex relacionibus eiusdem 
pcrcepimus, id nobis inrimastis, quod vos coniroversiarum et discor- 
dianim materiam inter vos ab una et egregium Vilbelmum nostrum, 
illustrisque principls comitig Vlrici etc. lilii nostri carissimi, capita- 
neum de Medwe parte ex altera motam et suscitataro, judicio, arbi* 
trioque et disposicioni ac manibus nostris submisistis. Unde cum nos 
paci et concordie parcium pocius quam discord ie inlendamus, animo 
libenti pro sedanda, intbrmandaque et complananda ipsa controversia 
seu discordia, ac consolidanda atque ordinanda inter vos pace firma, 
unacum aliis probis volumus interponere favorabiiiter partes nostras, 
non advertentes illud, quitquid sit, quod contra nos commisistis, quamvis 
non levem ponderat excessum. Et verum, quia judicio, arbitrioque et 
disposicioni huiusmodi ex vobis dominis de capitulo tres vel quatuor, 
ex vobisque civibus totidem, qui accionem vcstram scianl, proponere 
et contra proponendam finaliter respond ere, de tola intencione vestra 
informati, super judicioque et arbitrio ac disposicione premissis conten- 
tantes, plenam habentes potestatem, presente eciam prefato Vilhelmo 
capctaneo. quern similiter coram nobis superinde coraparere faciemus^ 
necessario debent Interesse; pro eo vestras preseniibus consulentes 
moncmus dilecciones, quatenus homines vesiros predictos vestri ex 
parte, uti premisimus, coram nobis de premissis ad comparendum 
necessaries, vestri e medio eligendos, in vigilia festi Bpipbaniarum 
domini proxime nunc affuturi, termino scilicet per nos ad id depii* 
tato, nostri in presenciam destinare non postponatis in slalera eqm- 
tatis super premissis finem receptnri decisivum» quitquid tamen in 
premissis precogitantes dcliberaveriiis, nobis quantocius vestras per 



Do€. io8, — /#i*^. 



135 



litteras rcscribere non recusetis. Datum Krappine in festo beati 
Thome martins. Anno domini millesimo quadringentesimo tricesimo 
septimo, 

(A lergo). Honorabili capitulo ecclesie zagrabiensis, ac providis 
judici, juratis et universis civibus montis Grecensis de Zagrabia, nobis 
gratis et sincere dilectis, 

Origioale in charta. A tergo Tcstigium impressi sigilli. In arch. Ten. Capit. 
€ccL sagrab. Act Cap. ant. fasc 91 nr. 41. 

108. 

Anno 14384 6, jannarii, Krapinae. 

Fridericus it l/incus, €omitis CiUai^ caniMunilati civitatU it capihUo jus 

cammireii promithmtj tt una magisttatilms castri Midvui mandant^ ut 

civitus sagrab, vixandis se ahsttncnt, 

Wir Fridreich Tnd auch wir Vlreicb, sein Sun, von golsgnaden 
Graven xe Cili, ze Ortenburg und in dera Segern etc. Bekennen von 
solcher zwayung vnd stozz wegen. So sich dann zwischen unserm 
lieben gelrewen Wilhalmen von Stamm, vnserm bawbtman zu Mcdwe 
ains uils, vnd dcr Chorhern von Agrom auch der Burger daselbit, 
des andern, gcgeben vnd gemacht habcn, biz auf hcwt datum des 
briefs. Vnd darumb wir an baiden tailcn ainen anstand vnd frid auf 
sand Jorgcn tag schiriftkunfugen vnd auch daczwischen. als von hewt, 
datum des briefs, vber vicrzehen tag, ainen tag fur vns zu frcundth- 
lichen aynung benennet haben ; alss haben wir auch darauf denselben 
Chorhern von Agramb und auch den Burgem daselbst, vnd alien 
Iren dicnem vnd vndertanncn vnsere sicherhait vnd gelait biz auf 
dcn-iclben sand Jorgen tag fUr uns, vnd all die vnscm gegeben vnd 
geben auch wissentlich mit disera brief, also: das sy vnd die iren in 
msern berschaften vnd gebietlen, vnd den dcmach in derselben zeit 
alsonst in des notdurft tut komen handelji vnd gewandeln mugen an 
vnser vnd aller der vnsern Irrung vnd hindernuss ungeuerlich davon. 
So cmphellen wir alien vnsern hawblleuten, Burkgraven, Phlegem» 
Richtern, Ambtleulen vnd alien andern vnsern dienern vnd vnder- 
tanncn, den dcr gcgenburtigc vnser brief gezaigt wirdet, ernstlich, 
vnd wollen das Ir wider solch vnser anstand, frid vnd sicherhait 
nicht lut, sunder das slat vnd unzcrbrochen haldet, vnd dawidernye- 
tnandcn andern re tun gestattct, das ist genzlich vnser maynung. Ge* 
gcben zu der Kremppen an der heiligen dreyer Kunig abend. Anno 
domini millesimo quadringeniesimo iiiccsirao octavo. 

Iv. Kukuljcvi^. Arkiv %% povjestnico jagoAlaven^ku. knj. III. str. 95 — 96, 



13^ 



I^0€, lop. — Ah. X43S. 



109. 

Anno 143S, [3. januarii. Za^&biae. 

Maihaeus Takwac banut^ ui de injuriis a Viihtima^ capttano eastri 
Medvtd^ mtnatorihts zagrahitmibas ilhfis guaesiimem ferai, capttuh 

iasmensi mandaL 

Amicis suis reverendis, capitulo ccclesie chasmensis, Matbko de 
Thalloucz regnorum Dalmacie, Croacie et locius Sclauonie banus, ami- 
ciciara paratam cum honore Dicitur nobis in personis judicis, jura* 
torum ac tocius communitatis civitatis montis Grecensis de iuxta Za- 
grabiacn, quomodo quidam Wilhelmus vicecapelaneus caslri Medwe 
per illustres principes dominos Fridericum Cilie, Ortenburge, Zago 
ricque comitem ac Vlricum, eiusdem domini Friderici natum, in codem 
castro Medwe constitutus, in festo beatorum Cosme et Damiani mar- 
tynitn, proxime preteritum, malo fretus consilio, queradara Barlholo* 
meum Italicum, vitriparem, habitatorem dicle civilatis montis Gre- 
ccnsis ex scitu et comniissione dictorum dominoruni suonim, via in 
libera de Pethonia versus propria cum cerlis suis rebus ac bonis et 
equis proliciscentem, prope molendina dicte civitatis et in icrritorio 
eiusdem civitatis per certos suos homines, et signanter per quemdam 
Jeronimum ac Colomanum Trankenbergar captivari et captum, liga- 
lumque a tergo manibus et sub cquorum ventribus pedibus ipsius, 
penes dictum castrum Medwe, datis prius eisdem latronibus de ipso 
castro Medwe cibis et potibus, ad pretactum castrura idem Tranken- 
berger deduci et tandem in quadraginta tlorenis auri pactari, er 
quibus idem Bartholomeus ibidem viginli in specie exsolvisset, pro 
aliis vero viginti ipse Wilhelmus, quasi in premissis innoxius, se 
lideiussorem posuisset^ et sic sub talibus pactis ad peticionem pluri- 
morum proborum virorum de ipsis vinculis abire pcrmisisset. Hiis non 
conlentus prelibatus Wilhelmus, malum malo accumulare non verens, 
in festo beati Andree apostoli, proxime preierito, similiter ex com* 
missione et scitu dictorum dominorum suorum, missis ante auroram 
et destinatis nonnullis tam prefatorum dominorum suorum, quam suis 
hominibus et familiaribus de dicto castro Medwe nonnullis, immo 
quam pluribus colonis dicti castri et jobagionibus ad possessionem 
ipsius civitatis Pobresye vocatam, penes lluvium Zawc habitam, ma- 
nibus armatis et potenciariis eandem possessionem penitus ac in toto 
spoliari et depredari» resque et bona hominum in eadera habitandum, 
signanter pecora et pecudes et vestimenta tam virorum quam mu- 
lierura^ ligones et secures ac alia que levari potuissent» aufferi ct ad 
dictum castrum Medwe deportaxi fedsset. Prcterca idem Wilhelmus 



Doc, //o- — An. 1438. 



la? 



ex consensu similiter et voluntate dictonim dominorum suorum, feria 
quinta proxima ante festum beati Thome apostoli proxime preteritum, 
nonnuUos jobagiones et colonos dicte civitatis in villa Grachan vocata 
coraniorantes, nonnullosque civcs et habitatores dicte civitatis per 
vineas ct kuchas in montibus et circa vlneas predictas, signanter in 
cellarils carundem vinearum repertos et inventos captivari et captos 
dire tormentari, ad dictumque castrum Medwe vinculaios dcduci et 
in suis carceribus detineri fecisset, quos servaiet vinculatos eciam de 
prescnti; aliquos antem ex eisdem in magna quantitate pecunianim 
pactatos abire permisisset, potencia mediante, in preiudicium et damp- 
num diclorum civium valde magnum. Super quo vesiram amiciciara 
prcsentibus peiimus reverenter quatenus vestium mittatis hominem 
pro lestimonio fidedignum, quo presente, Siephanus, filius Nicolai, 
aut Georgius, filius Iwan de Brezouycra, ceu Ladislaus, filius eiusdem 
Nicolai de eadcm, aut Gregorius de Beryzloucz vel Johannes aut 
Paulus, lilLi Jacobi de Jazenowcz, sive Maihias, filius Emerici, lilii 
Dominici de Adamowch, seu Mathias, filius Nicolai de Alboglawnicza. 
aliis absentibus, homo noster, ab omnibus, quibus incumbit, roeram 
de premissis experialur vcritatem, quam tandem nobis amicabiliter 
rescribaiis. Presentes sigiUo Nicolai, filii Gregorii de Gepew, comiiis 
nostri zagrabiensis, fecimus consignari. Datum Zagrabie octavo die 
festi Epiphaniarura domini. Anno eiusdem roillesimo quadringentesimo 
tricesimo octavo, 

!▼. Kukuljevid, Arkiv za povjestnicu jugosUvcnsku, knj. III, str, 95— 94» 



no. 

AoDo 1458* 13. janaarii, Zagrabiae. 

Mathaeus Talovac bonus capituh iasmmsi mandat, ut de injurih a 

Viihiimo, cask llano castri Medwid, posstssiom eommuniiatis Graiani cl 

mercatoribus zagrabiensibui iilatUn quaestiontm constituaL 

Amicis suis revcrendis capitulo eccle^ie chasmensis, Mathko dc 
Thaloucz, regni Sclauonie banus, amiciciara paratam cum honore, 
Dicitur nobis in personis judicis, juratorum et tocius communitatis 
civitatis montis Grecensis de iuxta Zagrabiam* quomodo Vilhelmus 
Thewtonicus castellanus castri Medwe, circa festum beati Mychaelis 
archangeli in anno domini millesimo quadringentesimo irigesimo sexto 
transacto preteritum, tempore scilicet introitus sui ad dictum casirum, 
ex commissions precepto et induccione ilfustrium principum domi- 
norum Fridcrici et Vlrici, eiusdem domini Friderici nati, comitum 



138 Doc. no, — An. 14.38, 

scilicet Cilie, Ortenburge et Zagorie, dominonim suonim, duas vaccas 
cuiusdam colon! ipsius civitatis in possessione Grachan vocata com- 
morantis, omni sua sine culpa recipi et ad dictum castrum Medwe 
deduci ac usui suo deputari fecisset £t quod idem Wilhelmus anno 
proxime transacto circa festum beati regis Osualdi nonnuUos cives, 
hospites et habitatores dicte civitatis montis Grecensis de nundinis 
sou foro annuali pethouiensi cum eorum rebus mercimonialibus versus 
propria proficiscentes, via in libera, similiter ex scitu, voluntate et 
commissione dictorum dominonim comitum, dominonim suonim, per 
quosdam familiares ac homines suos et ipsorum dominonim comitum, 
precipue per quemdam Colomanura Trakenberger ac Jeronimum et 
Martinum, filium Ladislai de Gorycha, que scilicet res mercimoniales 
fere ad duo millia florenorum auri se extendissent. recipi et quo sue 
placuisset voluntati, deportari et dividi fecisset Hiis non contentus 
idem Wilhelmus similiter ex consensu, scitu et voluntate dictorum 
dominonim suorum circa festum Nativitatis virginis gloriose, proxime 
preteritum, nonnulla pecora et pecudes dictorum civium de posses- 
sione Roycha, foro scilicet similiter annuali versus propria ducentes, 
via in libera, omni ipsorum civium sine culpa, recipi et aufferi 
ac in certis pecuniariis quantitatibus pactari et permitti fecisset, po- 
tencia mediante, in preiudicium et dampnum eorumdem civium valde 
magnum. Super quo vcstram amiciciam presentibus petimus diligenter 
quatenus vestrum mittatis hominem pro testimonio fidedignum, quo 
prcsente Stephanus vel Radoslaus, filii Nicolai, vel Georgius aut 
Johannes, filii Iwan de Brezouycza, ceu Gregorius de Beryzlaucz aut 
Mathias, filius Gregorii, filii Dominici dc Adamouch, aliis absenlibus, 
homo noster, ab omnibus quibus incumbit meram de premissis expe- 
riatur veritatem, quam tandem nobis amicabiliter rescribatis. Presentes 
sigillo Nicolai, filii Gregorii de Gepew, comitis nostri zagrabiensis, 
fecimus consignari. Datum Zagrabie octavo die festi Epiphaniarum 
Domini Anno eiusdem millesimo CCCCXXX octavo, 

Iv. Kukuljevid. Arkiv za povjestnlcu jugoslavensku, knj. Ill str. 91—92. 



Dot. III. 112, — Ah. 143S. 



111. 

Anoo 1 438* 15. januarii. f^ismae. 

Capituium iasmemt Mathiuum Ta!(wa€ bmium certiorem reddit inquisi' 

Hone esse reptrtum ommum injttriammf civthus tagrattensibus iiiatarum, 

cuipam susHntre Vilhdmum castelianum, 

Magnifico viro domino Mathkoni de Thallaucz regni Sclauonie 
bano, amico ipsoriim honorando, capitulum ecclesie chasmensis ami* 
dctam paratam cum honore. Litteras vestras inquisilorias per vos 
nobis amicabiliter directas honore quo decuit, noverit nos recepisse 
in hec verba: (vid. Doc. 109. no. an. 1348. 83. januarii). Nos itaque 
vestris amicabilibus pelicionibus annuentcs, una cum prefato GregoriQ 
de Beryzlowch predicta» bominc vestro, nostrum hominem fidedignum, 
discretum virum Steplianum presbiterum et prebendarium chori ip» 
sius ecclesie nostre ad premissam inquisicionera faciendam, noslro pro 
testimonio duximus destinandum. Qui tandem exinde ad nos reversi, 
nobis voce consona retulerunt isto modo: quod pred ictus homo vaster 
presente dicto nostro testimonio, feria quarta proxima post predictum 
octavum diem fcsli Epiphaniarum domini, nunc pretcriii, ab omnibus 
illarum pare! urn hominibus, a quibus decuisset et licuissct, palam et 
occuUe diligenter de premissis inquirendo^ omnia premissa et quo- 
rumvis premissorum singula sic et eodem modo facta et perpetraia 
fuisse et esse rcscivissent, prout eidem vestre magniiicencie dictum 
exlitisset et sicut tenor litterarum vestrarum coniinet predictarum. 
Datum tercio die diei inquisicionis prcnotate. Anno domini supradicto. 

!▼. Kukuljevid, Arkiv ta povjestnieu jugoslavenskD, knj. III. str, 91—94, 



112. 

Audo 1438^ 31. janaarii. ZagrabiM. 
C&mitiitus zagrab. acHone a civibm zagrab. instituta de mjuriis a VU- 
heima casUUano castri Medved contra vUum Graiani et mercatorts zagrab, 
faetis quatsitionem esse tatam nuntiat^ cutpamque in Vilhehnum cpnfert. 

Nos Nicolaus, filius Gregorii de Gepw, comes, ac judices nobi- 
Iium comitatus zagxabiensis. \femorie commend amus, quod cum nos ad 
instantem peticionem judicL^ juratorum et tocius communitatis civi- 
tatis montii Grecensis de iuxta Zagrabiara» Thomam littcratum de 
Domagouich ac Georgiumi fiUum Matheus de Sythomeria et Petrum, 
filtum Johannis do Sythar, tres ex nobis scilicet judices nobilium ad 
infrascriptam inquisicionem faciendara de sede nostra judiciaria legU- 
time desttnassemus, qui demum exinde ad nos reversi nobis unifor- 



140 Doc. 112. — An, 1438. 

miter retulerunt, quod ipsi ab omnibus, quibus decuisset et licuisset 
palam et occulte diligenter inquirendo talimodam de infrascriptis sci- 
vissent veritatem: quomodo Vilhelmus thewtonicus castellanus castri 
Medwe circa festum beati Michaelis archangeli in anno domini mille- 
simo quadringentesimo trigesimo sexto transact©, preteritum, tempore 
scilicet introitus sui ad dictum castrum, ex commissione, precepto et 
induccione illustrium principum dominorum Friderici et Vlrici, eiusdem 
domini Vlrici (sic) nati, comitum scilicet Cilie, Ortemburge et Zagorie, 
dominorum suorum, duas vaccas cuiusdam colon! ipsius civitatis in 
possessione Grachan vocata commorantis, omni sua sine culpa recipi, 
et ad dictum castrum Medwe dcduci ac usui suo deputari fecisset 
Et quod idem Vilhelmus anno in proxime transact© circa festum beati 
regis ei confessoris Osualdi nonnullos cives, hospites et habitatores dicte 
civitatis montis Grecensis de nundinis seu foro annuali pethouiensi 
cum eorum rebus et bonis mercimonialibus versus propria proficis- 
centes, via in libera, similiter ex scitu, voluntate et commissione dic- 
torum dominorum comitum, dominorum suorum, per quosdam fami- 
liares ac homines suos et ipsorum dominorum comitum precipue per 
quondam Colomanum Trakumbergar ac Jeronimum et Martinum, 
illium Ladislai de Goricha, que scilicet res mercimoniales fere ad duo 
millia florenorum auri sc extendissent, recipi et quo sue placuisset 
voluntati deportari et dividi (fecisset). Pliis non contentus idem Vil- 
helmus similiter ex consensu, scitu et voluntate dictorum dominorum 
suorum circa festum Nativitatis virginis gloriose, proxime preteritum, 
nonnulla pecora et pecude's dictorum civium de possessione Roycha, 
foro scilicet similiter annuali versus propria ducencium, via in libera, 
omni ipsorum civium sine culpa recipi ct aufFeri ac in certis pecu- 
niarum quantitatibus pactari et permitti fecisset, potencia mediante, 
in preiudicium et dampnum eorumdem civium valde magnum. Datum 
Zagrabie feria scxta proxima ante festum Purificacionis virginis glo- 
riose. Anno domini millcsimo quadringcntesimo tricesimo octavo. 

Originale in charta. A tergo vestigia quatuor sigillorum. In archivio lib. reg. 
civ. zagrab. 



Doe, lij. — An. I^j8. 



H» 



ua 

Anno 14381 31. janu&rii. ZagrabUe. 

C&mitaius zagmb^ dvibm precantibus inquhitwnem dt injuriis a Vilheinw 

cmtiiiano dvitatit month Grectnsis illatU a sc esse constitutam ri/irl, 

omnesque accusathmes facit ratas. 

Nos Nicolaus filius Gregorii de Gepew, comes ac judex nobi- 
Hum comitatus zagrablcnsis* Memorie commendamus, quod cum nos 
ad instantem pelicionem judicis, juratorura et tocius coramumlatis cm* 
tatis montis Grecensis de iuxta Zagrabiam, Thomam liiteratum dc 
Domagouich ac Gcorgium, filium Matheus de Sylhomeria et Petrum, 
filium Johannis de Syihar, Ires ex nobis scilicet judices nobilium ad 
infrascriptam mquisicioncm faciendam de sede nostra judiciaria legit- 
time de-stinasseraus , qui demum exinde ad nos reversi uniformiter 
retulcnint, quod ipsi ab omnibus, quibus decuisset et llcuisset palam 
et occulle diligenter inquirendo, talem de infrascriplis rescivissent 
vcritatcm: quomodo Wilhelmus thewtonicus castellanus castri Medwe 
ex scitu, consilio et mandate illustrium principum dominorum Fride- 
rid, Cilie, Ortenburge et Zagoric comitum ac Vlrici similiter comiti<;, 
eiusdem doroini Friderici filii, dominorum suorum, diabolico instigatus 
machinamento, octavo die festi beaii Andree apostoli, proxirae pre- 
teriti, missis et destinatis quibusdam familiaribus suis armalis equi* 
tibus ad valvas seu portas dicte civitatis montis Grecensis regalis, 
ibique aliquos homines cives et habitaiores dicle civitatis, custodes 
scilicet portarum predictarum, in eisdem portis ictibus sagittarum de 
balHstris gravitcr vulncrari et sagittari fecisset, ex quibus quidam 
ibidem vitam finicrunt temporalcm, alii vero semivivi remanenlei 
gravitcr torqucrentur. Hiis non conlentus idem Wilchelmus, similiter 
ex scilu et voluntate dictorum dominorum suorum per prefatos fa- 
miliares suos equestres, a dicta dvitate huiusmodi patranies mala 
revcrsus, quosdam cives ct homines alios dicte civitatis via in libera 
progredicnles reperios, similiter ictibus sagittarum de balistris adco 
et taliter vulnerari fecisset, quod aliqui ex eisdem ibidem obiissent, 
alii vero semivivi remanentes torqucrentur ad presens, de quorum 
vita dubium baberetur Hiis adhuc minime contentus idem Wilhelmus 
ex scitu, voluntate el speciali commissionc dictorum dominorum su- 
orum^ diebus novissime elapsis, imi versos ct quoslibet jobagiones ct 
colonos dicte civitatis in possessione Grachan vocata commoranles, 
nocturno in sllencio slmul cum uxoribus ct pueris levari, ac aliis 

eorum rebus et bonis universis abduci et nescituran ipsas aut 

alias predas fecissel. Ei licet prctati domini comites biaas vel trinas 



142 Doc. 114. — An. 1438, 

litleras eorum, ipsi Wilhelmo, quod de premissis malis supersedere 
amplius, ac de dampnis, injuriis et nocumentis dictis civibus illatis, 
omnimodam satisfaccionem impendere debuisset, djrexissent, tamen 
ipsi domini comites sabatbo proximo ante festum Nativitatis domini 
proxime preteritum, ad peticionem eiusdem Wilbelmi, de Crapyna 
quinquaginta duos armatos usque ad talos, pro subsidio, ac non mo- 
dicam catervam pcditum armatorum eidcm Wilbelmo ad dictum 
castrum Medwe transmisissent, cum quibus ipse Wilhelmus et aliis 
quam pluribus suis armatis ct alias acqusitis thewtunicis latronibus, 
signanter autem cum illis Colomano Trakenbergar ac Jeronimo et 
Georgio Pers, necnon Martino filio Ladislai de Goricha et Thoma 
Koposunych et aliis quampluribus, ex commissione ct mandato dic- 
torum dominorum comitum, dominorum suorum, feria secunda ante 
predictum festum natalis Domini, iam de novo elapsum, more exer- 
cituali ad valvas et portas dicte civitatis personaliter veniens, ipsam- 
que civitatem expugnare machinans, nonnullos greges boum et pec- 
corum auferri et ad dictum castrum Medwe deduci et depelli, non- 
nullosque homines et cives ac habiiatores dicte civitatis captivari et 
tandem vulnerari; ultimatim impetum magnum in ipsos cives cum 
clangore buccinarum more exercituali fieri, ibique quamplures ex 
eisdem crudelissima morte interfici et in multorum sanguinem lan- 
ceas suas et suorum, ac gladios et durissimas sagittas inebriare, et 
plures vulneratos captivari et captos, ligatis a tergo manibus et sub 
equis pedibus, ad dictum castrum Medwe deduci fecisset et captivos 
teneret eciam de present!, ex quibus triginta vel plures jam perhi- 
bentur defuncti, potencia mediante, in preiudicium dicte civitatis re- 
galis ac regni et dampnum corumdem valde magnum. Datum Za- 
grabie feria sexta proxima ante festum Purilicacionis virginis gloriose. 
Anno domini millesimo quadringentesimo tricesimo octavo. 

Iv. Kukuljevid. Arkiv za povjestnicu jugoslavensku, knj. III. str. 94—95. 

114. 

Anno 1438, 2\. februarii. Budae. 

Cora?n Alberto Hungariae etc. re,i^e, U/ricus, comes Cileae^ et legatl ca- 

piiuli ct communitatis civitatis assentiuntur, ut lis de injuriis a Vilhelmo 

castellano factis ad tabulae banalis arbitrium refcratur, 

Nos Albertus dei gracia rex Ilungarie, Dalmacie, Croacie etc. 
Austriequc et Stirie dux, necnon marchio Morauie. Memorie commen- 
damus per presentes, quod fidelis noster illustris princeps Vlricus 



Doc. 114, — AfK ^438^ 



143 



Cilyc Often bergensis ct Zagorie comes, personalitcr, onera et grava- 
mina illustris prmcipis Friderici, similiter CiJie, Ortenburgensis et 
Zagoric comitis, patris sui, ac omnium famillanum et homintim 
suorum, singuloruraque ad ipsos pertincncium, nolanter autem egregii 
Vylhclrai castcllani caslri Medwe nuncupati et ad ipsum perlinencium, 
super sc assumpmendo, ab una , parte vero ab altera honorabiles viri 
Johannes decxetomm doctor et Thomas plebanus de hvanych, cano- 
nid ecclcMc zagrabiensis, pro se personaliter ac pro toto capitula 
dusdem eccksie zagrabiensis subdittsque ct familiaribus ipsorum cum 
procuratoriis littcris ipsius capituU; item Pctrus, alias judex et Bla- 
sius, juratus dvis civitatis nostre montis Grecensis de Zagrabia pro se 
ipsis similiter personaliter ac pro judicc, juralis civibus et tota com- 
munitate dicte civitatis nostre montis Grecen'^is» ipsorumque universis 
subditis cum procuratoriis littcris eiusdem civitatis, a tercia partibus 
coram nobis constituti, sunt confessi in hunc modum: quomodo ipsi 
dc commissionc ct annuencia nostre maicsiaiis, nonnullorura eciam 
baronum noslrorum peiicione ad id acccdcnte, uni versa et quevis 
facta, contencionesque et controversias quaslibet inter partes prctactas 
usque modo quomodocumque et qualitercumijuc raota, habitas ct sus- 
ciiatas judicio. disposicioni, deliberacioni et arbitrio magnificorum 
virorum Ladislai, lllii Nicolai palatini dc Gara machouien^ii et Math- 
konis de Talloucz regnorura nostrorum Dalmacie et Croacie predic- 
torum ac tocius Sclauonic banonim plenarie submisissent et submi- 
serunt coram nobis tali modo: ut quiiquit iidem Ladislaus et Mathko 
bani, audilis predictarum pardum proposicionibus , quenmoniis et 
obiecciombus, visisque eorumdem probacionibus ct documentis legit- 
timis inter easdem partem disposuerint et dclibcrati fucrint, id ipse 
panes inviolabiiiter obscrvare tcneantur. Casu vero, quo aliqua parcium 
predictarum disposicionem el arbitrium ipsorum Ladislai et Mathkonis 
banorum in toio vel in parte acceptarc nollct scu recusaret, ex tunc 
talis pars dictam disposicionem seu judicium non acceptans, contra 
aliam partem judicium acccptantem suam accionem ammittat et in- 
super in omnibus acquisicionibus et accionibus ipsius partis accep- 
tantis succumbai et convincatur eo facto. Ad que se ipse partes sponle 
obligarunt coram nobis testimonio prescncium mediante- Datum Bude 
in fesio beati Mathye apostoli. Amio domini millesimo quadringen- 
tesimo trigesimo octavo. 



E trftnsTifnptJi capituli €a«men*is facto Anno 1 4 38. ut infra, — !▼ Kukuljcri^. 

Afkiv tSL pov)c9Lnitu ju|;o(ilnvrn»ku, knj. HI, str. 96—97, 



144 



Doc, 11$, — An. 1438, 



115. 

Anno 14^^* 3. marlii. Budae. 
AlberhiS, Hun^arie ck, rtx^ Mathaeo tt Petro Taiovac bants praecipitt 
ne communitatis tnontis Grecensis libtrae achnintstrathni se immisceant. 

Conmiissio propria domioii regis, Henrico filio 

waivodc maestro curie rcferculi. 

Albertus del gracia rex Hungarie^ Dalmacie, Croacie etc Aus- 
trieque ct Stirie dux, nccnon marchio Mora vie. Fidelibus nostris roagni- 
ficis Mathkoni de Tallowcz regnorum nostronim Dalmacie et Croacie 
predictorum ac tocius Sclauonie, item Petro de eadem Tallowcz mode 
siniili ipsonim regnorum nostrorum Dalmacie et Croacie banis, 
saluicm €t graciam, Revera nostra edocla existit serenitas, quod et 
vobis constare non ambigimus, qualiier civitas nostra montis Grecensis 
de Zagrabia, in regno nostro Sclauonie situata, hactenus sicuti et ex 
nunc apud manus vestras habiia, semper et ab antiquo, tam coni^am 
excellentissiroi principis domini Sigismundli imperatoris et regis Hun- 
garie, patris nostri carissimi, quam eciam aliorum nostrorum prede- 
cessorum regum Hungarie icmporibus, inter alias liberas regni nostri 
civitates existit computata, pluribusque libertatibus et graciarum pre- 
rogativis ex concessLone pretactorum nostrorum predecessorum divorum 
scilicet regum Hungarie usa fuit et gavisa. Quamobrem volcntes ipsam 
nosirara civitatem euisque cives et incolas huiusmodi suis libertatibus 
pacifice et illibate perfrui, nee per quospiam contra easdem impediri 
seu gravari inlendentes, fidelitati vestre firmissime precipimus et man- 
damus, quatenus de cetero et per amplius de iurisdiccione et quali- 
cumque gubcmacione civitatis pretactc civiumque et incolarum eius- 
dem, vos quovismodo ingerere seu intromitiere non presumentes, 
manus %Tstras et vestrorura penitus de eadem excipcre et removere 
debeaiis, quinimmo eandem civiiatcm et eius cives adinstar aliarum 
libcrarum civitatum apud manus nostras regias pacifice persist ere, 
suisque libertatibus perfrui et gaudere permittaiis, et secus facere non 
ausuri. Presentibus perlectis exhibenti restitutis, Datum Bude feria 
secunda proxim post dominicam Invocavit Anno domini roillcsimo 
quadringenlesimo tricesimo octavo, 

Originalc io charta, in margine inferiori impreunm est ^igillum. In archiv. 
lib. reg. civ. zagrab. 



Doc. li6. — An. 14.38, 



»4S 



U6. 

Anno 1438, 4. martii. Bndiie, 

Coram Aiherto, Hungarie etc. rege, f mikes delecti de injuriis a VUheIm& 
easteilano castri Medvtd facth dUant senfentiam, quae a rege e&nfirmatur, 

Nos Albertus del gracla rex Hungarie, Dalmacie, Croacie etc 
Austrieque et Stiric dux^ necnon marchio Morauie etc. Mcinorie 
commendamus per presenles, quod cum fideles noslri illustris VI- 
ricus Cilic. Ortumburge, Zagorieque etc. comes, personaliter, onera 
ct gravamina similiter illustris Friderici corumdem Cilie, Ortum- 
burge, Zagorieque etc comitis, patris sui, ac omDium familiarium 
et hominum suonim ac ad ipsos comites pertinencium, notanter 
Vylhelmi capeianei scu castellani castri sui Medwe appellati et 
similiter ad eundem pertinencium super se assumpmendo, ab una, 
item providi et circumspect! viri Petrus» alias iudex et Blasius ju- 
ratus, cives civilatis nostre maiestatis mentis Grecensis de Zagrabia 
personaliter pro se et pro lota communilate civium civitatis eius- 
dem cum procuratoriis lilteris eiusdem civitatis ab altera partibus, 
coram nobis constilutl de nostre raaiestatis speciali commissione et 
licencia, prelatorumque et baronum noslrorum interveniente consilio, 
uni versa et que vis facta, necnon conienciones et controversias inter 
ipsos usque modo qualitercumque mota ac subortas et suscitatas 
pretextuque quorum et quarum eedem partes nunc coram nobis litis 
ct queslionis materias contra sese movere preiendisscnt^ judicio^ dispo- 
sicioni, deliberacioni et arbitrio fidelium nostronim magnificorum La- 
dislai, filii palatini de Gara, machouiensis, et Maihkonis de Tallowcz, 
Dalmacie et Croacie predictorum, tociusque Sclauonie regnorum no- 
slrorum banorum, plenaric submisissent coram nobis tali modo: ut 
quidquid iidem bani nostri auditis parcium preiictarum proposicio- 
nibus, querimoniis, responsionibus, allegacionibus et obieccionibus, 
habitisque probacionibus et legittimis documentis inter easdem partes 
disponerent et arbitrarentur, id ipse ambe partes inconcusse obser- 
vare deberent Casu vero, quo aliqua parcium prcdictarum huiusmodi 
di^posicionem et arbitrium prescriplorum banorum nostrorum accep- 
tare et observare in toto vcl in parte nollet seu recusaret, extunc 
talis pars contra partem alteram, juxta contenta aliarum litterarum 
nosirarum obligatoriarum supcrinde confectarum, ipsam disposicionem 
acceptantem, suam accionem anjmitteret ac insuper in omnibus acqui- 
sicionibus et accionibus ipslus partis acceptantts succumberet et con- 
vincerctur ipso facto. Tandem iidem Ladislaus et Mathko bani, noslre 

10 



U6 



Do€, ii6. — An, i^jS. 



TDaiestaiis in presencia personaliter constiluti, nobis pari voce retu- 
lerunt: quod ipsis in festo beati Maihie apostoli, proxime preterite, 
et aliis diebus sequenlibus ad id aptis et suflicientibus, unacum ma- 
gistris prothonotariis curie nostre ac ceteris plerisque regui noslri 
nobilibus pro audiendis ipsarum parcium querelis justiciaque exinde 
CIS ministranda consedentibus, prefati Petrus alias judex et Blasius 
juratus, cives dicte civitatis montis Grccensis, suis ac locius coramu- 
nitatis civium civitatis prcdicte in personis, presentibus prefato Vil- 
helmo castellano dicti castri Medwe ac Anthonio litterato et Johanne 
dicto Wrag de Mar>^asouch, Icgittirois procuratoribus corumdem Vlrici 
comilis et Vylhelrai castellani castri sui Medwe antcfati, contra eosdem 
coram ipsis banis conquest! fuissent in hunc modum: quomodo in 
festo beati Andree apostoli, proxime preterito, prcfatus Vylhelmus 
cum suis complicibus ad villam ipsorum Pobresya vocataro mane 
diluculo irruentes, omnes boves et vaccas et vitulos, necnon porcos 
lardos, palia, tunicas viriles ac vestes muliebres, ferra aratri, ligones, 
falcasira ac omnes res et bona hominum et concivium ipsorum in 
eadem villa commorancium reccpissent, et ad dictum castrum Medwe 
deduxissent. In qua villa ipsi homines et cives plus quam centum et 
quinquaginta florenos auri dampna percepissent Hiis auditis prefatus 
Vylhelmus caslellanus personaliter ac prefati Anthonius lilteratus et 
Johannes Wrag de Maryasovch, procuratores legittimi prediclonim 
Vlrici comitis et Vylhelmi castellani sui, coram eisdem banis nostris 
astantes, respondissent : quod aliqua dampna idem Vylhelmus cum 
suis complicibus villa in eadem ipso die diluculo commisisset, sed 
non in tan to numero et valore, prout ipsi cives contra ipsum Vyl- 
helmum proposuissent. Hoc percepto ipsi bani nostri cum dictis ma- 
gistris nostris prothonotariis et aliis assessoribus facto in eodem taliter 
arbitrati fuissent: quod homines in pretacta villa Pobresya commo- 
rantcs in civitate pretacta montis Grecensis in ecclesia sancti Marci 
in eadem constructa, coram uno ex judicibus nobilium comitatus za- 
grabiensis, cui iliac presentibus ire jubcmus, super pretactis centum 
el quinquaginta florenis auri quilibei eorum super uno tloreno auri 
propria in persona octavo die fest Pasche domini, proxime venturi» 
jurare tcneatur, ipsiquc Vlricus comes et Vylhelmus castelianus eius- 
dem ipsos centum et quinquaginta llorenos auri eisdem populis et 
hominibus solvere tenebuntur. Item, quod eodem die, puta in festo 
sancti Andree apostoli, proxime preterito, idem Vylhelmus cum dictis 
sujs complicibus ad villam Gradsan etusdem civitatis Irruendo ab 
hominibus seu concivibus in eadem commorantibus decern boves, 
octo vaccas, quadraginta porcos, qualuor lardos, quinque palia. quod- 



Doc. n6. — An. T4.J8, 



V47 



libet per unum florcnum auri emptum, undecira Ironcos apum, novem 
lintiamina, quinque camisias muliebres superiores in wlgo surla vo- 
catas, ct decern camisias mulibrcs inferioies, ligones, secures, ferra 
arairi ac omnes res et bona ipsorum hominum in eadem villa cora- 
morancium recepissct et ad ipsum castruni Med we deduxisset, ipsos 
homines in eadem villa comraorantes caplivasset et captos ad idem 
castrum adduxisset, et de quolibet ipsorum tres florenos auri pacta- 
tive recepissct, quosdam vero super fideiussoria cauciooe similiter 
pactatos dimisisset. Ad quod prefati procura tores annotati Vylhelmi 
respond issent: quod ipse Vylhelmus in huiusmodi accionibus dictoriim 
civium innocens esset et immunis; prefalis Petro et Blasio civibus 
se hec nonnullorum proborum virorura attcslacionibus veridicis et 
aliis probabiUbus documentis in partibus Sclauonie et in dicta civi- 
tate nostra probare posse asserentibus, prefati bani nostri unacum 
dictis eorum assessoribus de parcium volunlate super premissis hu- 
iusmodi probacionero coram iidelibus nostris, Stephano Biczkele de 
Zelnawar ac Johannc Thoth de Zwmzcdwar, necnon Gregorio de 
Vmouch et Pciro de Schytaryeua, hominibus nosiris per nos ad hec 
specialiter depulatis, Zagrabie premisso octavo die festi Paschc do- 
mini fieri debere admisisscnt ct distulisseni taliter; quod prefati cives 
civilatis predicte ac homines in dicta Gradsan coromorantes docu- 
menta et attestaciones eorum super premissis necessarias coram eisdem 
hominibus nostris producere teneantur, ipsique Vlricus comes et Vyl- 
helmus huiumodi attestacionibus habitis, iuxta indicium eorumdem 
nostrorum hominum dictis populis in eadem Gradsan commorantibus 
super universis eorum dampnis salisfacere tenerentur. Item, quod 
feria quinta proxiraa ante festum beati Thome apostoli, proxime pre- 
teritum, homines et familiares annotatorura Vlrici comilis et Vyl- 
helmi castellani eiusdem ad domos seu stabula civium predictorura 
penes vineas eorumdem civium civitatis predicte existentes et habita, 
irrucntes, a Bariholomeo, Thatar dicto, quatuor boves, unara vaccam, 
unum pallium, unum tlorenum auri valentem, unam tunicam, tres 
pensas valentem et quindecim Iigones; item ibidem unum hominera 
detinendo ab eodem quinque cum media pensas denariorum vyennen* 
sium, hiccellum cum cingulo, arcum cum sagiltis ac tunicam, pro 
tribus pensis emptam» et capicium pro quadra^ia denariis emptum^ 
reoepisseni. Quibus auditis prefati procuratores annotaiorum Vlrici 
comitis et Vylhelmi, judicio predictorum Slephani Bychkele, Johannis 
Toth. Gregorii de Wrnouch et Petri de Schytaryeuo, jamdiclis Petro 
et filasio civibus consencientibus. juxta eorumdem civium comproba- 
clones legittimas, fi^ndo^ submisissent* Item, quod in vigilia fcsti con- 



148 



Da€. Il6. — An. I4JS. 



cepcionis beaie Marie virginis, proxime preteriti^ homines el familiares 
predictoium Vlrici el Vylhelmi ad portara civitatis prcdicte, tensis 
balistis, irrucnles, quamplures cives ipsius civitatis in custodia eiusdem 
civitatis existentes, ictibus sagittarum sauciassent, ex quibus tres morttit 
fuissent. In quo facto iidcm procuratores ipsoruin civium eosdem 
judicio et examini dictonim Stephani Byczkele, Johannis Toth, Gre- 
gorii de Wmouch et Petri de Schytar}Tuo juxta probaciones et do* 
cumenta eonimdem civium in dicta civitate habendo submisissent Item, 
quod feria secunda proxima ante festum Nativitatis domini, proxime 
preteritum, prefatus Vylhelmus cum suis complicibus de scitu et 
TOluntate dicti Vlrici comitis more exercituali in ipsos cives civitatis 
predicte irruendo, a Nicolao alias villico, quatuor boves, ac merce- 
nario eiusdem unam tunicam, pro tribus pensis em>tam, unum palium, 
unum florcDum auri valens; item a Blasio duos boves, duas vaccas; 
item a Stephano lapicida, duos boves, unam vaccam abstulisset^ ac 
filtum suum letaliter vulnerasset; item a Cleraente tres boves; item 
a Petro duos boves; item a Valentino duos boves; item a Herricho- 
nicz duos boves et cumim suum recepisset. Et dum ipsi cives civitatis 
predicte pro defensione predictorum bourn et aliarum rerum suarum 
exivissent^ tunc prefatus Vylhelmus cum aliis suis complicibus ac 
armigeris, exercitualitcr di>positts, in ipsos irruendo eosdem diris et 
letalibus vulneribus sauciasset et acriter vulnerasset Ex quibus ci- 
vibus ibidem octo interfecti fuissent, et tandem unus familiaris unius 
civis eciam ibidem occisus exUlisset, et duodecim capti, et una cum 
preda predicta ad castrum Med we ducti fuissent et ad hue essent vivi 
de ipsis vulneratis decern et octo, de quorum vita dubitaretur, ac 
omnia bona et res, pecunias et vestes, lam circa illos inlerfectos, 
quam eciam circa captivos habitas et existentes rccepisset et ad 
ipsum castrum deduxisset. Que omnia eciam judicio et examini die- 
torum Stephani Bycbkele, Johannis Toth, Gregorii de Vraoucb et 
Petri de Schytaryeuo consimiliier juxta probaciones et documcnta 
eorumdem civium ibidem prod ucen das fiendo, ipsi procuratores et 
cives submisissent. Item, quod in feslo beatorum Cosme et Damiant 
martirum, proxime preteritum, iidem homines et familiares dicti co- 
mitis Bartholomeum vilriparem cum familiaribus suis de Petouya 
cum rebus ct bonis (eorum) versus propria venientem sub castro 
Medwe in via libera et publica repertura caplivassent el captum 
penes idem castrum Medwe, quo ipsorum placuisset voluntati dedn 
xissent, ac duos cquos suos, necnon pecunias et res ac bona crga 
ipsos habitas recepissent, ipsumque in quadraginta Horenis auri pac 
tassent. ex quibus viginti tlorcnos auri ipsis persolvLsset, ei pro vi 



mm 



D*K. lit. — An. 1438, 



149 



ginti florenis auri prefatus Vilhelmus sibi terminum deputasset Quo 
percepto, ipsi bani nostri judicio et examini dictorurn noslrorum ho- 
miauni, predictis procuratoribus parciura prefatanim consencientibus, 
similiter juxta probaciones ct docuirenta ipsius Bartholomei et alio- 
mm civium civitatis prddicte fieri coramisissent. Quibus super uni- 
versis et singulis premissis judicium et arbiirium et disposicionem 
inter ipsas partes faciendi et terminandi plenam vigore presencium 
damus et attribuimus facultatem. Item, dum quidam cives civitatis 
predicte de Petouya de foro annuali cum rebus mercimonialibus in 
estate, proxime preterita, versus propria per liberam viam profecti 
fuissent, tunc homines ipsonim comitum in dicto castro Mcdwe exi- 
stentes, pata Jeronimus et Wolfardus, lilius Jacobi walpoth de Crapina, 
cum aliis in eodem castro Medwe habilis in libera via et publica in 
ipsos irrucnles, tres currus ipsorum civium pannis et rebus merci- 
monialibus repletos et oneratos spoliassent, et omne* res mercimo- 
niales in eisdem curribus existentes, ad valorem duorura milUum 
florenorum auri sc cxtendente^, recepissent; prefatis procuratoribus 
jamdicti Vlrlci comitis preraissa per homines ipsius et neque de scitu 
et voluntate sua ipsa spolia commissa fuisse respondenlibus, prefati 
bani nostri laliier judicassent et arbitrati fuissent : quod prefatus 
Vlricus comes sola sua in persona Zagrabie coram tcstimonio capituli 
ecclesie chasmensjs, quod per idem capiiulum ad id iliac transmitti 
jubemus, in eo, quod homines illi, qui eadem spolia commisissent, sui 
homines non fuissent* neque de scitu et voluntate suis eadem spolia 
commissa fuissent et patrata, suum juramentum deponcre debebit* 
Item, quod circa festum nativitatis beate Marie virginis^ proxime 
prcteriium , dum quidam cives civitatis predicte de foro annuall 
in oppido Roychc celebralo, cum peccribus ipsorum in eodem foro 
emptis versus propria procedeates ad Rakonok, possessionem scilicet 
ipsius Vlrici comitis, pervenissent, tunc homines et familiares dicli 
VTrici comiiis, ipso Wlrico comiie in eadem Rakonok pro tunc per- 
sonal iter existente, de scitu et voluntate ipsius, eadem pecora, sine 
culpa ipsorum recepissent, et tamdiu ipsa pecora eisdem non resti- 
tuisscat, donee viginli florcnos auri ipsi cives ibidem ipsis persol vis- 
sent, que predictis procaratoribus annotati Vlrici comitis, plane ne* 
ganlibus» ipsi bani nostri eisdem procuratoribus dicti comitis Vlrici 
hoc benivole acceptando judicanles decrevissent, ut prefatus Blasius 
civis dicte civitatis sola sua in persona juramentum super premissis 
pTcsiare deberet, et habita ipsa juramentali deposicione ipsius Biasii 
d ictus Vlricus comes pretactos viginti florenos auri solvere tenctur 
civibus prenotatis. Item, quod circa festum Nativitatis dominit proxime 



150 



D0€. ii6. — An. 1438. 



preieritum, qucndam fatniliarem Nicolai aurifabri clvis ciyitatis pre* 
dicte de Toplica versus Zagrabiam in via libera proceienlem, homi- 
nes ipsius Vlrici comitis prope Rakonok reperiendo, equo cum sella 
et freno spoliassent ; eisdem procuratoribus hoc simpliciter negantibus, 
4psique bani nostri taliter arbitrati fuissent, quod prefatus Nicolaus 
aurifaber sola sua in persona super sedecim florenis auri valore, set- 
licet equi predicti, super estimacione scilicet eiusdem jurare deberet, 
et deposilo ipso Juramenlo, pretactus Vlricus pretactos sedecim flo- 
renos auri ipsis civibus solvere teneretur. Post quarumquidem que- 
limoniarum, predictorum avium declaracionem, procuratores prefaU 
Vylhclmi contra Jacobum judicera dicte civitatis id proposuissent, 
quomodo ipse quendam familiarem ipsius Vylhclmi dc Rakonok in 
suis ambasiatis destinatum versus eundem Vylhelmum reverlentem, 
dum ad dictam civitatem pervenisset, idem Jacobus judex, eundem 
minus juste captivasset. Hiis auditis prefati Petrus et Blasios cives, 
procuratores dicte civitatis in persona dicti Jacobi judicis respondis- 
sent: quod ipse eundem non captivasset, sed solum ad querelam cui* 
Tisdam hominis super ipso familiari dicti Vilhelmi quenilantis, in sui 
presenciam eundem vocare fecisset In quo facto dicti bani nostri ta- 
liter arbitrati fuissent quod ipse Jacobus judex sola sua in persona 
ibidem in ecclesia sancti Marci ewangeliste in civitate predicta jurabit, 
quod dictum familiarem annotati Vilhelmi non captivasset. Item, quod 
dum idem Vilhelmus capitaneus et castellanus predicti castri Medwe 
quendam villicum suum ad emendos pisces pro uno floreno auri ad 
dictam civitatem destinasset, tunc prefatus Jacobus judex eundem 
captivasset et captum diucius conservasset, et ipsum florenum auri ab 
ipso recepisset Quibus auditis, prefati procuratores respondissent, 
quod pretactus vilHcus dicti Vilhelmi, hora quasi sexta noctis, in si- 
lencio sub muro civitatis predicte tanquam explorator per vigiles 
eiusdem civitatis repertus et sic captus judici predicto fuisset presen- 
tatus, ipseque judex dictum villicum annotati Vilhelmi pro huius- 
modi suis dcmerilis captum conservasset et tandem, pro commutacione 
nonnuUorum concivium suorum in captivitatc dicti Vilhelmi^ in dicio 
castro^ledwe cxi stenci um, eundem juxta disposicionem treugarura per 
dictos _Frider i cum et Vlricum comites eisdem civibus datarum et 
dispositarunj^c ipsa captivitate permisisset, ipsumque florenum auri 
ab ipso non recepissel. In quo facto dicti bani nostri taliter arbitrati 
fuissent, quod prefatus viUicus Vilhelmi jurabit sola sua in personia 
super dicio uno floreno auri ibidem Zagrabie coram testiraonio capi- 
tuli ecclesie chasmensis prenotate; ipseque Jacobus judex habita huius- 
uiodi juramentali deposicione ipsum florenum auri cidcm persolvcn 



Doc, ii6. — An, ifjS, 



IS» 



tenebitur; captivitatem vero, quam passus extilit, per eosdem banos 
nostros repertus est, suis demerilis exigentibus, debite fore passus. 
Item, quod alias predict! cives exleiius in campo duos homines ipsius 
Vilhelrai interfecissent et quatuor vulnerassent Super qulbus dicti 
procuratores respondissent: quod cum idem Vilhelmus cum suis com- 
plicibus more excrcituali predicta feria secunda proxiraa ante feitum 
Natiyiiatis domini, proxime preteritura, ad spoliandum ipsam civitatem 
et terminos ipsius civitatis hostiliter invasisset, nonnullaque pecora ct 
boves quamplures recepisset ct abducere voluissel, tunc quidam ex 
civibus in custodia terminorum dicle civitatis constituti, dicta pecora 
ac ipsos boves defendere volentes, eosdem hostes ct spoliatores inse- 
quentes in captivitatem ciusdem Vilhelmi devenissent, et nonnulU ex 
eisdem per eundem et suos complices interfecli fujssent, ubi, si qui 
per eosdem cives occisi et interfecti fuissent, tanquam malefactores et 
predones in sui defensione eosdem interfecissent et vulnerassent, ipsiquc 
cives minus juste et indebile per ipsum Vilhelmum et suos complices 
interfecti el vulnerati extitissent. In quo facto ipsi bani taliter judi- 
casscnt et arbitrative commisissent, quod prefatus Stephanus Bychkelc 
ac Johannes Toth, necnon Stephanus de Bochka el Nicolaus de Gye- 
pew, vicecomes comitatus zagrabiensis, ac Gregorius de Vmouch et 
Petnis dc Schytaryeuo, homines per ipsos banos nostros ad id spc- 
cialilcr deputati, predict© octavo die festi Pasche domini, proximc ven- 
turot Zagrabiam predictam convenientes, quibus iliac ire et omnia ea, 
que ipsi bani commiserunt exequi mandamus, super huiusmodi inter- 
empcione et vulneracione hominum predictorum probaciones et docu- 
mcnta per ipsas partes coram eisdem producendo audire et recipere, 
ct si id ex documentis et probacionibus huiusmodi ipsarum parcium 
ipsi agnoverini, quod aliqui ex premissis interfectis et vulneratis jujtta 
eorum demerita et culpas sunt interfecti et vulnerati, extunc homagia 
taUum interfectorum et vulnera vulneratorum tanquam malefactor urn 
pro nichjlo reputentur. Illorum vero, qui minus juste interfecti existunt 
el vulnerati per illos» per quos commissa existit strages, huiusmodi 
homagia talium cl vulnera juxla regni consveludinem persolvantur. 
Disposuisse edam inter partes predictas iidem bani se asseruerunt, 
quod neutra parcium aliquos actus potenciarios, contra regni consve- 
tudinem« contra sese et ad se pertinente^ innovarc prcsummat, sed 
quidquid accionis contra sese vici^sim habuerint, hoc iuaticia medianle 
prosequi teneatur jure et consvetudine regni nostri requirenle, Suppli- 
catum itaque extitit pro parte dictorum civium civitatis predicie nostre 
maiestali, ut huiusmodi judicium, disposicionem et arbitrium per 
jamfalos banos nostros modo prehabila facta grata habere el eadem 



I5a 



Doc, ity, — AfL 14^8, 



execucioni facere demandare dignaremun Nos igitur huiusmodi pettcio- 
nibus juslis el debiiis annuentcs, eandem disposicioncm et arbilriura 
qQoad omnes articulos et clausulas acceptantes et approbantes, prescriplis 
hoiDinibus noslris per predictos banos nostros ad preraissa deputatis, in 
personis eorumdem banorum cotninittimus exequenda, raandantes eisdem, 
quatenu$ ipsi pretacto octavo die festi Pasce domini, proxime affuturi, 
ad dictam Zagrabiam conveniendo, ibique coram predicto testimonio 
capituU chasmeasis et judicibus nobilium ipsius comitatus zagjabiensis, 
premissa omnia iuxta disposicionem prenaratam exequi debeant, bre- 
vemque terminum pro satisfaccione et solucione racione premissorum 
ficndis deputando* El post hec seriem omnium premissorum et quit- 
quid in piemissis actum fuerit et secutum per dictum capitulum 
chasmeme et prefatos judices nobilium comitatus zagrabiensis anledicti* 
nostre fideliter lescribi volumus maiestati Datum Bade feria tercia 
proxima post dominicam Invocavit Anno domini loillesimo quadrin- 
gentesimo tricesimo octavo. 

£ transumpto Cftpituli chasmen&U, de anno I438, nt infn. Doc. 118. In 
srchiv. lib. reg. civ. zftgrab. 



U7. 

Anno 1438, 16. apiilb* Albne. 

C^ram canvtntu Cruci/erorum de Alba^ capitulum zagrahieme ini€r£etsi&' 

nem facit, ne ex quibtisdam rtgih UtUris FriderUus et (Jlricus^ nobiies 

Cikae^ in castri Mtdved possessionem claudestine venianL 

Nos conventus Cruciferorum domus hospitalis beati regis Ste- 
phani de Alba. Memorie commendamus, quod Stephanus sublector za^ 
grabiensis in persona honorabilis capituli ecclesie zagrabiensis ad 
nostram personaliler veniens prescnciam, per modum protestacionis 
nobis significare curavii in bunc modum: quomodo honorabilis vir 
magister Johannes de Somlto, canonicus ecclesie albensis, vigore qua- 
rumdam liiterarum regalium, una cum homine regio missus pro testi- 
monio fide digno, stalutoriarura illustribus principibus Friderico et 
Vlrico eius nato, comitibus Cilie, Ortenburge et Zagorie, super castro 
Medwe cum suis pertinenciis et aliis possessionibus, qui quidem re- 
gius et dicti capituli albensis homines, non convocatis vicinis et com- 
metaneis, uti in talibus solitum est et consvetum, dictos comites clan- 
destine ad dominium predictanim possessionum prctacti capituli za- 
grabiensis, ipsos ab olim, cujus hominum memoria non existit, pad- 
fica possessione ac legittima tencione, uit dicitur, statuisscnt, in pre- 
iudicium et daomum pretacti capituU ^agrabieasis valde magnuni 



Do€, ti8. — An. 1438. 



153 



Qua protcstacionc facta, pretitulatus magister Stephanus subleclor, 
peclit nos, ut cidem capitulo zagrabicnsi Htteras nostras superinde 
concedere dignaremur. Quas nos ipsi capitulo concessimus commuai 
iusticia svadenle. Datum feria quarta proxima post festum Pasche 
Domini. Anno eiusdem millesirao quadringentcsimo trigc^imo octavo* 

Bftth. Kredie, Hist, ecc!, lagrab, p. 70. Ir. Kakuljcvii, ArkW za povjestnjcQ 
jiigOJ»bvea£ktt, koj. III. fir, 91. 

U8. 

An DO T4i8, 26 apHli^. Cftsisne. 

Capitutum i^smense, UlrUum^ c^milem Ciitof^ ex senteniia tabulae rtgme 
pro injuriis a VMelm& casttihmo fnctis^ muktam die dicta nan persoivissi 

Alberto regi refert, 

Serenissimo principi et domino, domino Alberto dci gracia regi 
Hungarie, Dalmacie, Croacie etc. Austrieque el Sliric duci, necnon 
marchioni Morauie etc. domino ipsorum naturali et gracioso, capi- 
tulum ecclesie chasmcnsis oraciones in domino dcbitas et devotas cum 
perpetua fidelitate. Litteras binas eiusdem vcstre serenitatis patcntes 
pro parte judicis, juratorum, ceterorumque civium et tocius communi- 
tatis ciTttatls eiusdem vestre screnitatis monlis Grecensls dc iuxta Za- 
grabiam site et existentis, emanatas et confecta*, nobisque preceptorie 
loquentes et dircctas sumpma cum obcdicncia noverit eadem veslra 
serenitas nos recepissc in hec verba. Quarum unius tenor talis est: 
(vide Doc, 114. anno 143S. die 35. februarii). Alterius vero conli- 
nencia verbalis hcc est: (vide Doc, 116. anno 1348, die 4, martii). 
Nos itaque mandatis eiusdem vestre serenitatis in omnibus obedire 
cupientes, ut tenemur, tuxta mandalum eiusdem vestre serenitatis 
nostrum hominem fide dignum, unum ex nobis, videlicet honorabilem 
virum magistrum Blasiura sodum et concanonicum nostrum ad pre- 
missa fideliter pcragenda et exequenda, nostro pro testimonio du* 
ximus destinandum. Qui tandem exinde ad nos rcversus, nobis Fetulit 
isto modo: quod ipse in predicto octavo die fesU Pasce domini, pro- 
xime preterili, ad dictam Zagrabiam personaliter accessissct, ibique 
prefati Stephanus de Bochka ipsius Ladislai bani el Nicolau^ de Gye- 
pcw^ vicecomes dic(i comitatus zagrabiensis, jamfati \fatkonts bani, 
necnon Johannes Thoth et Stephanus Bychkele, item Gregorius de 
Wmouch et Pcirus dc Schytaryeuo eiaslem vestre serenitatis homines, 
ad premissa exequenda deputati, necnon Thomas de Doraagouych et 
Geoigius dc Sythomerya, iudices nobilium dicti cx)mitatus, iuxta com* 
missionem eiusdem vestre screnitatis convenicates, modo infra deno- 



154 



Doe. iiS. — An 14^8. 



tando omnia premissa et que vis premissonim, prout in registro si- 
gillis ipsorum consignato, idem homo nosier nobis apportavit, execuli 
fuissent et judicialiler decreviSsent auctoritate eiusdem vestre sereni- 
latis prenotata: quod primo ValenllnuS Ladisych, in pcssessione dicte 
civitatis Pobresya vocata commorans, vigesimo se hominibus super 
viginti florenii;; auri, valore videlicet boum. pecorum et aliarum rerum 
suarum ; item Martinus Drobanych de eadem, decimo se super decern 
llorenis auri, valore scilicet bourn, pecorum et aliarum rerum su- 
arum; item Georgius Bankouich de eadem, quintodecimo se super 
quindecim florenis auri, valore videlicet bourn, pecorum et aUaniin 
rerum suarum ; item Anthonius Zmethan de cadera, quinto se super 
quinque tlorenis auri, valore scilicet boum, pecorum ac aliarum rerum 
et bonorura suorum; item Gywrgych de eadem decimo octavo se 
super deoem et octo florenis auri, valore videlicet bourn, pecorum ac 
aliarum rerum suarum; item Martinus de eadem, sexto se super sex 
florenis auri, valore videlicet bourn ac pecorum et aliarum rerum 
suarum; item Petrus de eadem villa, quarto se super quatuor flo- 
rcnos auri, valore scilicet bourn, pecorum et aliarum rerum suarum; 
item Clemens de eadem, sexto 5e, super sex florenis auri, valore sci- 
licet boum, pecorum et aliarum renam suarum ; item Thomas, lilius 
Michaelis de eadem, duodecimo se super duodecim florenis auri, va- 
lore videlicet bourn, pecorum et aliarum rerum suarum ; item Gallus 
filtus Martini de eadem, quarto se super quatuor llorenis auri, valore 
videlicet bourn, pecorum et aliarum rerum suarum; item Fabianus 
Bankouych de eadem, sexto se super sex florenis auri, valore scilicet 
bourn, pecorum ac aliarum rerum et bonorum suorum; item Blasius 
de eadem, tercio se super Iribus ilorenis auri, valore videlicet pe- 
corum et aliarum rerum suarum ; item Nicolaus de eadem, secundo 
se super duobus florenis auri, valore scilicet rerum suarum; item 
Gallus de eadem, quinto se super quinque florenis auri, valore vide* 
licet pecorum et aliarum rerum suarum ; item Pelrus, filius Pauli de 
eadem, tercio se super tribus florenis auri, valore videlicet pecorum et 
aliorum bonorum suorum; item Ladislaus filius Georgii de eadem, 
quarto se super quatuor florenis auri, valore videlicet pecorum et 
aliarum rerum suarum; item Michael, filius Anthonii de eadem, oc- 
tavo se super octo florenis auri, valore scilicet bourn et rerum su- 
arum; item Petrus, filius Mathie de eadem, sepiimo se super septem 
florenis auri, valore videlicet pecorum et rerum suarum; item Tho- 
mas, filius Gordina de eadem, octavo se super octo florenis auri, va- 
lore scilicet bourn et pecorum et aliarum rerum suarum; item Sthanko 
de eadem, quarto se super quatuor florenis auri, valore videlicet pe* 



Doc. III. 1 1 8, — An, r^jS, 



155 



corum et aliarum rerum suarum ; item Blasius juratus civis civitatis 
predictc^ sola in persona iuxta adtudicacionem dictorum banorum 
super viginti fiorenis auri per homines et familiares dicli comilis 
Vlrici in possessione sua Rakonok vocata, minus juste et indebite 
receplis; item Nicolaus aurifaber juratus civis ipsius civitatis, sola sua 
in persona super quinque cum medio fiorenis auri, valore videlicet 
unius cqui sui ac freni ct selle; item Jacobus alias judex civitatis 
predicte, sola sua in persona iuxta commissioncm dictorum banorum 
suum deposuit juramentum prout debuit super eo, quod ipse quendam 
familiarem dicti Vylhelmi non captivasset, in ecclesia ipsorum paro- 
cbiali in honore sancti Marci ewangeliste in eadem civitate constructa^ 
coram dictis judicibus nobilium comilatus zagrabiensis el no&tro tesli- 
monio prescriptaque eorum iuramenta prout debuissent, legiitirae 
deposuissent Item in clausula pro parte Bartholomei vilnparis, in 
dicta civitate commoraniis, iuxta commissionera dictorum banorum 
coram cisdem vcstrc serenilatis et eorumdcm banorum hominibus 
iuxta contenta earumdem litterarum vestre serenitaiis proborum vi- 
rorum in presenciam eorumdem adduclorum attestacionibus, necnon 
sufficientibus aliis probacionibus et documcntis id comprobavit, quod 
homines et familiarcs prefali comitis Vlrici unacum viginti Uorenis 
auri, quos eisdem super relaxacione et permissione de captivitate 
ipsorum facta pcrsolvit, ac cum rebus et equis computando in valore 
sexaginta unius llorcni auri eidem Barlholomeo dampna intulUssent 
Item in clausula racione homagiorum hominum interfectorum et vul- 
nerum in eisdem litteris eiusdem vestre serenitatis conscripta, prefati 
cives cum certis litteris inquisicionalibus et quamplurimonim nobi- 
lium vicinorum et commetaneorum videlicet zagrabiensi, crisicnsi et 
warasdinensi comitatibus existencium, coram eisdem hominibus vestre 
maiestatis adductoium id suflicientcr comprobassent, quod prefatus 
Wilhelmus cum suis compUcibus die predicto ad tenuta et terminos 
ipsius civitatis manu armata veniens, predictos cives in custodia ter* 
minorum dicie civitatis constitutos minus iuste et indebite octo cives 
ex eisdem et unum familiarem cuiusdara civis nece miserabili intere- 
misset ac decern ct octo ex ipsis letaliter Tulnerasset» necnon duodecim 
ex ipsis civibus captos ad dictum castrum Medwe abduxisset, ipsos- 
que omnibus rebus et bonis ipsorum tarn interfectorum quam vulne- 
ratorum et captivatorum spoliasset; quorum quidem civium homagia 
iuxta libertates et jura dicte civitatis per predictos homines vestre 
serenitatis pro singulis civibus jnterfectis per quinquaginta marcas 
dcnariorum regal ium, homagium vero dicti familiaris pro sex marcis 
denariorum similiter regalium» solvere debenda, iudicialiter decre^ 



IS6 



Doc. iiS. — An. i4j8. 



vissenl et commisisscnt. Iiem pro vulneribus civium predictorum, ex 
quibus unus in facie et quatuor vulneribus in corpore sub vestimentis 
letalitcr vulneratus exiitit, taliter decrevisent, quod pro